Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » NOVAC » Kako je stvoren Novi Svjetski Poredak, MMF i Svjetska Banka!?

Kako je stvoren Novi Svjetski Poredak, MMF i Svjetska Banka!?

brenton-woods-mmf-svjetska-bankaMMF i Svjetska banka po─Źele igrati ulogu koja ─çe ih dovesti na zao glas krajem stolje─ça – ulogu strogih utjeriva─Źa pravila liberalizirane me─Ĺunarodne ekonomije diktirane iz Washingtona.

Kada je ve─ç bolesni John Maynard Keynes otputovao na ameri─Źki jug u o┼żujku 1946. odu┼íevio se onim ┼íto je vidio. “Ugodan zrak i jarke ljubi─Źaste boje” Savane pru┼żili su mu predah od hladnog i vla┼żnog Londona, kako je pisao po dolasku, a djeca na ulici bila su veselije dru┼ítvo od “razdra┼żljivih” i “sve umornijih” gra─Ĺana poslijeratne Britanije.

Keynes je bio u Savani na konstitutivnoj sjednici upravnog odbora Me─Ĺunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, dvije institucije u ─Źijem je osnivanju sudjelovao na konferenciji u Bretton Woodsu u srpnju 1944. O─Źajni─Źki se trudio uvjeriti Amerikance da ne postave ove dvije institucije u Washington, gdje se bojao da bi bile vi┼íe privjesci ameri─Źke dr┼żave nego prava me─Ĺunarodna tijela, ali njihovo smje┼ítanje u ameri─Źku prijestolnicu bilo je prakti─Źki rije┼íena stvar, za ┼íto je bilo potrebno samo nekoliko glasova iz ─Źudnog niza saveznika SAD okupljenih na sastanku. Keynes-ov posljednji poku┼íaj da obuzda ja─Źanje ameri─Źke sile nije uspio. Umro je mjesec i po dana kasnije.

Po zavr┼íetku Drugog svjetskog rata, mnogi su mislili da ─çe trajni mir biti mogu─ç jedino ako nau─Źimo da vodimo svjetsku ekonomiju. ─îinjenica da je najgori rat u povijesti uslijedio ubrzo nakon najgore ekonomske krize izgleda da je potvr─Ĺivala da me─Ĺunarodna politi─Źka kriza i ekonomska nestabilnost idu zajedno.

To je ─Źetrdesetih godina bio relativno novi na─Źin razmi┼íljanja o me─Ĺunarodnim odnosima. Pregovori o mirovnom sporazumu poslije Prvog svjetskog rata uglavnom su zaobilazili ekonomska pitanja u korist politi─Źkih i pravnih – utvr─Ĺivanja teritorijalnih granica, na primjer, ili prava nacionalnih manjina.

Kada je Keynes 1919. optu┼żio mirotvorce da ignoriraju europske ekonomske nevolje i razmi┼íljaju o novcu samo kao o pobjedni─Źkom plijenu, bio je ispred svog vremena:

“Nevjerojatna je ─Źinjenica da su osnovni ekonomski problemi Europe, koja gladuje i raspada se pred njihovim o─Źima, bili jedino pitanje za koje ─Źetvorka nije pokazala interes”, napisao je Keynes u “Ekonomskim posljedicama mira”, misle─çi na kvartet nacionalnih lidera koji su sklopili Versajski ugovor.

Njihova indiferentnost nije bila osobito iznena─Ĺuju─ça: nacionalni lideri u to vrijeme nisu imali neposrednog iskustva u vo─Ĺenju ekonomskih poslova izvan svojih granica. Svjetski trgovinski sustav koji je iznikao u desetlje─çima prije rata uvelike je funkcionirao oslanjaju─çi se na privatni biznis i financije; zlatni standard je odredio pravila razmjene, ali dr┼żave su se uglavnom dr┼żale po strani, osim kada su sni┼żavale trgovinske barijere ili nametale izvr┼íavanje ugovora. Kada bi stvari po┼íle naopako, nisu poku┼íavale intervenirati.

