Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » SVIJET U RATU » Amerikanci su na Hiroshimu i Nagasaki bacili – dvije Hitlerove atomske bombe

Amerikanci su na Hiroshimu i Nagasaki bacili – dvije Hitlerove atomske bombe

hiroshima-nagasakiNIJEMCI SU JEDNU SVOJU A-BOMBU BACILI KOD KURSKA I CIJELI SOVJETSKI PUK PRETVORILI U PEPEO

Japan uobičajenim ceremonijama obilježava 72-godišnjicu američkog atomskog napada na Hiroshimu i Nagasaki.

Danas su nuklearne bombe i tisuću puta razornije. Međutim, i bačene na japanske gradove bile su više nego dovoljno moćne.

Od samih atomskih eksplozija i njihovih posljedica, u Hirošimi je poginulo 140.000, a u Nagasakiju –74.000 ljudi, uglavnom civili, žene i djeca. Tako je čovječanstvo ušlo u atomsku eru.

Neki su uvjereni da su SAD primijenile atomsko oružje protiv Japana da bi SSSR prodemonstrirale svoju moć – da bi Staljin znao svoje mjesto u novom Američkom svijetu. To je dijelom točno, ali se prešućuje ono što je u svemu interesantnije i strašnije.

“Atomska epopeja” je i danas tajna iza sedam brava.

Zna se da su Nijemci prvi počeli raditi na atomskom oružju, ali da je, zbog nečega, zatajio njihov organizacijski talent i da njihov atomski program nije ničim posebnim rezultirao. Nabacuje se da je za to kriva sama ideologija nacizma koja je Njemačku lišila mozgova židovskih atomskih fizičara.

Američki general – Leslie Groves, koji je rukovodio “projektom Manhattan”, odnosno proizvodnjom atomske bombe – još je dodavao da su Nijemci podbacili i zato što se A-bombom nije bavio Wehrmacht.

Amerikanci naglašavaju da je samo njihova formula bila ispravna. A oni su se odlučili za A-bombu da štede sredstva i da u projekt uključe i strane znanstvenike, uglavnom Židove i ljevičare. A tom im je omogućilo da brzo stignu i prestignu Nijemce i da brzo dođu do bombe i da je primjene.

Međutim, u američkoj službenoj verziji postoji masa nepodudarnosti.

Iako su potrošili mnogo više novca nego Nijemci, njihov projekt “Manhattan” je krajem 1944. bio u slijepoj ulici. Nedostajali su im i punjenje i infracrveni beskontaktni detonator. Drugim riječima: imali su samo prototip prljave bombe neznatne snage. A već 1945. su imali najmanje dvije bombe i neophodne količine urana.

Moguće je da su u to vrijeme već imali još nekoliko A-bombi. Ali, otkud im sve to?

Pa, otuda!

“Poklon” je stigao velikom podmornicom U-234. Ona se s njemačkim i dvojicom japanskih znanstvenika uputila ka Japanu, a prevozila je kontejnere sa uranom-235 kojeg je bilo dovoljno za dvije atomske bombe, plus – one infracrvene detonatore. A i još mnogo što drugo. U podmornici je bio i sam izumitelj tih detonatora.

Sve to je iz utrobe podmornice preuzeo osobno Robert Oppenheimer u čijoj nadležnosti je bio znanstveni dio “Manhattana”.

Otada je Amerikancima sve krenulo kao po loju. Već 16. srpnja 1945. su testirali plutonijski bombu implozivnog tipa u Los Alamosu: “Debeljka” kojeg su 9. kolovoza bacili na Hiroshimu.

Zar vam se u ovome ništa ne čini čudnim? Jer, bombu su prvo testirali, pa potom primijenili. Čudno je, pored ostalog, i to što Amerikanci nisu imali “punjenje” ni za jednu jedinu bombu, a onda odjednom – čak za dvije bačene na Japan i za jednu isprobanu u Los Alamosu. Nije bilo detonatora, a onda se pojavili – niotkud.

“Mališa” – bomba bačena na Hirošimu – bila je uranijumskom bomba topovskog tipa. Takvu bombu je izmislio neki američki kapetan Parsons, ali se Amerikanci njome nisu ozbiljno bavili. Neki tvrde ta bomba ima “englesko porijeklo”, da su njeni “crteži” stigli iz Velike Britanije. Moglo bi se dodati da je do “crteža” došla britanska špijunaža. Ali, gdje?

U Njemačkoj! Ovo je toliko bliže istini što je i sam Oppenheimer jednom prilikom priznao da ta bomba ima “njemačko porijeklo”.

U svemu ipak postoji još jedna tajna.

