ZNANSTVENICI SNIMILI MOZAK LJUDI NA LSD-U. REZULTATI SU BILI REVOLUCIONARNI

Nedavno su znanstvenici skenirali mozak volontera koji su uzeli LSD – a rezultati su bili ništa manje nevjerojatni

Umjesto da su uzeli dozu LSD-a oralno kao što se to obično radi, volonteri su pristali da im se 75 mikrograma LSD-a ubrizga u krv.

Dobivene slike, kao što je Guardian opisao su izgledale ovako: “slike su dale istraživačima bez presedana uvid u neuralne osnove efekata koje proizvodi jedna od najmoćnijih droga ikada stvorena.”

Kao rezultat revolucionarnog istraživanja, istraživači su mogli mapirati nevjerojatne promjene u mozgu i bolje razumjeti osjećaj jedinstva često prijavljen od strane ljudi koji uzimaju LSD.

Skeniranje je otkrilo duboke promjene u mozgu kada netko halucinira pod utjecajem psihodelika – koje se pojavljuju, kako su znanstvenici iznenađeni otkrićem, ne pojavljuju samo u vizualnom korteksu. “Pod LSD-em”, objasnio je Guardian , “Regije [mozga] su pričale jedna s drugom.”

Zanimljivo je da je osjećaj jedinstva volontera – poznat kao “raspadanje ega” – također se pokazalo da se dijelovi mozga odvajaju koji su inače bili povezani.

“Ovo je za neuroznanost ono što je otkriće Higgsovog bozona u fizici čestica”, objasnio je David Nutt, viši istraživač u studiji i profesor Neuropsychopharmacology na Imperial College London.

Lizergid (LSD), koji je prvi put sintetiziran 1938. godine, bio je ocrnjen vlade zbog podmuklog rata protiv droge – a istraživanje njezinih potencijalnih terapeutskih svojstava je bilo teško u to vrijeme istražiti.

Da bi financirali ovu studiju, Nutt i njegov kolega, Robin Carhart-Harris, su se okrenuli grupnom financiranju i Zakladi The Beckley, koji istražuje različite psihoaktivne tvari i traži “reforme globalne politike o drogama.”

“Vidjeli smo mnogo više područja mozga nego inače koji su doprinijeli vizualnom iskustvu pod LSD-em, iako su oči volontera bile zatvorene”, rekao je Carhart-Harris.

U tom jedinstvu prijavljeni su i gubici pojedinih identiteta korisnika, objasnio je, “To je iskustvo ponekad uokvireno u vjerskom ili duhovnom putu, a čini se da je povezano s poboljšanjem blagostanja nakon što su efekti LSD-a oslabili.”

Mreže u mozgu veza za vid, sluh, pokret i pažnju postala je više povezana nego što je normalno, dok su volonteri bili na “tripu”, koji Carhart-Harris opisuje to stanje više kao “jedinstveni mozak.” Ali parahipokampus i retrosplenialni korteks, su naprotiv, izgubili povezivost.

Istraživači smatraju da bi njihovo otkriće moglo pomoći preoblikovati politiku protiv droga i kroz njihov potencijal za liječenje različitih psihijatrijskih poremećaja.

Konkretno, Nutt je istaknuo da LSD ima obećavajuću sposobnost razbiti sakaćenje ‘razmišljanja’ povezano sa ovisnošću i depresijom.

Ova studija slijedi nekoliko drugih koje su također pronašle ogromne terapijske prednosti koje imaju psihodelici.

Međutim, uporna negativna stigma koja okružuje čak i kanabis mijenja politiku o drogama psihodelicima – bez obzira na to koliko bi ljudima moglo pomoći.

Podrijetlo i povijest LSD-a

Švicarski kemičari Arthur Stoll i dr. Albert Hofmann radeći za Sandoz labarotorij u Baselu (Švicarska) prvi su otkrili LSD slučajno, 16. studenog 1938. godine iz lizerginske kiseline, koje ima u raženoj gljivici (Claviceps purpurea).

Rad laboratorija se zasnivao kao istraživački program kojemu je zadatak bio otkriti potencijalnu korist derivata Ergot alkaloida za medicinske svrhe. Psihodelična svojstva LSD-a otkrivena su tek 1943.g. kad se Hofmann vratio na proučavanje onogo što je tada nazvao neobičan predosjećaj.

Hofmann je 16. travnja prvi put slučajno otkrio svojstva LSD-a kada mu se vrlo mala količina upila kroz kožu, što ga je navelo da namjerno testira dozu od 250 µg. 19. travnja. Taj dan se naziva dan s biciklom, jer Hofmann je nakon uzimanja LSD-a krenuo svojoj kući na biciklu – kada je počeo primjećivati vrlo čudne i jake efekte LSD-a, dok je došao doma efekti su samo kulminirali, nakon otprilike 6 sati počeo sa “vraćati” u “normalno” stanje.

Sve do 1966. godine, LSD je bio distribuiran besplatno od tvrtke Sandoz zainteresiranim znastvenicima pod trgovačkim imenom Delysid. Psihijatri su počeli primjenjivati Delysid kako bi bolje shvatili shizofreniju. Mnoga klinička ispitavanja su vršena u psihodeličnoj psihoterapiji, rezultati su uglavnom bili pozitivni.

Pioniri LSD terapije i njegova istraživanja u psihijatriji su Humphry Osmond, Abram Hoffer i Duncan Blewett, svi su radili u instituciji Saskatchewan.

Na drugim poljima u interakciji s “LSD-om” istaknuo se Aldous Huxley , književnik koji je promovirao LSD kao snažno sredstvo mentalnog istraživanja i samospoznaje. S Harvarda dolaze Timothy Leary, Ralph Metzner i Ram Dass sa svojim projektima na temu psihodelije, njihova istraživanja i aktivizam 1970-ih godina u americi stvorili su snažni kontrakulturni pokret.

Popularnosti LSD-a među američkim je studentima nakon 1960.g. mnogo pridonio bivši profesor Harvardova sveučilišta Timothy Leary svojim predavanjima, pokusima i knjigama. (wikipedia)
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)