Samo 54 posto Amerikanaca pozitivno reagira na – KAPITALIZAM

NA LISTAMA NAJBOGATIJIH NEMA BRITANSKE KRALJICE IAKO JE NAJVEĆI ZEMLJOPOSJEDNIK NA SVIJETU

U svijetu je sve više bogatstva u sve manje ruku. Ili, sve je više onih koji, što bi kazao Mahatma Gandhi, “nemaju što izgubiti osim svojih života”.

Uoči godišnjeg skupa 2.500 najbogatijih i najutjecajnijih ličnosti u svijetu (prema “Forbsovoj listi”) u Davosu, najskupljem gradu u Europi, objavljeno je da jedan posto najbogatijih ljudi na Zemlji ima veću imovinu nego preostalih 99 posto zajedno.

Jaz između najbogatijih i ostatka svijeta se drastično produbio u prethodnih osam godina, to jest od početka velike svjetske ekonomske krize ( forbes.com ).

Forbes je prošle godine predvidio da će jedan posto ljudi u svijetu imati isto kao ostatak svijeta u 2016. godini. Koncentracija imovine sve je izraženija, pa bi najbogatiji, čija imovina je jednaka imovini polovice najsiromašnijih u svijetu, mogli stati u običan autobus – dok je prije pet godina za to bio potreban prekooceanski brod. Naravno, na “Forbesovoj listi” nema Rothschilda, Rockefellera, Sachsa-Kotbur-Gota, Medičija …

Ako njih dodamo “klubu” bogatih koji su realno bogatiji i utjecajniji nego prvih sto sa spomenute liste – jasno je u kakvom se stanju nalazi čovječanstvo.

Prema navodima Forbesa, najsiromašnija polovica čovječanstva je od početka 21. stoljeća dobila manje od jedan posto ukupnog povećanja svjetskog bogatstva, dok jedan posto najbogatijih podijelio polovicu tog povećanja. Dalje se navodi kako je imovina najsiromašnije polovice čovječanstva, odnosno 3,6 milijardi ljudi, od 2010. smanjena za bilijun dolara, odnosno za 41% – unatoč porastu svjetskog stanovništva za 400 milijuna osoba u tom razdoblju.

Imovina 62 najbogatije osobe u tom razdoblju porasla za više od 500 milijardi dolara – na 1,76 bilijuna.

Naravnu, tu i tamo čujemo za postojanje Rockefellerove zaklade, Karnegija, Rothschilda … Naivno zvuči čudno kada konstatiramo da na listi najbogatijih nikada nije bila britanska kraljica Elizabeta II, koja je po nekim izvještajima najveći zemljoposjednik na planeti.

Tko su najbogatiji ljudi svijeta? Recimo Bill Gates, osnivač kompanije Microsoft , s imovinom teškom 75 milijardi dolara zauzima prvo mjesto. Armando Ortega, vlasnik Zare je na drugom mjestu sa 67 milijardi američkih dolara. Njegovi radnici u azijskim tvornicama tekstila rade za plaće od kojih uglavnom ne mogu preživjeti. Inače, 455 od 500 najbogatijih ljudi svijeta su muškarci ( peaceworldwide.org ).

Koncentracija novca se nastavlja. Predvodnice su tvrtke koje se zovu Apple, Google, Monsanto, Exxon Mobile (najveća naftna kompanija na svijetu).

Njihovo lobiranje se svodi na to da se izbjegne porez. Pojavom Wikileaks, Anonimousa, Global Researcha ali i državnih medija (Russia Today, Kineski državni radio) koji su izvan dohvata svjetske financijske elite, u posljednje vrijeme sve više se pišu i objavljuju tekstovi o poreznim rajevima, izbjegavanju plaćanja istog, iznošenju novca iz najsiromašnijih država svijeta.

Citiraju se Svjetska banka, stručnjaci Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Međunarodni monetarni fond, ali i izvori iz Nigerije i Brazila koji pojašnjavaju izravnu vezu između politike i novca. Citiraju se nove studije iz Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Njemačke u kojima trećina ispitanika koji u financijskom sektoru zarađuju više od 500.000 dolara godišnje priznaju nekorektno poslovno ponašanje – dakle čine prijevaru.

