Hoće li Britanci odoljeti pritisku i hipnozi moćne zapadne globalističke elite?

VEĆ DANIMA IH PROTIVNICI IZLASKA IZ EU PLAŠE I BOMBARDIRAJU NARUČENIM TEKSTOVIMA

Uoči predstojećeg referenduma u Velikoj Britaniji o tome da li ona ostati u sastavu EU, ili da vrati sebi dio suvereniteta koji je prenijela na Europsku uniju, britanski i američki mediji istodobno su objavili seriju materijala u kojima se izražava zabrinutost u vezi s rezultatom glasovanja 23. lipnja i sadrži izravna agitacija protiv Brexit-a.

Prema podacima Guardian-a, dio građana Velike Britanije koji žele da njihova zemlja izađe iz EU do 13. lipnja značajno se povećao i dostigao 53% (prema 47% onih koji ne izražavaju takvu želju). Britanski trust mozgova, Bruges Group , odredio je taj odnos kao 52% prema 33% (minus oni koji se nisu opredijelili).

Istovremeno londonski Centar za europsku reformu objavio je čitavu seriju publikacija skoncentriranih na zadržavanje Britanije unutar Europske unije.

U jednom od tih članaka, čiji je autor bivši veleposlanik Velike Britanije u EU i u SAD, John Kerr, otvoreno se navodi da izlazak iz Europske unije može poljuljati četiri osnove vanjske politike Engleske. Najvažnija od njih je – povezanost Londona s Washingtonom.

“Za Britaniju je najbolje onda kada je za Ameriku najbolje – piše Kerr. – To se neće promijeniti ako Britanija napusti EU, ali … mi smo Amerikancima korisni u mjeri u kojoj možemo druge naše prijatelje uvjeriti da provode zajedničku ili barem podudarnu politiku. Naš utjecaj u Washingtonu smanjit se ako se smanji ovdje, u Europi; ako odrežemo sebe od europskog kontinenta, onda će u SAD na nas gledati kao na 60, a ne kao na 500 milijuna. Ne čudi to što se transatlantska zajednica … u ogromnoj većini slučajeva nadamo se da ćemo glasovati tako da ostanemo u sastavu EU”.

Druga osnova vanjske politike Velike Britanije jeste – NATO u kojem Britanija ima jake pozicije. Po logici John Kerra, izlazak iz EU oslabit europsku sigurnost.

Rušenje treće osnove po Kerru je povezano s okolnošću da ako se Brexit desi, Europska unija bit će manje otvorena, manje liberalna, manje sigurna i manje će odgovarati interesima Engleske.

Na kraju, četvrta osnova vanjske politike Velike Britanije jeste uvjerenje da “multilateralni poredak” (ima u vidu nadnacionalne institucije) služi interesima Londona.

Članak lorda Kera dovoljno je izrazit primjer priznavanja koliko anglo-američka povezanost osigurava unapređivanje interesa SAD u Europi.

Još jedna publikacija Centra za europsku reformu sadrži kritiku euroskeptika koji su okarakterizirani kao “desničarski populisti” koji prijete uspostavljanjem kontrole nad strankom torijevaca iznutra. Može se dogoditi da David Cameron ne “podnese” samo glasovanje o pitanju Brexit-a, i u tom slučaju njegovo mjesto zauzet će netko od “desničara” ili “oportunista”. Može se reći da će dani Camerona kao lidera konzervativaca biti odbrojani, čak i ako Britanci ne budu glasali za izlazak svoje zemlje iz EU.

Kao dodatni instrument za utjecaj na javno mnijenje protivnici Brexit -a koriste apeliranje na interese došljaka iz Istočne Europe. U Velikoj Britaniji je veliki broj osoba s dvojnim državljanstvom, kao i sezonskih radnika koji su se tamo našli nakon ulaska u EU – Poljske, Rumunjske, Bugarske, Latvije, Litve, Estonije, Mađarske, Slovačke i Češke.

Ta činjenica objašnjava pojavljivanje očigledno naručenog teksta, koji je pripremila agencija Bloomberg, u kojem se govori da “poljski i mađarski migranti koji rade u Velikoj Britaniji šalju zarađeni novac svojim kućama, a ukupan transfer novca u Poljsku veći je za 50% od investicija u tu zemlju, u Mađarskoj za 40%”. Osim toga migranti plaćaju više poreza, a sami građani Velike Britanije mogu se bez ograničenja kretati po EU i koristiti usluge njenog tržišta rada.

Oksfordski sveučilište postavlja pitanje o referendumu uopće kao instituciji demokracije.

Eric Jones u članku pod naslovom: “Engleski referendum je loša ideja: glasovanje za Brexit može dovesti do najgoreg”, inzistira na tome da je ljudima svojstveno da griješe i da je zato za njih prirodno da na svoje predstavnike prenesu odgovornost za donošenje teških odluka .

“Narodni referendumi ne štite suverenitet parlamenta, oni ga uzurpiraju” – tvrdi Eric Jones.

Međutim, od 1972. u zemljama Europe održano je 54 referenduma o pitanjima u vezi s integracijom. Britanski referendum je “loša ideja” očigledno u onom smislu koji dovodi u pitanje prerogative europske birokracije.

I u SAD je primjetno nastojanje da se britanskim euroskepticima ne dopusti da uoči referenduma ojačaju svoje pozicije.

Poznati globalist Parag Han objavio je na sajtu “Stratfor” članak u kojem je nabrojao buduće probleme Velike Britanije, u slučaju da izađe iz EU. Ona, navodno, nikada neće moći dostići tako visoke pokazatelje konkurentnosti kao Švicarska ili Singapur. U Europskoj uniji bez Britanije učvrstit se dominacija Njemačke i Francuske, prema tome, Englezi više neće imati raniji utjecaj na kontinent.

Osim toga, Britaniji prijeti sve veća moć Kine s kojom se ona sama neće snaći, kao i rizik od potpunog odvajanja Kanade koja dobiva više izravnih investicija od Ujedinjenog Kraljevstva.

Na kraju, teško da će London moći sačuvati svoj utjecaj u Commonwealthu, odnosno, na bivše kolonije. Tu je Parag Han, vjerojatno u pravu, budući da su Englezi stoljećima eksploatirali desetine zemalja i naroda i da su to činili s neobičnom surovošću (početkom XX stoljeća u Engleskoj su držali u zoološkim vrtovima i kavezima žitelje Afrike).

Odmjeravajući razinu konsolidacije moćnih nadnacionalnih snaga onih kojima je u interesu da zadrže Veliku Britaniju u EU, može se pretpostaviti da se Brexit, ipak, neće dogoditi i da će poslije glasovanja 23. lipnja samo to pitanje zadugo sići s dnevno reda.
 
(fakti.org/uredio:NSP)