ONO O ČEMU SVI ŠUTE: Migranti će u dogledno vrijeme početi potiskivati Europljane iz Europe

ZAPADNA EUROPA ĆE SE USKORO SUOČITI SA 50 DO 100 MILIONA IZBJEGLICA I MIGRANATA

Alarmantna situacija u Europi, koja je izazvana aktivnim doseljavanjem izbjeglica sa Bliskog Istoka i iz Sjeverne Afrike i nepromišljenom migracijskom politikom, označila jedan od najvećih problema u narednim godinama, koji će, na ovaj ili onaj način, zakačiti sve zemlje regije.

Što je činiti Rusiji u tom slučaju?

Evo što o tome misli i što predlaže Sergej Pisarev, član društvenog savjeta časopisa Risi “Problemi nacionalne strategije”, predsjednik fonda “Ruski poduzetnik” i rukovoditelj koordinacijskog savjeta društvenog pokreta “Rusija-Noina arka”.

• Sergej Vladimirovič, kako ocjenjujete posljednje događaje vezane za priljev izbjeglica u Europu, s točke gledišta autora koncepcije “Rusija-Noina arka čovječanstva”?

Kada smo 2008. godine predložili koncepciju “Rusija-Noina arka”, pretpostavili smo da će doći vrijeme kada će se u Rusiju iz različitih razloga htjeti doseljavati ljudi iz drugih zemalja, a mi, pak, se trebam pobrinuti da učinimo da Rusija postane “barka” za najbolje predstavnike čovječanstva. 

Tada smo govorili da je moguća masovna ekonomska migracija u Europu s Bliskog Istoka i Afrike. Nešto slično se već dogodilo u vrijeme Rimskog carstva, samo iz suprotnog smjera, kada su se takozvani “barbari” spustili sa sjevera i zauzeli Rim.

Zapadna Europa, kao i Rimsko carstvo u svoje vrijeme, opljačkala je svoje bivše kolonije, i mase ljudi osuđenih na težak život, ali ovaj put su juga, prisilno su se uputile na sjever u potrazi za boljim životom.

Glavni uzrok svega toga nije rat, pošto se prije nekoliko godina o ratu nije ni govorilo, ali je već tada bilo očito da do migracije mora doći. Veći dio sadašnjih izbjeglica čine snažni mladi momci rumenih obraza koji jednostavno žele dobar život na Zapadu. To nisu žene, starci i djeca koji bježe od rata. U suštini, vidimo ultrasavremeni oblik osvajanja tuđih teritorija: mačevi ne sijaju, topovi ne pucaju, ali svi ostali atributi rata su tu: pljačke, silovanja, uzimanje danka (šest milijardi eura – za početak).

Europa, koja je danas prisiljena smještati te ljude kod sebe, upala je u vlastitu zamku: demokracija, liberalizam, tolerancija, ljudska prava. Milijuni, a u perspektivi i desetine milijuna izbjeglica, u pravnom smislu ni po čemu se ne razlikuju od Mihaila Hodorkovskog – one su, kao i on, “političke izbjeglice”.

“Izbjeglice” razumiju što se događa i kako to iskoristiti, zato Europljane uskoro čekaju još teža vremena. Mislim da će se ekonomskih i djelomično ratnih (ne više od 10 posto od ukupnog broja) izbjeglica iz Afrike is Bliskog Istoka na kraju nakupiti ne dva-tri milijuna, već prije između 50 i 100 milijuna ljudi.

• To nas vraća na koncepciju “Rusija-Noina arka”. Kakva bi trebala biti naša uloga u toj koncepciji?

Mislim da ni nama ne bi smetalo da se pripremamo u narednim godinama za pojavu izbjeglica, ali ne iz Afrike is Bliskog Istoka, već iz Zapadne Europe, koju bi mogli okupiraju “vojnici” novog Osmanlijskog carstva pod vodstvom Recepa Erdogana. U sadašnjoj situaciji je očito da će se autohtone europsko stanovništvo potiskivati ​​i ta europska migracija će imati dva vektora.

Jedan pravac je očigledan – veliki dio će ići u zemlje koje su Europljanima bliske po “materijalnom” duhu. Za Zapadnu Europu su to SAD, Australija, Novi Zeland, Kanada. Druga skupina izbjeglica, kojoj će biti važnije očuvanje tradicionalnih obiteljskih vrijednosti, vjere, kulture – može izabrati Rusiju. 

