Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » UPOZORENJE HRANA ! » SOJA: Biljka prošlosti, a ne budućnosti

SOJA: Biljka prošlosti, a ne budućnosti

sojaNedavne objave u medijima povećale su brigu o mogućem utjecaju sojinih proizvoda na zdravlje, uključujući problem sa štitnjačom, nedostatak minerala, Alzheimerovu bolest i utjecaj na žene i djecu, kao i na žene koje tijekom trudnoće konzumiraju soju, te moguć negativan utjecaj na fetus

Nakon što je šibenska nutricionistica Anita Šupe ustvrdila da soja, koja se promovira kao iznimno zdrava biljka, nije za jelo, te navela nekoliko činjenica o tome što s tom grahoricom ne valja, javile su nam se brojne udruge, te vegetarijanci koji su se osjetili prozvanima

Prije nego što vidimo što kažu Prijatelji životinja i vegetarijanci, prisjetimo se što je istaknula Anita Šupe.

Visok sadržaj fitinske kiseline smanjuje apsorpciju i iskorištavanje kalcija, magnezija, bakra, željeza i cinka. Fitinska kiselina u soji ne može se neutralizirati klasičnim metodama kao što su natapanje, klijanje i dugo kuhanje, pa redovnom konzumacijom soje riskiramo teški nedostatak minerala u organizmu, što dovodi do razvoja bolesti.

Prehrana s visokim sadržajem fitinske kiseline može otežavati normalan rast i razvoj djece i mladih. Soja sadrži inhibitore tripsina i protease, dakle spojeve koji ometaju rad enzima potrebnih za razgradnju i iskorištavanje proteina.

To dovodi do problema s gušteračom, želucem i cijelim probavnim sistemom, te otežava normalan rast i razvoj. Soja sadrži gitrogene koji ometaju metabolizam joda i mogu uzrokovati hipotireozu i rak štitnjače. Neke studije povezuju uporabu dječje formule na bazi soje s autoimunom bolesti štitnjače kod djece. Soja sadrži fitoestrogene ili izoflavone koji nalikuju estrogenu i ometaju funkciju i rad endokrinih žlijezda, te mogu uzrokovati neplodnost i rak dojke. Soja sadrži različite vrste oligosaharida koje ljudski probavni trakt ne prepoznaje.

Oni ostaju neprobavljeni, te izazivaju vjetrove i nadutost, ali također provociraju imunološki sustav, dovodeći do stvaranja upalnog procesa i proizvodnje antitijela. Tako soja igra ulogu i u razvoju autoimunih bolesti. Soja sadrži hemaglutinine, tvari koje potiču koagulaciju i uzrokuju zgrušavanje crvenih krvnih zrnaca, što ometa pravilnu apsorpciju i distribuciju kisika u tkivima. Soja sadrži aluminij, koji je toksičan za nervni sistem i bubrege – istaknula je Šupe.

Jadranka Boban Pejić, poznata stručnjakinja za prehranu prema makrobiotičkim i veganskim načelima, oko soje je u pismu ‘Slobodnoj’ napisala sljedeće.

U isto vrijeme kada se o fitoestrogenima piše izuzetno pozitivno (fitoestrogeni su biljne supstancije; vrsta fitoestrogena koja se naziva izoflavoni nalazi se u soji, leći i slanutku), sve češće nailazimo na izuzetno loše napise, uglavnom o soji.

Osim činjenice da je soja namirnica često izložena genetskom modificiranju, postoje tvrdnje kako soja ubrzava starenje mozga, uzrokuje poremećaje i oboljenja štitnjače te uzrokuje reproduktivne probleme. Nije čudno da su ljudi zbunjeni i prestrašeni, pogotovo oni koji konzumiraju sojine proizvode i daju ih svojoj djeci. U zadnje vrijeme mnogi su mi se obraćali, od medija do pojedinaca, s pitanjem treba li jesti soju ili ne te kakva su moja iskustva i razmišljanja – ističe Boban Pejić te nastavlja.