white-keynes-MMF-Svjetska-bankaTo se po─Źelo mijenjati nakon 1918. Kako se Europa teturala od jedne do druge ekonomske krize, postalo je o─Źito da se moraju prona─çi trajnija rje┼íenja. Ovog zadatka se prihvatila novoformirana Liga naroda, ispunjavaju─çi ekonomske i financijske funkcije mnogo ┼íire od onih koje su predvidjeli njeni utemeljiva─Źi: spa┼íavanje srednjih i isto─Źnih europskih dr┼żava od poslijeratne hiperinflacije, prikupljanje i tuma─Źenje statisti─Źkih podataka i sazivanje niza (uglavnom neuspje┼ínih) me─Ĺunarodnih konferencija o trgovini i financijama, od kojih je najpoznatija bila ona u Londonu 1933. Do tog trenutka, europska gospodarstva su po─Źela izmicati kontroli, kako se zaraza depresije ubrzano ┼íirila po kontinentu i Britaniji, uni┼ítavaju─çi bankarski sustav gotovo svake dr┼żave koju je dotakla. Investitori su prebacivali novac od jedne do druge zemlje, ostavljaju─çi za sobom trag u vidu jurnjave ┼ítedi┼ía na banke (Bank Run) i valutnih kriza.

U prvim godinama Drugog svjetskog rata , kada su i savezni─Źki i stru─Źnjaci Osovine po─Źeli zami┼íljati kako bi poslijeratni svijet mogao izgledati, najva┼żnije pitanje za njih bilo je kako sprije─Źiti povratak ekonomskog kaosa iz 1930. U nizu pregovora koji su po─Źeli 1941. i kulminirali u Bretton Woods-u srpnja 1944., britanski i ameri─Źki du┼żnosnici raspravljali su kako obnoviti stabilnu i otvorenu kapitalisti─Źku svjetsku ekonomiju na na─Źin koji bi ubla┼żio ekscese kapitalizma i osigurao dr┼żavama ve─çu slobodu da slijede svoju nacionalnu ekonomsku politiku.

O─Źito je bio potreban novi oblik me─Ĺunarodne uprave: stalni sustav , reguliran zakonima i pod nadzorom me─Ĺunarodnih tijela, koji bi usmjeravao interakciju nacionalnih ekonomiju. Ni┼íta sli─Źno nikada ranije nije postojalo. Taj novi, intervencionisti─Źki model organiziranog kapitalizma – po ugledu na New Deal-ovsku ameri─Źku dr┼żavu – bitt ─çe pro┼íiren na ─Źitav svijet.

Ovo nije bio lak zadatak : zahtijevao je kompletnu reviziju pravila me─Ĺunarodnog financijskog poslovanja. Ali kada su britanski i ameri─Źki du┼żnosnici otvorili razgovore, prvo su postavili politi─Źki neugodno pitanje trgovine. To je bio nesretan po─Źetak. Tridesetih godina, State Department-om je zavladala fundamentalisti─Źka tr┼żi┼ína filozofija tada┼ínjeg dr┼żavnog tajnika Cordell Hull-a, a budu─çi da se Amerika bli┼żila otvorenoj potpori britanskim ratnim naporima 1941 – i bankrotirana i ratom izmorena Britanija postajala je sve o─Źajnija da dobije pomo─ç SAD – iskrsla je prilika da se Hall-ova laissez-faire vizija sprovedu u djelo.

─îlankom VII Zakona o zajmu i najmu propisano je da, u zamjenu za ameri─Źku pomo─ç, Britanija mora odre─çi svih budu─çih diskriminacija protiv uvoza iz SAD. To je prakti─Źno zna─Źilo ukidanje sustava britanskih imperijalnih preferencijala. (Jedan konzervativni lord opisao je ovaj zahtjev kao “obrnutu Bostonsku ─Źajanku”.)

Mnogi su imperijalne preferencijale smatrali ne samo nose─çim stupom imperije, ve─ç i sredstvom za ubla┼żavanje sasvim izgledne slabe poslijeratne britanske pozicije: odustajanje od sustava trgovinskih barijera i kontrole razmjene pretilo je izlo┼żiti Britaniju jeftinoj stranoj konkurenciji i da je ostavi fatalno vezanom za SAD ako ova padne u recesiju nakon rata (┼íto su mnogi predvi─Ĺali). Keynes se slagao s prevladavaju─çim mi┼íljenjem u Britaniji kada je u o┼żujku 1941. primijetio da ameri─Źki du┼żnosnici tretiraju Britaniju “gore nego ┼íto smo mi sami smatrali da valja tretirati ─Źak i najubogiju i najneodgovorniju balkansku zemlju”.

