Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » NOVAC » Treći svjetski rat već se vodi u sferi financija, a uskoro će i u – glavama ljudi

Treći svjetski rat već se vodi u sferi financija, a uskoro će i u – glavama ljudi

tenkovi-informacijeNA ZAPADU “RATOM” DIRIGIRAJU KONCEPTUALNI CENTRI I TRILATERALE, A U KINI – GENERALŠTAB

Kako se 25 godina poslije raspada SSSR nova Rusija našla u izuzetno ozbiljnoj gospodarskoj krizi?

Zašto berićetne godine s visokim cijenama nafte nisu promijenile strukturu ruskog gospodarstva i kakve posljedice to po rusku vojnu industriju to može izazvati?

O ovome su razmišljali sudionici X. međunarodnog foruma za sigurnost, koji je održan u Društvenoj komori Ruske Federacije.

Prisjetimo se prvo da je svjetska kriza 2008-2009. godine bila izazvana prije svega “kvarom” u mehanizmu globalnog reguliranja na financijskom tržištu.

Nametnuta, između ostalih, i Rusiji, politika maksimalne otvorenosti unutarnjih tržišta, bez odgovarajuće kontrole nad njima, postala jedan od uzroka brzog i razornog širenja krize.

Liberalizacija financijskog sustava dovela je do nezabilježenog rasta međunarodnih tokova kapitala, rizičnih aktiva i dužničkih obveza. Drugi faktor krize bila je nedosljedna makroekonomska politika mnogih zemalja, koje su pokrivale proračunski deficit aktivnim uzimanjem kredita radi budućeg povećanja BDP, što se, kako vidimo, nije dogodilo.

Rizici svjetskog financijskog sustava bili su karakteristični i za Rusiju. Oni su, nesumnjivo, predstavljali prijetnju za ekonomsku sigurnost zemlje.

Antikrizne mjere, koje je međunarodna zajednica počela donositi od 2008. godine, trebalo je ublažiti situaciju, ali se u praksi to nije dogodilo. Prije se može govoriti o tome da je došlo do transformacije vanjskih prijetnji. Povećanje kontrole nad financijskim tržištima i institucijama bilo je praćeno uvođenjem pravila koja su bili prepreka zaštiti nacionalnih interesa.

Podmukli rejtinzi

Zapadne zemlje su faktički monopolizirale – razumije se, u svom interesu – izradu novih principa međunarodne financijske infrastrukture. Njene ključne institucije pod okriljem G20 postali su Međunarodni monetarni fond, Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj, Banka za međunarodna poravnanja i Savjet za financijsku stabilnost, gdje je utjecaj nezapadnih zemalja krajnje ograničen.

U Transatlantskom i Tihooceanskom partnerstvu, koja su stvorene u posljednje vrijeme, za Rusiju se uopće nije našlo mjesta.

Pokušaji da se izdejeluje ravnopravno sudjelovanje, koje su prvobitno poduzimale zemlje u razvoju i Rusija prilikom izrade odluka “Grupe 20″, prije svega vezano za reformu MMF, bili su blokirani. Nije ostvaren uspjeh ni u drugim najvažnijim područjima.

“Pojačano reguliranje od strane financijskih institucija dovelo je do većeg korištenja usluga takozvanog bankarskog sustava u sjeni – rekao je na skupu rukovoditelj sektora za ekonomiju drugih zemalja Ruskog instituta za strateška istraživanja Sergej Karatajev. Istovremeno su mogućnosti bankarskih sustava tržišta u razvoju, uključujući ruski, bile značajno ograničene novom potražnjom za kapitalom. Međutim, taj problem nije privukao pažnju međunarodnih financijskih institucija”.

Mjere borbe protiv ofšor, koje se provode pod okriljem Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, u značajnoj mjeri predstavljaju širenje regulative EU na ostale zemlje s ciljem dobivanja što iscrpnijih informacija o njihovim tvrtkama i građanima. Pritom se podaci o ruskim pravnim i fizičkim osobama u budućnosti mogu iskoristiti protiv Rusije.

Prošle godine je Gazprom već govorio o neosnovanim zahtjevima Velike Britanije.

Osim toga, tako važna pitanja za Rusiju i ostala tržišta u razvoju kao što je stvaranje učinkovitih mehanizama za povrat nelegalno izvezenog kapitala ili uvođenje odgovornosti za zapadne ili offshore financijske institucije za pružanje pomoći u skrivanju poreznih podataka ostaju izvan sporazuma koji se usvajaju.

Na međunarodnom tržištu agencija za rejting tri najveće američke agencije rade bez dostojne konkurencije i, izgleda, mogu formirati javno mnijenje po svom nahođenju. Rezultat toga su politički motivirane odluke.

