Nobelovac Stiglitz: Odustajanje od eura je uvjet da bude spašena – Europa

“EURO JE PRVOTNI GRIJEH EU, NJENA GLAVNA GREŠKA KOJA SE PRETVORILA U KATASTROFU”

Nobelovac Joseph Stiglitz – jedan od najcjenjenijih ekonomista u svijetu – ponovno je mračnim bojama naslikao budućnost Europske unije.

Kako prenosi Dailymail.co.uk, predočio je: “Euro je prvorodni grijeh EU, njezina glavna greška koja se pretvorila u katastrofu”.

Stiglitz naglašava da je nepromišljena politika lidera EU zemlje juga Europe već dovela do najdublje krize u novijoj povijesti, izbacivši milijune ljudi na “deponiju nezaposlenosti” i učinivši ih lakim plijenom desnih ekstremista.

Stiglitz je eksplicitan: sadašnja politika EU vodi ka katastrofi.

On posebno ukazuje da će u Italiji uskoro biti održan referendum o ustavnim promjenama koji može – ako ishod glasovanja ne bude ono što premijer Mateo Renzi želi – razoriti krhki finansijskki sustav zemlje. A to onda može imati domino-efekt diljem Europe i “eksperiment euro” suočiti s krahom.

Američki nobelovac upozorava: “Uvođenje eura je bilo luđački glupa ideja od samog početka. Potpuno je bezumlje uvoditi zajedničku valutu za više od 20 zemalja – bez ikakve financijske unije i bez garancija da će svaka od njih igrati po zajedničkim pravilima. Europski političari su tvrdili da će euro zbližiti države-članice, ali je sve postalo gore nego dotad”.

Za primjer je naveo: da je u trenutku uvođenja eura BDP Portugala bio 57 posto njemačkog BDP-a, a da je sada – 48 posto. Stiglitz zato podvlači: euro je bogate zemlje učinio bogatijima, a siromašne – još siromašnijim.

Po njegovim računicama, od eura su najviše profitirali njemački izvoznici koji su svojim proizvodima doslovno preplavili Južnu i Istočnu Europu.

Stiglitz smatra da je euro “smirio” gordu neovisnost zemalja poput Grčke i Portugala jer od samog svog početka nikada nije bio “ekonomska ideja”:

“Da je to bio čisto ekonomski projekt – euro bi bio zaboravljen prije mnogo godina. Ne, to je uvijek bio politički instrument koji je svezao Europu u potjeri za glavnim franko-germanskim federalnim idealom.

Euro je – u svojoj čistoj surovosti – Grke lišio mogućnost da devalvacijom postanu konkurentniji u inozemstvu. Euro liči na zlatni standard”.

Stiglitz navodi da je bivši grčki ministar financija Janis Varufakis jedini među kolegama u EU bio profesionalni ekonomist i da je jedini znao o čemu govori, kritizirajući politiku razrađenu u Bruxellesu i Berlinu. Zato je bio prinuđen da podnese ostavku:

“I to se dogodilo zato što u samom središtu europskog projekta postoji duboko odsustvo privrženosti demokraciji. Indikativno je da su referendumi o uzimanju eura održani samo u dvije zemlje EU – u Danskoj i Švedskoj – i u obje je jedinstvena europska valuta bila odbačena. Druge zemlje nisu bile u prilici da glasaju, pa su bile prisiljene progutati euro”.

Stiglitz smatra da za euro postoje samo dva puta.

Prvi je da Njemačka, kao lokomotiva EU, na sebe preuzme teret svih socijalnih projekata. Međutim, on vjeruje da je to malo vjerojatno.

Drugo rješenje je da se film vrati natrag. Euru je samo 17 godina, to je loše razrađena ideja koja ne funkcionira. Bolje je – upozorava Stiglitz – odustati od eura radi spašavanja Europe”.

On priznaje da u ovom drugom slučaju također postoji problem: “Europska elita je otišla predaleko da bi priznala vlastiti poraz.

Merkel i Hollande su nanijeli takvu štetu ekonomijama naroda Južne Europe da naprosto ne mogu sami sebe natjerati da priznaju da nisu bili u pravu i sve započeti ispočetka.

Oboje su svoj politički kapital, slavoljubivost i utopijske nade stavili iznad sreće i prosperiteta portugalskih piljara, grčkih ribara, španjolskih liječnika i talijanskih domaćica. A gubitnici, uostalom, neće ni biti političari već obični Europljani”.
 
(fakti.org)