Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » MEDIJI » Zapadne zemlje i Rothschildi bi opet u Veliki Lov na Rusiju, a ona treba lovce pretvoriti u divlja─Ź

Zapadne zemlje i Rothschildi bi opet u Veliki Lov na Rusiju, a ona treba lovce pretvoriti u divlja─Ź

Andrej-FURSOVU TIJEKU SU PRIPREME ZA NOVI OP─ćEZAPADNI RAT PROTIV RUSIJE

Kao masoni i iluminati, Rothschildi su (u svom financijskom interesu) odmah poslije Napoleonovog poraza po─Źeli govoriti o ne─Źem ┼íto li─Źi na svjetsku vladu, a 1818. godina postala je o─Źigledna demonstracija njihovih pretenzija.

Rothschilde su podr┼żali i drugi bankari – britanski i ┼ívicarski. Me─Ĺutim, na putu realizacije tih planova na┼íla se Rusija – u po─Źetku Aleksandar I, zatim Nikolaj I, pri tom ne samo politi─Źkih planova, nego i ekonomskih: ruski carevi nisu dozvoljavali zapadnom financijskom kapitalu da se razmahne u Rusiji i ograni─Źavali su ga.

Upravo u razdoblju od 1820-1840. po─Źinje konfrontacija Rothschilda – udarne snage zapadnog (uglavnom ┼żidovskog) kapitala i Romanovih, odnosno, tada┼ínje Rusije, njenog vladaju─çeg re┼żima. Karakteristi─Źno je da kada su emisari Aleksandra II i Aleksandra III poku┼íavali dogovoriti s Rothschildima o miru (to jest, da oni prestanu financiraju antivladine pokrete u Rusiji u razdoblju od 1870-1890.). Odgovoreno im je da je za Rothschilde mir s Romanovima nemogu─ç.

Da li je potrebno govoriti o tome da su Rothschildi – glavni saveznici (i financijeri) britanske krune i odre─Ĺenog dijela britanskog establi┼ímenta (pri tom, ne samo ┼żidovskog)?

Da li je potrebno govoriti o tome da su se u svom neprijateljstvu prema Rusiji oni udru┼żili s Velikom Britanijom kao dr┼żavom?

Tre─çe, kraj XVIII- prva polovina XIX stolje─ça predstavlja – razdoblje naglog aktiviranja masonstva, povijesni prve forme zatvorenih nadnacionalnih struktura svjetske koordinacije i upravljanja.

“Epoha revolucija” (E. Hobsbawm) 1789-1848, u znatnoj mjeri bila je epoha masonskih revolucija u onom smislu u kojem su se one odvijale pod masonskim parolama (“sloboda, jednakost, bratstvo”), masoni su ─Źinili rukovode─çe jezgro snaga, usmjeravali i rukovodili revolucijama, odnosno bili su subjekti koji su iskoristili realne strukturne proturje─Źnosti Starog poretka pretvaraju─çi ih u sistemske.

Masonske strukture nastupale su u skrivenoj formi politi─Źke organizacije bur┼żoazije i osiguravale – po “bratskoj liniji” – organizacijske forme konspiracije i kompromisa s dijelom aristokracije. Na kraju su se masoni (ili njihovi sljedbenici) na┼íli na ─Źelu post-revolucionarnih dr┼żava, desilo se podr┼żavljenje masonstva kao sustava zatvorenih nadnacionalnih struktura svjetske koordinacije i upravljanja.

Upravo u “razdoblju revolucija” naglo je poja─Źana gotovo neometana ekspanzija masonstva u Europi i opet – osim u Rusiji. Bez obzira na pove─çanje broja masonskih lo┼ża, oni su se ovdje suo─Źili s vla┼í─çu ruske autokracije.

Ne treba govoriti o tome da je rusko “samodr┼żavlje” (posebno u vrijeme vladavine Nikolaja I) postalo smrtni neprijatelj masonstva koje se ─Źvrsto smjestilo za kormilom niza europskih zemalja.

Ne treba govoriti o tome da su gotovo sve kontinentalne europske lo┼że kontrolirali Britanci – britanske oto─Źne lo┼że, tijesno povezane s britanskim establi┼ímentom i sa “visokim financijama”.

