AMERIČKI MEDIJI OBJAVILI ISTINU: Mi smo najratoborniji narod u povijesti koji skoro nikada nije dobio rat. Ovo je sramotno!

“Američka vojska trebala bi nadvladati puko ubijanje ljudi i razaranje stvari – ali to ne čini”, piše američki list “Nation”

Amerikanci očekuju da u svemu budu najbolji. To je potvrdila i prva dama Michelle Obama, koja je SAD nedavno nazvala “najboljom državom na svijetu”.

Hillary Clinton otišla je i korak dalje, nazvavši Ameriku “najboljom državom koja je ikada postojala”.

S druge strane, Donald Trump ima potpuno suprotno mišljenje, i smatra da je Amerika u teškom stanju, te da su “dani veličine” odavno iza nje, ali da će on Ameriku ponovo učiniti velikom, ako mu glasači ukažu povjerenje i izaberu ga za predsjednika .

Svoju narcisoidnost i osjećaj moći Amerikanci su stekli prije svega zbog svojih vojnih intervencija, piše američki magazin “Nation”.

Časopis navodi da su u svojim “ranim godinama” SAD postavile brojne crne rekorde – istrebile urođenička plemena, kažnjavale Meksiko i Španjolsku … ali da to nije ništa prema onome što je došlo kasnije.

“Naša vojska jedna je od najboljih i ujedno najfinijih borbenih sila na svijetu – izgovorio je nedavno Barack Obama i pobrao aplauze svojih pristaša, ai ujedno izazvao smijeh, tugu i zaprepaštenje u ostatku svijeta”, piše “Nation”.

Da stvar bude gora, ta izjava je praktično identična onoj koju je iznio George Bush mlađi, Obamin prethodnik i čovjek koji je umnogome doprinio razaranju Bliskog istoka.

U godinama između ove dvije izjave, SAD su sudjelovale u devet ratova, pokazuju podaci koje je dostavio SOCOM, odnosno Naredba specijalnih operacija SAD.

Bilanca “najveće i najfinije borbene sile” je sljedeći: nula pobjeda, dva poraza i sedam neriješenih.

Ovaj rezultat objavljen je u izvještaju “Stoljeće ratovanja i sive zone” – koji objedinjuje i ispituje sve američke ratove i vojne intervencije u posljednjih 100 godina.

Umirovljeni general Andrew Bacevic, danas profesor povijesti i međunarodnih odnosa na Bostonskom sveučilištu, vjeruje da je ovaj izvještaj “poprilično točan”, naročito dio poslije 11. rujna 2001.

“Iako Hillary Clinton uporno inzistira na tom terminu kako smo mi ‘najveća vojska koju je svijet vidio’, nikako da se dotakne rezultata. Što smo mi kao ta ‘velika sila’ uspjeli postići? Činjenica je da mi svoje ciljeve nismo uspjeli ostvariti”, kaže general.

12 pobjeda 9 poraza i 43 remija?

Izvještaj i rezultate o američkoj ratnoj povijesti u prošlom stoljeću SOKOM predstavlja sportskim rječnikom: 12 puta su Amerikanci pobijedili, devet puta izgubili, a nevjerojatnih 43 puta bilo je “neriješeno”.

Od čak 64 konflikta u 100 godina, Naredba je samo pet okarakterizirala kao ratove (dva svjetska rata, “Pustinjska oluja” – pobjede, Vijetnam – poraz, i Koreja – neriješeno).

U ostalim manjim konfliktima, koje SOCOM naziva “sivom zonom”, bilanca je sljedeća: devet pobjeda, osam poraza i 42 neriješena ishoda.

Kada pogledate ovaj bilanca, shvaćate da je to jako loše. Na prvi pogled djeluje da ima malo tih poraza, ali i nenormalno mnogo ishoda sukoba koji su opisani kao neriješeni.

Shvatite da je većina tih također izgubljena. Zato svi moramo se zapitati zašto su SAD tako neefikasne u tom pogledu – kaže general Bacevic.

Ubijanje i razaranje

Može li američka vojska poslije 2001. istovremeno biti “najveća na svijetu” ako gubi ratove i kvaziratove?

Tijekom predizborne debate Republikanske stranke ranije ove godine, tada još kandidat Mike Huckabee je rekao da je svrha vojske da “ubija ljude i razara stvari”.

Da li je to zaista tako? “Nation” piše da “nitko o tome nema pojma”. Jer, veliki broj američkih intervencija je zaboravljen, ispario iz sjećanja prosječnih Amerikanaca, ali i ostatka svijeta.

Jer, tko se sjeća intervencija u Libanonu (1958.), Kongu (1964. i 1967.), Dominikanskoj republici (1965.), Kambodži (1975.), Iranu (1980.), El Salvadoru (1980-1982.), Grenadi (1983.), Čadu (1983.), Libiji (1986.), Perzijskom zaljevu (1987-88.) Hondurasu (1988.), Panami (1989.), Somaliji (1992-95.), Haitiju (1994- 95.), Albaniji (1997) …

“Niti se tko sjeća, niti zna koji je bio ishod ovih intervencija. Da li su te operacije zaista bile protiv čimbenika koji prijete američkoj sigurnosti? Da li su te intervencije osigurale sigurnost u svijetu? Što ćemo s Irakom i akcijom “najveće svjetske vojske” u toj zemlji?”, pita magazin.

U ožujku 2003. godine tadašnji ministar obrane SAD Donald Rumsfeld rekao je sljedeće:

“Naš cilj je obrana američkog naroda, uništenje iračkog oružja za masovno uništenje i oslobađanje naroda u toj zemlji.”

Međutim, akcija u Iraku pretvorila je tu zemlju u magnet za teroriste: stvoren je zloglasni kalifat koji je zatrovao i susjednu Siriju i samo povećao nestabilnost.

Eliminacija oružja za masovno uništenje nije uspjela jer se ispostavilo da to oružje nikada nije ni postojalo. Oslobađanje iračkog naroda završilo se smrću milijuna ljudi i prisilnom evakuacijom milijuna ljudi.

Zemlja je postala duboko podijeljena između vjerskih skupina. Što ćemo s američkim narodom? Amerikanci se svakako ne osjećaju odbranjenim. Prema anketama, Amerikanci se više plaše terorizma danas nego tik poslije 11. rujna.

A znate čega se naviše plaše? Terorističke grupe koja se rođena i odgojena u američkim zatvorima diljem Iraka – ISIS-a, piše “Nation”, i zaključuje:

“Znate što je jedino sigurno? SAD iza sebe imaju vijek sukoba i ubijanja ljudi od Nikaragve, Njemačke i Japana, i razaranja zemalja od Koreje i Vijetnama do Iraka i Afganistana.

“Konstantno smo u ratu od 1980. godine, a pobjede se mogu prebrojati na prste jedne ruke. Možemo ubijati, razaramo, ali ne možemo ostvariti političke ciljeve. Zato nismo ni blizu toga da budemo ‘najveća vojska svih vremena’”, zaključuje američki list.
 
(Blic)