GRČKI DEJA VU: Možemo očekivati nestašicu lijekova! Zbog dugova farmaceutskih kompanija bit će obustavljena isporuka

‘Nastavit će se štetni procesi privatizacije i komercijalizacije koji vode smanjenju efikasnosti sustava, dostupnosti zdravstvenih usluga i povjerenja između pacijenata i liječnika, a etički problemi će se umnožavati i produbljivati. Što se tiče nestašice lijekova – taj je scenarij realan. Dugovi farmaceutskim kompanijama prije ili kasnije postat će toliki da će one obustaviti isporuku lijekova’, ističe dr. Lidija Gajski

Liječnica Lidija Gajski, koja je prije nekoliko godina u javnosti hrabro priznala dugo prešućivane probleme o ustrojenosti zdravstvenog sustava, liječničkoj etici, ali i o svim drugim zdravstvenim problemima – cjepivu i njegovoj učinkovitosti, liječenju od pojedinih bolesti, lijekova koji nisu djelotvorni, itd. Jedna je od kandidatkinja na listi Glas razuma – Međimurska stranka na predstojećim izborima za Eu parlament. Koja su njena viđenja, kako ona politička tako i profesionalna, oko predstojećih problema, možete pročitati u ovom intervju.

Koji su motivi Vašeg kandidiranja na izborima za Eu parlament, a s obzirom da se do sada niste bavili politikom? Zbog čega ste se odlučili kandidirati preko liste Glas razuma – Međimurska stranka?

Oni koji su pročitali moju knjigu (‘Lijekovi ili priča o obmani’), tekstove i prate moje javne nastupe, znaju da uvijek naglašavam politički kontekst i u njemu nalazim rješenja za negativne pojave s kojima smo u medicini, a i općenito suočeni. Već dugo razmišljam, pa i djelujem ‘politički’ – prije dosta godina bila sam uključena u inicijativu ‘Alijansa za treću Hrvatsku’, a s neovisnom listom kolegice Đule Rušinović Sunara sudjelovala sam na parlamentarnim izborima 2003. godine.

I jedan i drugi projekt zastupali su vrijednosti direktne demokracije, no tad je za tu ideju bilo još prerano. Vjerujem da je danas došlo pravo vrijeme za njenu afirmaciju; sasvim je jasno da je model predstavničke, odnosno zastupničke demokracije potrošen i više se niti ne može zvati demokracijom (već partitokracijom). Vrlo teško doživljavam aktualno stanje društva i čekanje da drugi nešto poduzmu postalo je nepodnošljivo i neprihvatljivo, štoviše, u ovakvoj situaciji pitanje političkog angažmana postavlja se kao pitanje osobnog morala.

Kad sam pozvana na listu Glasa razuma i Međimurske stranke rado sam prihvatila jer kandidatura nije ničim bila uvjetovana i ne podrazumijeva stranačku stegu i podobnost. Kolege s Liste i ja u programskim smo načelima stranke Glas razuma prepoznali i svoj cilj – napredak Hrvatske, a suradnju s Međimurskom strankom shvatili smo kao prigodu da pokažemo osjetljivost i poštovanje prema lokalnoj zajednici, te poručimo da polazimo od stvarnog života zastupajući stvarne ljude i njihove ciljeve. Za prihvaćanje kandidature presudna je bila činjenica da je riječ o strankama koje se do sada nisu kompromitirale, nisu trgovale foteljama i privilegijama, niti biračima nudile lažna obećanja.

 Koje ciljeve, ako budete odabrani za zastupnicu u Eu parlamentu imate?

