Američka medijska mašinerija: Laži, laži i samo laži o Rusiji

Američki mediji sve više se udaljavaju od novinarstva činjenica i prelaze na propagandu kada prenose vijesti o odnosima Rusije i SAD i o situaciji u samoj Rusiji, piše mlađi znanstveni suradnik washingtonskog Centra za nacionalne interese Rachel Bauman u tekstu za “National Interest”

Bauman smatra da se mediji trebaju zamisliti nad činjenicom da u vezi s Rusijom oni ne vide ono što je stvarnost, već ono što žele vidjeti.

Jedan od primjera za to je članak na sajtu CNN-a, u kojem autor kritizira republikanskog kandidata za predsjednika SAD Donalda Trumpa. Milijarder je zaista izazvao komešanje svojim komentarima o mogućem ukidanju sankcija Rusiji i pozitivnim komentarima o ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, ističe Bauman.

Autor članka na CNN kao podršku svog stava navodi mišljenje nekoliko Trumpovih kritičara, među kojima su bivši prvi zamjenik pomoćnika ministra obrane SAD Evelin Farkas i stariji znanstveni suradnik Američkog savjeta za vanjsku politiku Steven Blanka.

Međutim, novinar CNN-a “nije citirao nijednog eksperta koji možda ima drugačije gledište”. Na taj način CNN nije pružio različita viđenja tog problema, ni širi politički kontekst, smatra Bauman.

Drugi primjer je program “GPS” poznatog voditelja CNN-a Farida Zacharija, koji je u lipnju bio na Peterburškom međunarodnom gospodarskom forumu. Washington tada nije odobravao da američke tvrtke prisustvuju tom događaju.

Taj voditelj je, obično, oštar Putinov kritičar, ali je na PMEF-u bio potpuno drugačiji. Njegova pitanja ruskom predsjedniku bila su “naglašeno neutralna, čak pomirljiva”.

Međutim, u svojim emisijama Zacharija ima potpuno drugačiji ton. Prilikom razgovora o Rusiji i Trumpu, on je u studiju okupio eminentne novinare, poznate po svojoj averziji prema Moskvi. Samim tim, među njima nije bilo velikih neslaganja.

I ponovo u programu nije bilo nijednog sudionika koji bi mogao pružiti “trezveni i nepristrani pogled na Rusiju”. Da se tamo nalazio takav stručnjak, Zacharijev program “bi dobio na sadržaju i u toj debati”, prokomentirala je Bauman.

Ali najsvjetliji primjer “izvrtanja činjenica”, po mišljenju autorice članka, jeste jedan tekst objavljen u “New York Timesu” o vezama rukovoditelja Trumpovog izbornog stožera Paula Manaforta sa, navodno, “neugodnom stranom ruske i ukrajinske politike”.

Bauman navodi da autori “New York Timesa” uopće ne uzimaju u obzir “mnogobrojne pokušaje” Manaforta da otrgne bivšeg predsjednika Ukrajine Viktora Janukoviča od Moskve i “prevede” ga na stranu Washingtona.

“New York Times” ih spominje u članku, ali prešućuje da bi svi ti pokušaji mogli negativno utjecati na interese Rusije, na primjer, u području energetike.

“Ta tri primjera pokazuju tendenciju zapadnih medija da ponude auditoriju senzacionalističko i varljivo prikazivanje Rusije, koje pogoršava odnose s tom zemljom”, tvrdi Bauman.

Ona smatra da se mediji udaljavaju od činjenica i “pretvaraju se u otvorene agitatore”. Posljednji put to je viđeno u medijima tijekom rata u Iraku. Posljedice bi mogle biti katastrofalne.

“Američki novinar Walter Lipman prije skoro sto godina je pisao da su propaganda onih čija je profesija da saopćavaju vijesti i lažni argumenti – najdestruktivniji oblik nepravde.

“Zapadni novinari bi, kada pokrivaju situaciju u Rusiji i Americi, se trebali toga prisjetiti “, zaključuje Bauman.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)