‘Plavi kit’ hara Rusijom, ubilo se već 720 djece

U posljednjih šest mjeseci desetine samoubojstava i pokušaja samoubojstava u Rusiji, Ukrajini i Kazahstanu se povezuju s jezivim online “igrama smrti”

Sumnjivih slučajeva bilo je iu Bjelorusiji, Moldaviji i baltičkim zemljama. U Srbiji još nije zabilježen nijedan slučaj, ali MUP upozorava roditelje da razgovaraju sa djecom i da prate njihove aktivnosti

“Apeliramo na sve građane da ukoliko se sretnu sa igricom ‘plavi kit’ na društvenim mrežama u našoj zemlji, da to odmah prijave policiji. Odjel za visokotehnološkog kriminala MUP-a pojačat će aktivnosti ka smanjenju opasnosti od eventualne pojave te igrice”, navodi se u apelu Ministarstva unutarnjih poslova.

U Rusiji i još nekim postsovjetskim zemljama raste zabrinutost zbog jezivih online igara uslijed kojih je povećan broj samoubojstava maloljetnika. Riječ je o “igrama smrti”, koje se poput epidemije šire društvenim mrežama, počinju bezazleno, a završavaju se samoubojstvima.

Igra počinje naizgled bezazleno. Sudionici dobivaju korisničko ime i ispunjavaju zadatke organizatora. U početku su to lagani zadaci – primjerice, potrebno je nacrtati lijepog leptira ili kita na tijelu ili papiru. Potom zadaci postaju sve teži, i idu od samoozljeđivanja do samoubojstva.

Igračima se predlaže da izrežu žiletom ruku i pošalju fotografiju kao dokaz, da naprave selfie na litici ili nekom drugom opasnom mjestu, da snime inscenirano samoubojstvo. U završnici se daje glavni zadatak – izvršiti samoubojstvo i snimiti ga.

Većina grupa je “zatvorena” i u njih se ne može ući bez odobrenja administratora. Ulazi se na dva načina – dobivanjem pozivnice za “igru smrti” ili djeca sama iz znatiželje šalju zahtjeve, ne sluteći što ih tamo čeka.

Svaka skupina ima svoje hashagove poput “plavi kit”, “more kitova”, “leptir”, “u igri sam”, “probudi me u 4.20″, “F58″ i drugi.

Kada se uđe u igru, organizatori upozoravaju sudionika da igra mora biti tajna i da o njoj nitko ne smije ništa znati, a također i da je to “igra bez povratka”, te da se iz nje ne može izaći. Pokušaji da se igra napusti dovode do prijetnji od strane administratora, pa djeca iz straha nastavljaju igru ​​do “pobjede” tj. smrti.

Bivši igrači, koji su se uspjeli izvući iz vrtloga ove smrtonosne igre, kažu da se ona sastoji od 50 zadataka raspoređenih na 50 dana. Zadaci obično stižu noću ili pred zoru – u recimo, 4.20 sati, a posljednji dan je u stvari kraj igre.

“Ako umreš – pobjeđuješ. Ako ne, mi ćemo ti pomoći”, poručuju administratori sudionicima igre.

Međutim, ove smrtonosne igre nisu se pojavile jučer. One su prisutne već mjesecima, pa i u posljednjih nekoliko godina, ali je nakon uhićenja jednog od administratora grupe Filipa Budejkina (Filipa Lisa) u studenom prošle godine, nastupilo zatišje. Međutim, novi val je pokrenut od siječnja ove godine.

List “Nova gazzeta” navodi da je u Rusiji između studenog 2015. i travnja 2016. godine bilo oko 130 samoubojstava maloljetnika povezanih sa sa grupom “Plavi kit”.

Dosadašnji slučajevi pokazuju da su djeca “igru” završavala na najstravičnije načine – najčešće skokom sa višekatnice, ali i vješanjem, smrzavanjem u snijegu …

Tko stoji iza ovih opasnih igara, teško je utvrditi. Postoji više verzija. Jedna od njih je da su organizatori “skupina smrti” ukrajinski nacisti, dok se u Ukrajini govori da se glavni organizatori nalaze u Rusiji.

Psiholozi navode da iza ovakvih grupa stoje psihopate, dok politolozi ne isključuju mogućnost da iza njih stoje strane obavještajne službe ili predstavnici rusofobičnih organizacija, čiji je cilj destabilizacija ruskog društva. Spominje se i veza s terorističkim skupinama ili narko-mafijom, a također neki tvrde da iza “skupina smrti” stoji – novac.