Ne treba govoriti ni o tome da su se oni u svom neprijateljstvu prema Rusiji slo┼żili i formirali jedinstven antiruski savez, nekog rusofobskog Zmaja-Gorini─Źa s tri glave.

Svaka “glava” imala je svoje ciljeve u borbi s Rusijom. Velika Britanija te┼żila je da veoma oslabi Rusiju sljede─çi tradicionalni te─Źaj da ne dozvoli pojavljivanje / postojanje kontinentalnog hegemona, tim prije takvog, koji bi zbog svog polo┼żaja mogao na Istoku da je izazove.

Financijeri su nastojali Rusiju, njenu vlast, stave pod svoju kontrolu da bi pravili svoje mega-unosne poslove.

Masoni su nastojali uni┼ítiti “samodr┼żavlje” i da ga zamijene republikom pod kontrolom “bratskih” europskih lo┼ża, koja ─çe o─Źito biti slabija od autokratske monarhije. Tako se i dogodilo poslije februarskog prevrata 1917. u kojem su se interesi zapadnog Gorini─Źa podudarali s interesima odre─Ĺenih skupina u Rusiji, a koje je Zapad uglavnom nasumice iskoristio.

Ipak, u velja─Źi 1917. je bio rezultat dugotrajnog, gotovo vekovnog puta na koji su 1820-ih godina stupili protivnici Rusije – savez dr┼żave Velike Britanije i nadnacionalnih ekonomskih i politi─Źkih sila Zapada, a pritom su za podrivanje Rusije svi sudionici saveza koristili jedni druge: Velika Britanija – financijere i masone, financijeri – masone i Veliku Britaniju, masoni – Veliku Britaniju i financijski kapital.

U su┼ítini, ovi sudionici nisu predstavljali zbroj ve─ç cjelinu, jedinstven politi─Źko-ekonomski sustav koji je umnogome formiran za borbu s Rusijom, tijekom borbe s Rusijom i radi podjele plodova pobjede te borbe. Pobjeda o kojoj je rije─Ź, zahtijevala je rat – pobjedu nad pobjednikom Napoleona.

Sa svoje strane, priprema za takav rat pretpostavljala je psihološko-povijesnu (prije svega) informativnu obradu vladajućih i intelektualnih elita kako u Europi, tako iu samoj Rusiji.

Sredstvo za takvu obradu postala je rusofobija koja je iskonstruirana i pokrenuta tijekom 1820-ih godina. U razdoblju od 1830-1840. rusofobije je moralno, informativno i politi─Źki pripremila ─Źitavu generaciju Europljana za rat. Pritom su rusofobiju po─Źeli demonstrirati Europljani principijelno razli─Źitih politi─Źkih pogleda: kvaziliberali (Disraeli), krajnji konzervativci (arhiepiskop Pariza), ultrarevolucionari (Marks).

Lekcija 25. Godi┼ínjice rata koji je prethodio prvom op─çe-zapadnom ratu protiv Rusije – Krimskom, bila je obi─Źna: informacijski rat u istim okolnostima uvijek je priprema za obi─Źan rat (─Źak i ako se ovaj drugi iz nekih razloga ne desi, ali to je ve─ç drugo pitanje).

Upravo u razdoblju od 1820-1830. rusofobija po─Źinje prodirati u samu Rusiju i ┼íiriti se na odre─Ĺene dijelove vladaju─çe i intelektualne elite.

U osnovi rusofobije dijela ruskih elita bila je ─Źinjenica da od XVIII stolje─ça oni nisu ┼żivjeli toliko prema potrebama ruskog “sustava rada” (K. Marks), odnosno prema takvim potrebama koje su mogle biti zadovoljene razinom razvoja ruskog gospodarstva, ve─ç prema potrebama vrhova “bur┼żoiziranog” Zapada gdje je sustav rada bio apsolutno druga─Źiji. Zahvaljuju─çi prirodnim i klimatskim uvjetima, najprije Golfska struja, produktivnost poljoprivrede, i samim tim ukupni dru┼ítveni proizvod Zapada znatno je nadilazio ruski. Da i ne govorimo o tome da su u XVIII – XIX stolje─çu zapadne vrhu┼íke plja─Źkale kolonije i polukolonije da dovode u narko-ovisnost ─Źitave narode i tako izrazito uve─çavale svoje bogatstvo.

