Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » GLOBALNA KRIZA » EGZODUS: Suze, očaj i tuga na autobusnim kolodvorima! ‘Bježimo od beskorisnih izbora, iza nas ostaju prazne kuće’

EGZODUS: Suze, očaj i tuga na autobusnim kolodvorima! ‘Bježimo od beskorisnih izbora, iza nas ostaju prazne kuće’

iseljvanja-hrvatskaDok već mjesecima slušamo kako političari po milijunti put prosipaju lažna predizborna obećanja, autobusi za Njemačku i dalje odlaze puni

Samo iz Zagreba svakodnevno odlazi 20-ak autobusa (500-1000 ljudi dnevno) za razne gradove u toj zemlji, a među putnicima su rijetko oni koji odlaze u turističku posjetu.

I ovoga smo puta na Autobusnom kolodvoru u Zagrebu zatekli uplakane supruge koje ispraćaju svoje muževe. Roditelje koji s nestrpljenjem iščekuju polazak autobusa kako bi vidjeli svoje dijete. Ljude svih dobnih skupina koji su razočarani Hrvatskom i koji ovdje ne vide nikakvu budućnost. Spakirali su kofere, a neki od njih i bez da su našli posao ipak odlaze u Njemačku.

Iako smo već nekoliko puta radili ovakve reportaže, nikad nije jednostavno prisustvovati rastanku obitelji. Bilo da se odvajaju od roditelja ili od muževa, žena, djevojaka. Uvijek je taj prizor jednako tužan, a istovremeno pokazuje i onu pravu sliku Hrvatske.

U Hrvatskoj mu ostaju žena i četvero djece

Bračni par iz Sesveta kratko je porazgovarao s nama dok su čekali da suprugu krene autobus za Munchen. Ivica posljednjih šest mjeseci radi u njemačkom gradu Tuttlingenu, gdje vozi gradski autobus. Prije toga je vozio kamione.

U Hrvatskoj je također bio zaposlen, a i njegova supruga, kako su nam rekli, ima dobar posao. No sve to je nedovoljno za normalan život. Imaju četvero djece, a zbog spleta životnih okolnosti, supruga je u blokadi.

U Hrvatskoj možeš preživjeti samo ako imaš dobar posao i nemaš kredite. Inače ne. I suprug i ja smo radili i imali normalne plaće. Onda nam se dogodila nesreća pa smo završili na sudu, bila sam žrtva prevare i od strane odvjetnika, i na kraju sam zbog ovrhe blokirana. Tako da radim, kao što je radio i suprug, no nismo mogli preživjeti. Zato je suprug otišao van, a vrlo vjerojatno ćemo i mi za njim. Imamo četvero djece. Za njih ne vidim nikakvu budućnost u Hrvatskoj”, rekla nam je Ivičina supruga.

“Trebate vidjeti ulice Petrinje i Siska za vrijeme praznika”

Porazgovarali smo i s Dariom iz Petrinje. Iako nema posao u Njemačkoj, odlazi u Munchen, gdje već par godina radi njegov brat.

“On je diplomirao ekonomiju i već dvije godine radi u jednoj banci. Ima tamo stan i super mu je. Ja sam nažalost dugo bez posla, kojeg je vrlo teško naći i u Petrinji i u Sisku. Tamo je općenito jako loša situacija. Ljudi masovno odlaze iz tih mjesta, znam ih bar petero do 30 godina starosti koji su otišli u Njemačku. Trebate vidjeti Sisak za vrijeme Božića i Uskrsa, ceste su pune njemačkih tablica”, rekao nam je 37-godišnji Dario.

Iako posla nema, kaže kako se već prijavio na njemačku burzu preko koje ide na doškolovanje. Po struci je tokar, a kako nije imao iskustvo rada u struci, tamo će ići na dodatne tečajeve jer se majstori traže.

U Petrinji, kako tvrdi, nema baš nikakve perspektive.

“Tamo može živjeti samo onaj koji je imao nekakve veze pa ga je netko uspio zaposliti, a oni koji nemaju baš nikakve veze, nemaju niti posla. Tako to ide u Hrvatskoj. Zato svi i odlaze u Njemačku ili Irsku”, zaključuje Dario, koji je bio vidno raspoložen jer napušta zemlju.