“Samoubojstvo djece je udar na temelje državnosti. Vjerojatno bi trebalo tražiti vezu između tih suicidnih skupina i terorističkih skupina. Tu verziju bi pažljivo trebali istražiti nadležni organi. U ovom slučaju nisu dovoljni samo zakoni i restriktivne mjere. Međutim, ovdje postoji i drugi problem – nedostaju kompletne baze podataka o takvim smrtonosnim skupinama. U svakom slučaju, trebalo bi se maksimalno usredotočiti na ovaj problem, kako ne bismo dobili još jednu izgubljenu generaciju”, kaže za Sputnjik Vladimir Šapovalov, zamjenik direktora Instituta za povijest i politiku moskovskog Pedagoškog državnog Sveučilišta.

Procjenjuje se da je ova dobro osmišljena internet kampanja obuhvatila najmanje dva milijuna mladih.

Ruska Federalna služba sigurnosti (FSB) otvorila je novu bazu podataka o samoubojstvima maloljetnika. Prema podacima ruskih vlasti, ukupno 720 maloljetnika izvršio je samoubojstvo tijekom 2016. godine, dok statističkih podataka o pokušajima samoubojstva nema.

Kao razlozi zbog kojih se maloljetnici odlučuju na ovakav korak navode se obiteljski problemi, neuzvraćena ljubav, problemi s mentalnim zdravljem, korištenje narkotika ili konzumiranje alkohola, a dijelom samoubojstava imaju i neku vezu s internetom ili društvenim mrežama.

Zbog zabrinjavajućih dešavanja cjelokupna ruska javnost se podigla na noge, pa se ovom temom sada bave roditelji, psiholozi, sigurnosne službe i država.

Deputati predlažu da se unese izmjena u članak 110 kaznenog zakona o “navođenje na samoubojstvo” i da se dopiše točka o korisnicima interneta, koji potiče mlade na suicid. Oni traže da se uvede maksimalna kazna od 15 godina zatvora.

U zemljama koje su zahvatile “skupine smrti” poduzimaju se različite mjere i mogu se čuti različiti prijedlozi za borbu protiv njih – poziva se na blokiranje opasnih web-stranica, na stvaranje specijalne cyber-policije, formiranje baze podataka o korisnicima društvenih mreža … U Rusiji su već otvorene i “vruće linije”, kojima se djeca i roditelji mogu obratiti za pomoć, u školama se masovno drže lekcije o opasnostima koje vrebaju na internetu i “skupinama smrti” …

Ruska verzija Facebooka – Vkontakte već je blokirala neke od opasnih stranica, ali stručnjaci iz oblasti cyber-kriminala upozoravaju da su se “skupine smrti” već preselile i na druge društvene mreže, prije svega Instagram i Twitter.

“Kao što govore autori nacrta zakona o kaznenoj odgovornosti za poticanje djece na suicid, potrebno je da se doradi postojeći zakon o navođenju na samoubojstvo, i to tako da on obuhvati i one koji potiču i one koji ohrabruju samoubojstvo.

S druge strane, ne bi trebalo samo usvajati zakone, već i uvoditi specijalne programe škole. Usamljenost jedan od najčešćih razloga samoubojstva djece, pa bi roditelji i psiholozi trebali obratiti pažnju na to.

Šteta je što su živa komunikacija i knjige zamijenjene društvenim mrežama, gdje svatko svakog olako naziva prijateljem. Ako je dijete ostalo samo sa svojim problemima, ono će vrlo brzo postati taoc društvenih mreža ili ovih smrtonosnih skupina koje su spremne ubiti našu djecu.

Ne znam tko stoji iza tih skupina, jesu li to nekakve psihopate, koje na taj način pokušavaju dobiti značaj ili se to stvarno radi izvana i usmjereno je protiv vaše zemlje. Što god da je – nevažno je.

Nevažno je iz kojih pobuda se to radi, ali oni pokušavaju oteti od nas ono najvrednije i na to se mora hitno reagirati”, kaže za Sputnjik Svetlana Besarab, članica Odbora za rad, socijalnu politiku i pitanja veterana Državne dume.

Psiholozi i pedagozi upozoravaju roditelje da obrate pozornost na svoju djecu i da prate njihove aktivnosti na internetu, a također skreću pozornost i na znakove koji ukazuju na spremnost djeteta da izvrši samoubojstvo.

“Ako postoje suicidalne misli, dijete će neminovno početi govoriti o tome, govorit će o smrti, o tome što će biti kada njega ne bude bilo. Također, upozoravajući znak je svako pojavljivanje autoagresije, primjerice, pokušaj rezanja kože oko vena, nagle promjene raspoloženja, gubitak apetita, poremećaji sna.

U svakom slučaju, ovo što se događa je za svaku osudu. Za poticanje samoubojstva odraslog čovjeka dobiva se osam godina zatvora.

Meni je teško reći kolika bi trebala biti kazna za navođenje djeteta na samoubojstvo, to će riješiti nadležna tijela, ali nema nikakvog opravdanja za čovjeka koji to čini, jer je to zločin protiv čovječanstva”, zaključuje Larisa Ovčarenko, docent Moskovskog gradskog pedagoškog sveučilišta .
 
(sputniknews.com)