Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » TEHNOLOGIJA I ZNANOST » Što su Rusi uistinu otkrili o nepoznatim moćima ljudskog uma?

Što su Rusi uistinu otkrili o nepoznatim moćima ljudskog uma?

mozak-formalin„Potencijalna primjena fokusiranih mentalnih utjecaja na neprijatelja putem hipnotičke telepatije svakako je pala na pamet Sovjetima… Kontrola i manipulacija ljudskom sviješću moraju se smatrati primarnim ciljem…“

Između 1969. i 1971. godine, na vrhuncu Hladnog rata, američki su obavještajni izvori otkrili da Sovjeti pokazuju znakovito zanimanje za parapsihologiju, da temeljito istražuju tu problematiku te da to istraživanje u velikoj mjeri financiraju sovjetska vojska i KGB. Godine 1967., kako se

kasnije saznalo, Sovjeti su trošili otprilike 500 milijuna američkih dolara godišnje na istraživanja povezana s parapsihologijom. Novac se koristio da bi se financiralo nekoliko različitih istraživačkih instituta. To je, razumljivo,

zabrinulo Amerikance koji su u postupcima Sovjeta prepoznali neprijateljske namjere. A što se tiče razloga za trošenje tolikog sovjetskog novca na istraživanje parapsihološkog područja, potrebno je kraće objašnjenje.

U godinama nakon završetka Drugog svjetskog rata sovjetske su se vlasti bojale mogućnosti uvlačenja u novi rat – ovoga puta sa Zapadom – jednako kao što su se američke vlasti silno bojale mogućeg «komunističkog prevrata» i nuklearnog rata sa Sovjetskim Savezom.

Kao važan katalizator sovjetskog «parapsihološkog buma» pokazala se priča koju je objavio francuski periodični časopis „Constellation“ nazvana «Prijenos misli – ubojito oružje». Članak objavljen 1959. godine govorio je o navodnim eksperimentima koji se odnose na telepatiju, a koje je provodila američka vojska. U članku se tvrdilo da su «primatelji» u eksperimentu, smješteni na palubi nuklearne podmornice Nautilus, uspješno primili telepatski prijenos s pošiljatelja na kopnu.

Sovjeti obnavljaju istraživanje „vitalnog područja“

Kada je američka mornarica zanijekala priču Sovjeti su pretpostavili da lažu i odlučili priču shvatiti ozbiljno. Nisu željeli zaostajati na području istraživanja parapsihološkog pa su poduzeli potrebne mjere. Otac sovjetske parapsihologije, fiziolog Leonid L. Vasiljev od kojega je 1923. godine Jozef Staljin naručio istraživanje telepatije, u travnju 1960. godine obraćajući se grupi vodećih sovjetskih znanstvenika, iznio je sljedeću opasku: «Danas američka mornarica ispituje telepatiju na svojim atomskim podmornicama. Sovjetski znanstvenici su proveli mnoge uspješne testove telepatije prije više od četvrt stoljeća. Moram hitno odbaciti svoje predrasude. Moramo ponovno uroniti u istraživanje tog vitalnog područja.»

Jedna teorija kaže da je priča o Nautilusu bila veoma pametna američka dezinformacija, usmjerena na to da Sovjete navede na pogrešan trag tako da počnu trošiti novac i energiju na ono što je označeno kao gubitak vremena.

«Jesu li eksperimenti telepatske komunikacije vršeni na palubi USS Nautilusa tema je koja stvara mnogo sumnji i prijepora među entuzijastima za paranormalno», objašnjava W. Adam Mandelbaum u svojoj knjizi «The Psychic Battlefield» (Parapsihološka bojišnica).

Parapsiholog Elmar R. Gruber nudi neke zanimljive komentare: «Prevladava osjećaj da su Sovjeti pokušali namjerno proturiti dezinformacije u svoju igru moći s Amerikancima… Jesu li namjeravali stvoriti dojam da su na tom polju stigli dalje od Amerikanaca?»

Namjerno ili ne, dojam je svakako postojao, kao što je dokazalo izvješće Protuobavještajne agencije (DIA), nazvano «Kontrolirane ofenzivne tehnike».

