Šokantan preokret koji će izmijeniti svijet: Osovina Berlin-Moskva-Peking je definitivno neizbježna

Winston Churchill je jednom prilikom rekao “Osjećam se usamljeno kada nema rata”. Churchillov nasljednik – Carstvo kaosa – definitivno dijeli njegovo mišljenje. Ipak, neki od ratova carstva, poput onog u Ukrajini, ne idu u onom smjeru u kojem bi trebale

Također, pad carstva može naslutiti iz mnoštva poteza koji se prave s ciljem nastanka multipolarnog svijeta.

Zato nije ni čudno što SAD neprestano daju predviđanja po kojima će se Rusija raspasti, a Kina se pretvoriti u komunističku diktaturu. To su samo puste želje, a hegemoniji se bliži kraj.

Jedino što se u ovim predviđanjima nikako ne spominje jeste BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika). Točno je da se BRICS suočava sa mnoštvom problema, ali i pored toga predstavlja najgoru noćnu moru za Kraljevstvo kaosa. Brazil je trenutno potpuno paraliziran, pogotovo zbog pokušaja smjene režima od strane Carstva kaosa, ali vremenom će se dići na noge.

Nema veze, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika su savršeno sposobne pokrenuti ključne promjene.

Nova razvojna banka BRICS-a (NDB) – ključna alternativa MMF-u koja omogućava zemljama u razvoju da se otarase dolara kao rezervne valute – postat će operativna do kraja godine.

BRICS će financirati infrastrukturu i održive razvojne projekte, ne samo u zemljama BRICS-a, veći i u svim zemljama u razvoju. BRICS će biti otvorena institucija, ali zemlje BRICS-a će zadržati 55% vlasti nad ovom bankom. Sve u svemu, ključna stvar je da će i zemlje u razvoju moći postaju partneri i dobivaju kredite.

Prokleti komunisti

Također se sprema jedan važan trilateralni sporazum. Indijski premijer Narendra Modi će otputovati u Kinu u svibnju, što predstavlja nevjerojatnu vijest za dvije države koje već dugo vode teritorijalne rasprave. Delhi želi profitirati od kineskog masovnog tržišta za ulaganje kapitala i izvoza, dok Peking želi profitirati od ogromnog indijskog tržišta i kvalitetne tehnologije.

Poznato je da je Peking već stavio ekonomsku pomoć Rusiji na raspolaganje u sklopu strateškog partnerstva između Pekinga i Moskve.

SAD već dugo pokušava maltretirati jugoistočnu Aziju, južnu Aziju i istočnu Aziju, kako bi čitava cjelina postala dio vazalstva Carstva kaosa. Međutim, sukobljavanje s Kinom nikad nije bilo dobar znak. Čak ni pokušaji naoružavanja Japana protiv Kine ne bi uspjeli ništa izvesti.

Izoliranje “komunističke diktature” prosto ne drži vodu. Uzmite samo u obzir nevjerojatno brzu željeznicu koja povezuje čitavu jugoistočnu Aziju, od Kunminga u provinciji Yunnan do Singapura. Tako nešto nikad ne bi nastalo da je u pitanju klijentska država Washingtona. Može se reći da je Kina odgovorna za procvat Azije u 21. stoljeću.

Naravno, Azija se još uvijek nije potpuno riješila Carstva kaosa, ali su njegovi dani kao hegemona nad Azijom odbrojani.

Kineska revolucija je otpočela 1999. godine. Sada se najmanje 7 od 10 najvećih luka na svijetu nalazi se u Kini (preostale su Singapur, Rotterdam u Nizozemskoj i Pusan ​​u Južnoj Koreji). Što se tiče Kine, ona je većinu svojih ciljeva ispunila, a neke je čak i ispunila i pretekla.

Banka Kine sve više pušta juan na slobodu da se bori protiv dolara, izbacujući velike količine dolara na tržište. Namještanje dolara više neće biti moguće. Naravno, druga u svijetu najveća ekonomija ne može biti vezana samo za jednu valutu. Peking to vrlo dobro zna i neće dozvoliti da dolar dalje utječe na gospodarstvo Kine.

Sykes-Picotov sporazum iznova

Odvija se i paralelan proces u jugozapadnoj Aziji, koji prilično podsjeća na Sykes-Picotov sporazum od prije sto godina.

Govorka se o tome da je novi Sykes u stvari Obama, a novi Picot je u stvari Putin. Nije baš tako. Zapravo, Carstvo kaosa se ponaša kao novi Sykes-Picot, izravno i neizravno namještajući “Veliki Bliski Istok”.