Ne možemo i dalje da ostavljamo stotine milijuna ljudi da pate od gladi, dok nekoliko osoba na vrhu ljestvice nagomilava resurse koji bi mogli pomoći siromašnima – apeliraju svjetski intelektualci. Vrijeme je da se kaže da je ovakvo stanje jednostavno neprihvatljivo. I da se vratimo na riječi Karla Marxa: U svijetu u kojem jedna od devet osoba svake noći ide u krevet gladna, ne smijemo dozvoliti da se bogatima i dalje stalno dopušta veći dio kolača.

Potlačen svijet poziva svjetske vođe da tom problemu pristupiti iz tri kuta: slamanje prakse neplaćanja poreza, povećanje ulaganja u javne servise, te akciju da se poveća minimalni dohodak ( globalresearch.ca ).

VARUFAKIS NA ČELU NOVE GLOBALNE LJEVICE

Da bi se stalo na put takvom rastu neravnopravnosti, javljaju se ljevičarski pokreti širom planete koji pozivaju da se okonča, doba poreznih rajeva”. U priopćenju, nekadašnjeg ministra financija Grčke, sveučilišnog profesora Janisa Varufakisa, ističe se da je u najmanje jednom poreznom raju prisutno devet od 10 poduzeća koja su strateški partneri Svjetskog ekonomskog foruma – organizatora foruma u Davosu. Time se zemlje u razvoju lišavaju najmanje 100 milijardi dolara godišnje.

Ulaganje tvrtki u porezne rajeve gotovo se učetverostručila između 2000. i 2014. godine.

Kao prioritet, Varufakis poziva na okončanje ere “poreznih utočišta” koje preko “off-shore” centara koriste bogati pojedinci kako bi izbjegli svoje obveze prema društvu. A upravo nedostatak tog poreznog novca onemogućava države dobiti bitku sa siromaštvom i nejednakošću.

Procjene govore da su super bogati na offshore računima sakrili gotovo osam bilijuna dolara. Ako bi ta suma bila zakonski oporezovana, vlade bi imale na raspolaganju dodatnih 190 milijardi dolara godišnje.

Bogati u Africi drže oko 30 posto svog bogatstva na skrivenim računima. Smatra se da kontinent time gubi oko 100 milijardi dolara godišnje, što je dovoljno novca za opće zdravstveno osiguranje majke i djeteta, zatim za spas oko četiri milijuna bolesne djece i za zapošljavanje dovoljnog broja učitelja koji bi osigurali da svako afričko dijete ide u školu ( globalresearch .ca ).

“Moramo apelirati na vlade, poduzeća i ekonomsku elitu u Davosu da se angažiraju na okončanju postojanja poreznih rajeva koji pothranjuju neravnopravnost u svijetu i sprječavaju stotine milijuna ljudi da izađu iz siromaštva”, navodi Janis Varufakis.

Podatak koji posebno zabrinjava je taj, da je ovaj “zapadni trend” zahvatio čak i Narodnu Republiku Kinu, najmnogoljudniju državu svijeta. Kina je odskora uvela kapitalistički model poslovanja, pa nejednakost postaje sve veća i tamo. Ipak, pošto sljedeći podaci dolaze sa Zapada, treba ih uzeti s rezervom, ali demanti nisam našao, što samo po sebi ne mora značiti ništa. Širom Kine, jedan posto kućanstava posjeduje trećinu svih imovine nacije.

Na temelju istraživanja 14.960 obitelji u 25 pokrajina i gradova u Kini, utvrđeno je da obitelji koje se nalaze među 25 posto najsiromašnijih, posjeduju tek jedan posto ukupne imovine nacije ( stratfor.com ).

U Europskoj uniji je 2014. godine 122 milijuna ljudi ili 24,4 posto stanovništva bilo u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti, priopćila je krajem prošle godine europska služba za statistiku Eurostat.

