Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » NOVAC » Skinite kape! Na sahrani smo američkog sustava kapitalizma

Skinite kape! Na sahrani smo američkog sustava kapitalizma

amerika-1950ZAPRAVO: KLASIČNI KAPITALIZAM JE PRESTAO POSTOJATI JOŠ PRIJE DESETAK GODINA

Evo kako se to događa: bivši ministar financija Aleksej Kudrin svim silama predlaže Rusiji da se ugrađuje u zapadni ekonomski model, au isto to vrijeme Zapad je zamro u vrlo neudobnoj pozi u pokušaju da predvidi sljedeći korak američkih Federalnih rezervi.

Od toga kakvu će strategiju odabrati njihov šef, Janet Jelen, ovisi datum početka Druge Velike depresije. Ne u SAD, nego u čitavom svijetu. Ameriku će, najvjerojatnije, potpuno zbrisati.

Put u bezizlaznost postao je konačno bez alternative odmah nakon što su Federalne rezerve – od straha pred neizbježnim – uključile stroj za tiskanje novca radi spašavanja američkog gospodarstva od posljedica hipotekarne krize, čime su konačno slomile čitav socijalno-ekonomski model kapitalizma.

Ne treba smatrati da je taj sustav bio raj. Teško se živjelo i moralo je mnogo da se radi, ali je, ipak, blagostanje ljudi stabilno raslo. Primjerice, od 1860. do 1905. broj farmi u SAD trostruko je povećan, sa 2 na 6 milijuna, a broj farmera povećao se sa 10 milijuna 1860. do 31 milijun ljudi 1905., pri tom je ukupan broj stanovnika SAD tada iznosio 80 milijuna ljudi.

Odnosno, 38,7 posto američkog stanovništva bili su farmeri. Prema usporednim cijenama, ukupna vrijednost farmerskih gospodarstava bila je 3,75 puta veća 1906. od istog tog pokazatelja za 1860. i iznosila je 30 milijardi dolara.

Sve je tako funkcioniralo otprilike do početka XX stoljeća, dok bankari, nakon što su skupili snagu i pohlepu, nisu shvatili da se kod farmera nakupilo “veoma mnogo novca” i odlučili ih opljačkati. Prije svega, kao što to biva, putem “ukrupnjavanja fondova”, koje je izvođeno potpuno istim metodama kao što se to čini u naše vrijeme, odnosno, putem umjetnog bankrota.

Drugi instrument postala je ponuda, a često i nametanje “novih bankarskih proizvoda”: “Gospodine, na vašem računu u našoj banci prikupila se solidna suma novca. Zašto da ona leži besposlena? Vi možete kupiti dionice, a vaš novac će početi odmah vam donositi prihod! Ovo je odlična ponuda, gospodine! “

Na kraju se klasična shema kapitalizma slomila.

Pojavljivanje ogromne količine neočekivano slobodnog novca u optjecaju nije imalo, a nije moglo ni da ima adekvatne varijante ulaganja u projekte realnog sektora. Nastao je višak kapitala koji je odmah postao vrlo hranjiva sredina za špekulante na burzama.

Kapitalizacija burzovnih dionica u SAD od 1925. do 1929. povećana je s 27 na 89 milijardi dolara ili 3,3 puta za oko 4 godine! Inače, značenje ovih znamenki postat će očitije ako kažemo da je 1925. udio burzi iznosio 29,8 posto BDP SAD od 90,5 milijardi dolara, a četiri godine kasnije burzovne špekulacije formirale su 85,9 posto BDP od 103,6 milijardi. Počeli su prave novac izravno od novca.

Kakva roba i usluge! Kupuj dionice jeftino, prodaji skupo i obogatićeš se! U čitavoj Americi 1914. bilo je svega 4.500 milijunaša, 1926. njihov broj premašio je 11.000.

Kada je kod potrošača novac počeo nestajati banke su ponudile uzimanje kredita. Godine 1927. na kredit je prodano 85% namještaja, 80% fonografa (da, – i u to vrijeme također su postojali iPhoneovi), 75% perilica, 2/3 usisavača 62% pianina, 81% strojeva za šivanje i hladnjaka.

Također, postalo je obično kupiti automobil kao i štrucu kruha, mnoštvo banaka je bilo spremno s radošću dodjeli kredit. Prijevara – uzimaj sad, platit ćeš kasnije – postajao je sve brži.

Obujam prodaje na rate 1928. dosegnuo je 8 milijardi dolara, što je 12 puta premašilo isto takav pokazatelj iz 1918. Na kredit su se prodavale čak i dionice, budućem vlasniku bio je dovoljan prvi iznos od 10% njihove vrijednosti.

Iako se sljedeća, 1929. godina svuda naziva “zlatnom godinom” ekonomskog rasta, 80% stanovništva SAD više nije imalo nikakvih sredstava, a 60% obitelji nije zarađivalo čak ni 2.000 dolara godišnje, što je bio razinu za najneophodnije životne potrebe tog vremena.
 