Da li su Britanci bili prisiljeni pristati? Mnogi konzervativci i imperijalisti su vjerovali da jesu, i ovo je jedna od osnovnih tvrdnji koje Ben Steele iznosi u svojoj novoj knjizi o pregovorima koji su doveli do Bretton Woods-a. Po stilovima mi┼íljenju, Britanija je bila prisiljena sklopiti “faustovsku pogodbu”: odustati od onoga ┼íto je naizgled jedino garantiralo produ┼żetak njene imperijalne egzistencije u zamjenu za dovoljno novca i robe pre┼żivjeti rat. Prema Steele-u, Amerika je tako vodila ekonomske pregovore da sebi osigura poslijeratnu dominaciju. “Na svakom koraku u Bretton Woods-u,” pi┼íe Steele, “Amerikanci su podsje─çali Britance, ako treba i brutalno, da u novom poretku nema mjesta za ostatke britanske imperijalne slave.”

U kolovozu 1941 Keynes, sada u ulozi savjetnika ministra financija i ┼íefa poslijeratnog ekonomskog planiranja, vratio se s pregovora o Zajmu i najmu u Washingtonu da napravi nacrt za novo me─Ĺunarodno monetarno ure─Ĺenje. Tijekom nekoliko sastanaka u ljeto 1942. Keynes i njegov ameri─Źki kolega, ekonomista i du┼żnosnik ministarstva financija SAD Harry Dexter White, prepirali su se o tome da li treba osmisliti nova monetarna pravila me─Ĺunarodne ekonomije.

Bio je to neobi─Źan spoj: Keynes, svjetski poznati ekonomist i intelektualac, protiv White-a, opskurnog tehnokrate i kasno stasalog znanstvenika, radni─Źkog sina ┼żidovskih imigranata iz Litve, koga je ameri─Źko ministarstvo financija dovelo s malog sveu─Źili┼íta u Wisconsinu. Nijedan nije u┼żivao u dru┼ítvu onog drugog: Keynes se prezrivo odnosio prema, kako je smatrao, inferiornom intelektu “estetski nesnosnog” White-a, ─Źiji mu je “grubi hrapavi glas” bio osobito neugodan. Keynes je, s druge strane, bio tipi─Źan nadmeni engleski lord; kako je White nabacio britanskom ekonomisti Lionel Charles Robbins-u, “va┼í baron Keynes sigurno pi┼íki parfem”.

Ako zanemarimo razmirice, njih dvojica su se na kraju uglavnom slo┼żili oko osnovnih ciljeva novog Me─Ĺunarodnog Monetarnog Sustava: stabilizirati te─Źajeve; olak┼íati me─Ĺunarodnu financijsku suradnju; zabraniti konkurentsku deprecijaciju valute i proizvoljne izmjene vrijednosti valuta, i ograni─Źiti me─Ĺunarodni protok kapitala kako bi se sprije─Źile kratkoro─Źne, spekulativne investicije za koje su svi vjerovali da su destabilizirale me─Ĺuratni monetarni sustav.

dolar-mmf-svjetska-bankaTako─Ĺer su se slo┼żili oko potrebe da se uspostavi nova me─Ĺunarodna institucija koja ─çe pru┼żati financijsku pomo─ç dr┼żavama s trgovinskim disbalansima i provoditi pravila o vrijednosti valuta (budu─çi Me─Ĺunarodni monetarni fond – MMF), i jo┼í jedna koja ─çe osiguravati kapital za poslijeratnu obnovu (budu─ça Svjetska banka). Strogo kontrolirani i regulirani me─Ĺunarodni financijski sustav zamijenit ─çe nekoordinirani i konkurentski sustav iz me─Ĺuratnih godina. A kada se valute stabiliziraju – nadali su se oni – svjetska trgovina ─çe mo─çi nastaviti.

