KRŠĆANSTVO KAO RELIGIJA MANJINE: Novi gradonačelnik Londona gotovo sigurno biće musliman – Pakistanac Sadik Han

ROĐEN JE U LONDONU KAO SIN VOZAČA GRADSKOG AUTOBUSA, ODVJETNIK JE I LABURISTIČKI POLITIČAR

Sadik Han, 48 godina, rođen je u Južnom Londonu (Tuting), Britanac po rođenju, Pakistanac po krvi, političar, čije šanse da bude izabran za gradonačelnika Londona 5. svibnja ove godine većina analitičara smatra najvećim, a neki politolozi čak i apsolutnim i nepromjenjivim.

Političari-islamisti, uostalom, kao i oni koji ispovijedaju bilo koju drugu vjeru, produkt su društva i rezultat procesa koji se u njemu odvijaju. Kamo smjera London dobro se vidi iz naslova britanskih novina posljednjih godina: “London se islamizira”, “Kršćanstvo se nalazi u procesu nastajanja kao religija manjine”.

Obratite pozornost, nije “pretvaranje u …”, nego “nastajanje”.

Kako smatraju britanski stručnjaci koji analiziraju rezultate socioloških anketa, ali pri tom nastoje konkretne cifre ostaviti u drugom planu – “pretvaranje” se već dogodilo. Ali, izdanje koje ih objavi najmanje što momentalno riskira jesu optužbe za netolerantnost, čak i pečat rasiste, a pri tom ovo drugo uopće nije – pretjerivanje.

“Politička klasa Velike Britanije ne voli govoriti o religiji. Ta tema ispliva samo onda kad mora nešto reći o ekstremizmu – rezimira u intervjuu španjolskom izdanju El Confidencial Simon Hicks, rukovoditelj sektora za politiku Londonske škole za ekonomiju ( London School Economics , po prestižu bliske poznatim sveučilištima u Cambridgeu i Oxfordu). – Tijekom sadašnje predizborne kampanje u Konzervativnoj pariji su vođene interne rasprave o vjerskom pitanju, ali je odlučeno da se svađe ne iznose iz “kuće”. Trebalo bi samo uzgred spomenuti da postoji šansa da se na čelo vlasti glavnog grada pojavi ne-kršćanin i da se istog časa stvori mnoštvo problema u vezi s optužbama za rasizam “.

“Momentalno bi počeo rat s iznošenjem prljavog rublja – i svi bi se sjetili da je torijevski kandidat za gradonačelnika, Zak Goldsmith – Židov” – ovo je već mišljenje samog izdanja.

Umjesto vjerske dihotomije britanski tisak je odlučio predizbornu borbu predstaviti drugačijom podjelom na dvije suprotnosti: sin vozača gradskog autobusa, Sadik Han, protiv nasljednika milijunaša (prema nekim podacima milijardera), Zaka Goldsmitha. Nekako je uobičajenije: porobljeni i porobljivači, proleteri i buržuji … Pritom se oba pretendenta u medijima predstavljaju kao “oni koji nastoje pošalju društvu pozitivan signal”.

Istina, kad se približio datum za glasovanje – konzervativci nisu izdržali, okrenuli su se za 180 stupnjeva i u suparnika njihovog kandidata odapeli strijelu otrovanu optužbama da je njegov program “zasnovan na ekstremističkoj platformi, da u ekstremizmu crpi kisik i da ga ekstremisti podržavaju”.

Nije bilo potrebno dugo čekati odgovor preko Twitter-a: “Hej, @ZacGoldsmith. Ne treba upirati prst na mene i vikati da sam musliman. Ja u svojim tekstovima i sam konstantno govorim o tome “- napisao je Han.

Sadik Han je – laburistički kandidat i protivnik “Brexita” (izlaska Velike Britanije iz EU), čime uvelike osigurava sebi podršku značajnog dijela stanovništva. Ali, to ne plaši sadašnje torijevce koji, inače, nisu protiv raskida s EU.

Po mišljenju konzervativaca, to i ne treba uplašiti birača koji će se rasplakati na temu u duhu Hollywooda “o tome kako se običan dečko iz naroda probio do gradonačelnika Londona” i da to bude glavni motiv da se glasa za Hana. Islamska komponenta koja sada u predizbornoj fazi nije posebno izražena, utoliko čini za njega samog više spokojan i pozitivan sklop za prikupljanje glasova.

