Obamini savjetnici se zalažu za savez SAD sa ISIS-om protiv Asada

EVO KAKO AMERIČKI JASTREBOVI VIDE DALJNJI RAT U SIRIJI I ŠTO SAVJETUJU NOVOM VODITELJU BIJELE KUĆE

Nasljednik Barack Obame morat će izabrati novu strategiju u svezi Sirije, budući da je dosadašnji pristup Washingtona pokazao svoju slabost.

Zbog takvog pristupa razorena je čitava zemlja, poginule su stotine tisuća ljudi, nastao je čitav spektar drugih problema za SAD uključujući pogoršanje odnosa Washingtona s takvim njegovim saveznicima kao što je Turska, Saudijska Arabija i Izrael.

O tome kakva treba biti strategija sljedećeg šefa Bijele kuće u odnosu na Siriju, kako bi SAD mogle učvrste svoj ​​utjecaj na tu zemlju, kao i povećati šanse za postizanje političkog rješenja konflikta, piše Tanasis Kambanis u članku za Foreign Policy .

Autor ističe da jedna od varijanti može biti pristup u okviru kojeg će glavna pažnja biti posvećena isključivo uništenju terorizma. To će označiti neophodni ulazak u savez sa predsjednikom Sirije, Basharom Assadom i predsjednikom Rusije, Vladimirom Putinom, što, po riječima Kambanisa, proturječi moralu i glupo je sa stanovišta strategije.

Kao alternativu takvom “amoralnom” pristupu autor vidi eskalaciju vojnog uplitanja u Siriji. U okviru ovog pristupa koji također nije lišen problema, Washington je dužan podržati ostatke razjedinjenih pobunjenika i da sirijskoj vladi stavi do znanja da joj Bijela kuća neće dopustiti da pobijedi vojnim metodama.

Autor smatra da će političko rješenje konflikta biti moguće tek onda kad Rusija, Iran i Assad shvate da se pobjeda ne može postići samo vojnom silom.

Čak i ako takva eskalacija ne dovede do političkog rješenja konflikta, SAD će zahvaljujući njoj moći ostvariti čitav niz strateških prednosti i dobiti novu polugu pritiska na saveznike i protivnike, budući da će Bijela kuća pokazati svoju spremnost da pribjegava vojnoj sili.

Umjesto da pokušava naći rješenje za konflikt, Washington je dužan silom prinuditi zaraćene strane – međunarodne i regionalne – da zaključe ovaj ili onaj sporazum. U okviru takve strategije bit će potrebno značajno ratno uplitanje, kao i isporuke humanitarne pomoći velikih razmjera.

Zbog toga što se Washington udaljio od konflikta, posebno nakon što je Obama prestao djelovati poslije, – kako autor smatra, Assadove primjene kemijskog oružja i prelaska čuvene “crvene linije” – vakuum koji je nastao u zemlji popunili su Rusija, Iran i grupacije “Hezbollaha”, koji ostvaruju svoje ambicije i počinju čine” ratne zločine “pošto su shvatili da neće uslijediti odgovor Washingtona.

Pasivnost SAD dovela je do pogoršanja krize. Zbog udaljavanja Bijele kuće počeli su se iznositi različiti, često suludi planovi, kao što je savez između SAD i terorističke grupacije Al Kaida i ISIS-a, za koji se zalaže dio sirijskih pobunjenika i koji podržavaju u privatnim razgovorima savjetnici vlade SAD koji pate od makijavelističkih manira. Drugi planovi se također rukovode dobrim namjerama, ali su prilično nejasni, kao što je memorandum 51 diplomata SAD, koji su pozivali na aktivna vojna djelovanja protiv Assada i njegovih saveznika.

S druge strane, neki članovi Obamine administracije i pristalice kandidata za šefa Bijele kuće Donalda Trumpa iz Republikanske stranke, predložili su da se uđe u savez s Rusijom protiv terorističke grupacije Islamske države i bojovnika ISIS-a. Autor naglašava da bi takav korak bio katastrofalan, budući da je za njegov uspjeh neophodno da Putin učini ustupke u Ukrajini ili Siriji.

Autor se zalaže da se sadašnji pristup, koji se sastoji u tome da se pomoću vojne sile i dostave humanitarne pomoći doprinese političkom rješenju, dopuni preciznim uzvratnim udarima na Aasadovu vlast.

Kambanis smatra da je također neophodno da se pobunjenicima pruži podrška. Primjerice, da CIA tajno sponzorira naoružane posrednike Washingtona, a da Ministarstvo obrane SAD otvoreno ostvaruje programe obuke i opskrbe pobunjenika.

