Foreign Policy: Sprema li Washington novi kaos na Balkanu?

Ako se Zapad bude pitao, ili će Daytonski sporazum biti temeljito izmijenjen, ili će biti ukinuta Republika Srpska, ili će izbiti novi rat na Balkanu. Ali Zapad priznaje i da se ne pita samo on, već i Rusija

James Lyon bio je šef Međunarodne krizne skupine za Balkan u vrijeme kada je Balkan bio u žiži interesiranja zapadne međunarodne zajednice; Međunarodnoj kriznoj skupini među višim savjetnicima i članovima komisije sjede i milijarder George Soros, vodeći američki geostrateg Zbigniew Brzezinski, dva bivša generalna tajnika NATO-a (Javier Solana i George Robertson), bivši glavni zapovjednik NATO Wesley Clark, nekadašnji nacionalni savjetnik za sigurnost SAD Samuel Berger, predsjedavajući Minhenske sigurnosne konferencije Wolfgang Ischinger, Carl Bildt … a “Foreign Policy” je jedan je od uglednijih časopisa koji izlaze na engleskom jeziku.

Pa kada u “Foreign Policy”, prije nekoliko dana, izašavši najedanput iz duboke hibernacije, James Lyon već u naslovu svog teksta upita “Da li se rat sprema izbiti na Balkanu?” (link), i namjeru koja stoji iza teksta valja pročitati više nego pažljivo.

Tim prije što tragova istog razmišljanja ima i na drugim, zvanicnija mjestima …

Lyon piše o Bosni i Hercegovini, a naročito o Republici Srpskoj. Važno podsjećanje na kontekst: propala britanska rezolucija o Srebrenici u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, koja je imala cilj Republiku Srpsku proglasiti za genocidnu tvorevinu, trebalo predstavljati kao uvod u gašenje Republike Srpske.

Uslijedila je kontra-mjera, odluka o održavanju referenduma u Republici Srpskoj o povratku (izvornih dejtonskih) ovlasti u pravosuđu, što se prije svega treba shvatiti kao znak da RS spomenutim namjerama bude ukinuta neće predati bez borbe.

Istovremeno, zapadne namjere da RS, pod plaštom reformi u BiH, bude obesmišljena i pretvorena u praznu ljušturu lišenu ma kakve državolike sadržine, a BiH u centraliziranu državu u kojoj će presudnu riječ imati bošnjački i hrvatski saveznici euroatlantskog Zapada, zasigurno nisu nestale propašću britanske rezolucije.

Od tuda i ne čudi što se najavljenom referendumu Layon protivi žestoko. “Iako će se referendum ticati samo pravosuđa, njegove destruktivne namjere čine ga de facto deklaracijom neovisnosti”, navodi, sasvim na tragu posljednjih EU zaključaka o BiH (12. listopada) u kojima se ocjenjuje da bi “održavanje referenduma ugrozilo koheziju, suverenitet i teritorijalni integritet” BiH.

Umjesto referenduma, EU predlaže “strukturni razgovor o pravosuđu” kakav je svojevremeno već dogovoren između predsjednika RS Milorada Dodika i tadašnje EU šefice diplomacije Catherine Ashton. Lyon, međutim, ovakvu EU politiku “udovoljavanja” Dodiku naziva “dokazano pogrešnom” i, manirom neoliberalnih jastrebova koji već barem desetljeće i pol definiraju američku vanjsku politiku, od Sjedinjenih Država zahtijeva da “preskoče” (override) EU po pitanju BiH i svojim “energičnim i robusnim angažiranjem spriječe predstojeći kolaps Bosne”.

Zašto? Ovdje je zapravo čitava suština: da u nastali “vakuum” ne bi “uskočila Rusija”, koja “kroz sve ove provokacije podržava Republiku Srpsku … Podržavajući Dodika, Putin je u stanju proizvesti ozbiljne probleme Zapadu“, piše Lyon, ističući kao najvažniji među ovim problemima “klimu nestabilnosti koja sprječava EU, SAD i NATO da zadobiju smisleno uporište” na ovom prostoru.

Podsjećamo, i Damon Wilson iz vrlo utjecajne washingtonske savjetodavne skupine Atlantski savjet još u jesen prošle godine pozvao je, poput Lyona, pozvao na istovjetnu akciju i iz istovjetnog razloga; na pojačani transatlantski fokus na Balkan, kako Balkan ne bi skliznuo Vladimiru Putinu i Rusiji u ruke umjesto da čitav ostane pod američkim utjecajem (“Putinov balkanski gambit”).

Ovo jest prevladavajući način mišljenja u krugovima u kojima se u Washingtonu formira američka vanjska politika.

Od tuda je naročito alarmantan popis sugestija i prijetnji Jamesa Lyona. SAD treba imenuovati posebnog izaslanika za Balkan koji će, u ime čitavog Zapada, “ponovno razmotriti Daytonski sporazum s idejom da ga ponovno napiše u potpunosti”.

Tu je i druga mogućnost. “Međunarodna zajednica” – ako Dodik ostane pri referendumu u kome ga, kako piše Lyon, podržava Rusija – “treba ukinuti Republiku Srpsku, što bi, iako ekstremno, bilo moguće uporabom administrativnih i financijskih sredstava”.

I treća varijanta, treća prijetnja koja novo svjetlo baca i na vijesti o američkom naoružavanju hrvatske vojske: “Bošnjaci i Hrvati poveli su rat 1992. kako bi Bosnu očuvali na okupu, i nema znakova da bi Republiku Srpsku danas pustili da ode bez borbe. Ako izbitje nasilje, osjetit će se na čitavom Balkanu. Moglo bi se preliti na Kosovo, u južnu Srbiju, Makedoniju, u regiji Sandžaka u Srbiji u kome su muslimani većina … i koji bi se lako mogao odcijepiti od Srbije”… piše Foreign Policy.

Sve u svemu, zaključuje Lyon, “Washington mora odlučiti sada, a ne kasnije, da li će djelovati proaktivnije kako bi održao Bosnu i Hercegovinu na okupu, a Balkan stabilnim – ili će prepustiti Moskvi uspostaviti pravila”.

Da li je, zaista, Washington spreman na izazivanje novog kaosa na Balkanu poput onoga 1990. kako bi na njemu održao vlastiti utjecaj, ili makar spriječio uspostavu ruskog? Kako će Europska unija u tom slučaju odreagirati, pošto joj bilo kakva kriza na ovom području, usred svih kriza koje je potresaju, nimalo nije potrebna? Da li će takav, eventualni, pokušaj SAD da zapale Balkan gurnuti Hrvatsku još bliže Americi, a Srbiju još bliže Rusiji, u potrazi za zaštitom?

Bilo kako bilo svakih 25 godina se na Balkanu desi neki rat ili veća destabilizacija, nadajmo se da to neće biti pravilo i ovoga puta…
 
(sputniknews.com/uredio:nsp)