 
Zato se od siječnja 1928. do rujna 1929. indeks DowJones povećao sa 190 do 382, a političari su jednoglasno govorili o neviđeno visokom tempu gospodarskog rasta Amerike.

Istina, Federalne rezerve, koje su već tada postojale, osjećale su neku nepravilnost onoga što se događa. Tamo nisu bile budale, budale ne bi mogle stvoriti takav sustav. Videći da ekonomija posustaje, Federalne rezerve su je pokušale ubrzati. A znate li kako? Povećanjem obujma novčane i kredite emisije!

U kolovozu 1927. Federalne rezerve su snizile diskontnu stopu do 3,5 posto i novac je krenuo u ekonomiju, samo ne u realnu, nego – špekulantima. U SAD se 1929. burzovnim špekulacijama već bavilo od 15-25. milijuna ljudi.

Posvuda su stvarani mjehuri i pravljene piramide. Kupljene dionice ulagane su u banke radi dobivanja novih kredita za koje su opet kupovane akcije da bi se koristile kao kaucija za nove špekulacije.

A onda je došao 24 listopada 1929., “Crni četvrtak”, kada je ta pomahnitala strojeva s bukom eksplodirala.

Jedan za drugim su pucali mjehuri i rušile se piramide.

Prvog listopada dionice koje kotiraju na Wall Streetu vrijede 87 milijardi dolara, samo mjesec dana kasnije, 1. studenog, za njih daju samo 55 milijardi, a do ožujka 1933. od njih ostaje samo 19 milijardi. Ispod ruševina burzi našli su se svi ostali sektori gospodarstva u kojima se “iznenada pojavljuje” hiperprodukcija. U industriji, u poljoprivredi, u području usluga, u bankarskom poslovanju. Svuda. Samo tijekom jedne, 1932. godine, bez krova nad glavom, u doslovnom smislu te riječi, ostalo je 273.000 obitelji.

Tijekom prve tri godine bankrotirale su dvije od pet banaka i trećina svih komercijalnih poduzeća. Proizvodnja čelika smanjena je 8 puta, proizvodnja automobila – 5 puta.

Od 1929. do 1933. “isparilo” je 85% ukupnog kapitala SAD. Više od 17 milijuna ljudi izgubilo je posao. Uzimajući u obzir da su u to vrijeme u većini obitelji radili samo muškarci, a prosječna obitelj, računajući djecu, brojila je 5-6 članova, može se sa sigurnošću reći daje bez sredstava za egzistenciju ostalo više od 70 milijuna ljudi.

Kada je početkom 30-ih sovjetski “Armtorg” objavio informaciju o slobodnim radnim mjestima za stručnjake za rad u SSSR-u, čak i za vrlo niske plaće, za jedan mjesec više od 100.000 prijava podnijeli su Amerikanci koji su željeli otići bilo gdje samo da imaju posao, zato što je u mnogim regijama SAD vladala prava glad.

Da bi se spasila i sačuvala Ameriku kao državu, njena elita morala je otpočeti Drugi svjetski rat.

Nakon što su se potpuno oporavile od posljedica Velike depresije, SAD su otprilike četvrt stoljeća opet slijedile klasični model kapitalizma. Treba istaknuti da, dok su to činili, da ih je i uspjeh pratio. Američka ekonomija nije samo brzo rasla, nego se i razvijala, prije svega na račun realnog sektora. Naravno, pojavljivali su se određeni problemi, ali u suštini, oni su predstavljali iste prirodne periodične potrese koji omogućuju da se odbace otpaci i s novom energijom nastavi razvoj. Ta koncepcija vječnog razvoja njih je i upropastila.

Razina ekonomske moći SAD tijekom osamdesetih lijepo je izgledao na reklamnim posterima, ali je već počeo dosezati do sve većih potreba svjetskog hegemona kojem je trebalo plaćati previše računa. I oporavljena Europa sa svojim projektom Zajednice Ugljen i Čelika ulazila je u direktnu konfrontaciju sa SAD.

Americi su bili hitno potrebni novi pokretači rasta, a burzovni bum obećao je, čak ne rast, nego raketno polijetanje prema zvijezdama. Jednom riječi, ispostavilo se da je sir suviše ukusan da bi se razmišljalo o mišolovku.

A kada je 2007. mjehur zagrmio, pogodio je američku elitu u živac. Ali, ona je također reagirala izričito na američki način. Političare je prije svega interesirao samo trenutni rezultat, a analitičari Federalnih rezervi shvatili su kakav će tsunami prekriti ekonomiju i koliko su iluzorne šanse da se u SAD to podnijeti. Najviše je plašila nespremnost državnog sustava olakšati posljedice socijalno-ekonomske kataklizme takvih razmjera. Početkom prošlog stoljeća bilo je mnogo jednostavnije.

burza-pad-mesetarNaravno, izgubiti 3 milijuna umrlih od gladi bilo je strašna, ali ne i suviše katastrofalna plaća tada, a danas je apsolutno nemoguć korak.