“Debeljka” su testirali u laboratorijskim uvjetima, a već kroz nekoliko tjedana bacili na Japan. Kakva brzina!

Ovo nije pretjerivanje. Treba samo pažljivo gledati fotografije o tom “proizvodu” testiranom s njemačkim detonatorima u srpnju 1945. u Los Alamosu. Taj “proizvod” je bio tako ogroman da ni danas u svijetu nema bombardera koji bi bio u stanju tu bombu podignuti u zrak. Da nije bilo njemačke “pomoći”, Amerikancima bi bilo potrebno još nekoliko godina da tu bombu usavrše i smanje njene dimenzije.

Ovo znači samo jedno: Amerikanci su isprobali to čime su raspolagali i zaključili da će kroz nekoliko godina imati svoje a-bombe, pa riješili da japanske gradove bace – njemačke bombe!

Amerikanci su “Mališu” bacili na Nagasaki i bez prethodnog testiranja. Nisu ni morali jer su tu bombu prethodno više puta isprobali Nijemci.

Mnogo je indicija da su “Mališe” njemačke bombe. Njihovi originalni crteži su bili najstroža tajna sve do danas. Sa popratnim tekstom na njemačkom.

Nijemci su službeno bili obaviješteni da njihova zemlja radi na “moćnom oružju” koje će osigurati preokret u ratu u korist njihove zemlje i da zato treba još samo malo izdržati.

Hitler je na takvom oružju zaista radio. U Njemačkoj je atomsko oružje ne samo isprobavano, nego i primjenjivano.

Sačuvana su svjedočenja i da su Nijemci upotrijebili atomsko oružje da bi probili pozicije sovjetske armije u bici na Kurskoj dugi. Na tom mjestu je u pepeo pretvoren cijeli streljački puk, zajedno s konjima.

U svezi s njemačkim atomskim udarima spominje se i Krim. Nijemci su svoje bombe u borbi isprobavali i južno od Lübecka i na otoku Rigen.

Mussolini je neposredno prije svoje pogibije pisao da Hitler ima tri atomske bombe i da će ih vrlo brzo primijeniti, što će osigurati prijelom u dotadašnjem ratovanju u korist Njemačke.

Zbog čega ih Hitler nije upotrijebio? Iz čovjekoljublja sigurno nije.

Nedostajalo mu je sasvim malo vremena, a njegovo okruženje se potom možda nije usudilo primjeni novo i strašno oružje protiv neprijatelja koji prema Njemačkoj nisu imali nikakve dobre osjećaje.

U tome je bilo i računice.

Moguće je bilo udariti po Londonu prvom balističkom raketom u svijetu V-2 s atomskom bombom (ili bombama). Tu raketu je bilo nemoguće presresti i uništiti. Moguće je bilo i poslati dalekoletne bombardere s nekoliko bombi na New York (u Norveškoj su Nijemci imali 40 aviona za prelet Atlantika). Moguće je bilo nekoliko bombi baciti i na sovjetske trupe u nadiranju i uništiti nekoliko Staljinovih korpusa, ali Staljina to ne bi zaustavilo.

Sve je to bilo moguće, ali ne bi bilo dovoljno za preokret u ratu. Njemačka bi izgubila, a osveta saveznika bila bi tako strašna da nikakve Njemačke danas ne bi bilo …

Inače, moguće je da se Hitlerovih dviju atomskih bombi negdje na jugu Njemačke domogao “Alsos”, odred komandosa kojima je zapovijedao Boris Paškovski, ruski pravoslavni svećenik koji je bio ljuti antikomunist i pukovnik pod zapovjedništvom Dwighta Eisenhowera koji je slao divizije da pročešljaju i dijelove Njemačke koji je trebao pripasti SSSR-u i Francuzima.

Paš i njegovi suradnici su odatle odvozili sve što je imalo veze s njemačkim atomskim programom: atomske reaktore, opremu, “punjenje” za bombe, znanstvenike i najvažnije stručnjake …

Prema ironiji sudbine, i Japan je bio na pragu atomskog kluba. Svoju prvu atomsku probu izveo je – i to sasvim uspješno – na moru. Samo nekoliko dana nakon tragedije Nagasakija …

Amerikanci su na Japan bacili Hitlerove A-bombe, a onda nastavili raditi na svojima. U suštini, Sjedinjene Države i SSSR su svoje atomske bombe proizveli skoro pa u isto vrijeme.

Amerikanci tek “dlaku” ranije. Zato i nisu mogli ucjenjivati Staljina koji je znao da svoje bombe nemaju, a da su njemačke već upotrijebili …
 
(fakti.org)

Filed under: SVIJET U RATU · Tags: , , , , , , , , ,