Uvjerena sam da u Europskom parlamentu, za razliku od aktualnih aktera na političkoj sceni, mogu kvalificirano i vjerodostojno zastupati interese hrvatskih građana štiteći njihova temeljna ljudska prava i dostojanstvo. Obvezujem se, jednako kao i ostali kandidati s liste, da ću glasovati za one zakone, te predlagati i promicati samo one zakone koji su sukladni hrvatskim nacionalnim interesima, odnosno interesima hrvatskog čovjeka; surađivat ću i djelovati s onima koji štite interese malih naroda i običnih ljudi; promicat ću i sudjelovati u aktivnostima kojima je cilj promjena sadašnjeg disfunkcionalnog, nedemokratskog i nepravednog ustroja EU, tj. biti glas onih koji se protive ulasku Republike Hrvatske u Europsku uniju kakva je danas; hrvatskom ću pučanstvu vjerodostojno tumačiti prijedloge zakona na dnevnom redu Parlamenta, organizirati javne rasprave i biti vjeran predstavnik njihove volje prigodom glasovanja; odreći ću se najmanje polovice mjesečne plaće u korist promicanja vrijednosti izravne demokracije i ostalih društveno korisnih inicijativa; bit ću spremna odstupiti ako se utvrdi da sam iznevjerila ijedno predizborno obećanje.

Na čemu temeljite Vaš program u predstojećim izborima? (program Glas razuma – Međimurska stranka) Što biste najradije istaknuli?

Svoj program u predstojećim izborima, ali i šire, obzirom da imamo ambiciju ubuduće sudjelovati na političkoj sceni, temeljimo na shvaćanju da bi Europska unija trebala biti prostor suživota i suradnje naroda, odnosno suverenih nacionalnih država, a ne sredstvo za ostvarivanje interesa financijskih institucija i multinacionalnih kompanija. Zalažemo se za punu zaposlenost, jednake mogućnosti za sve i socijalnu pravdu.

Održivost smatramo osnovnom paradigmom razvoja, i u tom smislu zagovaramo racionalnost i korištenje obnovljivih izvora energije. Prirodna bogatstva predstavljaju javno dobro koje se ne može privatizirati jer su temelj života i opstojnosti. Protivnici smo masovne industrijske proizvodnje hrane i zagovaramo manja poljoprivredna gospodarstva i hranu uzgojenu na ekološki način, uz maksimalno očuvanje bioraznolikosti.

Društvena pravda i blagostanje temeljni su preduvjeti zdravlja, medicina mora biti svima dostupna, kao integrativna, holistička i otvorena prirodnim lijekovima, ali i drugačijim shvaćanjima zdravlja, bolesti i liječenja. Zdravstvo treba financirati poglavito  iz javnih izvora, kao i znanost i obrazovanje. Mediji moraju biti slobodni i neovisni, kao i software (bez monopola i patenata), a informatizacija služi povećanju funkcionalnosti i transparentnosti u svim područjima. Kao odgovor na krizu nastalu zbog aktualnog modela predstavničke demokracije koji onemogućava izražavanje volje i interesa građana, nudimo novi put – neposrednu demokraciju koja svakom pojedincu vraća moć predlaganja i odlučivanja, tj. aktivnog sudjelovanja u politici.

Na listi Glas razuma – Međimurska stranka nalaze se i pojedinci koji su javno progovorili o društvenim problemima. Biolog i imunolog Srećko Sladoljev i novinar Ratko Martinović su neki od njih. Na temelju čega ste odabirali osobe za listu?

Osnovni kriteriji za Listu bili su neovisnost, stručna kompetencija, moralni integritet i društvena odgovornost, odnosno opće dobro kao glavni motiv i vodilja djelovanja. Upravo kao takvi naši su se kandidati dokazali u svojoj struci i u javnom životu. Uz Srećka Sladoljeva, poznatog borca protiv korupcije u Imunološkom zavodu i Ratka Martinovića, mladog novinara kojeg krase velika znatiželja i hrabrost, istaknula bih kolegicu Đulu Rušinović Sunara, upornog zagovornika prava pacijenata, koja je zahvaljujući svojim projektima prepoznata i u svjetskim razmjerima – obnašala je funkciju potpredsjednice Svjetske udruge za medicinsko pravo. Odvjetnik Ivan Rude pravnik je koji osim slova zakona uvažava i ljudsku osobu i sudbinu; kao takav stekao je simpatije sindikata i funkciju predsjednika Hrvatske udruge stečajnih upravitelja. Aleksandar Soltyšik poznat je po tome što godinama vodi vrlo uspješnu kliničku praksu u kojoj objedinjava znanje i iskustvo klasične i komplementarne, odnosno integrativne medicine. Nikola Duper, osim što je uspješan profesionalac u snimateljskom i redateljskom poslu, iznimno je kreativna i svestrana osoba naročito angažirana na projektu direktne demokracije, gdje je okupio kvalitetne suradnike. Magistar Milan Perkovac radio je kao voditelj poslova u Institutu ‘Rade Končar’, autor je niza znanstvenih radova, patenata i inovacija na polju elektrotehnike, te dobitnik brojnih priznanja na tom području. Dubravka Finka, Tanja Popović Filipović, Aida Jukić i Sonja Jadreško ističu se u aktivnostima civilnog društva.