Bivši zapovjednik NATO-a, Wesley Clark, nedavno je “otkrio” ono što su svi već znali – da lažni kalifat ISIS financiraju “bliski saveznici SAD”, odnosno Saudijska Arabija, Katar, Turska i Izrael. Dodajte to na izjavu izraelskog ministra obrane, Moshe Jalon, koji je priznao da ISIS “ne predstavlja prijetnju po interese Izraela”.

Carstvo kaosa je bilo uporno u svojim težnjama da razori Irak, Siriju, a naročito Libiju. Pored svega toga, Saudijskom Arabijom sada upravlja kralj Salman, koji je bio bivši džihadistički regrut Abdula Rasula Sajafa, afganistanskog salafista koji je šefovao Osami bin Ladenu i Kalid Šeiku Muhamedu, koji je navodno osmislio 11 rujna.

Naravno, Carstvo kaosa ne pravi aukcije oko zemalja, ono ih razara sa zemljom, a mnoga razaranja će tek uslijediti, počevši od Ukrajine i provincije Xin Jianga.

U međuvremenu, Rusija i Kina će se nastaviti boriti za euroazijske integracije, jačajući Shangajsku organizaciju za suradnju (SCO) i međusobnu suradnju unutar BRICS-a, istovremeno oslabljujući siledžije kalifata.

 Koliko god Obamina administracija bila očajna u svojim pokušajima da se nuklearno obračuna s Iranom, Rusija i Kina su prve stigle do Teherana. Kineski ministar vanjskih poslova, Wang Yi, bio je u Teheranu prije dva tjedna, naglašavajući da je Iran jedan od “prioriteta vanjske politike” Kine i od velike “strateške važnosti”. Prije ili kasnije, Iran će također postati član SCO. Kina i Rusija inače već naveliko posluju s Iranom.

Berlin-Moskva-Peking?

Sada u čitavu priču ulazi i Njemačka.

Njemačka sada izvozi 50% svog BDP-a. Davne 1990. je izvozila samo 24%. Rast Njemačke je u prethodna dva desetljeća zasnovan isključivo na izvozu. Ukratko, u pitanju je ogromna ekonomija kojoj je pod hitno potrebno globalno tržište kako bi se raširila.

Njemački izvoz mijenja svoju adresu isporuke. Samo 40% izvoza, ako ne i manje, odlazi u zemlje EU. Pravi rast Njemačka može ostvariti samo uz Aziju. Dakle, Njemačka se u suštini udaljava od eurozone. To ne znači da će Njemačka odustati od eura. Tako nešto bi se smatralo izdajom “Europskog projekta”.

Upravo trgovina jeste razlog njemačke prepirke s Grčkom: ili će se Grčka prepustiti, ili će napustiti eurozonu. Njemačka želi održavati partnerstvo s Francuskom i dominirati istočnom Europom kao ekonomski satelit. Upravo zato se Grčka, Španjolska, Portugal i Italija suočavaju s njemačkim zidom beskompromisnosti. Toliko o europskim “integracijama”. Sve može, ali samo ako Njemačka diktira pravila.

Ono što se trenutno događa jest da se razotkriva dupli fijasko – Grčka + Ukrajina. Berlin je prilično manjkav europski hegemon koji se trenutno probudio, shvativši da će Amerika izazvati rat na istočnoj granici s Rusijom. Nije ni čudo što je Angela Merkel požurila u Moskvu da to spriječi.

Moskva je bila diplomatski pobjednik. Rusija je ponovno pobijedila kada se Turska, nakon uzaludnih pokušaja da se pridruži EU, konačno okrenula ka Euroaziji, ignorirajući NATO i jačajući odnose i sa Rusijom i sa Kinom.

To se dogodilo tako što je Moskva mudro zamijenila Južni tok za Turski tok, prilično blizu grčke granice. Također, Putin i grčki premijer Tsipras su napravili sporazum o proširenju cjevovoda do Grčke i južne Europe. Time Gazprom neće imati koristi samo od Turske, već i od Grčke.

Dakle, Njemačka mora prije ili kasnije početi logično razmišljati ukoliko misli održati svoju masovnu trgovinu. Jedini mogući odgovor jeste veća trgovina s Rusijom, Kinom i istočnom Azijom. Možda će sve to potrajati, uz mnoštvo prepreka na putu, ali Berlin-Moskva-Peking zona je definitivno neizbježna.

To nije nešto za što ćete čuti u američkim medijima.

Pepe Eskobar (RT)
 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)