Postoji nemjerljivo malo dokaza da je soja loša za naše zdravlje i da ga može ugroziti. Još u rujnu 2000. British Nutrition Foundation objavila je sljedeće:

“Nedavne objave u medijima povećale su brigu o mogućem utjecaju sojinih proizvoda na zdravlje, uključujući problem sa štitnjačom, nedostatak minerala, Alzheimerovu bolest i utjecaj na žene i djecu, kao i na žene koje tijekom trudnoće konzumiraju soju, te moguć negativan utjecaj na fetus. Za sve navedeno ne postoje dovoljno kvalitetne studije koje bi potvrdile ovakvo nešto. Do sada napravljena istraživanja uglavnom su uključivala životinje. Stoga iz svega navedenoga, upozorenja u vezi soje su špekulacije i nedokazane izjave”.

Kad pogledate detaljnije istraživanja koja stoje iza upozoravajućih napisa i članaka, ne čudi što su proizvela tako negativne zaključke. U nekim od tih istraživanja (na osnovi kojih su pisani članci), životinje su bile hranjene velikim količinama sirovog sojinog brašna tijekom pet godina!

U jednoj takvoj studiji znanstvenici su promatrali utjecaj soje na gušteraču. Gušterača izlučuje trypsin koji omogućava tijelu da razlaže bjelančevine u tankom crijevu. Sirova soja sadrži inhibitore trypsina koji teoretski mogu zaustaviti gore opisani process i izazvati upalu gušterače, tzv. pankreatitis. Unatoč tome, od 26 majmuna na kojima je provođeno istraživanje samo je jedan pokazao umjerenu upalu gušterače!

Logično pitanje koje si postavljamo jest: Zašto koristiti sirovo sojino brašno u testiranju na životinjama?! Tko uopće jede sirovo sojino brašno i sirovu soju?! Na Istoku, gdje se soja tradicionalno konzumira već tisućljećima, nije uopće poznato jedenje sirove soje i sojinog brašna, a ni na Zapadu ljudi ne jedu sirovu soju.

Tradicionalni, fermentirani proizvodi od soje, kao što su miso i umak od soje, ne sadrže inhibitore trypsina. U tofu, npr., ovi inhibitori ”završe” u vodi od namakanja, koja se baca, pa ih uopće nema u tofuu. Sojino mlijeko koje se radi od cijeloga zrna soje također uključuje proces namakanja i bacanja vode od namakanja.

No, svakako je važno napomenuti da je golema razlika između cjelovitog zrna soje i izoliranih komponenti soje. Većina istraživanja, pa na taj način i argumenata, fokusirana je na izolirane komponente soje. Drugim riječima, oni analiziraju dijelove biljke, a ne cjelovitu biljku. Soja koja je korištena u kliničkim istraživanjima je uobičajeno sojin izolat/bjelančevina iz soje dobivena industrijskim procesom.

Vlakno iz soje je u tom procesu odstranjeno pomoću lužnate otopine i zrna se stavljaju u aluminijski kotao s kiselom otopinom. Ovdje je naglasak na kojem dolazi do upozorenja vezano uz Alzheimerovu bolest i aluminij.

Kada se soja ostavlja namakati u aluminijskom kotlu, ona apsorbira aluminij koji se povezuje s demencijom jer je pronađen u ostacima oštećenih stanica mozga kod ljudi s Alzheimerom. U proizvodnji organskih proizvoda od cjelovitog zrna soje ne koriste se aluminijske posude, već isključivo rostfrei/tj. nehrđajući čelik. Isto tako, sojin izolat potpuno se drukčije ponaša od cjelovitog sojinog zrna koje se koristi u organskoj proizvodnji mlijeka i drugih proizvoda. Nadalje, sojin izolat prolazi, tijekom industrijske prerade, cijeli niz drugih kemijskih tretmana koji dodaju nitrate u proizvod, a nitrati se povezuju s karcinomom.

Stoga, važno je zapamtiti da problem ne postoji s namirnicima koje su proizvedene od cjelovitog zrna soje, već s izoliranim bjelančevinama koje se koriste u konvencionalnim proizvodima (naći ćete ih nabrojene na deklaraciji u mnogim konvencionalnim proizvodima poput teksturiranih biljnih proizvoda, hidroliziranim biljnim proizvodima, kao poboljšivače okusa u juhama i preljevima, lecitin u majonezama, formulama za djecu na bazi soje, nekim slatkišima te sojinom mlijeku/konvencionalnom koje nije napravljeno od sojinog zrna).

