Francuski film ‘Ukrajina. Maske revolucije’ skida i europske i američke maske

Nevjerojatno je zabavno promatrati kako “taktika izgovaranja”, koja je kod “novih Ukrajinaca” naučena kao refleks, s njenim pijačnim tonom, uličnom leksikom i “pijanom” logikom počinje izgledati neumjesno i glupo u sporovima sa “starijom braćom” – Europljanima

Svi njihovi nevjerojatni argumenti u stilu “separatisti gađaju sami sebe” i “sami su se spalili” u europskom medijskom prostoru pažljivo se slušaju sve do trenutka dok nekom od tamošnjih profesionalaca ne padne na pamet da osobno istraži situaciju koja na kilometar smrdi na lagarije i prijevare .

Ime Paul Moreire mnogo znači u europskoj dokumentaristici. To je svojevrsni europski Michael Moore, koji voli skida velove, gdje naglasak nije na Konspirologija, već na detaljnim dokumentarnim istraživanjima.

Moreira je snimao (i dobivao nagrade za to) filmove o Somaliji, Iraku, Afganistanu, Julianu Assangeu, duhanskim korporacijama.

To je neustrašivi čovjek koji za neke nije politički nekorektan. On se ne stidi da u svojim filmovima prikazuje “neugodnu istinu”, koja se često (i to je razumljivo – potpaljivača se ne sviđaju slike zgarišta) ne sviđa SAD. Francuzi se još od vremena de Gaullea nisu previše ustručavali da ne ugađaju “svjetskom hegemonu”.

1. veljače, francuski kanal Canal+ je prikazao (i, gotovo sigurno, neće odustati od svoje namjere) posljednje Paulovo djelo – film “Ukrajina. Maske revolucije “. U njemu se govori, na osnovu video-snimka s mjesta događaja i intervjua sa svjedocima, o onome što se događalo na Majdanu na zimu 2014. godine i o tragediji koja se kasnije (2. svibnja) dogodila u Odessi.

“Htio sam istražiti klaonicu u Odessi – ona se potpuno prešutkivala u Europi, nitko o njoj ništa nije znao, uključujući mene. Kada sam doputovao tamo, bio sam zapanjen – 45 ljudi je ubijeno u centru Europe, i nitko nije znao za to! “- Tako je Moreira objasnio svoje zanimanje za problem.

I kako je ukrajinska strana reagirala na europsku težnju da se nezavisnom novinarskom istragom rasvijetli tragedija koja još uvijek nije istražena na pravi način? Da li je pružila pomoć? Da li je kupila prava da prikazivanje filma u Ukrajini? Da li se zahvalila redatelju što je podsjetio Europljane na Ukrajinu?

Naravno da nije!

Evo kako je reagirala ukrajinska ambasada: “Verzija Paula Moreire o događajima u Ukrajini, uključujući nelegalnu aneksiju Krima, glazba je za uši pristalica teorija zavjere i proruskih propagandista. To čini ovaj film pamfletom u duhu najgoreg dezinformiranja”.

I ovako: “Pokušaji da se ti događaji predstave kao operacija koju su financirale Sjedinjene Države ne samo da su lažni, već su i izraz nepoštovanja prema našim građanima ubijenim u središtu Kijeva tijekom obrane demokratskih težnji svoje zemlje”.

I tom im je bilo malo. Ne zadovoljivši se takvim filipikama – ukrajinski “istinoljupci” su apelirali na ravnatelja kanala Canal+ da ne emitira taj film.

Sloboda govora i borba mišljenja? Ne, nisu čuli za to. Nagrditi i zabraniti – to je ukrajinsko shvaćanje europskih pluralističkih vrijednosti.

A što je tako razgnjevilo “nove Ukrajince”? Za sada, prije premijernog prikazivanja, o tome možemo suditi samo po sadržaju trailera i komentarima kritičara koji su gledali film. Ali, u cjelini – dokumentarni film je izazvao niz izuzetno neugodnih pitanja, na koja se standardni odgovori nisu učinili koliko-toliko uvjerljivim.

Na primjer, tko je bio glavna snaga “Revolucije Dostojanstva”?

Romantična verzija tvrdi – narod koji se ujedinio u ekstazi promjena. A Moreira otkriva “javnu tajnu” – ne, nije narod, već Desni sektor, Svoboda i oni koji su kasnije postali nacistička formacija “Azov”. To što je za Rusiju odavno opće mjesto, Europljani tek trebaju shvatiti i prihvatiti.

Zasluga Paula Moreire je u tome što on provodi svojevrsno “opismenjivanje” europskog auditorija.

Vika povodom “pokušaja da se ti događaji predstave kao operacija koju financiraju Sjedinjene Države” jasnija je od svega ostalog. Dok dio krivnje sitni kriminalac – Ukrajina može prihvatiti, kaljanje ugleda svog bossa za nju bi bilo smrtonosno.

Ali, Francuzi, kao i ostali Europljani, nakon skandala s američkim prisluškivanjem čelnika zemalja EU, počeli su mnogo kritičnije se odnositi prema “gestama dobre volje” kao što su “kolačići Nuland” (ti kadrovi se nalaze u filmu). I sasvim rezonski pretpostavljaju da, ako su američke specijalne službe mutile u svetinji EU, zašto ne bi to radile i u mnogo divljijoj Ukrajini?

S nestrpljenjem čekamo francuski film. Ako istinu nazivaju “proruski gledištem”, to je znak kvalitete naše pozicije. I pozicije Paul Moreire.
 
Na žalost, na Youtubeu još nema engleskih titlova

 
(fakti.org,youtube.com/uredio:NSP)