┼Żivot 20-25% vladaju─çeg sloja Rusije, koji je bio u skladu sa zapadnim potrebama, zahtijevao je poja─Źavanje eksploatacije stanovni┼ítva. Samo tijekom vladavine Jekaterine II eksploatacija je pove─çana za 3-3,5 puta, a tek je dolazilo XIX. stolje─çe koje je M. O. Menj┼íikov nazvao “stole─ça postupnog i na kraju zabrinjavaju─çeg, brzog pada blagostanja naroda u Rusiji “.

“┼Żele─çi da imamo sve te predmete luksuza i komfora – pi┼íe Mihail Osipovi─Ź, – koji su toliko obi─Źni na Zapadu, mi smo primorani da mu dajemo ne samo vi┼íak ┼żita, nego kao Indija, neophodne rezerve. Na┼í narod kroni─Źno gladuje i blizu je izro─Ĺavanja, a sve to radi toga da se podr┼żi sjaj europejstva, da se pru┼żi mogu─çnost nevelikom sloju kapitalista da idu ukorak s Europom”. Odnosno, radi se o oduzimanju ne samo vi┼íka, nego i djela neophodnog proizvoda kao cijena za ┼żivot dijela vrhu┼íke (i njene posluge) po standardima bur┼żoaskog Zapada.

Psiholo┼íko opravdanje za to postao je prezriv odnos dijela ruskog “obrazovanog dru┼ítva” prema narodu, prema Rusima kao “divljacima”, “Azijatima” i sli─Źno. Na takvo tlo pala je rusofobije i ve─ç 1860-1870.-ih godina dorasla do smerdjakov┼ítine i njenog ┼żaljenja ┼íto “pametna nacija”, to jest, Francuzi, nije osvojila “glupu naciju”, odnosno, Ruse.

Zna─Źajno je to ┼íto objekt rusofobije nije bio samo ruski narod, ruska kultura i t. d., nego – u mnogim slu─Źajevima – i ruska dr┼żavnost i samodr┼żavna vlast. Radi se o tome da je autokratski centar vrha u svom interesu djelomi─Źno ograni─Źavao eksploatatorske apetite ruske vrhu┼íke i zbog toga, tako─Ĺer, postajao objekt rusofobske kritike, kao ┼íto je “azijatski despotizam”, “sustav samovolje” i t. d. Takav stav dijela ruske vrhu┼íke i ruskog kapitala podudarao se svojom rusofobijom sa zapadnim protivnicima Rusije – kako sa dr┼żavnim (Velika Britanija, Francuska), tako i sa naddr┼żavnim (masonstvo).

Za rusofobe je karakteristi─Źno neprijateljstvo, mr┼żnja kako prema ruskom narodu, tako i prema ruskoj vlasti i ┼íto je ta vlast ja─Źa, ┼íto je samostalnija u odnosu na Zapad, ┼íto vi┼íe uzima u obzir interese naroda, dru┼ítva u cjelini, time je ve─ça mr┼żnja i lju─ça rusofobije.

Jedan od glavnih motiva mr┼żnje antisovjeta prema sovjetskoj vlasti bilo je to ┼íto su je oni shva─çali kao vlast prostog naroda, puka, ili barem, kao vlast koja je na neki na─Źin ┼ítitila njegove interese ne dopu┼ítaju─çi da se razmahnu potencijalni otima─Źi.

Ovi posljednji otvoreno su “pokazali zube” tijekom 1990-ih i kasnije, i posljednjih godina na┼íli svoj izraz u terminima poput “vatnik”, “sitna riba”, “obojci” i sli─Źno. Prema tome, rusofobije je pojava, ne samo, a mo┼żda i ne toliko sociolo┼íko-kulturna, civilizacijska, koliko klasna. Odnosno, po formi civilizacijska, po sadr┼żaju – klasna (i geopoliti─Źka). I to treba zapamtiti.