“Drago mi je da mi je sin otišao, ovdje nema perspektive”

Vesele smo zatekli i supružnike iz Zagreba koji odlaze u posjet sinu koji također živi u Munchenu.

“Sin već godinu i pol živi tamo. Radi u rent-a-caru na aerodromu i jako je zadovoljan. Prije je radio neke druge poslove, no otkako živi tamo, našao si je ovaj na aerodromu”, rekao nam je Zagrepčanin Zlatko.

Na pitanje kako mu je bilo nakon što mu je sin rekao da odlazi, tvrdi da je bio izuzetno sretan.

“Moram reći da mi je bilo drago jer ovdje nema perspektive. Njemu je 29 godina i tu nije mogao naći posao. Iako i supruga i ja u Zagrebu imamo dobro plaćene poslove, da sutra ostanemo bez njih, bez razmišljanja bi i mi odselili k njemu.

On inače dolazi u Zagreb, ali otkako ima novi posao dugo već nije bio, pa mi sad idemo k njemu. Doduše, da me krivo ne shvatite, naravno da mi je kao roditelju bilo teško što odlazi, ali ipak je prevladao onaj osjećaj sreće radi njega, budući da vidim koliko je tamo zadovoljan. Ima dobar posao i sretan je. Gore je potpuno drugačije, a u Hrvatskoj godinama neće biti bolje. Ja inače radim na terenu po cijeloj Hrvatskoj. Trebate vidjeti Slavoniju, tamo je tek pustoš“, rekao nam je Zlatko.

“Najveći problem je naći stan”

Kaže kako u Njemačkoj nije nikakav problem naći posao. Jedini problem je, kaže, pronaći stan, pogotovo u većim gradovima.

“Ako te na poslu nisu prijavili, teško ćeš uspjeti iznajmiti stan. No brzo se nađu poslovi s prijavom, a pogotovo osobama koje znaju njemački. Oni ga bez problema mogu naći. Znam i za dosta njih koji odlaze preko agencija za zapošljavanje koje im nalaze poslove”, ispričao nam je Zlatko.

Porazgovarali smo i s tri djevojke koje odlaze u posjet prijateljici koja već tri godine radi u Munchenu.

“Po struci je matematičarka, završila je PMF i sad u Njemačkoj radi u jednoj firmi u financijama. Jako je zadovoljna. Taj je posao našla još dok je bila u Zagrebu. I nakon što ga je dobila, odselila se. U Zagreb uvijek dolazi kad su praznici, a mi sad idemo malo k njoj u posjetu”, rekle su nam djevojke.

Još je puno onih koje smo zatekli jer su istovremeno za Njemačku putovala tri autobusa, jedan za Berlin, dva za Munchen. Svi puni. Odlaze jer u Hrvatskoj ne vide budućnost.

U Osijeku ista slika kao u Zagrebu

Istu situaciju zatekli smo i na autobusnom kolodvoru u Osijeku. Iako je Slavoncima primarna destinacija i dalje Irska, velik broj njih odlazi i u Njemačku. Gotovo svi putnici koji su odlazili s osječkog kolodvora pristali su s nama podijeliti svoje priče, ali su tražili da naši razgovori budu anonimni.

Gospodin iz Đakova ispričao nam je priču svoje obitelji. Na kolodvor je stigao s velikom torbom i koferom kako bi se u Nürnbergu pridružio svojoj supruzi i dvoje djece, koji su otišli tamo još prije tri godine. Ne vjeruje kako će se itko od njih vratiti u Slavoniju.

Ostaju samo prazne kuće

“Još ne radim, ali idem raditi. Pronaći ću nešto. Žena i dvoje djece su tamo već tri godine. Djeca idu u školu, najmlađa još ne”, ispričao je. Dodaje kako poznaje puno ljudi koji su otišli i ostavili prazne kuće za sobom, ali i kako od tih kuća nemaju ništa.