Oko 70% prerađene hrane danas sadrži dijelove soje, uključujući kruh, biskvite, pizzu i hranu za djecu. Opet naglašavam, golema većina ovih proizvoda sadrži oblik sojin izolat/procesiranu sojinu bjelančevinu i nije iz cijeloga zrna soje.

Ovo gore nisu proizvodi od kojih su žene na Dalekom istoku imale benefite za svoje zdravlje (ne poznaju simptome menopauze i hormonalne neravnoteže, kao što nisu poznavale niti konzumirale GMO soju. Zanimljiv je podatak da GMO soja ne sadrži ni blizu razinu fitoestrogena koliko organska soja, te je stoga dobrobit za zdravlje od organske soje više nego jasna.

Kako biti siguran?

Jedini, ali zaista jedini način je da čitate deklaracije! Ako je proizvod certificirano organski, ne sadrži GMO soju, a na proizvodu treba pisati u sastojcima: cjelovito zrno soje. Izbjegavajte proizvode koji sadrže sojine isolate ili sojine bjelančevine kao sastojak, iz gore navedenih razloga.

Određena hrana nosi naziv ”goitrogeni”, što znači da blokira preuzimanje joda iz krvi. Jod je neophodan za funkciju štitnjače i njegov manjak može biti uzrok smanjenje funkcije štitnjače. Stoga, svaka namirnica koja spada u skupinu ”goitrogena” pogoršat će problem s manje aktivnom štitnjačom. Soja je jedna od tih namirnica, kao i repa, kupus, kikiriki, pinjoli, prokulice, brokula, kelj i proso – ako se jedu sirovi!

Ako imate dijagnosticiranu smanjenu funkciju štitnjače, naravno da ćete smanjiti uzimanje gore nabrojenih namirnica, pogotovo u sirovom obliku.

To ne znači da ljudi sa smanjenom funkcijom štitnjače ne trebaju uopće jesti soju, trebaju ograničiti njezino uzimanje. Postoji široko rašireni mit da ako je nešto dobro za vas u maloj količini onda je ”puno” još bolje! Često se susrećem s ovim mitom na seminarima i predavanjima te objašnjavam da ekstra konzumiranje biljnih pripravaka, dodataka prehrani i sl. ne povećava efekt, već suprotno, smanjuje ga. Mala količina ovih pripravaka, dakle male doze, upravo su ono što daje najbolje rezultate.

Isto se može primijeniti na soju. Tvrdnje kako je čudesna namirnica u industrijskoj preradi dovele su do toga da se nalazi u svim mogućim oblicima, pa i u većini konvencionalnih namirnica, čak i sirova. Soju ne treba jesti ni sirovu, ni u zrnu, već prerađevine od cijeloga zrna, i to ne u velikim količinama, kao niti bilo koju drugu namirnicu.

Jedna od većih kritika u negativnim člancima o soji vezana je uz apsorpciju minerala. Soja sadrži fitate koji mogu blokirati preuzimanje esencijalnih minerala poput željeza, kalcija, cinka i magnezija. Ali u isto vrijeme djelovanje fitata iz soje važan je razlog zašto soja djeluje kao zaštita od karcinoma. Fitati iz soje djeluju kao antioksidansi. Oni kontroliraju tvari koje pokreću slobodne radikale za koje je poznato da uzrokuju karcinom i probleme sa srcem i krvožilnim sustavom.

Fitati se ne nalaze samo u soji; nalaze se u mekinji ili ovojnici gotovo svih žitarica i mahunarki. Zato se npr. u makrobiotičkom pristupu prehrani savjetuje kuhanje žitarica, mahunarki, a i pahuljica i sličnih proizvoda jer se na taj način ne blokira iskorištavanje minerala. Npr. preporučuje se da se pahuljice poprže ili malo namoče prije konzumiranja…
 
(slobodnadalmacija.hr)

Filed under: UPOZORENJE HRANA ! · Tags: , , , , , , , , , ,