Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » MEDIJI » Ankete lažu u korist Hillary Clinton, tko će ući u Bijelu kuću – neće se znati ni dan uoči izbora. To će samo Rothschild znati

Ankete lažu u korist Hillary Clinton, tko će ući u Bijelu kuću – neće se znati ni dan uoči izbora. To će samo Rothschild znati

ovalni-uredRIJEČ “RUSIJA” SE U AMERIČKOJ IZBORNOJ KAMPANJI SPOMINJE ČEŠĆE NEGO NATO, ISIS, RADNA MJESTA …

Do izbora u Sjedinjenim Državama ostalo je još dva tjedna.

Predsjednička utrka – interesantna, nepredvidljiva, bezumna, žestoka, prljava – bliži se kraju.

Američki mainstream mediji već su dodijelili pobjedu bivšoj državnoj tajnici Hillary Clinton. Po mišljenju središnje tiska i većine televizija, nesistemski republikanac Donald Trump definitivno se diskreditirao snimkom iz 2005. na kojem nepristojno priča o ženama, odbijanjem obećanja da će priznati bilo koji ishod izbora, kao i “vezama s Putinom”.

Proteklog vikenda objavljeni su rezultati ankete koje je provela televizija ABC News. Ako im je za vjerovati, Hillarina ocjena je za 12 postotnih bodova veća od Trampove. Čini se da je nemoguće u preostalom vremenu stići tu prednost.

Iako sama gospođa Clinton nakon finalne predsjedničke debate nije bila pretjerano aktivna, njezin tim nastavlja bombardirati medije predizbornom reklamom, od koje se 80 posto svodi na kritiziranje Donalda Trumpa. Troškovi njene izborne kampanje su gotovo triput veći nego kod republikanskog kandidata.

Za Hillary agitiraju aktualni predsjednik i potpredsjednik, prva dama, svi demokratski kongresnici bez izuzetka, dok Trump ostaje praktički usamljen, okružen samo najvjernijim pristašama. Istaknuti republikanci se u posljednje vrijeme prave da 8. studenog neće biti nikakvih predsjedničkih izbora – samo izbori za oba doma Kongresa.

Po svim pravilima političke znanosti, Veliki Donald bi trebalo izgubiti. I to uvjerljivo.

Ali, je li sve tako jednostavno?

Ocjena

Jedna od najvećih odlika ove političke sezone u SAD je izuzetno mala pouzdanost istraživanja javnog mnijenja.

Stvar nije samo u tome što mainstream tisak i vašingtonski centri za proučavanje javnog mnijenja tjeraju vodu na Hillarinu vodenicu. Problem je i u tome što su metodologije i baze podataka birača, koje su napravili stručnjaci agencija za procjenu rejtinga u posljednjih 35 godina, izgubili na aktualnosti.

Donald Trump i djelomično Bernie Sanders uskomešali su onaj dio američkog stanovništva koji prije toga nije sudjelovao na izborima i skeptički se odnosio prema politici, smatrajući da je u Washingtonu sve odavno riješeno i bez njih i da se ništa ne može promijeniti, ma za koga glasovali birači .

Ali, čim je washingtonskom establišmentu bio upućen izazov, sva ta “šutljiva većina” se aktivirala, narušivši uobičajene predizborne kombinacije. Čak se pojavio i specifičan termin za tu pojavu – “birači koji nisu uzeti u obzir”.

A pošto sociolozi čas “pogode” te birače koji nisu uzeti u obzir, čas ih potpuno ispuste iz vida, rejting kandidata stalno oscilira.

Samo u posljednjih pola godine Donald Trump je za prilično kratko vrijeme (između jedne i pol tjedna i mjesec dana) smanjio zaostatak za Hillary Clinton s dvoznamenkastog (do 15 posto!) Na razinu statističke pogreške, a također je dvaput bio ispred nje.

I to po ukupnom rejtingu!

A ako se uzmu ankete različitih agencija i medija, rejting kandidata ne samo da se mijenja previše brzo, već se i izuzetno razlikuje. Ponekad dijametralno.

Uzmimo samo kraj prošlog tjedna. Da, televizija ABC News je dala Hillary prednost od 12 posto. Ali, tri druge ankete – IBD / TIPP , The Los Angeles Times i Rasmussen Reports – pokazale su prednost Trampa ili izjednačenost.

Ista je slika i u takozvanim kolebljivim državama (od kojih, uzgred budi rečeno, i ovisi ishod izbora). Ocjena se mijenja nakon svake ankete i od agencije do agencije – u Coloradu, Ohiju, na Floridi, u Sjevernoj Karolini i Virginiji.