Od XIX stolje─ça nadnacionalni projekt vrhu┼íki kolektivnog Zapada, “rusofobije”, pro┼íao je u svom razvoju nekoliko etapa.

Ono ┼íto danas vidimo – logi─Źan je razvoj rusofobije koji je izazvan onim ┼íto je RF poslije perioda jeljci┼ítine i nejasnih “nultih” godina po─Źela u svojoj vanjskoj politici demonstrirati nazo─Źnost svojih geopoliti─Źkih i geoekonomskih interesa, prisustvo ne─Źega ┼íto li─Źi na dr┼żavni suverenitet, barem u vanjskoj politici (iako se u postupcima RF na Krimu, u Ukrajini i posebno u Siriji, naravno, realiziraju interesi i krupnog naftno-plinskog biznisa).

U razdoblju kasne gorba─Źov┼ítine i jeljcin┼ítine (1989-1999.) Zapad se toliko odvikao od takvog pona┼íanja Rusije da je svojevremeno ─Źak i umjereno-o┼ítar govor V. V. Putina u M├╝nchenu izazvao gnjevne reakciju (kakav je samo naslov ─Źlanka tim povodom objavljen u “Los-Angeles Timesu”: “Buha koja je zarikala”). ┼áto bi sada rekli o njihovim reakcijama na pona┼íanje RF u sirijskoj i ukrajinskoj krizi?

Sada┼ínja rusofobska kampanja na Zapadu ima sva svojstva pripreme za novi op─çe-zapadni rat protiv Rusije i on ─çe sigurno zapo─Źeti ako neprijatelj osjeti slabost i mogu─çnost da nanese udar poslije kojeg se ne─çe uslijediti odmazda. Organizirana kampanja rusofobije ima cilj da Rusiju u─Źini maksimalno slabom (kako bi rekao Tacit, da nas natjera da oborimo pogled) i uvjeri stanovni┼ítvo Zapada u moralno pravo Zapada da zapo─Źne rat protiv Rusije kao agresora, nositelja retrogradnih vrijednosti i smetnje za “normalan” ( odnosno, degenerativno-zapadni) razvoj i sli─Źno.

Da ne bismo dopustili rat, tim prije poraz, ako rat, ipak, otpo─Źne, da bismo oborili du┼ímanina, neophodno je da na op─çem planu budemo jaki. I treba se brzo pripremati: tempo planiranja i pripremanja u svakom ratu, tim prije u informativnom, ima odlu─Źuju─çi zna─Źaj.

Konkretnije, neophodno je u─Źinkovito se suprotstaviti rusofobiji, potiskivati ÔÇőÔÇője kako unutar zemlje napadaju─çi “petu kolonu”, tako i izvan njezinih granica – na svjetskoj razini.

Borba sa rusofobijom kao psiholo┼íko-povijesnim oru┼żjem se mora voditi na svim razinama psiholo┼íko-povijesnog rata, uzimaju─çi u obzir sve njegove aspekte, kao ┼íto su:

1) konkretno-informativni,
2) pravni,
3) medijski,
4) znanstveno-koncepcijski,
5) obrazovni.

Na konkretno-informativnom planu neophodno je pra─çenje, popisivanje i katalogizacija rusofobskih;

- Ideja,
– Djelovanja,
– Organizacija,
– Osobe,
– Povezanosti organizacija i osobe s odre─Ĺenim politi─Źko-ekonomskim strukturama (s posebnom pa┼żnjom na – financije, specijalne slu┼żbe, NVO).

Ovdje su va┼żni i potrebni razli─Źiti informativni centri – kako institucionalni tako i mre┼żni- (internet), kako oni koji rade u re┼żimu totalnog automatskog pra─çenja, tako i centri koji rade u re┼żimu slobodnog traganja, slobodno prelaze iz re┼żima aktivnog o─Źekivanja u mod aktivnog suprotstavljanja – i obrnuto.

Na zakonodavnom planu neophodan je stalni pravni pritisak i pra─çenje rusofobnih organizacija i osoba – tako kako to ─Źine odgovaraju─çe ┼żidovske organizacije u odnosu na judofobe.

