PRAVA ISTINA: U BIH SVE VIŠE OBOLJELIH I UMRLIH OD RAKA! PREZRAČENI SMO DIJAGNOSTIČKIM METODAMA

Kosa mi se na glavi diže kada čujem rečenicu “uštedili smo na lijekovima“. Kako možete uštediti na lijekovima? Oni nemaju sluha za nas i naše probleme. Vjerujte da smo doživjele i to da nam neki kažu “dosta nam je više vas i vaših s..a“

I dok se u zapadnim zemljama bilježi pad broja umrlih od karcinoma, BiH se ne može pohvaliti time. Naša zemlja, zajedno sa još nekima u regiji, iz godine u godinu bilježi rast novootkrivenih oboljelih, a i smrtnost je u porastu.

Prema posljednjim podacima, u Hrvatskoj godišnje oboli 20.000, a u Srbiji oko 10.500 osoba. BiH nema jedinstveni registar oboljelih od raka. O tome svaki entitet posebno prikuplja podatke. U Federaciji su to kantoni, a u RS-u Institut za javno zdravstvo, koji kako nam je rekla prof. dr. Zdenka Gojković, nacionalni koordinator za maligne bolesti, od 2001. godine vodi registar za rak.

Prva slika

Na sastanku onkologa sa kolegama iz Federacije iznosimo podatke koje imamo, ali smo svjesni činjenice da oni nisu u potpunosti točni, jer jedan dio oboljelih, naročito iz ruralnih područja, nikada ne dođu liječniku zbog maligniteta.

Mnogi umiru, a da nisu došli doktoru, a neki odlaze na liječenje i u inozemstvo. Zaključak je da mi ustvari nemamo pravu sliku koliko godišnje u BiH oboli od karcinoma. Što se tiče državnog nivoa, na Institutu u Lionu se vode podaci oboljelih od maligniteta za brojne države, pa tako i za BiH. Međutim, kad uporedimo te podatke i one koji se vode u entitetima, postoje značajna odudaranja – naglašava prof. dr. Gojković.

Puno je faktora rizika koji uzrokuju pojavu tumora. Gojković na prvo mjesto stavlja rendgensko zračenje.

Skoro sam u jednom našem stručnom časopisu pročitala koliko smo ustvari prezračeni dijagnostičkim metodama. Po pravilu bi svaki pacijent, koji ide na rendgensko snimanje (onkološki bolesnici takvim tretmanima budu podvrgnuti svaka tri mjeseca), bilo to CT ili neki drugi, koji podrazumijeva zračenje, trebao imati određenu karticu gdje bi pisalo kojom dozom je tijekom svakog snimanja ozračen.

Tako bi se moglo kontrolirati da li se osoba približila granici dozvoljenog zračenja, i da li bi trebalo izabrati drugu metodu koja nije tako invazivna. Primjera radi, žene koje su u ranoj mladosti zračene zbog Hockinovog limfoma, moja praksa je pokazala da se već nakon 15 godina suočavaju s karcinomom dojke. Naravno, ne možemo samo dijagnostičko zračenje optužiti za nastanak raka.

Mi u polje zračenja možemo ući, a da toga nismo ni svjesni. Pitanje je kakvo je zračenje iz atmosfere, a u posljednje vrijeme se sve više govori i o elektromagnetnim valovima koji mogu izazvati određene promjene u stanicama. U faktore rizika naravno, spadaju i pušenje, brza hrana, fizička neaktivnost i gojaznost – ističe Gojković.

No, bez obzira na faktore rizika, valja naglasiti da svaka stanica čovjekovog organizma sadrži onkogene. Gen koji može pokrenuti takvu reakciju u ćeliji da ona iz normalne pređe u malignu. Međutim, ti geni su zakočeni, ali vanjski faktori su ti koji dovode do toga da oni budu pokrenuti.

Evidentno je da smrtnost od malignih oboljenja u razvijenim zemljama opada, a tome su doprinijeli redovni skrininzi i sve noviji takozvani pametni lijekovi.

Esencijalna lista

U BiH je drugačija slika. Primjera radi, na esencijalnu listu lijekova za oboljele od raka dojke u BiH, već četiri-pet godina nije uvršten nijedan novi. Ovu šokantnu činjenicu otkrila nam je Spomenka Hadžić, predsjednica Udruženja žena liječenih od tumora dojke “Renesansa“.

Ne može neko tamo u nekoj administrativnoj komisiji odlučivati koji će lijek doći na listu. Valjda bi to trebao biti posao zdravstvenih radnika. Ne smije cijena lijeka biti odlučujući faktor, nego njegov kvalitet i učinkovitost. Kosa mi se na glavi diže kada čujem rečenicu „uštedili smo na lijekovima“. Kako možete uštediti na lijekovima? Oni nemaju sluha za nas i naše probleme. Vjerujte da smo doživjele i to da nam neki kažu „dosta nam je više vas i vaših s…a“ – priča Hadžić.

Predsjednica Udruženja, kroz koji je u proteklih 17 godina, prošlo oko 1.200 žena, ne može vjerovati da su nadležne institucije dozvolile postojanje listi čekanja. Mnoge članice „Renesanse“ nažalost i ne dočekaju lijek.

Godinama se vade na to kako smo zemlja u tranziciji, kako nemamo para. Kome više bacaju lug u oči. Samo od akciza na duhan i duhanske prerađevine, od 2009. do 2015, skupljeno je više od četiri milijarde KM.

Ne mogu vjerovati da se niko od vlasti ove države nije sjetio i bar jedan dio tog novca uputio u Fond solidarnosti za liječenje najtežih oboljenja. Vlada Federacije BiH je dok je još bio premijer Ahmet Hadžipašić, donijela odluku, koju ću uprostiti „marka iz doprinosa, marka iz budžeta“.

Nikad nisu ispoštovali odluku koju su sami donijeli. Godišnja terapija “Herceptinom“ košta oko 50.000 KM. Koji to danas obični, pošteni građanin ove države može to izdvojiti? A oni samo da prodaju jedan automobil iz glamuroznog voznog parka, mogla bi se platiti godišnja terapija za četiri pacijenta.

Međutim, ne žele se odreći luksuza. Rezultat je da su najteži bolesnici u ovoj državi prepušteni sami sebi. To u najkraćem znači, ako imate imovinu ili ušteđevinu, prodajte, ako nemate – umrite. Pa, do prije dva mjeseca na Institutu za onkologiju UKCS-a pacijentima nisu imali od čega sastaviti osnovnu terapiju – razočarano govori Hadžić.

BiH – podaci iz 2013. godine

3.848 oboljelih
2.010 muškaraca
1.838 žena
4.136 umrlo

RS – podaci iz 2013. godine

5.714 oboljelo
3.058 muškaraca
2.656 žena
3.087 osoba umrlo
 
(jajce-online.com/uredio:NSP)