Sve što ste čuli o zdravoj prehrani bilo je – krivo! Što je pravo?

Ne jedite masti, konzumirajte samo ‘light’ proizvode, puno “zdravih” ugljikohidrata, a izbacite domaću slaninu, pršut, crveno meso, punomasne sireve, žumanjak – to kao papagaji desetljećima ponavljaju liječnici i nutricionisti, ali umjesto da se pretilost, razni karcinomi i automine bolesti smanjuju, njihova učestalost se rapidno povećava

No, nutricionistica A. Šupe, koja je znanja stekla na geteborškom sveučilištu u Švedskoj, navodi da su prijašnji savjeti jedna velika i lijepo upakirana laž. Ona postojeću i općeprihvaćenu piramidu prehrane “izvrće” naopako i kaže: Sve što ste do sada činili da bi sačuvali zdravlje i spustili kilograme je bilo – krivo!

Krenimo od svinjske masti koja je prije bila najveće zlo, a sada je – hit.

Svinjska mast je tradicionalno oduvijek bila sastavni dio ljudske prehrane u našem podneblju, kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta i nema nikakvog razloga izbaciti tu mast iz prehrane. Što se tiče pečenja i prženja ona je zahvaljujući zasićenim masnim kiselinama stabilna na visokim temperaturama. To znači da neće oksidirati (užegnuti se) kao što je to slučaj sa biljnim uljima koja su krajnje nestabilna jer se sastoje od višestruko nezasićenih masnih kiselina. Svinjska mast je također bogata vitaminom D kojeg većina ljudi ima nedostatak, a koji je vrlo bitan za mnoge funkcije u tijelu.

Zbog čega se nutricionisti razilaze u svojim savjetima?

Nutricionizam je mlada nauka, prepuna mitova i krivih tumačenja. Mnoge smo stvari prihvatili kao istinite samo zato što smo ih puno puta čuli ili pročitali, kao npr. da su zasićene masti životinjskog podrijetla štetne, da je kolesterol faktor rizika za srčano-žilne bolesti, da su žitarice zdrava hrana i trebaju činiti bazu prehrane, da za mršavljenje moramo jesti manje i trošiti se više… Međutim ništa od ovoga nije istina.

Hm, pojasnite…

Cijelo moderno zapadnjačko prehrambeno obrazovanje i savjeti temelje se na studiji Ancela Keysa iz 50-ih godina, koja je navodno dokazala korelaciju između ukupnog unosa masnoća i smrtnosti u nekoliko zemalja svijeta. No za ovu se studiju ubrzo doznalo da je lažirana jer Keys nije iznio sve podatke, tj. nije prikazao podatke iz svih onih zemalja u kojima ove korelacije nije bilo.

No ipak je ova neutemeljena hipoteza objeručke prihvaćena od prehrambene i farmaceutske industrije koje će idućih godina na račun histerije oko masnoće i kolesterola ostvarivati milijunske profite. Od ”light” prehrambenih proizvoda, raznih zamjenskih namirnica, rafiniranih ulja, margarina, žitnih pahuljica i drugih industrijskih prerađevina, do lijekova za snižavanje kolesterola, koji su najprofitabilniji lijekovi na svijetu.

Prije nije bilo bolesti kao danas?

Ljudi su od pamtivijeka koristili masnoću i hranu životinjskog podrijetla pa nikad nije bilo toliko bolesti kao danas. Usprkos napretku nauke, medicine i farmacije (svaki dan izlaze novi lijekovi) i usprkos činjenici da smo drastično smanjili unos životinjskih masti kroz prehranu, čovjek nije zdraviji nego upravo obrnuto, sve je više modernih bolesti. Nova saznanja potvrđuju da je moderan način prehrane koji se bazira na prerađevinama, velikom unosu šećera, škroba, žitarica i rafiniranih biljnih ulja pravi uzrok epidemije modernih bolesti i debljine.

Kakva bi onda današnja ispravna piramida prehrane trebala izgledati?

