TIJELO KAO KANTA ZA SMEĆE: U hrani se legalno nalazi čak 314 aditiva!

Znamo li što jedemo, kojim dodacima je “obogaćena” hrana i koliko je svaki zalogaj rizik, sve češća su pitanja koja sebi postavimo kada na deklaraciji nekog proizvoda vidimo sitne, nepotpune ili podatke samo na stranom jeziku

Bez obzira na to što nas nadležni umiruju da su svi sastojci pod kontrolom, većina građana strahuje da su analize površne i neredovite. I opet je potrošač prepušten sam sebi i jede na – vlastitu odgovornost .

Na tržištu je, prema ranijim podacima, bilo oko jedan posto neispravnih namirnica. Toliko je prethodnih godina, naime, bilo namirnica s opasnim sastojcima, koje su zaustavljane na granici ili povlačeni sa rafova prodavnica.

U suvremenoj prehrambenoj industriji na raspolaganju su 22 kategorije aditiva (konzervansi, stabilizatori, boje, emulgatori, zaslađivači, zgušnjivači, antioksidanti …), a na takozvanoj pozitivnoj listi je 314 supstanci ili njihovih grupa, označenih brojevima. Aditivi koji se koriste u Europskoj uniji imaju i slovnu oznaku E.

Istraživanja govore da su pojedini dodaci i konzervansi štetni i da nakon duže upotrebe, naročitio u prekomjernim dozama, narušavaju rad vitalnih organa. Zato strahovanja mnogih potrošača, koji sumnjaju da se dio prehrambene industrije oteo kontroli i da se u masovnoj proizvodnji vodi računa samo o profitu, nisu bezrazložna.

“Postupak za određivanje dopuštenih količina aditiva u prehrambenim proizvodima ustanovljena je međunarodnim zakonima”.. “Naša lista aditiva koji se koriste u domaćoj industriji se svake dvije-tri godine usklađuje s europskom regulativom, koja opet direktive dobiva od međunarodnih stručnih tijela iz ove oblasti”.

Pojedine analize, međutim, pokazuju da se namirnice “filaju” različitih kemijskim preparatima nauštrb hranjivih tvari. Tako je javna tajna da se u mesne prerađevine dodaju – repovi, jezici, koža, tetive, loj, žlijezde, iznutrice, sve do kostiju.

To se “maskira” raznim dodacima koji podešavaju okus i miris , pa se samo u laboratorijima može otkriti pravi sastav. Time proizvođači osiguravaju sebi veće zarade, a potrošači plaćaju proizvode koji nemaju deklariranu nutritivnu vrijednost.

Stručnjaci tvrde da nema apsolutno neškodljivih aditiva i da može da se govori samo o stupnju njihove štetnosti, koja ovisi o načinu i količine unosa u organizam. I pored takvog načina prehrane život prosječnog čovjeka je sve duži.

“Određeni aditivi mogu u preporučenim količinama se konzumirati svakog dana, a da pri tome nemaju posljedice na zdravlje čovjeka. Jer, veliki dio aditiva se razgrađuje tjedna same tehnološke obrade, odnosno proizvodnje, pa tek dio ostaje u gotovom proizvodu. Zato je važna umjerena i raznolika prehrana “.

Kodiranje proizvoda je već dugo obveza svakog proizvođača, tako da se pri uvozu ili izvozu robe može utvrditi zemlja porijekla, vrsta i kvalitetu robe i drugi podaci važni za zaštitu zdravlja potrošača, ali i poštovanje ekonomskih zakona i carina.

Podatak o zemlji podrijetla na bar-kodu je važan jer se tako može saznati dosta io kvaliteti i zdravstvenoj ispravnosti proizvoda. Poznato je, naime, da se u pojedinim zemljama pojmovi kvalitete prilično razlikuju.
 
(b92.net/uredio:NSP)