Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » Illuminati, Masoni, Novi Svjetski Poredak, SVIJET U RATU, VIJESTI IZ SVIJETA » Obamin savjetnik Zbigniew Brzezinski: Obama je pogriješio zahtijevajući da Assad ode

Obamin savjetnik Zbigniew Brzezinski: Obama je pogriješio zahtijevajući da Assad ode

brzezinski-obamaIzbori bi spasili Assadov obraz, a mogli su se dogovori da odsluži još jedan mandat, ako ga dobije, ali ne više od toga

Zbigniew Brzezinski, arhitekt “podijeli pa vladaj” Sirijskog programa i Obamin savjetnik, je sudjelovao u intervjuu sa nekadašnjim savjetnikom za sigurnost Jimmy Carter-a, a danas savjetnikom i punomoćnikom u Centru za Strateške i Međunarodne studije i višim znanstvenim suradnikom u Školi za napredne međunarodne studije Sveučilišta John Hopkins. Intervju je vodio Jakob Hailbrun, urednik TNI.

Prošlo je pet godina od početka Obamine administracije, i sada vi navodite da se Zapad angažirao u “masovnoj propagandi”. Da li se Obama toliko miješa u sirijski problem zato što je preslab da bi se odupro status quo-u? Što se dogodilo s Obamom koji nas je doveo do ovdje?

Ne mogu sad voditi neku psihoanalizu ili neku reviziju povijesti. On očito ima težak problem na plećima, sa svim misterioznim aspektima koje taj problem uključuje.

Pogledajte samo tajming. Krajem 2011. izbija sirijski problem, uzrokovan sušom i aktivnostima dvije poznate autokracije na Bliskom Istoku – Katara i Saudijske Arabije. On odjednom najavljuje da Assad mora otići, bez bilo kakve pripreme za tako nešto. Onda, u proljeće 2012 u izbornoj godini kod nas, CIA, koja je pod vodstvom generala Petraeusa, organizira široku akciju pomoći Kataru i Saudijcima i čini sve što može kako bi oni uspostavili kontakt s Turcima.

Da li je to bila strateška odluka? Zašto smo odjednom odlučili da Sirija mora biti destabilizirana, a njena vlada svrgnuta? Da li je to objašnjeno američkom narodu? Zatim, krajem 2012. godine, ravnoteža snaga se mijenja na štetu pobunjenika i postaje jasno da nisu baš svi ti pobunjenici “demokrati”. I zato se cijela politika prema Siriji preispituje. Mislim da se takve stvari moraju preispitati kako bi bilo više razumijevanja za američku politiku.

Povijesno gledano, mi smo često pomagali pobunjeničke pokrete: Nikaragva, Afganistan i Angola, na primjer. Ako ste neokonzervativac ili liberal, vi ćete reći kako je cijelo to pomaganje u cilju rušenja diktatora. Što onda fali intervenciji iz humanitarnih razloga?

U principu nema ništa loše s tim motivom. Ali ja mislim da se mora procijeniti rizik prije svake akcije.

U Nikaragvi je taj rizik bio toliko mali zbog dominantne pozicije Amerike, a također nije bilo značajnih neprijatelja izvana. U Afganistanu smo mislili da će Pakistan biti problem, ali smo to morali obaviti zbog 11. rujna. Ali, govoreći isključivo u svoje ime, ja jesam savjetovao (bivšeg ministra obrane Donald Rumsfeld-a kada su mu i mnogi savjetovali da upadne u Afganistan. Moj savjet je bio da upadne tamo, uništiti talibane, i zatim ode.

Mislim da je problem sa Sirijom njen potencijalno destabilizirajući učinak na Jordan i Libanon, koji su ranjivi, a postoji i mogućnost da će Irak postati dio većih sunitsko-šiitskih sukoba, i to bi mogao biti veliki udar i na nas i na Irance. Mislim da su ulozi veći, da je situacija prilično nepredvidiva i vrlo je osjetljiva na suzbijanje američke moći u Siriji.

Da li smo mi, zapravo, svjedoci zakašnjele lančane reakcije? San neokonzervativaca, kada su ušli u Irak, je bio stvoriti domino efekt na cijelom Bliskom Istoku, u kojem bi se režimi obarali jedan za drugim. Da li je ovo sablasna realizacije te težnje?

Istina, to bi i mogao biti slučaj. Oni se nadaju da će na neki način nadoknaditi u Siriji ono što su izgubili u Iraku.

Ali mislim da moramo imati na umu da je situacija u regiji nestabilnija nego za vrijeme invazije na Irak. Taj stav dijele i segmenti izraelske desnice jer svi izraelski strateški principi najbolje funkcioniraju ako su svi njezini susjedi destabilizirani.

Smatram da je to dugoročna formula za katastrofu po Izrael jer bi nusprodukt toga, ako bi se to dogodilo, bila eliminacija američkog utjecaja u regiji, i tada bi Izrael bio prepušten samom sebi. Ne mislim da je to dobro za Izrael, i – za mene još važnije, gledano iz američke perspektive – to nije dobro za nas.