“Jako puno ljudi je otišlo. Cijele obitelji odlaze. Svi odlaze i tamo probaju. Ostaju samo prazne kuće, samo iza mene ostaju dvije prazne kuće. Ali, da ne opsujem sada… što imate od kuća?”, zapitao se naš sugovornik i ispričao nam situaciju svoje supruge koja je u Nürnberg otišla prije njega.


“Bolje da ovdje nikada nije radila. Ukratko, radila je nekoliko mjeseci, razboljela se i na kraju se ispostavilo kako nije bila prijavljena. Onda nas je operacija koštala 20 i nešto tisuća kuna. Morate se zapitati zašto je uopće radila, ali to je sada nebitno”, zaključio je.

Podijelio je s nama i kako poznaje još dosta osoba koje bi htjele otići u Njemački, ali ih je strah da neće uspjeti pronaći posao. Njega nije strah, vjeruje kako će pronaći nešto i govori nam kako je njegova supruga pomogla nekoliko obitelji da se snađu kada su otišli u Njemačku.

“Mladi, ne gubite vrijeme na Hrvatsku”

Na peronu autobusa koji je odlazio za Stuttgart susreli smo i jednog mladića iz Osijeka koji se vraća na svoj konobarski posao nakon kratkog boravka doma. I on je s nama porazgovarao anonimno, a smatra kako je za odlazak tolikog broja ljudi odgovorna kompletna situacija u državi.

“Idem u Garmisch, svi moji su otišli tamo, pa sam otišao i ja, pošao sam za njima”, ispričao je i dodao kako radi i kako mu nije bilo teško pronaći posao jer zna jezik, a dodaje i da ima samo pozitivna iskustva te da se ne bi vratio.

“Ne bih se vratio zbog cjelokupne društveno – političke situacije. Cijela mi je rodbina tamo i ne vjerujem da ćemo se vratiti. Nemamo se čemu vratiti. Ako situacija u državi ostane ovakva, mislim da će se ovaj trend iseljavanja nastaviti”, zaključio je i poručio mladima da ne gube vrijeme.

“Mladima bih poručio da tu ne gube vrijeme, kratak je život, neka si traže nešto bolje i neka odu”, zaključio je.

“I tamo se može uzeti kredit, ali sa znatno manjom kamatom”

Na istom peronu smo susreli i jedan bračni par iz Čepina koji je krenuo u posjet kćeri i zetu koji žive i rade pokraj Stuttgarta. Kažu kako je priča njihove kćeri i zeta ona standardna hrvatska priča o iseljavanju mladih.

“Standardna priča, jasno. Zet je išao tamo na siguran posao, posao u struci. Zadovoljan je jer radi i samostalan je u poslu. Nedavno su si uzeli i stan. Nije da se ne može, može se. I tamo se može uzeti kredit, samo je kamata znatno manja, 2,2 posto”, kaže naš sugovornik i dodaje kako je iz Čepina otišlo puno mladih.

“Iz Čepina je otišlo jako puno mladih. Iz našeg naselja otišli su ljudi s kojima se naša kćer družila, deset parova je otišlo. Puno mladih koje znamo je otišlo, ali što da rade”, dodao je.

Kaže i kako je ipak iz Osijeka i okolice najviše ljudi otišlo za Irsku te priča o prijatelju koji je za 1. svibnja otišao u Dublin te tamo traži posao.

“Znam i dosta ljudi koji su otišli za Kanadu, ali su se vratili. Mora se raditi, znate. I kod nas treba raditi. Ja sam radio u solidnoj firmi, koju su preuzeli stranci i kada su oni došli, nije to više bilo to. Prije toga smo imali druženja, plesnjake. Nije bilo više onih razgovora i druženja kao nekada. I prije stranaca smo dobro poslovali, družili se i imali izlete, ali toga više nije bilo sa strancima”, poručio je.

“Ja nisam otišao, mnogi moji kolege jesu. Ja bih radije tu, ali…”, zaključio je i otišao na bus u posjet kćeri i zetu.

“S gotovo 60 godina sam pronašao posao u roku od dva dana”

S nama je porazgovarao i Tomislav iz Osijeka koji odlazi u posjet svojoj kćeri i zetu. Kaže kako se u Njemačkoj posao pronalazi jako brzo, bez obzira na godine te kako ni poznavanje jezika nije važno. Ovisi samo što želite raditi.