Tijekom 2014. stopa rizika od siromaštva bila je najveća u Rumunjskoj, a najniža u Češkoj. Iste godine više od trećine stanovništva u tri zemlje članice EU bilo je u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti. A to su Rumunjska (40,2 posto), Bugarska (40,1 posto) i Grčka (36,0 posto). Nasuprot tome, najniža stopa rizika od siromaštva je registrirana u Češkoj (14,8 posto), Švedskoj (16,9 posto), Nizozemskoj (17,1 posto), Finskoj (17,3 posto) i Danskoj (17,8 posto) . Najveće smanjenje te stope zabilježeno je u Poljskoj, a najveći rast u Grčkoj ( ec.europa.eu/eurostat ).

BALKANSKA UPOREDNA STATISTIKA

Ako promatramo balkansku regiju kroz visinu prosječne plaće, kao jednog pokazatelja siromaštva, prosječne plaće otkrivaju da su najviše u Sloveniji, a najniže u Makedoniji i Srbiji – kažu službeni statistički podaci iz kolovoza 2015.

Prema Eurostata, prosječna plaća u Sloveniji u svibnju je iznosila 1.008 eura, što je osjetno više u odnosu na druge zemlje regije. Nakon Slovenaca, najviše plaće u regiji primaju Hrvati. Prosječna neto plaća po zaposlenom za svibanj 2015. iznosila je 749 eura.

Slijede stanovnici Crne Gore i BiH (ove podatke treba uzeti s rezervom). Zavod za statistiku Crne Gore, Monstat, priopćio je da je prosječna neto plaća u svibnju iznosila 481 euro (vjerojatno je napuhana brojka jer se u službenim europskim podacima do te cifre ne dolazi). Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna mjesečna isplaćena neto zarada je 424 eura.

Od zemalja regije, na začelju su Srbija i Makedonija, u kojima su prosječne plaće nešto iznad 350 eura. Razočaran svojom kratkotrajnom “političkom karijerom” s premijerom Tsipras, Janis Varufakis je ukazao da obični ljudi gube vjeru u svoje političke lidere. Na njih gledaju kao na one koji odlazeći dobrovoljno u krevet sa biznisom varaju običan narod.

U Americi, koja je duhovna domovina kapitalizma, samo 54 posto ljudi ima pozitivnu reakciju na ovaj pojam.

Manje od pola stanovništva Grčke, Japana i Španjolske vjeruje u slobodno tržište. Podrška kapitalizmu, paradoksalno, veća je u siromašnim zemljama poput Bangladeš i Gana, nego u razvijenom svijetu (stratfor.com). Zapažanje da je “zapadna verzija kapitalizma” u ozbiljnoj krizi danas je opće mjesto, gotovo kliše.

Milijunaši i milijarderi uvijek traže načine kako da zadrže što više novca i plate što manje poreza. Upravo zato su porezna skloništa, poznata i kao porezni rajevi, njihove omiljene destinacije. To su zemlje koje imaju izuzetno niske ili nepostojeće poreze, mjesta koja su im od posebne važnosti. Tamo koriste rupe u zakonima i otvaraju nove račune, ali i pokreću korporacije s nula troškova. Čineći to, oni pokušavaju izbjeći visoke poreze u svojim državama, bez preuzimanja drugog državljanstva. Također, ukoliko sve činite po zakonu (a zahvaljujući dobrim knjigovođama, bogataši tako posluju), održavanje računa u inozemstvu je potpuno legalno. Sada su najpoznatiji porezni rajevi Belize, Kostarika, Panama, Portoriko, Kajmanski otoci, Monaco i Sejšeli ( globalresearch.ca ).

Da ne bude sve tako sivo, pobrinule su se velike ekonomije s istoka, koje postupno uvode ograničenja za tvrtke registrirane u off-shore zonama. Kina je tako među prvima zabranila sudjelovanje na velikim infrastrukturnim i energetskim projektima tvrtkama koje svoje poslovanje vezuju za porezne rajeve, te je dodatno potaknula “domaće” tvrtke u svim projektima koje financira država.

Rukovodstva Rusije, Indije i drugih ekonomija u ekspanziji obećavaju da će krenuti istim putem.

Da li to rješenje vide i naše vođe?
 
(fakti.org/uredio:NSP)