Izvješće započinje navodom da je parapsihologija u Sovjetskom Savezu veoma različita od one na Zapadu, s time da je ona «multidisciplinarno polje koje se sastoji od znanosti bionike, biofizike, psihofizike, psihologije, fiziologije i neuropsihologije.»

Sovjeti su to područje nazvali «psihotronika». Izvješće navodi da su sovjetski znanstvenici istražili «uništavajuće djelovanje subliminalnih tehnika percepcije» koje – koristeći «telepatska sredstva» – mogu biti «usmjerene protiv SAD-a ili savezničkog osoblja u silosima nuklearnih projektila». U izvješću se dalje navodi: «Potencijalna primjena fokusiranih mentalnih utjecaja na neprijatelja putem hipnotičke telepatije svakako je pala na pamet Sovjetima… Kontrola i manipulacija ljudskom sviješću moraju se smatrati primarnim ciljem. Sovjetsko znanje na tom području nadmoćno je znanju Sjedinjenih Država».

Godinu 1970. obilježila je objava danas klasične knjige o sovjetskom istraživanju parapsihološkog. Naslovljena „Parapsihološka otkrića iza željezne zavjese“, djelo je dviju zapadnjačkih novinarki, Sheile Ostrander i Lynn Schroeder. Tijekom svog boravka u tadašnjem Sovjetskom Savezu Ostrander i Schroeder putovale su nadugačko i naširoko, razgovarale s brojnim znanstvenicima koji su provodili revolucionarna istraživanja na polju parapsihologije. Kada je knjiga prvi put objavljena uzrokovala je popriličnu pomutnju te potaknula javni i vladin interes za «parapsihološko ratovanje».

Da nikada nije napisana, strah američke vlade od «sovjetske psihičke kontrole uma» vjerojatno ne bi otišao u ekstrem u koji je naposljetku doista otišao. Kirilijanova fotografija, rašljarenje, telepatija, gledanje na daljinu, telekineza, hipnoza – samo su neke od tema koje su Ostrander i Schroeder istražile i o kojima su pisale. Njihova je knjiga pokazala da su sovjetski znanstvenici već uspjeli postići praktično razumijevanje načina na koji su te vrste fenomena moguće dok je ostatak svijeta sporo kaskao. Što su, dakle, Sovjeti otkrili o nepoznatim moćima ljudskog uma? I kako su pristupili proučavanju te enigmatske teme?

Eksperimenti o daljinskom utjecaju

U Sovjetskom su Savezu postojale dvije različite vrste parapsihologije – jedna službena, a druga tajna. Onoj prvoj bilo je dopušteno postojati u javnosti, dok se druga zbivala u supertajnim istraživačkim institutima pod nadzorom države i uvelike se oslanjala na vojsku. Parapsiholozi koji su željeli provoditi istraživanja u nevojnim područjima često su nailazili na poteškoće pri dobivanju financijskih sredstava.

Kako bi se odvratila pozornost od stvarnog istraživanja koje su provodili, Sovjeti su u Moskvi osnovali vojni parapsihološki centar nazvan Institut za probleme u prijenosu informacija. Da bi djelovao autentično, Sovjeti su se pobrinuli da je u svakom trenutku strogo čuvan. Što se pravog istraživanja tiče, ono se provodilo u udaljenim dijelovima zapadnog Sibira, u blizini pionirskog grada Novosibirska, u golemom istraživačkom kompleksu nazvanom Akademgorodok – „Znanstveni gradić“.

Sagrađen nakon Drugog svjetskog rata, Znanstveni gradić se sastojao od oko četrdeset znanstvenih centara i bio je dom desecima tisuća znanstvenika i njihovih obitelji. Razvijen je, kaže autor Martin Ebon, „u takvom jednoumlju da čak i nazivi ulica i gradskih trgova odražavaju njegovu prirodu. Primjerice,

mogli ste sjesti na autobus do Termofizičke ulice, sići na uglu Kalkulatorskog trga i prošetati se preko Trga Instituta za hidrodinamiku.“

Jedan od znanstvenih centara nazvan je Institut za automatiku i elektrometriju. Ovdje je bio smješten tajanstveni Posebni odjel 8, u koji ulaz nije bio dopušten osim s posebnom šifrom. Sigurnost je bila takva da se šifra mijenjala svakoga tjedna. Za šezdesetak znanstvenika zaposlenih u Broju 8 posao je bio istraživati telepatiju i daljinski utjecaj, inače poznat kao „biokomunikacija“.