“Ovaj put odlazim u posjet kćeri, zetu i unuci. Oni su mladi, otišli su obiteljski u München i brzo pronašli posao, puno lakše nego ovdje. I ja sam radio nekoliko mjeseci, imam 60 godina, a posao sam pronašao za dva dana.

Radio sam na baušteli, a potom u školi kao domar. Ali ako hoćete bolji posao i plaću, morate znati jezik. Ja sam po struci tokar, posao u struci sam našao odmah trećeg dana u oglasniku, nije bilo važno koliko godina imam, ali kada su čuli da ne znam jezik, to je bilo to, nisam mogao dobiti posao. Međutim, ako ste spremni raditi na baušteli, ne morate znati ni jezik. Na baušteli radi puno naših ljudi, Hrvata, Bosanaca. Netko od njih već zna njemački jezik i može prevesti što treba raditi”, ispričao je.

I gospodin Tomislav kaže kako iz Osijeka najviše ljudi odlazi u Irsku, a ispričao nam je i kako ne vjeruje da će se njegova kćer i zet ikada vratiti u domovinu.

“Ja sam nekada bio trener u Olimpiji, i ti dečki koje sam trenirao i koji sad imaju već 30-ak godina, većinom su u Irskoj. Otišlo je njih 6 samo iz jedne ulice. Otišli su sa ženama i djecom. Cijele obitelji odlaze. Tako je kod svog strica otišao i moj zet, neko vrijeme, neka 2-3 mjeseca je radio tamo dok nije pronašao stan i snašao se, a onda su mu se pridružile i moja kćer i unuka”, dodao je.

Na pitanje hoće li se njegovi ikada vratiti, odgovara da jako sumnja u to.

“Mladima je bolje da odu, tamo je budućnost”

“Gledajte, oni imaju želju vratiti se, ali da se vrate u mirovinu. Ja sam im rekao da sumnjam kako će i onda doći jer će unuka ostati tamo. Ide u vrtić, pa u školu, zaljubit će se tamo, udati…cijeli život. Normalno, roditelji ostaju tamo i s djecom”, smatra.

“Mladima je bolje da odu. Mi koji smo zaradili neku mirovinu, neku crkavicu koliko-toliko da preživimo, možemo ostati. Ali, za budućnost, budućnost je tamo za mlade koji hoće raditi. Puno više je prilika”, zaključio je.

Osim naših sugovornika, na kolodvoru su se našli i brojni drugi koji su putovali na iste ili slične destinacije. U masi su se mogle čuti suze onih koji su ispraćali djecu, sestre, sinove ili pak radost onih čiji su se članovi obitelji vratili u posjet na nekoliko dana.

Dok su putnici u petak odlazili trbuhom za kruhom, ili kako pak danas govore, “glavom bez obzira” u Njemačku, na kolodvoru se našao i malen broj maturanata koji su tog dana imali norijadu. Teško se ne zapitati kakva će biti njihova budućnost i hoće li oni za nekoliko mjeseci, ili možda za nekoliko godina biti naši sugovornici na istom kolodvoru.

“Bježimo od izbora”

Ipak, jedan od možda najzanimljivijih komentara koji se čuo među prijateljima koji su razgovarali o razlozima svojeg odlaska bio je: “Bježimo od izbora”. Istina ili ne, svakako se radi o komentaru koji moraju čuti oni koje biramo u nedjelju.

Gotovo svaki od naših sudionika je zaključio kako za njega ili za njegovu obitelj budućnost leži u nekoj drugoj zemlji, poput Njemačke ili Irske. Zanimljivo, slično su primijetili i zagrebački maturanti koji su slogane poput “Irska, čekaj nas” ispisali na svoje majice za norijadu.

Mladi svoju budućnost ne vide u Hrvatskoj, a dok će političari voditi bitke za svoje fotelje, Hrvati će bolju budućnost potražiti negdje drugdje.
 
(izvorno prenesen sa portala index.hr)

Filed under: GLOBALNA KRIZA · Tags: , , , , , , ,