Trebali bismo izbaciti industrijske prerađevine koje se uglavnom sastoje od šećera i njegovih jefitinih zamjena (HFCS, glukozni, fruktozni sirupi, sintetički zaslađivači), pšeničnog brašna od genetski modificirane pšenice, rafiniranih i hidrogeniziranih biljnih ulja i margarina, i mase kemijskih aditiva. Trebali bismo birati pravu prirodnu hranu u njezinu izvornom cjelovitom obliku i vratiti u našu prehranu prirodne zdrave masnoće kojih smo se odrekli bez razloga, jer one daju građevinski materijal za naše tijelo, vitamine topive u mastima, sitost i energiju.

Uglavnom, službenu piramidu prehrane u kojoj bazu predstavljaju žitarice i proizvodi od brašna žitarica trebali bismo okrenuti naglavačke, jer je ta ”baza” nutritivno osiromašena, tj. ne daje tijelu potreban građevinski materijal kao što daju nutritivno bogate namirnice: jaja, riba, meso, povrće, voće, orašasti plodovi i pravi punomasni mliječni proizvodi.

Što je s maslacem?

Maslac je kao i svinjska mast prirodna i zdrava masnoća koja je potpuno neosnovano izbačena iz naše prehrane i zamijenjena margarinom. Margarin je jeftini substitut za maslac, tvorevina vrlo lošeg sastava masnih kiselina koja pridonosi upalnim procesima u tijelu, te sadrži opasne trans masti i mnoge štetne kemikalije koje se koriste u procesu stvrdnjavanja.

Maslac s druge strane je nutritivno bogata namirnica i za koju, usprkos krivim tumačenjima zadnih desetljeća, danas ipak znamo da nema nikakve veze sa srčano-žilnim i drugim oboljenjima. Štoviše, dokazano je da maslac sadrži mnoge hranjive tvari koje nas od tih bolesti čak i štite, vitamine A, D i K2 koji su važni za sve biokemijske procese u tijelu, antioksidanse kao vitamin E i selen, te važne masne kiseline kao što je CLA (konjugiranu linolensku kiselinu) koja štiti od raka.

A mlijeko i mliječne prerađevine?

Ovisi o kojem mijeku pričamo. Ako pričamo o ”mlijeku” koje kupujemo u supermarketima, to je vrlo daleko od pravog mlijeka. Industrijska prerada uništava sve ono korisno što u njemu postoji, od vitamina, enzima, raznih zaštitnih faktora do probiotičkih bakterija. Drugi problem je što se krave u masovnom uzgoju tove za njih neprirodnom hranom, koncentratima žitarica i soje što narušava kvalitetu ove namirnice. S druge strane, imamo pravo mlijeko, od životinja koje su puštene na pašnjake i koje nije industrijski procesirano. Takvo je mlijeko zdrava i nutritivno bogata namirnica.

Kao alternativa se spominje paleo prehrana.

Paleo je globalni pokret za povratak izvornoj ljudskoj prehrani, kakva je bila nekad prije razvoja prehrambene industrije i masovnog uzgoja. Ovaj se pokret zadnjih 10-ak godina raširio po razvijenim zemljama svijeta, paralelno kako se dolazilo do saznanja da je nova, rafinirana, industrijski procesirana hrana iz masovnog uzgoja glavni krivac za epidemiju ”modernih” bolesti, od pretilosti, metaboličkog sindroma i dijabetesa, preko alergija i intolerancije hrane, pa do autoimunoloških i kroničnih upalnih bolesti.

Paleo znači da nastojimo birati hranu u njezinu prirodnom, izvornom i cjelovitom obliku te da izbjegavamo prerađevine i hranu iz masovnog i GMO uzgoja. Konkretno jedu se jaja, riba, meso, povrće, voće, orašasti plodovi, punomasni pravi mliječni proizvodi i prirodne zdrave (tradicionalne) masti. Izbjegava se hrana od brašna i šećera, komercijalni pekarski proizvodi, kao i općenito sve prerađevine – od salama i hrenovki, preko ”light” i raznih ”zamjenskih” proizvoda, do slatkiša, žitnih pahuljica, raznih namaza, hrane u konzervama, tubama, plastičnim bocama, tetrapacima, kutijama… Ili drugim riječima, kupujemo više na tržnicama nego u supermarketima.

No, takva hrana nije jeftina.

