Većina zapadnih nevladinih udruga i organizacija (NVO) je usko povezana s obavještajnim službama svojih zemalja! Zato smo ih i potjerali iz Rusije

USAID DJELUJE U 100 ZEMALJA DILJEM SVIJETA, A 2014. JE IMALA PRORAČUN OD 40 MILIJARDI DOLARA

Američka agencija za međunarodni razvoj ( SAID) – najstarija od svih struktura utjecaja – nastala je po nalogu John Kennedyja 1961. godine i pozicionirala se kao neovisna (od koga neovisna?) Agencija federalne vlade. Odgovorna je za nevojnu američku pomoć drugim zemljama.

Administratora Agencije i njegovog zamjenika imenuje predsjednik SAD uz suglasnost Senata i u koordinaciji s državnim tajnikom SAD.

Agencija djeluje u više od 100 zemalja diljem svijeta. Za financiranje programa ove organizacije svake godine se izdvaja oko 1% federalnog proračuna SAD, što je 2014. godine iznosilo gotovo 40 milijardi dolara – dovoljno novca da se mnogo šta razvije.

U Rusiji USAID djeluje od 1992. godine. Za dva desetljeća rada u Rusiji, ukupna suma svih projekata agencija službeno iznosi oko 2,7 milijardi američkih dolara.

Partneri USAID u Rusiji “za razvoj gospodarstva i demokracije” bilo je 57 organizacija, između ostalih – Moskovska Helsinška grupa, Institut za ekonomsku politiku Jegor Gajdar, Golos, Memorijal i drugi.

U rujnu 2012. godine rukovodstvo Ruske Federacije je donijelo odluku o prekidu aktivnosti USAID na teritoriju svoje zemlje. Ovo je opravdano činjenicom da “znak rada predstavnika Agencije u našoj zemlji nerijetko ne odgovara navedenim ciljevima promoviranja razvoja bilateralne humanitarne suradnje. Još konkretnije: da je riječ o pokušajima da se dodjeljivanjem donacija utječe na političke procese, uključujući izbore na različitim razinama i na institucije civilnog društva. Ozbiljna pitanja pratila su aktivnosti Agencije u ruskim regijama, osobito na Sjevernom Kavkazu “.

Prema službenim podacima, koji se nalaze na sajtu USAID, “pomoć” ove NVO se svodila, prije svega, na neposredan utjecaj na razradu Ustava Rusije, prvog dijela Građanskog zakonika, Poreznog zakona, kao i na usvajanje Zemljišnog zakonika Rusije 2001. godine, koji je omogućio kupovinu, prodaju i posjedovanje zemlje.

U razdoblju od 2001. do 2008. godine, Agencija je aktivno sudjelovala u pripremi i kontroli provođenja reforme pravosuđa, a da ne govorimo već o formiranju medijskog sadržaja, o uspostavi sustava pripreme i prekvalifikacije kadrova u najrazličitijim humanitarnim sferama, uključujući i sustav javne uprave.

Samo ove činjenice su dovoljne da se aktivnosti ove organizacije ocijene kao podrivanje temelja ruske državnosti.

Nameće se i drugo pitanje: zašto je Agenciji dozvoljeno da tako dugo i tako produktivno djeluje u Rusiji?

Što se tiče ocjene Bijele kuće i rezultata aktivnosti USAID, SAD se – po riječima Viktorije Nuland – “veoma ponose onim što je Agencija postigla u Rusiji tijekom protekla dva desetljeća”.

Očigledno je da poseban razlog za ponos predstavljaju uspjesi u formiranju razgranatog sustava agentskog utjecaja, u preformatiranje svijesti ne samo realne sudionika u velikom broju ruskih NVO, već i u provođenju niza tajnih i subverzivnih operacija.

Ovim aktivnostima u Agenciji se bavi ured za tranzicijske inicijative (The Office of Transition Initiatives, OTI .

U USAID su razvijena četiri kriterija, na temelju kojih se bira zemlja-meta:

1. Da li je određena zemlja važna sa stanovišta američkih nacionalnih interesa. Ako je, OTI koristi sve raspoložive resurse kako bi maksimalno promovirala američke vanjsko-političke interese u toj zemlji.

2. Postoje li i kakve su mogućnosti utjecaja? U ovom slučaju govori se o utjecaju na ključne političke figure, koje se snažno podržavaju u reformi socijalnog sustava zemlje-mete.

3. Da li je neophodno sudjelovanje OTI u promicanju američkih interesa? OTI koristi svoje resurse samo u onim slučajevima, kada aktivnosti drugih (ne) vladinih struktura SAD nisu dovoljne ili ne dovode do željenih rezultata.

4. Da li je operativna situacija u zemlji-meti dovoljno stabilna za djelovanje OTI? Zemlja bi trebala biti relativno stabilna da bi se osoblje Agencije moglo slobodno kretati po njenoj teritoriji i da bi moglo vršiti kontrolu nad aktivnostima koje financira OTI .

Među zemljama koje su u ovom trenutku od posebnog značaja za promoviranje nacionalnih interesa SAD i ulaze u sferu djelatnosti OTI , ubrajaju se Afganistan, Venezuela, Haiti, Honduras, Kenija, Kirgistan, Obala Bjelokosti, Kuba, Libanon, Libija, Pakistan, Tunis i Šri -Lanka.

Postojanje ovog popisa nikako ne znači da USAID u drugim zemljama ne realizira nacionalne interese SAD. Međutim, u nabrojanim zemalja govorimo o mogućnosti provođenja subverzivnih operacija, o kojima se ne obavještava čak ni Kongres SAD, a troškovi provođenja operacija OTI maskiraju se drugim stavkama proračuna Agencije.

Osim toga, kao što su primijetili mnogi istraživači, većina zapadnih nevladinih organizacija je blisko povezana s obavještajnim službama zemalja iz kojih dolaze.

Što se tiče USAID, mnogi agenti CIA u inozemstvu često djeluju upravo pod njezinim pokrićem. U principu, postojanje NVO omogućuje otvoreno, legalno bavljenje obavještajnim aktivnostima.

Dovoljno je pogledati politiku donacija niza zapadnih struktura, da bi se shvatilo koja informacija interesira nalogodavce.

Među donacijama često se mogu naći prijedlozi za istraživanje blogosfere, socijalne, etničke i vjerske strukture ovog ili onog regiona, rodnih karakteristika, sfere interesa mladih, socijalne strukture političke klase, razine odanosti vlasti, političke kulture, karakteristika političke socijalizacije, itd.

Ogroman je broj struktura soft powera koje se na ovaj ili onaj način bave “promicanjem demokracije”, formiranjem “demokratskih vrijednosti” i “atraktivnosti” SAD i EU. Zaista – postoji cijela legija.

Među najutjecajnijim su: RAND Corporation, Institut Santa-Fe, Freedom House, Zaklada Ford, MacArthur, Carnegie, Soros i drugi.
 
(fakti.org)