Učinci oružanih snaga SAD slijedit će dva cilja: slabljenje vladinih snaga i njihovo kažnjavanje zbog tobožnjih ratnih zločina. Autor naglašava da će intervencijom SAD moći zaštititi civilno stanovništvo i stvoriti mogućnost za završetak rata. Neće biti potrebno da se pomaže pobunjenicima da pobijede, dovoljno je da se održava pat-pozicije da bi Asadova vlada shvatila da je jedini izlaz za njega da – krene u pregovore sa “većinom građana koji se izjašnjavaju protiv diktature”.

Pristaše intervencije SAD u Siriji trebaju biti budu iskreni po pitanju rizika i ograničenja.

Saveznici Washingtona u sirijskoj naoružanoj oporbi također nisu svemogući i pouzdani. Po svjedočenju aktivista za ljudska prava, neki od bivših miljenika Bijele kuće umiješani su iu zločine. Mora se priznati da od takvih postupaka imaju koristi i one strane koje Washington uopće ne nastoji podržavati, primjerice, podružnica Al Kaide u Siriji, koja surađuje s umjerenijim grupacijama. Stoga svoje postupke treba proračunati tako da dobici ne premašuju gubitke.

Bez obzira na postojeće prepreke koje stoje na putu nove strategije SAD u Siriji, uz njenu pomoć, naglašava autor, SAD mogu ostvariti niz strateških ciljeva. Za početak, kako tvrdi autor, uz pomoć avijacije Bijela kuća može prekinuti blokadu koju je uvela sirijska vlada za gradove Daraja, Madaja, a također i drugih gradova.

Simbolično treba prekinuti – naglašava autor – i blokadu grada Deir ez-Zuar, koji su blokirali bojovnici terorističke grupacije Islamska država, kao i blokade naseljenih mjesta Al-Fua i Kafreja, koja su blokirale snage Slobodne armije Sirije.

Pomoću avijacije, specijalnih jedinica i naoružanih posrednika može se proširiti i zaštiti pristup Alepu koji kontroliraju pobunjenici. Po mišljenju autora, SAD može braniti civilno stanovništvo obarajući svaki zrakoplov koji nanosi udare po civilnim ciljevima.

Istovremeno SAD mogu primoraju Demokratske snage Sirije na čijem čelu se nalaze Kurdi, da prestanu napadati skupine unutar Slobodne armije Sirije ( FSA ), koje izaberu SAD i prijeći na suradnju s njima. Bijela kuća treba im treba prekinuti isporučivati oružje i pružati potporu iz zraka svaki put kad oni napadaju na FSA. Washington također mora pružiti avionsku podršku FSA -u i kurdskim Odredima narodne samoobrane (YPG).

SAD su također dužne omogućiti pobunjenicima da ruše avijaciju protivnika – bilo samostalno uz pomoć specijalnih jedinica SAD i njihovih saveznika, ili pomoću dobro kontroliranih isporuka sustava PRO izabranim grupacijama.

SAD moraju nanositi proporcionalne udare kao odgovor na “nalete avijacije sirijske vlade ili Rusije na civilno stanovništvo ili infrastrukturu, posebice bolnice, klinike i objekte civilne obrane”.

Iako će bojovnici ID i vlasti Sirije morati nositi najveći teret djelovanja SAD, po mišljenju autora, Washington, ipak, može usmjeriti svoju avijaciju i specijalne jedinice i protiv ekstremista koji se bore sa službenim Damaskom, posebno protiv ISIS-a, onda kad oni predstavljaju opasnost za saveznike SAD.

Ako SAD budu izbjegavale ulaziti u izravnu konfrontaciju sa vojskom Rusije, onda je avijacija Damaska ​​- druga stvar. Autor predlaže da Amerikanci sirijske avione obaraju – zbog toga što, navodno, bombardiraju civilno stanovništvo.

On također smatra da je došlo vrijeme da se stavi točka na dugotrajnu diskusiju u svezi s dostavljanjem raketa zemlja-zrak pobunjenicima. Ako SAD budu povremeno nanosile udare po infrastrukturi vojne avijacije Damaska, onda će Assadova vlada prestati bombardirati “civilno stanovništvo”. On predlaže da se to, ipak, čini tamo gdje nema rizika da se obori ruski zrakoplov ili ubije ruski pilot.

Prema tome, proširivanjem svoje intervencije u sirijskom konfliktu SAD će dobiti niz strateških prednosti. Prvo, odnosi sa saveznicima biće jednostavniji, drugo, s moralnog stanovišta to je pravilno.

Washington je srušio državnost u Iraku zbog čega se kaos prebacio na Siriju i zato Bijela kuća ima obvezu da ispravi posljedice svojih postupaka.
 
(fakti.org)