Ove sezone pojavile su se i nove neopredeljene države, koje pripadaju takozvanom “zahrđalom pojasu” – regijama koje su najviše stradali tijekom deindustrijalizacije posljednjih desetljeća.

Danas je jednostavno nemoguće predvidjeti rezultate izbora u Pennsylvaniji (a to je ipak 20 izbornika!), Državi koja se ranije smatrala bastionom demokrata.

Agencija Reuters objavila je 21. listopada rezultate svojih anketa provedenih u Michiganu i Minnesoti – tamo demokrati nisu izgubile 30 godina – i oni su bili šokantni. Trump i Clinton su tamo rame uz rame.

Primijetimo da, ako je Reuters blizu istine, onda je ABC News promašio za kilometar, i obrnuto. Rezultati i jednih i drugih ne mogu biti istiniti.

Čiji su podaci točniji – besmisleno je pitanje. Rezultati anketa govore samo jedno – da nam ne mogu ništa reći o tome tko će biti pobjednik izbora 8. studenog.

Pa ipak, treba istaknuti da je Trump u izuzetno složenoj situaciji. On i njegov stožer rade protiv cjelokupne političke klase SAD i ogromne većine medija.

To otežava svakodnevni rad na terenu i može negativno odraziti na odaziv na biračkim mjestima.

Nije slučajno što Donald na svakom mitingu poziva ljude da obavezno izađu na izbore ili glasuju ranije poštom.

U suštini, i Hillarin i Trumpov stožer računaju na maksimalnu mobilizaciju svojih pristaša i demoralizaciju pristalica suparnika.

To raspoloženje se veoma dobro vidjelo kada se razmatrao ishod finalne debate. Oba tabora su slavila pobjedu … Nadajući se entuzijazmu svojih lojalnih birača.

Taj entuzijazam, naravno, nije dovoljan za pobjedu. Amerikanci imaju krajnje negativan stav o oba kandidata. Zato ni gospođa Clinton, ni Veliki Donald ne mogu računati na to da će dobiti izbore glasovima samo svojih pristaša.

Oni moraju uvjeriti birača prevladati svoje nesimpatije u cilju očuvanja statusa quo (Hillary) ili radi promjena (Trump). A da bi to učinili, oni moraju uvjeriti ljude da ne gledaju svoju malenkost, već svijet nakon siječnja 2017. godine, kada će u Bijeloj kući biti novi gazda.

Programi

Hillary Clinton je od početka imala lakši zadatak.

Oslanjajući se na prilično visok rejting predsjednika Obame (cijele 2016. godine on je uživao podršku nešto malo iznad 50 posto, što je vrlo dobro za odlazećeg predsjednika), bivšoj državnoj tajnici bilo dovoljno samo da reklamira postignuća prethodne administracije, podsjeća na svoje političko iskustvo i obećava da će “ispraviti pojedine pogreške”.

To bi bila pobjednička strategija protiv Johna Keysica, Jeb Busha, Marka Rubia, čak i Teda Cruisea. Ali, na republikanskim predizborima je s uvjerljivom prednošću pobijedio čovjek koji je od samog početka obznanio da se bori protiv cijelog korumpiranog vašingtonskog establišmenta, globalističke elite i političke korektnosti koju je ona nametnula.

Još prije završnih partijskih konferencija, kada je Trump stao na čelo republikanske utrke, Hillarin propagandni stroj se prebacio osobno na Velikog Donalda.

Shvaćajući da njegov poziv na promjene nailaze na odziv u srcima mnogih Amerikanaca, bivša državna tajnica, njezin stožer i svi mainstream mediji usredotočili su se na dokazivanje teze o neprihvatljivosti da Trump postane predsjednik.

Clinton pritom nije predstavila ama baš nikakav program, svaki put upućujući tisak na svoj predizborni stranica – navodno, tamo je sve. Dalje je uslijedio uobičajeni zaokret: razgovor se prebacivao na opasnu i “neamerički” Donaldovu politiku.

Pa su se događale zanimljive stvari. Tri četvrtine svog govora ona je posvećivala svom suparniku. I 98 posto govora, koji je trebao biti posvećen o mjerama pomoći malom poduzetništvu, također.

Trump nije ostajao dužan i nije prestajao raskrinkavati Hillary. Ali, on je ipak izložio svoj program. On je govorio o vanjskoj politici, zatim o ekonomiji, pa o emigraciji …

Tako je 22. listopada u Gettysburgu (država Pennsylvania) Veliki Donald održao govor koji je nazvao svojim “ugovorom” s američkim narodom.