Postoji “poznati” 282. ─Źlan, u narodu kr┼íten kao “ruski”. Treba ga u─Źiniti antirusofobnim. Na medijskom planu neophodno je neprestano raskrinkavanje rusofobije i rusofoba (individualnih i kolektivnih), razotkrivanje politi─Źko-ekonomskih interesa i snaga koje stoje iza njih i stvaranje uvjeta moralne netrpeljivosti oko njih. Na znanstveno-konceptualnom planu neophodna je analiza problema povijesti rusofobije, teorije i metoda protudjelovanja u odnosu na nju.

To mora na─çi odraz i u obrazovnim programima. I ovdje opet imamo ─Źemu da se nau─Źimo od ┼Żidova, ─Źije znanstvene strukture razra─Ĺuju teme kao ┼íto su povijest semitizma i holokaust. Nama su potrebne analize povijesti rusofobije, a pritom se mora imati u vidu da su glavne ┼żrtve (u apsolutnoj dimenziji) holokausta u ┼íiroko civilizacijskom smislu, u stvari, Rusi, Slaveni.

Sve to je, ipak, konkretizam, a kako je govorio A. I. Lenjin – onaj tko se bude latio rje┼íavanja op─çih pitanja bez prethodnog rje┼íavanja pojedina─Źnih, taj ─çe na svakom koraku da se sudara s tim nerije┼íenim pitanjima. Konkretne mjere borbe s rusofobijom riskiraju da ostanu polumjer bez realizacije niza op─çih stvari.

Na primjer, borba s rusofobijom pretpostavlja borbu za realni suverenitet – i obrnuto. Ako se kod nas uop─çe mo┼że govoriti o obnavljanju suvereniteta, onda je to za sada mogu─çe samo na liniji vanjske politike. Ipak, bez uskla─Ĺivanja unutarnjeg te─Źaja s vanjskim, realni suverenitet ostaje nedosti┼żan.

Suverenitet u ekonomskoj, znanstvenoj, i, istini za volju, u najva┼żnijoj – obrazovnoj sferi, neophodni su uvjeti za osiguravanje realnog suvereniteta, koji, pored ostalog, predstavlja najsna┼żniji udar po rusofobije.

Dalje – djelotvorna borba sa rusofobijom zahtjeva od vlasti (“re┼żima”) da se distancira od gorba─Źov┼ítine i jeljcin┼ítine i da im da jasnu politi─Źko-pravnu i moralno-povijesnu ocjenu. Za rusofobski segment vrhu┼íke vlasti, koja je ro─Ĺena s pe─Źatom izdajni┼ítva, kapitulacije i socijalne destrukcije (uklju─Źuju─çi plja─Źku dr┼żave i razaranje njenog vojnog i znanstveno-obrazovnog potencijala) to ─çe biti ozbiljan udarac.

Borba Zapada i “pete kolone” s Rusijom i rusko┼í─çu, to jest prakti─Źna rusofobije, razvija se i uvo─Ĺenjem u na┼í ┼żivot ne samo ne-ruskih normi i vrijednosti, nego i takvih vrijednosti i normi koje su direktno suprotne ruskom socijalno-duhovnom kodu. Tu imam u vidu reklamu i apologiju potro┼ía─Źkog mentaliteta kao cilja i smisla ┼żivota, egoizma socijalnog i individualnog, kozmopolitizma, karijerizma (pod maskom takozvane “konkurentnosti”) i t. d. Borba na ovom frontu, iako indirektna, nije ni┼íta manje va┼żan oblik otpora rusofobije.

Rusija je potpuno evidentno stupila u prijete─çe razdoblje, rusofobski informacijsko-propagandisti─Źki napadi dosegnuli su takav stupanj usijanja poslije koga ─çe iza “metafizike” vrlo vjerojatno uslijediti “fizika” – Veliki Lov na Rusiju. Na┼í zadatak je da ne dozvolimo taj lov, a u slu─Źaju njegovog otpo─Źinjanja da pretvorimo lovca u divlja─Ź, kao i da sam po─Źetak preokrenemo u zavr┼íetak, ne na┼í, naravno.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Filed under: MEDIJI · Tags: , , , , , , , , , , ,