Bog napušta Ameriku: Sve više ateista, a sve manje kršćana na Zapadu

Samo sedam od deset Amerikanaca sebe smatra kršćanima. Nestajanje kršćanske samoidentifikacije najprimjetnije je kod mladih

Jer, dok 85 posto Amerikanaca, koji su se rodili do 1945. sebe smatra kršćanima, dotle to čini samo 57 posto onih koji su se rodili poslije 1982. godine.

Antikrišćanska elita kontrolira gornje “katove” kulture i umjetnosti, elitne sveučilišta, medije i masovnu kulturu.

Preko knjiga, filmova i magazina vodi široku ofanzivu na kršćansku vjeru i moral.

Polovica brakova završava razvodom. Rađa se sve manje djece: 40 posto – izvan braka. Rasni problemi su danas gori nego što su bili 50-ih godina.

“OVO je kršćanska zemlja” – objavio je Vrhovni sud SAD 1892. godine.

“Amerika se rodila kao kršćanska zemlja” – kao eho je ponovio Woodrow Willson. A Harry Truman potvrdio: “Mi smo kršćanska zemlja”.

Ali, Barack Hussein Obama je 2009. godine iznio drukčije mišljenje: “Mi sebe ne smatramo kršćanskom zemljom”.

Nedavna anketa Pew Research Center pokazala je da se SAD ubrzanim tempom dekršćanizaciju. Još 2000. godine se 86 posto Amerikanaca smatralo kršćanima, a 2007. je taj postotak pao na 78. Danas samo 7 od 10 Amerikanaca sebe smatra kršćanima.

Postotak ateista, agnostika i nevjerujućih dosegnuo je 23 posto, što je više nego što u SAD ima katolika i tek nešto manje od broja evangelista. Nestajanje kršćanske samoidentifikacije najprimetnije je kod mladih.

Jer, dok 85 posto Amerikanaca, koji su se rodili do 1945. sebe smatra kršćanima, dotle to čini samo 57 posto onih koji su se rodili poslije 1982. godine.

Ako želimo sagledati svoju budućnost, trebamo pogledati na katoličku Irsku koja je upravo glasovala za legalizaciju istospolnih brakova, a njezini hramovi i crkve se pretvaraju u turističke atrakcije i muzeje, barove i restorane.

Što su uzroci dekristijanizacije Amerike?

Sve je počelo od Vrhovnog suda koji je svojim odlukama od kršćanstva očistio državne škole, pri čemu se ni središnja Amerika na neki čudan način nije protivila toj nametanoj laičkoj revoluciji.

Preko knjiga, filmova i magazina vodi široku ofanzivu na kršćansku vjeru i moral. Socijalna revolucija iz 60-ih počela je s dolaskom baby-boomera u sveučilišne domove (kampuse). Pet godina senacija Woodstocka valjala u blatu, slušajući rok grupu Country Joe and the Fish.

Kakve su posljedice dosadašnje dekristijanizacije Amerike i Zapada?

Polovica brakova završava razvodom.

Rađa se sve manje djece: 40 posto – izvan braka. Rekorde postavljaju tempo rasta upotrebe narkotika i brojevi isključenih iz škola. Visoka razina kriminala smanjuje se samo zahvaljujući tome što naš razinu lišavanja ljudi slobode nimalo ne zaostaje za onim u Južnoj Africi.

Unatoč zadivljujućim dostignućima medicine, bolesti koje se prenose spolnim putem su se neviđeno i smrtonosno proširile. Kada umire kršćanstvo – zamjenjuju ga individualizam, materijalizam i hedonizam.

“Selfie” – to je ime generacije za koju je Uskrs po značaju odavno otišao na periferiju, pogotovo u usporedbi sa Superbowlom (finalom kupa u američkom nogometu).

Preko milijun abortusa godišnje, opravdavanje samoubojstava i podrška eutanaziji – na sve ovo se gleda kao na etape socijalnog progresa u novoj Americi.

Mi ekonomski već ovisimo od stranaca koji zadovoljavaju naše potrebe za osnovnim potrepštinama. Naša politika je otrovna.

Naši rasni problemi su danas gori nego što su bili 50-ih godina.A što se tiče ravnopravnosti, raznolikosti i globalne demokracije – tko je spreman za njih umrijeti?

Dobro je rekao povjesničar Arnold Tojnbi: “Civilizacije ne umiru zato što ih ubijaju, već same izvrše samoubojstvo”.

Pitanje je vremena kada će ta “civilizacija” prijeći u Europu iz Amerike?

 
(Patrik Bjukenen, vestinet.rs/uredio:nsp)