Jedan od najinovativnijih aspekata anglo – ameri─Źkog dogovora bio je to ┼íto je za prioritet postavljena potreba pune zaposlenosti i mjera socijalne za┼ítite na nacionalnoj razini, kao va┼żniji cilj duboke me─Ĺunarodne ekonomske integracije. U tom pogledu dogovor je bio kejnzijanski i predstavljao je dramati─Źan zaokret od starih pretpostavki o na─Źinu funkcioniranja financijskog sustava. Pod zlatnim standardom, koji je olak┼íao razdoblje financijske i trgovinske globalizacije krajem 19. i po─Źetkom 20. stolje─ça, dr┼żave nisu imale mnogo mogu─çnosti da reagiraju na ekonomske krize, osim smanjenja potro┼ínje i pove─çanja kamata u nadi da ─çe cijene i nadnice toliko pasti da gospodarstvo mo┼że samo da se oporavi.


Stanovni┼ítvo je jednostavno moralo pregurati razdoblja deflacije i masovne nezaposlenosti, jer dr┼żava nije mogla mnogo pomo─çi im: guranje ekspanzivnih fiskalnih i monetarnih mjera (┼íto dr┼żave obi─Źno danas ─Źine) ugrozilo bi konvertibilnost dr┼żavne valute u zlato. Iz tih razloga, zlatni standard je bio pogodan za devetnaestoljetni svijet gdje nije bilo mnogo organiziranih radni─Źkih partija i sindikata, ali on vi┼íe nije odgovarao zamr┼íenom svijetu masovne demokracije. Kejnzijanska revolucija u ekonomskom upravljanju dala je dr┼żavi niz novih jakih alata za odgovor na unutarnje ekonomske nevolje – ali one ne─çe mo─çi proraditi sve dok se igra po pravilima zlatnog standarda.

Ono ┼íto je bilo potrebno i ┼íto su Keynes i White ┼żeljeli uspostaviti bio je sustav fiksnih ali prilagodljivih te─Źajeva, koji ─çe omogu─çiti dr┼żavama da vode unutarnju politiku ne brinu─çi mnogo o tome kako ─çe to utjecati na njihov me─Ĺunarodni ekonomski polo┼żaj. Uz kontrolu kapitala, ovaj sustav ─çe raditi na stabilizaciji valute, kao i zlatni standard, ali tako da dr┼żavama osigurati vi┼íe prostora za intervencionisti─Źke i socijalne metode nacionalnog ekonomskog upravljanja, koje su ne┼íto prije toga u┼íle u modu iz atlantskog svijeta.

Kompromis koji su Keynes i White postigli zasnivao se na ovom osnovnom uvidu i odra┼żavao novi (dodu┼íe kratkotrajni ) konsenzus: da dr┼żava svojim gra─Ĺanima duguje osnovnu ekonomsku sigurnost.

Skup Monetarne i financijske konferencije Ujedinjenih Naroda, gdje se Keynes – White dogovor trebao odobriti, bio je zakazan za 1. srpnja 1944, tri tjedna nakon savezni─Źke invazije na Normandiju. Osim o─Źitih problema koje je taj datum predstavljao za prekooceanska putovanja, Washington je ─Źuven po neizdr┼żivoj ljetnoj ┼żezi. Ve─ç bolesni Keynes inzistirao je da se sastanak odr┼żi na nekom hladnijem mjestu, ako je mogu─çe na Stjenovitim planinama. Na savjet State Departmenta, ministar financija Henry Morgentau izabrao je luksuzni hotel Mount Washington u malom njuhemp┼íirskom selu Bretton Woods.

Na otvaranju konferencije, glavna atrakcija je po svemu sude─çi bio Keynes. Prema Lionel Robbins-u, “fotografiran je iz najmanje 50 kutova … lord Keynes stoji; lord Keynes sjedi, lord Keynes razmi┼ílja, lord Keynes lebdi …”

Kada je pravi rad po─Źeo, tekao je ubrzanim tempom (prebrzim za Keynes-a, koji je pretrpio manji sr─Źani udar poslije dva tjedna). Prva to─Źka dnevnog reda bila je osnivanje dva nova me─Ĺunarodna tijela. Neke nezapadne dr┼żave ozbiljno su se pobunile zbog toga kako ─çe globalna hijerarhija biti organizirana u okviru novog sustava. Najspornije pitanje bilo je kakvo ─çe prava glasa imati razli─Źite zemlje u MMF-u – ┼íto je bilo klju─Źno za izbor direktora i do┼żivljavalo se kao stvar presti┼ża. Zapisnici sa sjednica konferencije pokazuju koliko su se strastveno neke od siroma┼ínijih zemalja, poput Kine i Indije, borile da poprave svoju zastupljenost. Kako je jedan indijski delegat tvrdio (na kraju bezuspje┼íno):