Bilo bi optimalno kupovati domaće proizvode iz lokalnog ekološkog uzgoja, ali da bismo došli do toga trebaju se educirati i potrošači i proizvođači. Potrošači bi trebali shvatiti da hrana mora koštati, trebali bi više cijeniti prehranu nego materijalne stvari. Kupovina jeftinih prerađevina je samo prividna ušteda, jer dokle god jedemo nutritivno siromašne i toksinima zasićene proizvode, trošimo svoje zdravlje koje kad-tad dolazi na naplatu. I proizvođači bi se trebali educirati i shvatiti da je kvaliteta bitnija od kvantitete te se prebaciti na ekološki uzgoj i proizvodnju.

Tvrdite i da riža, krumpir, kukuruz, proso, soja, amarant također nisu dobar izbor za prehranu. Objasnite.

Postoje neke stvari koje možemo generalizirati, koje se odnose na sve ljude, ali kako će netko osmisliti optimalan način prehrane za sebe je vrlo individualno i ovisi o tjelesnim predispozicijama, zdravstvenom stanju i stupnju tjelesne aktivnosti svakog pojedinca. Općenito vrijedi da nikome ne treba šećer, pekarski proizvodi od brašna genetski modificirane pšenice i kukuruza, kao ni rafinirana i hidrogenzirana biljna ulja. Ali što se tiče namirnica kao što su riža, proso, heljda, amarant i krumpir, oni mogu činiti jedan dio prehrane kod osoba koje ih dobro toleriraju.

Zdrave osobe koje se bave sportom sigurno mogu podnijeti veće količine ugljikohidrata iz žitarica i krumpira nego osobe koje se ne kreću, osobe s metaboličkim sindromom, dijabetesom i viškom kilograma. Isto tako zdravim osobama vjerojatno neće smetati riža, proso, heljda i sl., međutim oni koji imaju neku bolest koja ima veze sa nepodnošenjem glutena, kao što su npr. autoimunološke bolesti, često reagiraju i na druge slične proteine kakvih ima na stotine u žitaricama i mahunarkama.

LCHF ili Paleo nije jedna od mnogih dijeta na kakve smo navikli, prema kojima se slijepo prate propisani jelovnici, već je to jedan model prehrane, jedan okvir, unutar kojeg svatko treba pronaći svoj optimalan način prehrane. Za to se međutim treba najprije informirati pa onda i isprobavati, te osluškivati svoje tijelo, odnosno treba preuzeti odgovornost za sebe u svoje ruke, a ne očekivati gotova rješenja.

Za vas bi zvjezde prehrane trebali biti acidofil (napravljen u kućnoj radinosti), domaći kiseli kupus i maslac?

Veliki problem modernog načina prehrane je nedostatak prirodnih fermentiranih namirnica, kao što je domaće kiselo mlijeko, jogurt, kefir, kiseli kupus… Ove su namirnice bogate probiotičkim kulturama koje su izuzetno važne za održavanje zdrave crijevne flore, a time i dobrog imuniteta i općenito dobrog zdravlja. Kupovni proizvodi kao jogurt, acidofil i sl. nemaju ista korisna svojstva kao prirodni proizvodi. Zbog toga je meni jedan od favorita zdrave prehrane domaći kefir koji se izrađuje uz pomoć kefirnih zrnaca (poznata još pod nazivom tibetanska gljiva, iako zrnca nisu gljive).

Na top-listi najhranjivijih namirnica su svakako žumanca, i to sirova, koji predstavljaju pravu malu nutritivnu bombu sa svojim sadržajem važnih hranjivih tvari u lako probavljivu obliku. Mnogi se zgražaju na sirova jaja, kao da smo zaboravili omiljenu slasticu iz djetinjstva – zavajon ili šato. Osim kefira i žumanca za svakodnevnu konzumaciju bih preporučila maslac, i to onaj domaći od pašnih životinja, te redovnu konzumaciju iznutrica kao što je jetra, npr. jednom tjedno.

Što je sa sportašima koji konzumiraju razne proteinske praškove, je li to štetno i u kojoj mjeri?

Moje je mišljenje da sve što trebamo dobivamo iz hrane. Ako pametno biramo nutritivno bogate namirnice, nikakvi praškovi ne mogu i ne trebaju zamijeniti pravu hranu.
 
(slobodnadalmacija/uredio: NSP)