Slična je situacija s promjenom pravila izmirenja suverenih dugova prema MMF. Glavni cilj reformi koje se provode je povećati značaj samog Fonda kao svojevrsnog kriznog menadžera koji ima pravo da određuje uvjete restrukturiranja. U praksi su se zahtjevi za otpis duga prema privatnim vjerovnicima – kao uvjet za novo financiranje – već mogli vidjeti po situaciji u Grčkoj, a sada i u Ukrajini.

Dodatne rizike tržištima u razvoju donosi politika (zapadnih zemalja) kvantitativnog ublažavanja i niskih kamatnih stopa, koja pospješuje prekogranično kretanje kapitala, čini ga podložnijim negativnim čimbenicima koji često ne ovise od zemlje-primatelja. Međutim, to pitanje nije uključeno u međunarodnu agendu radi razmatranja na najvišoj razini.

Alternativni novac

Na koji način Rusija može smanjiti rizike koji nastaju uslijed uvođenja novih globalnih pravila?

Najučinkovitiji instrument je jačanje suradnje u skupini BRICS , čije su sve države-članice članovi G20. Osnova za zajednički rad je odluka iz studenog šefova o izradi zajedničkog pristupa pitanjima koja su na dnevnom redu summita “Velike dvadesetorke”, uključujući pitanje reformiranja međunarodnog financijskog sustava.

Iznimno važan korak je povećanje kvalitete suradnje eksperata BRICS . Jer, upravo je nedostatak znanstveno utemeljene, usuglašene argumentacije predstavljalo slabost pozicije zemalja članica. Uslijed toga su se stajališta međunarodne zajednice o mogućnosti reformiranja MMF formirala na temelju istraživanja koja su provodili suradnici samog fonda. Alternativa nije predlagana.

Istinski izazov za naše zemlje mogu biti predstojeće promjene u MMF-u. Izbori za izvršnog direktora MMF biti će održani 2016. godine. Za prevladavanje postojećeg vakuuma prijedloga potrebno je hitno formiranje analitičkog odjela pod okriljem nove Razvojne banke, pošto je to jedina institucija tog profila u BRICS. Ono će biti nadležno za definiranje dugoročne agende, između ostalog, i o pitanjima financijske arhitekture.

Ispostavlja se da smo mi vrlo ranjivi i ovisni o politici MMF-a. Ali, kako se toga osloboditi i što je s popularnom idejom monetizacije našeg gospodarstva koju promovira akademik Sergej Glazjev? Da li je Rusija uopće u mogućnosti voditi neovisnu financijsku politiku? I na kraju, koliko je ispravno ono što se radi u Euroaziji – integracijski pokušaji stvaranja novog monetarnog sustava s Kinom unutar ŠOS ili slični projekti u Euroazijskoj ekonomskoj uniji?

Po mišljenju stručnjaka, s jedne strane, mi shvaćamo da je gospodarstvo potrebno financirati, bez toga se ne mogu riješiti pitanja ni zamjene uvoznih proizvoda, ni razvoja bilo kakve izvozne proizvodnje. S druge strane je bolno pitanje štedljivog trošenja sredstava koja će se izdvajati.

“Bez čvrste kontrole nad financijskim tokovima prijedloge Glazjeva je bolje ne realizirati, zato što će novac, nažalost, otići tamo gdje i uvijek – smatra Karatajev. – Što se tiče BRICS-a, to nije regionalna organizacija, već više interesni klub, u kojem nisu rijetka različita mišljenja “.

A moglo bi se nastupati s alternativnim točkama gledišta koje su privlačne drugim državama-članicama “dvadesetorke”, primjerice Argentini, koja bi u pitanju financijske sfere trebao biti na našoj strani.

Mi za sada nemamo dugoročnu viziju ni onoga što želimo od reforme MMF. Postoji taktika, ali nema strategije. A ona se može izraditi samo uz pomoć najvećih zemalja.

Ili ideja da se izgradi bipolarni monetarni svijet – je li to još jedna himera? Možda bi monetarni sustavi ipak trebali biti autonomniji?

U Rusiji je osnovana neovisna agencija za rejting. Nadamo se da će biti uspješna i da neće ponoviti sudbinu prethodnika. I Kina razvija svoju agenciju za rejting. Ali, ta dva projekta se za sada nikako ne poklapaju (za razliku od američkih).

Postoje projekti formiranja takvih agencija u Brazilu, Indiji i Južnoafričkoj Republici, koje bi također mogle utjecati na svjetsku konjunkturu. Na tome treba raditi.

