NAKON POPLAVA U SRBIJI Direktor Instituta za meteorologiju: ‘Globalno zatopljenje’ je izmišljotina!

Poplave usred zime, obilne padavine, kojima se narod uvijek iznova čudi, nisu ništa strano, ni neobično za naše podneblje i nemaju nikakve veze s izmišljenom pričom o globalnom zatopljenju, ozonskom omotaču i ugljičnom dioksidu koji su, navodno, krivci za sve takozvane promjene klime, topljenje ledenjaka, klimatske ekstreme …

Ovako, u intervju za Novosti, govori profesor Mlađen Ćurić, ravnatelj Instituta za meteorologiju, jedan od najvećih srpskih znanstvenika iz područja meteorologije.

Kako tvrdi, pogled u prošlost i ozbiljna, kompleksna, sveobuhvatna analiza ekstremnih meteoroloških događaja sa svim efektima, jedino može pružiti ozbiljnu prognozu, a nijedan sadašnji model prognoze, bilo da se koriste u privatnim meteorološkim postajama ili referentnoj državnoj ustanovi, Republičkom hidrometeorološkom zavodu, gdje uglavnom rade, kako kaže, njegovi studenti, ne mogu predvidjeti vremenske promjene.

Zar ni ove posljednje poplave nas ne trebaju čuditi?

Smiješno je kada se kaže da je od 20 do 30 milimetara padalina za 24 sata ili za nekoliko dana nešto neprirodno. U dalekoj prošlosti, iz šturih zapisa koji se mogu naći u manastirskim knjigama, ilustriraju da je sve to uobičajeno za naše područje. U manastiru Popovo polje, 1616. godine u zimskom periodu bila je takva poplava da je voda nosila kuće, kamenje i davila ljude. 

A jasno je da prije 400 godina ugljični dioksid, niti čovjek, nisu imali nikakvu ulogu. Zapisi kažu da su Beograd, Vlaška i Njemačka bili poplavljeni 1771. godine. 

Tipičnije je da zimi imamo snijeg , a da je bilo hladnije, bile bi snježne padavine. Evidencije pokazuju da snijeg u našim predjelima može biti tako intenzivan da za jednu noć padne više od jednog metra. Sada je ova zima bila toplija i takozvani fronte, cikloni, atmosferske tvorevine, veliki vrtlozi zraka koji se premještaju donijeli su kišu . 

To nije ništa neuobičajeno za zimski period da imamo takve slučajeve. Da su bile snježne padavine, ne bi se manifestirale kroz poplave, snijeg bi se postupno topio.

Vremenske nepogode, pa i poplave, uglavnom gledamo kroz priču o globalnim klimatskim promjenama. Ima li razloga vjerovati da je i to uzrok elementarnih nepogoda kod nas?

Nisu točne izjave da se poplave koje su nas sada zadesile, kao i one 2014. godine, nikada ranije nisu događale. Ovdje je praksa da se ne gleda u prošlost, već zaključuje na temelju trenutnog. 

Ogromne količine ugljičnog dioksida navodno izazivaju klimatske promjene, pa je uzrok svih nesreća čovjek. To je smišljeno iz nekih moćnih svjetskih političkih centara, pa je lansirano i spušteno i među znanstvenike. I znanstvenici prihvaćaju da je ugljični dioksid glavni uzročnik, da nam prijeti otopljenje i da ćemo izgorjeti od vrućina. 

U međuvremenu, biti će i ovih jakih kiša i poplava. Zapravo, priča da se topi led na Sjevernom polu potpuno je suprotna. Projekt započet devedesetih godina prošlog stoljeća kojim se mjeri zalihe leda na Grenlandu, pokazao je da je led zapravo postao deblji. 

U priobalnim područjima se otopio sa stanovišta običnog promatrača. Rujna prošle godine, recimo, izmjerena je najveća nastala količina leda za posljednjih 15 godina. Netočno je i da su svi toplinski rekordi oboreni u posljednjem desetljeću, kako se često govori. Zapravo, u Europi maksimumi zabilježeni prije nekoliko stoljeća, još nisu premašeni.

Čiji je interes plasiranje priče o globalnom zagrijavanju?

Jednostavno, u pitanju je biznis. Zato što centri ekonomije trebaju uzimati klimu kao batinu kojom će pritiskati potrošačko društvo. Skupe se svi predstavnici svijeta u Kopenhagenu, pa u Parizu i tjeraju jedni druge da smanjuju količine ugljičnog dioskida, da “namještaju” klimu kakva će biti. Kao da je klima nešto što može podesiti. Osnovna osobina klime je upravo – da je promjenjiva. I da su njene prirodne sile mnogo jače od ijedne koju može izazvati čovjek. 

Meteorologija je danas postala jače oružje od nuklearnog. Ljudi se pritišću da iznova kupuju i koriste nove strojeve, uređaje, koje sada manje zagađuju, da se zadužuju u bankama da bi ih pokrenuli i tako postaju robovi. U pitanju je nova batina kojom će se prijetiti i zaustaviti ekonomije mnogih zemalja, pritisak da se kupuje nova tehnologija, uzima kredit, omča oko vrata.

