Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » MEDIJI » Dallas je bio mikro rasni rat, a neki Amerikanci čekaju da zemlja postane koncentracijski logor

Dallas je bio mikro rasni rat, a neki Amerikanci čekaju da zemlja postane koncentracijski logor

amer-dall-slikaBRITANSKI POLICAJCI I DALJE NE NOSE PIŠTOLJE, A AMERIČKI PUCAJU NA SVE ŠTO IM JE SUMNJIVO

Klasična revolucionarna situacija, po poznavaocu tih stvari Vladimiru Iljiču, može se opisati formulom “Više klase ne mogu, a niže ne žele živjeti na stari način”

Paradoks masakra u Dallasu se svodi na to što se Lenjinova formula donekle transformira: “niže klase”, u stvari, ne mogu živjeti na stari način, a “više klase” ne mogu živjeti – ne na stari, već na novi način.

Postavši taoc ovakvih perverznih tendencija, zakonski sustav SAD gura narod na oružani otpor, međutim on, izgleda, ipak ne želi priznati i ispraviti svoje pogreške.

Sa ovih suhih teza prijeđimo na “koloritne činjenice”. Jer, uglavnom su boje krve.

Dakle, za godinu i malo više hrabri američki murjaci upucali su oko pet stotina ljudi, od čega je samo jedna petina bila naoružana i mogla predstavljati realnu opasnost za živote policajaca.

Zašto je bilo potrebno da se ubiju preostalih 80 posto – nerješiva ​​je zagonetka, na koju ćemo odgovor tražiti u nastavku.

Također bih želio da skrenem pažnju čitatelja da za godinu dana diljem ogromne Rusije, gdje ima, da ništa ne krijemo, svakakvog kriminala, nije ubijen nijedan policajac. U SAD je ubijeno već 16 – točnije 21, računajući petoricu koju je u Dallasu upucao Mika Johnson.  

Zakonomjernost je: tamo, gdje policija ne ubija stanovništvo, i sami policajci ginu mnogo manje, odnosno – ne ginu uopće.

Poznati pisac Andrej Cruz, blisko upoznat s realnošću američkog pravosuđa, napisao je vrlo detaljan osvrt posvećen specifičnostima djelovanja američke policije povodom bilo koje “prijetnje”.

U kratkim crtama: fizičke priproste ”najboljih na svijetu”, drota je nikakva (iznenađenje!). Tamo gdje obični ruski policajac neutralizira nožem naoružanog pijanca uz pomoć suzavca i pendreka – ugojeni jenki-murjak može samo pucati ubiti. O tome da sustigne osumnjičenog (znači još uvijek ne kriminalca!), nema govora. Može samo pucati, i samo ubiti.

Pravna nepovredivost policije . Ne, nju možete tužiti, čak možete na sudu pobijediti i tražiti gomilu novca – ali optuženi policajac će na to samo odmahnuti: jer će kaznu platiti, primjerice, gradski proračun (bilo policija, bilo – općinski organ), a sigurno neće on.

Radi što hoćeš – “sve je plaćeno” - lukavi zakoni, koji uvijek terete žrtve policajske pucnjave. To jest: policajci žele zadržati neko lice (ne sviđa im se, opasno izgleda), ono bježi, policija puca, ubija nekoliko prolaznika, rezultat je na kraju – čovjek koji je bježao, osumnjičen zbog opasnog izgleda, postaje dvostruki ubojica, a policajci – čisti kao jaganjci.

Sa takvim zakonima, zašto i ne pucati u svakoj prilici?

Militarizacija policije - stvaranje u svakom malo većem gradu specijalnih snaga SWAT, za koje (iznenađenje!) Gotovo nikada nema pravog posla. Pravog posala nema, a ljudi u uniformama svemirskih marinaca ne mogu sjediti besposleni.

Rezultat: SWAT šalju na svaki drugi poziv. Ali, u stvari, SWAT-ovcu rijetko kada imaju raditi nešto iz svog opisa posla, velika uhićenja i talačke situacije se dešavaju vrlo rijetko, a nekako se mora opravdati njihovo postojanje. Zato SWAT u četiri sata ujutro ide u raciju, razbija vrata na kući usamljene tetke, puca u njenog psa, baca je licem ka podu, urla, stavlja lisice, baca i razbija namještaj.

Pogodite, zašto su došli? Al-Kaidu jure? Ne. Oni su došli po nalogu gradske komisije provjeriti da li kuća ima priključak za plin i struju – citirano iz Cruzovog posta. 

Na kraju, najvažnije: opća paranoičnost policije. Mandeljštamovi stihovi – “živim, pod sobom ne osjećajući zemlju” – stopostotno opisuju američke policajce. Svaki građanin se tretira kao prijetnja, kao neprijatelj, kao kriminalac, kao potencijalni napadač, i tada se kod unaprijed iznerviranih murjaka budi kaubojski instinkt “potegni prvi”.

Pucnjavu u Dallasu isprovociralo je ubojstvo u Minnesoti apsolutno zakonski poslušnog čovjeka, šefa školske kantine kome su panduri naredili da pokaže dokumente, a kada je on posegao u svoj džep, oni su iz nekog razloga pohisterizirali i počeli pucati. Iskreno, nemam riječi. Ja sličnu zemlju ne znam”, podvukao je Cruz.

U Rusiji, gdje je, kao što je poznato, “užasno teško živjeti”, takva situacija je realno nezamisliva. A u Velikoj Britaniji, gdje postoji more migranata i masa uvijek pijanih agresivnih Škota, policija još uvijek nema oružje – samo pendreke, i ništa drugo, pa se snalazi kako znaš.

A u SAD se sustav za provođenje zakona doslovno pretvorio u okupacijski režim – krvav, nemilosrdan i neizmjerno sumnjičav. Nekako, tako mi Boga, počinješ bolje shvaćti one njihove paranoične-preživljače, koji samo i čekaju, kad će vlada dati zeleno svjetlo za formiranje konačnog koncentracijskog logora (FEMA ili nekog drugog).

Mika Johnson, koji nije povezan s nikakvim ekstremističkim organizacijama, već običan bivši vojnik, šokiran je bio policijskim ubojstvima. Uzevši pušku i vješto se krećući s pozicije na poziciju, on se uspio ravnopravno boriti sa desecima murjaka, ubivši petoricu i ranivši još sedam – ovo je odlična demonstracija činjenice da je “najbolja policija na svijetu” zapravo obično sranje, stado ovaca. Johnsona je uspio ubiti tek robot, kojeg su s bombom poslali na njega.

Spavaj mirno, Mick, tvoje mračno djelo, bez ikakve sumnje, nastavit će drugi – jer niže klase ne žele, a viši američki slojevi ne mogu.
 
(fakti.org)

Filed under: MEDIJI · Tags: , , , , , , ,