Nema nade da će se uslijed reforme međunarodnog financijskog sustava povećati pouzdanost američkih državnih obveznica. Posljednje izvješće MMF-a govori o tome da su reforme zasad samo umanjile nedostatke otkrivene 2008-2009. godine, ali nisu učinile sustav stabilnijim. Kako to postići, nitko ne zna.

Još jedno ozbiljno pitanje je: zašto da Rusiji zadrži članstvo u STO, ako se ne ukidaju zapadne sankcije? Jer, mi smo, figurativno govoreći, ostali s razbijenim koritom. Sustav rada sa stranim tržištima je uništen. Da li je bar usmeni ukor dobio neko od organizatora ulaska u WTO pod ropskim uvjetima?

Prema nekim informacijama, država ima sredstva koja bi se mogla iskoristiti kao investicijski krediti. Zvanične brojke sa stanjem na dan 1. siječnja 2014. godine, koje je naveo akademik Aganbegjan su 54,7 bilijuna rubalja, što iznosi 86 posto BDP. Ali, taj novac leži bez kretanja.

Jedino što radi je vojna industrija. U 2015. godini u nju je uloženo dva bilijuna i 250 milijardi rubalja, u 2016 se planira ulaganje oko tri bilijuna.

Ali, da bi na odgovarajući način funkcionirala cijela industrija, potrebno je promijeniti nacionalni sustav ekonomske sigurnosti i upravljanja.

“Većina zemalja u razvoju je za postojanje STO i sudjelovanje u toj organizaciji, zato što im to daje bar neke mehanizme za borbu protiv diskriminacije na robnim tržištima – smatra Karatajev. – Brazil, Indija i Kina odlično koriste te mogućnosti. Zašto to ne uspijeva i Rusiji?”.

STO, kao i svaki sustav koji uređuje vanjske ekonomske veze, ima dvije strane – izvoznu i uvoznu. U Rusiji je kao prioritetan postavljen zadatak zamjene uvoznih proizvoda. Međutim, dok se nalazimo u STO, mi ne možemo koristiti cijelu paletu instrumenata za zaštitu unutarnjeg tržišta.

Među zakletim prijateljima

Mi faktički živimo u međunarodnoj financijskoj arhitekturi koja se formirala 1944. godine u američkom Breton Woodsu – napominje član savjeta Instituta Euroazijske ekonomske unije Valerij Munirov.

Ono glavno što razlikuje novu epohu je to što je umjesto industrijskog dominantan postao financijski kapital. Najvažnija posljedica je promjena glavnog načina vođenja svjetskog rata. Postupno su mjesto oružanog sukoba zauzele financijske operacije. Obična borbena djelovanja su prešla od osnovnih u rang pomoćnih. Ma koliko paradoksalno djelovalo na prvi pogled, upravo tu funkciju ratnih djelovanja u Ukrajini i Siriji. Ona osiguravaju globalne strateške operacije preraspodjele tržišta.

U skladu s tim su se promijenila i glavna ratišta. Ranije je to bio prostor: kopno, more i zrak. Danas su glavna ratišta – monetarno, burzovno i robno tržište. Ako se nastavi s analogijama, umjesto strateške nuklearne trijade (raketne strateške snage, podmornice-rakete nosači-strateška avijacija) nastupaju središnje banke, carinske službe i porezne službe.

Pa ipak, prelazak s industrijskog na financijsko-industrijsko društvo je samo međuperioda. Već se naziru obrisi sljedećeg dominantnog kapitala, koji se može nazvati kognitivnim. Još ga nazivaju i ljudskim, kreativnim itd. Sljedeća dominantna vrsta sukoba, za što se treba pripremati – jeste misaoni rat. Ratište će biti u ljudskoj svijesti.

Hladni rat, koji je počeo praktično odmah po završetku Drugog svjetskog, suštinski je bio prvenstveno financijsko-ekonomski. SSSR je izgubio ne u utrci u naoružavanju (sovjetsko oružje i vojna tehnika se još uvijek koriste). Mi smo izgubili ekonomsku utrku u tri područja: ovladavanje novim tehnologijama, smanjenje ukupnih troškova i cijene koštanja, proizvodnja kvalitetne robe za široku potrošnju.

Teroristički napadi 2001. godine u New Yorku mogu označiti kao početak novog financijsko-ekonomskog rata. Sada je glavni protivnik SAD umjesto SSSR postala Kina. Ona je sustigla američko gospodarstvo po visini BDP, a prema nekim podacima čak i prestigla, ako se računa paritet kupovne moći. Ali, treba imati u vidu da obje zemlje zbog međusobne povezanosti gospodarstvo nisu zainteresirane za uništavanje konkurenta. Zato neće biti ni skore propasti dolara, ni slabljenja Kine.