Da bi parapsihološko bilo moguće, mislili su sovjetski znanstvenici, morala se zbivati razmjena energije. U Broju 8, piše Ebon, „fizičari su smatrali da su otkrili prirodu 'parapsiholoških čestica', neuhvatljivih elemenata koje su neki sovjetski znanstvenici smatrali ključnim za funkcioniranje takvih psihičkih tehnika kao što su biokomunikacija i bioenergija“.

U jednoj seriji eksperimenata telepatska je komunikacija ispitana na ljudima. Provodili su se i telekinetički eksperimenti. Neki od subjekata koji su sudjelovali bili su tibetanski redovnici i sibirski šamani koje je KGB brižljivo

odabrao zbog njihovih čudesnih psihičkih moći. Američki novinar Jim Marrs kaže da je KGB „pažljivo ispitao više od milijun ljudi u nastojanju da pronađe ' supertalente', ljude s najvećom količinom psihičke moći.“

Biofotoni i neobjašnjivi oblici komunikacije

U drugoj seriji eksperimenata – koji su se provodili u Broju 8 prije negoli je 1969. godine zatvoren – August Stern, jedan od znanstvenika koji su ondje radili i njegovi kolege ispitali su svojstva biofotona da bi vidjeli mogu li objasniti „neke neobjašnjive oblike komunikacije.“ Fotoni su, inače, najmanje

fizičke jedinice svjetlosti, kvanti elektromagnetske radijacije. Biofotoni su oblici fotona koji se šire iz živih stanica. U tom eksperimentu bakterije su smještene na dvije strane staklenog tanjura „da bi se utvrdilo koja se fatalna bolest može prenijeti putem stakla“ uz pomoć biofotona. „Postojali su i eksperimenti s valovima fotona u kojima su žablje oči korištene kao osjetljiviji mjerni instrument od stroja“, prisjeća se Stern koji je 1977. godine emigrirao u Francusku.

Zbog zatvaranja Broja 8 eksperimenti s fotonskom komunikacijom koje su provodili Stern i njegovi kolege nisu do kraja realizirani. No, nekoliko godina kasnije tri sovjetska znanstvenika pokušala su riješiti isti problem i postigli su impresivne rezultate. Bili su to Vlajil Kanačevij, Simon Ščurin i Ljudmila Mihajlova. U svojim su eksperimentima koristili dvije grupe stanica, od kojih je jedna bila zaražena virusom, a druga nije. Smještene su jedna do druge, ali su ostale fizički odvojene.

Kada su dvije grupe izolirane putem kvarcnog stakla koje mogu probiti ultraljubičasti valovi, nekontaminirane stanice iznenada su postale kontaminirane; one su, drugim riječima, „uhvatile bolest“. Kada je korišteno obično staklo koje ultraljubičaste zrake ne mogu probiti to se nije događalo; nekontaminirane stanice ostajale su zdrave.

Ti rezultati potvrđuju ono što su mnogi sovjetski znanstvenici na polju bioenergetike prethodno teoretizirali – da žive stanice mogu „komunicirati“ jedne s drugima na udaljenosti i na nekemijski način. Kada su zaražene stanice napadnute virusom, kaže Ščurin, one su „doslovno vrištale o opasnosti“ i

„njihov je vrisak probio prepreku kvarcnog stakla… Dogodilo se nešto doista nevjerojatno. Te valove nisu percipirale samo susjedne stanice, one su također prenijele bolest susjednim stanicama.“

Ne kasnije od 1970. godine KGB je preuzeo kontrolu nad državnim istraživanjem parapsiholoških fenomena. No, valja spomenuti da je KGB bio integralni dio svakodnevnog života Sovjetskog Saveza, uključen u društvo na svim razinama pa njegov utjecaj na istraživanje parapsihološkog nije bio posve

zloslutan. Kako god da bilo, tijekom 1970-ih osnivan je sve veći broj instituta koji su pod kontrolom KGB-a istraživali parapsihološke fenomene…
 
(dnevno.hr)

Filed under: TEHNOLOGIJA I ZNANOST · Tags: , , , , , , ,