Mogu li padavine i poplave se predvidjeti, imamo li u zemlji dovoljno dobrih mjernih stanica, uređaja, stručnjaka za ovu o područje?

U Srbiji ne postoji dobar metod da bi prognoza mogla biti postavljena na stabilnoj osnovi. Danas kažemo da koristimo sva raspoloživa tehnička sredstva. Pojavljuju se čak i meteorološki alarmi, nažalost, u najvećem broju slučajeva to su alarmi na prazno. Ne ostvaruju se prognoze. Ideja jeste lijepa, upozoriti ljude koji donose neke odluke da zaštite od oborina, toplinskih valova, ali nije dobra osnova. 

Dobro je što pokušavamo rangirati i imenovati ekstremne pojave crvenom bojom, narančastom … Ali, da bi se to do kraja napravilo kako treba, nedostaje studiozni znanstveni posao. U RHMZ će reći da je to već napravljeno. Je, ali samo formalno. Uzme se prognoza koja se dobije po numeričkim modelima, praktično, to je metoda crne kutije u meteorologiji, i na osnovu nje se predviđa.Kod nas se koriste različiti modeli, uklapaju se parametri u te matematičke modele i dobivaju prognoze koje ne mogu biti točne, jer nisu na dobroj osnovi.

Postoji li primjer na koji bismo se mogli ugledati po pitanju prognoze?

Postoje različite metode, ali niti jedna nije 100 posto dobra. Pogrešan je pristup globalne meteorologije kao znanosti. A razlog je tvrdnja da je svemu kriv ugljični dioksid, i time su nauci vezane ruke. Nekakav panel za klimatske promjene je zaključio kako se klima mijenja i nema se više što proučavati, samo registrirati.

Kakva metoda treba biti da bi i prognoze bile točne?

Danas je prihvaćen metoda da se pomoću jednadžbi izračunava kavo će vrijeme biti. Da je to dobro, za ovih 60 godina, već bi dalo rezultate. Nema se što dokazivati da ne valja. Nije loše zbog toga što pojedinac nije pametan, već je pogrešna metoda, koji ne uključuje cjelokupan rad prirode. Za naše područje neophodna je detaljna analiza ekstrema, a ne pojedinačni parametri. 

Tako bi se došlo do zaključaka o zakonitosti mijenjanja i stvorili bismo nove jednadžbe. Nedostaje nam, dakle, projekt analize ekstremnih meteoroloških dešavanja. Više puta sam to isticao. Nikad nije napravljen projekt onih znanstvenika koji znaju posao. Ovi koji crtaju te alarme kažu da je sve napravljeno. To je samo mala, beznačajna komponenata projekata koje bi trebalo preurediti.

Moji studenti, koji sada rade u RHMZ, rade po ključu, koji nije dobar. Projekti o kome govorim bi se radio godinama, ali dodavanje narodu nešto neprolazno i ​​100 posto točno. Moglo bi nevrijeme se predvidjeti i spriječiti štete.

Da li je jeftinije da se to napravi ili stalno otklanjaju štete.

Štete bi se minimizirale na ovaj način. Prvo utvrdimo granice promjenjivosti na našem podneblju. To nikada nije utvrđeno. Iako će vam reći da jest. Mora se ići u daleku prošlost i vidjeti svi podaci, ne samo temperataura, već kompleksno sve meteorološke komponenete koje su zapisane i sve druge manifestacije takvog vremena. Kada takav projakt bude napravljen, treba se sačiniti prateći projekti u raznim područjima, gdje treba graditi brane, nasipe na rijekama, pošumljavati, zabraniti gradnju.

Što donosi kiše u naše krajeve?

Padavine su kod nas uvjetovane ciklonima koji dolaze iz sjeverozapadne Europe. Organizacija tog ciklona je da ima frontove, tople i hladne. Sa sjeverozapada do nas ne može doći preko Moskve, već mora preko Alpa. A, zubati Alpe “začine” taj zrak. Mnogo puta se zrak zaustavi, prisilno podigne, što pojača padavine. Kod nas, ciklone dolaze i s Mediterana, preko Jadrana. U ljetnom razdoblju ti cikloni sa padavinama uglavnom su sjeverniji i zato je slučaj da Vojvodina, nekada najsušnija, sada ljeti ima mnogo više padalina, i nevremena, grada.

Zašto se prognoze danas nerijetko razlikuju?

Danas gotovo svatko može osnovati meteorološku službu s minimalnim znanjem. Postoji gomila TV i radio postaja, novina i kupaca tih prognoza. A takve prognoze se dobivaju na temelju modela skinutih s kompjutera – engleski, njemački, ili neki drugi model, ubace brojke, pronađu srednju vrijednost i dobiju prognozu. To je loša prognoza. Za ozbiljnu prognozu potreban je ozbiljan posao i godine rada.

Koliko su narodna vjerovanja opravdana?

Kroz povijest je ostalo zapisano da su pojedini svjetski meteorolozi pravili prognoze i bogatili se metodologijom koja je analizirala ponašanjem paukova kako pletu mrežu. Vjeruje se i da, recimo, kada krava liže papke, dolazi kiša, baš kao i kad se psi valjaju po travi ili ptice lete nisko …. To su narodna iskustva koja ne treba zanemariti.
 
(Novosti/uredio:NSP)