Spomenuli ste, mislim na MSNBC, mogućnost održavanja međunarodne konferencije. Mislite li da je to još uvijek održiv pristup, da bi Amerika trebala biti uvjerena da napravi kompromis sa Kinom, Rusijom i drugim silama kako bi se postiglo mirno rješenje u ovom građanskom ratu?

Ako bismo rješavali problem samo s Rusima – što mislim da bismo i morali jer su oni djelomično uključeni – i također moramo i sa Francuskom i Britanijom, koje su nekadašnje kolonijalne sile na tim prostorima i koje su prilično omražene.

Šanse za takve pregovore ne bi bile realne kao što bi bile s Indijom, Kinom i Japanom, koji su se već zalagali za stabilni Bliski Istok. Te zemlje bi možda mogle kumulativno pomoći da se stvori kompromis u kojem, bar službeno, ne bi bilo pobjednika, ali bi taj kompromis mogao donijeti nešto što se predlaže već više od godinu dana.

Naime, trebalo bi postojati neka vrsta međunarodno financiranih izbora u Siriji, na kojima bi se mogao svatko kandidirati, i to bi spasilo Assadov obraz, ali bi opet moglo doći do dogovora da odsluži još jedan mandat, ako ga dobije, ali ne više od toga.

Koliko je to realno? Obama je jasno stavio da znanja da nije oduševljen slanjem oružja pobunjenicima. Koliko je to zaista realno? Da li možda idemo u pravcu veće američke intervencije?

Bojim se naginjemo ka neefikasnoj američkoj intervenciji, što je još gore. Postoje situacije u kojima intervencija nije najbolja, ali nije ni najgora od svih mogućih opcija. Ali ono o čemu vi pričate jeste povećanje pomoći antiasadovskim snagama, koje su neučinkovite.

U principu, to bi štetilo našem kredibilitetu. U najgorem slučaju, to bi ubrzalo pobjedu svih onih grupacija koje su neprijateljski nastrojene prema nama više nego što je to Assad ikad bio. Još uvijek ne znam zašto smo zaključili te 2011. ili 2012. izborne godine da Asad treba otići.

Vaš odgovor vezan za Izrael je krajnje fascinantan. Mislite li da će, ako regija doživi preokret, smanjenjem američkog utjecaja Izrael to vidjeti kao priliku da se konsolidira ili će čak radikalizirati svoje poteze kada Jordan bude u plamenu?

Da, razumijem na što ciljate. Kratkoročno gledano, mislim da bi došlo do toga da se Izrael pretvori u tvrđavu. Ali bi prije svega bilo krvoproliće, gdje bi i Izrael doživio gubitke. Ali bi tamošnja desnica na to gledala kao na način preživljavanja.

Ali, dugoročno gledano, neprijateljski nastrojena regija ne možete držati, čak ni da ste Izrael, koji ima nuklearno naoružanje.

Izraelu bi se desilo ono što se nama dogodilo u nekim ratovima, mada u manjem obujmu. Mučite ih, izgladnjujte ih, demoralizirate ih, prouzrokujte “odljev mozgova”, a zatim i kataklizmu koju ne bismo mogli predvidjeti u ovoj fazi, jer ne znamo kakav će biti odnos snaga.

S druge strane, Iran je u susjedstvu. On će biti nuklearno osposobljen. A, čak i da pretpostavimo da ih Izrael sabotira, što je s Pakistanom i drugima? Ideja da jaka i vrlo motivirana država ali sa šest milijuna ljudi, kontrolira cijelu regiju je pust san.

Pretpostavljam da je moje posljednje pitanje sljedeće: vi ste sada u nekoj vrsti opozicije trenutno. Dominantan glas u medijima iz redova intelektualaca je liberalno / neokonzervativni jezgra, koje poziva na akciju u Siriji temelju emocija. Da li mislite da je, čak i poslije debakla u Iraku, debata o vanjsko-političkim pitanjima krajnje loša?

(Smijeh) Mislim da odgovor na to pitanje znate bolje od mene, ali ću vam ponuditi neku novu perspektivu.

Amerika je vrlo motivirana i dobra zemlja. Vođena je dobrim motivima. Ali je također zemlja s ekstremno letargičnim razumijevanjem za svjetska pitanja, i još uvijek se smatra da Amerika svuda treba prevladati, ako treba i silom.

Smatram da je dosta složena situacija, a rješenja nude ili demagozi ili ljudi koji su nedovoljno pametni da predlože nešto smisleno; to je nešto što ljudi ne mogu razumjeti. Eventualno bismo imali ogroman regionalni rat, gdje bismo imali više neprijatelja nego što nas trenutno Arapi mrze. I to bi bila katastrofa za nas. Ali to nije perspektiva prosječnog Amerikanca, koji ne čita puno o dešavanjima u svijetu. Ovo je zemlja ugodnih osjećaja, ali u njoj ne postoji nikakvo znanje o vanjskom svijetu.
 
 
izvor: standard.rs/uredio: nsp
 
 
PRETHODNI ČLANAK
Share

GMO JE SVUGDJE: Vi samo mislite da se hranite zdravo, ali to nije točno!
MASOVNI MEDIJI U SVIJETU: Vlasništvo i upravljanje

Filed under: Illuminati, Masoni, Novi Svjetski Poredak, SVIJET U RATU, VIJESTI IZ SVIJETA · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

 
reklama