Washington i Peking su “zakleti prijatelji”, ali zavjere između njih, čega se mnogi sada plaše, neće biti. Novi pakt Molotov-Ribbentrop je moguć, oni zaista dijele tržišta, ali će ga u dugoročnoj perspektivi prekršiti jedna ili druga strana. Pa ipak, raskid neće dovesti do uništenja protivnika. Da su Kinezi htjeli, odavno bi srušili dolar: oni imaju u rezervama oko tri bilijuna u američkoj valuti.

Po mišljenju zastupnika Državne dume Jurija Nagernjaka, dolar nije osiguran s aspekta starih pristupa, to jest zlatom. Sjedinjene Države su prilično učinkovito izgradile svoj financijski sustav. Njegov smisao je u tome da je dolar osiguran projektiranjem. Nekim stručnjacima se čini da SAD samo tiskaju novac. A zapravo je sustav prilično uravnotežen i dobro osmišljen. Amerikanci zato i sjede na vrhu te piramide. Da, potraživanje ona tri bilijuna bi nanijelo značajnu štetu gospodarstvu SAD, ali nijedna zemlja ne može sama sruši postojeći sustav, čak i ako raspolaže s ta tri bilijuna.

Naše gospodarstvo je zrno pijeska u usporedbi s američkom i kineskom.

U sovjetsko vrijeme BDP Kine iznosio je oko jedne petine BDP SSSR. Sada ruski BDP čini manje od petine kineskog. I to računajući sve naše sirovinske resurse. BDP očišćen od ugljikovodika je toliko mali, da je smiješno i uspoređivati. Zato nam preostaje da žongliramo između dva giganta. To je, možda, jedini put za obnavljanje ekonomskog potencijala zemlje.

Na primjeru dva glavna svjetska igrača treba vidjeti kako se pripremaju financijsko-ekonomski ratovi. Na Zapadu (neka se ne iščuđavaju domaći tržišnjaci) postoje operativni centri za planiranje. Nešto poput Glavne operativne uprave Generalštaba. Njima upravljaju transnacionalne korporacije. Jedan od takvih centara je investicijska tvrtka The Vanguard Group, čija je vrijednost oko tri bilijuna dolara. Konceptualni centri i trilateralne komisije postavljaju zadatak, a operativno upravljanje se vrši na nacionalnoj razini. Sustav upravljanja na Zapadu nije javan, sakriven je iza paravana.

Na Istoku je obrnuto. Na primjer, u Kini planiranje financijsko-ekonomskog rata na svim frontovima – robnim, monetarnim, burzovnim vrši struktura koju kontrolira Generalštab Narodnooslobodilačke armije Kine pod kontrolom zamjenika načelnika Glavnog stožera. Operacije planiraju ne Ministarstvo trgovine, Ministarstvo financija ili Narodna banka, već vojni stručnjaci koji su prošli odgovarajuću obuku u Akademiji Generalštaba. Zatim te planove strateških operacije odobrava Vojno vijeće CK KPK, a odatle se već u vidu direktiva prosljeđuju Narodnoj banci, ministarstvima, službama itd.

Stručnjaci za Kinu znaju da je Vojno vijeće CK KPK ključni strateški organ u sustavu vlasti Kine, jer predsjednik Kine, pošto nema funkciju predsjednika vojnog savjeta, faktički nema potpunu vlast. Deng Siaopin je, nakon povlačenja s funkcije predsjednika Kine, još nekoliko godina ostao predsjednik Vojnog savjeta, faktički zadržavajući uzde države vlasti i osiguravajući kontinuitet.

U Rusiji je Vojnom savjetu CK KPK po nekim značajkama sličan Savjet Sigurnosti. A u našoj povijesti je postojao takav organ kao što je Državni odbor za obranu SSSR. Iako se oni ne mogu izravno usporediti, u ratu su funkcije bile mnogo šire, pa i ovlasti je bilo više.

Što slijedi iz gore navedenog?

Treba priznati da je financijsko-ekonomska borba suvremeni vid ratovanja, a ne prosto nadmetanje gospodarskih subjekata. Unijeti to u Vojnu doktrinu.

Treba povjeriti planiranje financijsko-ekonomskog rata strukturama koje posjeduju strateško razmišljanje i koje su podređene Vijeću sigurnosti Rusije.

Treba osigurati međusobnu suradnju članica Euroazijske ekonomske unije u strateškom planiranju financijsko-ekonomskog rata.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

SPS - superoružje za zaštitu ruskog državnog vrha
TRUMP UZVRAĆA UDARAC: Spriječite li moju nominaciju milijuni ljudi će izazvati masovne nerede na ulicama Amerike!

Filed under: NOVAC · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , ,

 
reklama