Svima nam je zajedničko da politiku ne smatramo sredstvom za osobno bogaćenje i stjecanje moći, već kao služenje građanima. Baveći se takvom vrstom politike odlučni smo zamijeniti sadašnju vladavinu sociopatske manjine vođene interesima kapitala, vladavinom naroda kroz socijalno pravednu i politički i monetarno suverenu državu Hrvatsku. (Više o nama možete doznati na http://glasrazuma.hr ).

 Je li zdravstveni sustav država članica EU uređeniji, te s obzirom na to možemo li očekivati pozitivne pomake u našem zdravstvenom sustavu u EU?

Između zdravstvenih sustava država članica EU i Hrvatske u suštini nema većih razlika. U velikoj su mjeri, baš kao i same države, preuzeti od strane privatnog sektora. Zdravstvena politika, medicinska znanost, edukacija i klinička praksa vode se sve više interesima proizvođača lijekova i opreme, privatnih osiguranja i privatnih zdravstvenih ustanova, a sve manje interesima pacijenta. Premda je uređenje zdravstvenog sustava deklarativno u nadležnosti nacionalnih država, globalni je korporatizam pomoću ‘suradljivih’ lokalnih vlada, autonomiju i na tom području učinio teško ostvarivom. Po ulasku u EU, u Hrvatskoj možemo očekivati samo produbljivanje negativnih pojava i trendova.

Hoćemo li u EU imati mogućnost slobodnog odabira cijepljenja koje je kod nas zakonski obvezno?

U većini zemalja EU cijepljenje nije obavezno, no Europska komisija potiče članice na povećanje obuhvata vakcinacije. U tijeku je formuliranje novih mjera za promidžbu cjepiva i olakšanje njihove dostupnosti. U borbi za slobodu izbora u pitanju cijepljenja EU nam sasvim sigurno neće biti od pomoći, kao niti vlastita zdravstvena administracija i medicinska struka; za to ćemo se morati sami izboriti.

Korporacije (farmakomafija) imaju sve jači utjecaj, a političari sve manji. Na koji način predviđate sliku ovoga pitanja kako u EU, tako i u Hrvatskoj? Trebaju li građani strahovati od nestašice lijekova u Hrvatskoj (primjer Grčke)?

Očekujem rastući pritisak centara korporacijske moći u smjeru ‘štednje’ u zdravstvenom sektoru. Pri tom će se štedjeti na način da se uskraćuju osnovne zdravstvene usluge i zanemaruju realne potrebe, te dalje iscrpljuju kadrovski resursi i infrastruktura, dok će se uvođenje skupe i nepotrebne strane medicinske tehnologije povećavati. Nastavit će se štetni procesi privatizacije i komercijalizacije koji vode smanjenju efikasnosti sustava, dostupnosti zdravstvenih usluga i povjerenja između pacijenata i liječnika, a etički problemi će se umnožavati i produbljivati.  Što se tiče nestašice lijekova – taj je scenarij realan. Dugovi farmaceutskim kompanijama prije ili kasnije postat će toliki da će one obustaviti isporuku lijekova. Moglo bi se dogoditi da ih bolesnici budu prisiljeni sami kupovati, a bojim se da ćemo svjedočiti i novim humanitarnim akcijama, te dugim redovima ispred ljekarna  pa i očaju i suzama onih koji će ostati uskraćeni.
 

 
(dnevno.hr/ uredio: nsp)