Nije u pitanju samo veli─Źina Indije, niti samo stanovni┼ítvo Indije – a mogu dodati da je svaki ─Źetvrti ─Źovjek zastupljen na ovoj konferenciji Indijac – nego Indija prema ─Źisto objektivnim ekonomskim kriterijima smatra da je ona vrlo va┼żan dio svijeta, a vjerojatno ─çe biti jo┼í zna─Źajnija u predstoje─çim godinama.

Planovi za me─Ĺunarodni ekonomski razvoj tako─Ĺer su bili sporni, jer su se delegati iz Indije i drugih zemalja borili da se MMF obve┼że na ambiciozan program poslijeratnog razvoja u “ekonomski zaostalim zemljama”. Prili─Źno neuspje┼íno: ove nove institucije MMF i Svjetska banka osmi┼íljene su tako da se vodilo ra─Źuna o ameri─Źkim i europskim interesima.

nixon-zlatni-standard-1971Ameri─Źku dominaciju nad ovim sustavom jam─Źila je jo┼í jedna klju─Źna ─Źinjenica: 1944. godine ameri─Źki dolar je bio jedina raspolo┼żiva dovoljno rasprostranjena valuta koja je omogu─çavala me─Ĺunarodnu razmjenu prema novom “zlatnom standardu razmjene”. Ovo je trebala biti modificirana verzija zlatnog standarda koja bi prakti─Źno omogu─çila dr┼żavama da odrede vrijednost svoje valute u odnosu na dolar onako kako smatraju da treba (ovisno od toga da li im je prioritet ekonomski rast, na primjer, ili kontroliranje inflacije), dok se dolar mogao zamijeniti za zlato po fiksnoj stopi od 35 dolara za uncu. To je zna─Źilo da ─çe, po okon─Źanju rata, ameri─Źki dolar prakti─Źno postati svjetska rezervna valuta – ┼íto je ostao do danas (iako vi┼íe nije vezan za zlato).

Ovakav aran┼żman ─çe Americi omogu─çiti povla┼íteni polo┼żaj da se prema svijetu “besplatno” zadu┼żi , kako je kasnije govorio Charles de Gaulle, ali ─çe funkcionirati samo dok Amerika bude prepoznavala svoj ÔÇőÔÇőnacionalni interes u odr┼żavanju zlatne konvertibilnosti. Harry Dexter White o─Źito nije predvidio scenarij po kome se to ne bi desilo, ali upravo se to dogodilo sedamdesetih godina, kada se deficit stvoren financiranjem rata u Vijetnamu toliko nagomilao da je po─Źelo juri┼íanje na zlatne rezerve SAD.

Godine 1971., Richard Nixon je uklonio vezanost dolara za zlato “Zlatni standard” – prakti─Źno okon─Źav┼íi Bretton Woods – jer nije ┼żelio da podigne kamatne stope zaustaviti odljev zlata, ┼íto bi vjerojatno izazvalo recesiju (bli┼żili su se izbori). Do tada, uspjeh zlatnog deviznog standarda je bio prili─Źno dobar: u godinama dok je bio na snaziÔÇőÔÇő, imali smo stabilan te─Źaj, nezapam─çen globalni ekonomski rast, preporod svjetske trgovine i relativno nisku nezaposlenost. U tom razdoblju tako─Ĺer su stvoreni brojni razli─Źiti modeli socijalne dr┼żave – u Europi, SAD i Japanu – ba┼í kao ┼íto su ekonomisti u Bretton Woods-u namjeravali.