Mjesto uopće nije izabrano slučajno. Tu je 1863. godine održao svoj čuveni getisburški govor Abraham Lincoln, proglasivši novu eru slobode.

“Ugovor s Amerikom” – također nije slučajna fraza. Tako se zvao program republikanaca koji su išli na izbore za Kongres 1994. godine. “Ugovor” je sastavljen pod vodstvom Newt Gingricha (sada aktivnog Trampovog pristalice).

Poslije tih izbora 1994. godine republikanci su prvi put nakon 40 godina dobili većinu u Predstavničkom domu. Gingrich je tada postao predsjednik tog doma i pod njegovim vodstvom je izglasan prvi proračun bez deficita poslije mnogo desetljeća.

U svom getisburškom govoru Donald Trump je izložio plan za prvih 100 dana na mjestu predsjednika.

O vanjskoj politici Veliki Donald nije govorio mnogo, samo je nabrojao mjere za borbu protiv terorizma.

Trump je govorio o etičkoj reformi vlasti (prije svega o ograničenju vremena boravka u Kongresu i borbi protiv lobiranja), o obrazovanju, zdravstvu, porezima, infrastrukturi, imigraciji, zaštiti pravnog poretka, radnim mjestima, smanjenju proračunskog deficita i međunarodnoj trgovini.

Izložen je prilično cjelovit desnocentristički program s elementima protekcionizma i jasnim antikorupcionaškim nabojem.

Da nema raskola među republikanskim kongresnicima i guvernerima i da dio njih nije privržen globalizmu, taj program bi aspolutno mogao postati nova partijska platforma koja bi imala sve šanse da se svidi većini Amerikanaca.

Ali, danas na izbore s tom platformom izlazi čovjek na kojeg su se ustremili ne samo mediji, već i obje najveće političke stranke u SAD.

I zato se pitanje ne sastoji u tome da li će Trump uspjeti nadoknaditi zaostatak za Hillary Clinton (mi ne znamo da li uopće postoji taj zaostatak), već u tome koliko Amerikanaca će imati prilike da se s njegovim programom upozna, makar općenito.

Uglavnom, za zaključke je još prilično rano. Mislim da će i dan prije izbora biti rano.

Umjesto zaključka

Kako su izračunali novinari, riječ “Rusija” se tijekom debata koristila češće od drugih važnih imena i termina. Češće nego “imigracija”, češće nego ” NATO “, “Islamska država” i “radna mjesta”.

Inicijator rasprave našoj zemlji bila je Hillary, koja je skrenula s teme o njenim potpuno različitim stavovima pred različitim auditorijumom – zatvorenom grupom investicijskih bankara i birača.

Kao što se sjećate, o tome se saznalo iz dokumenata WikiLeaks, koji, po mišljenju bivše državne tajnice, dobivaju sve informacije od ruskih hakera, koji vrše napade na američke građane i ustanove. A Trump je, navodno, “favorit Kremlja” …

Međutim, u SAD se u okviru predizborne kampanje u posljednjih nekoliko dana o Rusiji praktično nije govorilo. Možda zato što je pokušaj da se ona pretvori u neprijatelja radi pobjede nad Trumpom nije naišao samo na pozitivne reakcije.

Želim vam navesti riječi američkog političkog komentatora Tucker Carlsona. Evo što je on rekao o prebacivanju pažnje na Rusiju u programu Fox News:

“Buduće generacije će proučavati ovo kao eklatantan primjer političke demagogije na dijelu. Hillary faktički govori o stranoj intervenciji, kako bi odvukla pažnju s unutarnjeg skandala …

To uvijek ima tužne posljedice. Mi nemamo nikakve dokaze da Rusija stoji iza hakera. Možda i stoji, tko zna?

Ali, kao prvo, nije u tome stvar. A kao drugo, Rusija je velika zemlja s raketnim oružjem, koja sudjeluje u međunarodnim poslovima. I sugeriranje da potpuno promijenimo odnose s Rusijom kako bismo pomogli da Hillary dobije izbore – to je definicija neodgovornog ponašanja.

Kao otac 19-godišnjeg sina, mislim se: hej, kuda mi to idemo? Objavili smo cyber rat Rusiji. Barack Obama je to učinio nedavno kako bi pomogao Hillary Clinton. Ako to nije definicija neodgovornog ponašanja, ne znam što onda jest!”.

Složit ću se s američkim kolegom. Nije baš predsjednički, gospođo Clinton! I još se pitate zašto je u Rusiji toliko popularan Trump?
 
(fakti.org)

Filed under: MEDIJI · Tags: , , , , , ,