Amerikanci su veoma navikli živjeti dobro i sigurno. Trenutni rast nezaposlenosti do 50% stanovništva, opća glad, svaki treći građanin – beskućnik – takve potrese Amerika već nije mogla podnijeti. Užasnute, Federalne rezerve su pokrenule stroj za tiskanje i počele dolijevaju u motor kapitalizma po-američki, po 90 milijardi dolara godišnje.

Na što to podsjeća? – 1927. godina, anfas i profil. Samo, ovoga puta su Federalne rezerve same sebe uvjerile da su one sposobne uvjeriti čak i vraga. Vrag ga odnio, i klasični kapitalizam, glavno je – ne pustiti “napuhani” novac u realni sektor. I smislili su – kako.

Jednom rukom Federalne rezerve preko programa QE bogato su razdjelili stotine milijardi, otkupljujući “loš novac” od investitora, a drugom ih primoravali da taj novac odmah ulažu u federalne dužničke vrijednosnice, nazivajući taj proces “sterilizacijom”. Samo, nije slučajno što narodna mudrost uvjerljivo opominje da se s vragom ne smiju tikve saditi.

Da bi zainteresirale investitore za “sterilizaciju” Federalne rezerve su bile prisiljene im ponude nešto vrednije od “slobode poduzetništva”. Primjerice, najveće kamatne škare. Tržišna stopa na državne obligacije donosi 0,28 posto godišnje, a papiri Federalnih rezervi daju 0,5 posto. Glavno je što u tom slučaju Federalne rezerve otkupljuju još i loše, odavno nerentabilne aktive. Pravo zlatno dno. Investitori u pristali, a u Federalnim rezervama su veselo otvorili šampanjac i proces je krenuo …

Sve bi bilo dobro da nije matematike i već poznatog iskustva iz tridesetih. Možete ispisivati ​​nove dolare, čak i bilione, ništa ne smeta da se smanji stopa čak do nule, ali prije nego što se dospije do “sterilizacije” – jeftin novac uspijeva se bar jednom okrenuti na burzi – još više povećavajući financijski mjehur. Stvar se komplicira time što povećanje mjehura dovodi do ubrzanja isisavanja novca iz realnog sektora.

U listopadu 2015. obujam izdanih kredita dosegnuo je 60 bilijuna dolara i pet puta je premašio novčanu masu M2. Inače, trebalo je još 2008. razmišljati o tome kako se kumulativni obujam državnih obligacija i burzovnih dionica SAD može procijeniti na 38 bilijuna dolara, ako novčana masa M2 jedva doseže 12 bilijuna. Uz to, nulta stopa garantirano ubija američki mirovinski i zdravstveni sustav, to je sigurno kao pucanj u glavu.

Sa današnjim stavkama, opsluživanje čuvanja steriliziranog novca na računima Federalnih rezervi njih košta oko 12 milijardi dolara godišnje. Od onih 90 milijardi napuhanog novca, što je američko gospodarstvo još uvijek u stanju podnijeti svake godine, 78 milijardi dolara ostaje na raspolaganju državne blagajne SAD i odlazi na financiranje proračunskih potreba, naravno, sa sve većim deficitom, ali izbjegavanje bankrota za sada uspijeva. Ipak, u takvom režimu socijalni, i prije svega mirovinski sustav, neće izdržati više od 2-3 godine.

To je kolaps ekonomije i socijalna eksplozija jednaka erupciji Jeloustona. Radi spašavanja mirovinskog i zdravstvenog fonda neophodno je povećanje diskontne stope najmanje do 3%, ali će onda cijena opsluživanja “steriliziranog” novca porasti do 72 milijarde dolara i praktično neće imati što da se izdvoji za državnu kasu. Deficit državnog proračuna već za neku godinu dosegnut će kritičnu razinu neminovnog bankrota. A to je krah čitave dolarske ekonomije i vjerojatno krah samih SAD kao države u njihovom sadašnjem obliku i granicama. Kako god- kraj je isti.

A sve to je zbog toga što su Federalne rezerve vlastoručno uništile kapitalistički model ekonomije. Zbog pohlepe. Zbog oholosti. Zbog ograničenosti testiranja. Zbog populizma. Sad je sasvim svejedno koliko tih “zbog” ima na spisku uzroka. Važan je – rezultat.

Onaj kapitalizam koji je izložen u radovima klasičara i po inerciji se predaje u ekonomskim školama prestao je postojati još prije desetak godina. Njega su ubile banke, iz običnih novčanika za čuvanje novca, nakon što se uobrazio da je glavni mehanizam za upravljanje ekonomijom, izbrisao robu iz glavne formule i oduzeo novcu njegovu osnovnu – kumulativnu funkciju. Dakle, skinite kape – na sahrani smo američkog sustava kapitalizma.
 
(fakti.org)

DRUGA STRANA BREXITA: Treba li EU plakati za Britancima?
BUDUĆNOST HRVATSKE: Priča koja otvara oči o tome kako je Bugarska očerupana i opljačkana u Europskoj uniji - svaka sličnost je namjerna

Filed under: NOVAC · Tags: , , , , , , , , , , , , ,

 
reklama