***

┼áto ako ka┼żemo ─Źinjenicu da je jedan od tih ekonomista bio sovjetski dou┼ínik? Zajedno sa svojim poznatijim kolegama Alger Hiss-om i Whittaker Chambers-om, White je bio odgovoran za predavanje povjerljivih ameri─Źkih dokumenata Rusima tijekom rata, uglavnom u vezi s informacijama za koje je smatrao da ─çe pomo─çi SSSR-u osigurati pozama┼ían poslijeratni zajam. White-ovi postupci doveli su ga pred Odbor Zastupni─Źkog doma za antiameri─Źke aktivnosti 1948. ali razmjere i razlozi njegove suradnje ostali su nejasni. Ve─çina povjesni─Źara smatra da je on igrao relativno malu ulogu, i da su njegovi postupci bili vo─Ĺeni ne toliko ideologijom koliko ┼żeljom da pomogne ratnim saveznicima. Ako poslijeratni mir bude ovisio od trajne ameri─Źko – sovjetske suradnje, vladalo je mi┼íljenje, bolje je zadr┼żati dobre odnose s Rusima.

Globalizacija s kraja 20. stolje─ça pokrenuta je dok se kejnzijanski konsenzus raspadao. Dr┼żave su bile primoravane navu─çi, kako ka┼że Tomas Fridman, “zlatnu lu─Ĺa─Źku ko┼íulju” u vidu jednoobraznih tr┼żi┼ínih mjera, kako bi odr┼żale nacionalnu konkurentnost u liberaliziranoj svjetskoj ekonomiji. Zagovornici Keynes i White kreacije tvrde da bi novi regulatorni sustav po ugledu na Bretton Woods ubla┼żio o┼ítrice globalizacije u interesu dr┼żavnog i nacionalnog socijalnog sustava.

Steele-ova kritika Bretton Woods-a napisana je jednim dijelom u namjeri da obuzda njihov entuzijazam: uvijek ─çe postojati nepomirljive napetosti izme─Ĺu vo─Ĺenja nacionalne ekonomske politike, pi┼íe on, i po┼ítovanja me─Ĺunarodnih pravila. To je usud sustava Bretton Woods-a i bi─çe usud svakog njegovog nasljednika. Trajni sustav me─Ĺunarodne monetarne suradnje, tvrdi on, ne mo┼że postojati bez nekog oblika zlatnog standarda koji sprje─Źava dr┼żave da petljaju sa svojim valutama. (On tvdi da bi u budu─çnosti tome mogla poslu┼żiti neka digitalna zamjena za zlato.)

Ali Bretton Woods je tako─Ĺer bio sustav osmi┼íljen da jam─Źi jednoj sili, Sjedinjenim Ameri─Źkim Dr┼żavama, nesrazmjeran utjecaj u diktiranju pravila po kojima ─çe se voditi svjetska poslijeratna ekonomija. Ameri─Źki dolar je ustoli─Źen kao globalna rezervna valuta, a institucije Bretton Woods-a izgra─Ĺene su tako da osiguraju SAD posljednju rije─Ź o tome kako ─çe te institucije raditi.

Keynes je s pravom bio zabrinut u Savani 1946. da ─çe ti organi na kraju raditi ne toliko kao me─Ĺunarodne institucije, koliko kao sredstva za osiguravanje dominacije SAD. Ali stvari se nisu razvijale to─Źno onako kako je on predvidio. Tek su po ukidanju sustava Bretton Woodsa sedamdesetih godina MMF i Svjetska banka po─Źele igrati ulogu koja ─çe ih dovesti na zao glas krajem stolje─ça – ulogu strogih utjeriva─Źa pravila liberalizirane me─Ĺunarodne ekonomije diktirane iz Washingtona.

Od tog trenutka, dr┼żave koje su primale pomo─ç MMF-a prisiljavane su da izvr┼íavaju tipi─Źan niz disciplinskih i liberalnih politi─Źkih naloga: uklanjanje kontrole kapitala i carina, privatizacija, deregulacija, razbijanje sindikata i obuzdavanje javnog duga. Neoliberalne dogme zamijenile su etatisti─Źke i kejnzijanske ideje koje su izvorno rukovodile ovim institucijama. Osamdesetih i devedesetih godina, MMF je postao slu┼íkinja Washingtonskog konsenzusa, zahtijevaju─çi da se razli─Źite nacionalne ekonomije svijeta oblikuju u skladu s njegovim strogim pravilima. To nije bilo ono ┼íto su Keynes i White imali u planu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kota─Źi─ç” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(pescanik, youtube.com/uredio: nsp)

Filed under: NOVAC · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,