Već su se pojavile “prve laste” u liku zvijezda, svjetski poznatih ljudi koji su osjetili da se Rusija u duhovnom smislu razlikuje od Europe. Po njihovim riječima, naša zemlja nije privukla te imućne ljude (Seagala, Depardieua, Roya Jonesa) samo financijskim olakšicama.

Ako u Zapadnoj Europi nastane dodatni pritisak u vidu opasnosti od terorizma i arapske migracije, pogled ka Rusiji mogli bi usmjeriti i obični Europljani. Zato naša zemlja, kao potencijalna “Noina arka čovječanstva”, treba biti spremna za takav razvoj događaja. Ako se potrudimo da unaprijed osmislimo mehanizme te migracije i uspijemo na svoj teritorij privuči najbolje ljude iz Europe i u kulturnom, i u duhovnom, i u profesionalnom smislu – ta pojava može biti korisna za Rusiju.

• Da li je naša današnja vlada sposobna da se prihvati rješavanja pitanja o kojima govorite? Da li je to moguće s sadašnjim stanjem države?

Ta tema je u nadležnosti našeg nacionalnog lidera – predsjednika Vladimira Putina, i mislim da on ima odgovor na to pitanje, možda ne samo onaj koji se službeno može čuti na televiziji. Po mom mišljenju (i ne samom mom), očito je da se članovi vlade poput Shoigua, Lavrova, Rogozina, Medinskia se više nego dobro nose sa svojim poslom. Štoviše, čini mi se da bi i u svakoj povijesnoj fazi rukovoditelji nalik njima mogli biti uzor služenja državi.

S druge strane, vladin blok koji je nadležan za gospodarstvo, obrazovanje i zdravstvo je s aspekta interesa države i stanovništva RF potpuni antipod navedenoj skupini. Po mom mišljenju, tu mogu postojati samo dva objašnjenja – ili ti ljudi žele uništiti zemlju iznutra, ili se predsjednik nalazi u bezizlaznom položaju – ne smjenjuje ih iz nekog mističnog razloga, primjerice, zbog toga što tako naređuje nekakva “svjetska vlada”. Ali, u svakom slučaju, štetili oni Rusiji svjesno ili ne, ono što čine natjerat Putina da jednom kaže na njihov račun: “Da li vi shvaćate što ste učinili?”.

• U kojim sferama su problemi najakutniji?

Ne samo na federalnoj razini, već i, nažalost, značajan sloj činovnika na regionalnoj i općinskoj razini, oličen u gubernatorima, gradonačelnicima i njihovim timovima, uglavnom ne rade u interesu stanovništva. Ti ljudi rade na tim mjestima ne zahvaljujući svojim radnim i moralnim kvalitetama, već često u interesu onih koji su ih postavili i, naravno, sebe samih. Razumije se, i tu postoje svima poznati prijatni iznimke.

Postoje ozbiljni problemi i u policijsko-sigurnosnim strukturama koje se bave rješavanjem unutarnjih problema države: korupcijom, gospodarskim i drugim prijestupima. Samo ove godine predsjednik je održao sastanke s tužiteljima, policajcima i sucima na kojima je bio prisiljen “na znanje i ravnanje” ukaže onima koji žele ostati raditi u tim strukturama da “ne miješaju vlastitu vunu s državnom”. Očito, prekipjelo je ne samo društvu.

• Smatrate li da smo, unatoč složenoj situaciji, ipak sposobni rješavati složene zadatke koji su pred nama? Što još treba napraviti?

Kao prvo, postoje očigledne ekonomske mjere koje su neophodne. Primjerice, već su dojadile priče o bankarskoj kamati koja treba biti blizu nulte da bi se gospodarstvo moglo razvijati.

Rješenje za problem razraslog i korumpiranog činovničkog aparat može biti samo njegovo kardinalno smanjenje. Već smo govorili da je u usporedbi s carskom Rusijom ili SSSR broj činovnika u odnosu na stanovništvo porastao nekoliko puta, iako su se pojavili kompjuteri i “tržišna ekonomija”.
 
(fakti.org/uredio:NSP)