Oštru polemiku mogla bi izazvati biografija Hana koji je prije nego što je postao političar i zastupnik Donjeg doma (2005.) stekao obrazovanje pravnika i radio kao odvjetnik.

Među njegovim štićenicima bili su Azam Tamimi (islamski bogoslov, lider britanskih muslimana, poznat po svom reagiranju 2006. na objavljivanje karikatura proroka Muhameda: “Ja bih zbog toga spalio čitav svijet”) i Jusuf al-Kardavi (predsjednik Međunarodnog saveza muslimanskih znanstvenika koji podržavaju teroriste-samoubojice iz organizacije HAMAS).

Netko bi ih mogao sjetiti, ali nitko naročito ne nastoji se sjeća – suviše je indikativno, suviše je velika vjerojatnost da će “vješti Pakistanac sve okrenuti tako da njemu bude na ruku”, ne treba zaboraviti, ipak, on je odvjetnik.

Jednom je Zak pokušao igrati na sigurno: torijevski kandidat optužio je laburiste zbog “povlađivanja ekstremisti Sulejmanu Ganiju koji smatra da se na društvenoj ljestvici žena uvijek nalazi niže od muškarca i da je dužna da mu bude potčinjena i pokorna”.

Prema normama europsko-demokratskih vrijednosti taj ispad trebalo je da bude ubojit, ali je Han lako odbio udarac podsjećajući da “koga sve odvjetnik nije primoran braniti, uključujući i osobe koje, možda, i nisu poželjna”.

Manjine (seksualne i vjerske – posebno) svaki put imaju sve veću težinu u rezultatima glasovanja u Britaniji.

Prema podacima popisa iz 2011., 12,4 posto stanovništva Londona ispovijedao je islam. Zasad nema novijih podataka, ali također nema ni razloga za pretpostavku da sada u engleskoj prijestolnici ima manje muslimana, barem na temelju druge činjenice da se tijekom posljednjeg desetljeća muslimanska dijaspora u gradu na Temzi povećala za 67 posto, a da se pri tom populacija Londona u cjelini povećala svega za 15%.

“Han je – takozvani umjereni musliman, odnosno, nije od onih koji glavno vrijeme odvajaju za posjete džamiji i pri tom se oblače u tradicionalne bijele odežde. Takvih u Londonu ima dosta i oni, po pravilu, nisu Britanci prve generacije – naglašava sam Simon Hicks – Može se reći da su oni drugačijeg profila. Oni su svjetovni muslimani, iako ne zaboravljaju da se mole. Oni sve češće zauzimaju značajne pozicije u političkom životu Britanije. Han je – samo jedan od njih.

London je uvijek bio teritorija laburista. Konzervativac Boris Johnson, koji privodi kraju svoj drugi mandata na toj dužnosti, predstavlja izuzetak tog pravila.

Jedino zbog čega Han može izgubiti jeste – Jeremy Kobrin. Njegov stav prema predstojećem referendumu “biti ili ne biti – u Europskoj uniji” može negativno utjecati na londonskog birača kojemu se sve više dopada ideja o izlasku Londona iz EU, a laburisti se ne slažu. Ipak, Han je karizmatičan. Takvi se na političkom horizontu ne pojavljuju često i žive dugo uklanjajući svojom karizmom nekakve “sitne omaške personalnih karakteristika”.

Prije nekoliko mjeseci, u intervjuu talijanskom listu Repubblica, Sadik Han upotrijebio je na njemu svojstveni odvjetnički način amorfnu frazu: “Da bismo se borili s islamskim ekstremizmom, za početak treba priznati da on postoji”.

To je formulacija koju je kasnije svakako moguće tumačiti, pored ostalog i ovako: hajde da primamo u London više sljedbenika islama, onoliko koliko je potrebno da se shvati da ekstremizam postoji. Jer, nije uzalud u tom istom intervjuu Han rekao da mu se “duša kida kad čuje pozive Donalda Trumpa da se muslimani protjeraju”.
 
(fakti.org/uredio:NSP)