NJEMAČKA NA RUBU KAOSA: Razmatra se o uvođenju izvanrednog stanja

Ovo su dani kaosa u Njemačkoj. Prošlog ljeta počeli smo eksperimentirati i sada smo svjedoci prave vulkanske erupcije u izbjegličkoj politici, piše Volker Wagene za DW

Sve je duži popis grijeha njemačke izbjegličke politike. Ako početak prihvaćanja izbjeglica prošlog ljeta, zasnovan na moralnom načelu da se ljudima čini dobro, u sebi imao nešto plemenito, u političkom Berlinu sada vlada panika.

Sve stranke u Bundestagu, pa tako i Zeleni, unisono traže “oštar odgovor pravne države”, govore o progonu napadača i pooštravanju zakona.

Osnovni problem je to što je njemačka vlada odustala od kontrole njemačkih granica.

I dalje svakoga dana nekoliko tisuća ljudi ulazi u zemlju, a da ih nitko ne registrira, niti pita odakle zapravo dolaze.

Uz to, njemačka vlada očito potpuno zatvara oči pred pitanjem bi li među više od milijun pridošlica mogli biti i teroristi. Mi ne znamo koga sve imamo u našoj zemlji.

Raspoloženje u Njemačkoj se mijenja – i to vrlo brzo. Osjećaj da su prevareni, truje ionako nimalo dobro raspoloženje ljudi na ulicama, u gradskim upravama i zvaničnom Berlinu.

Odavno je jasno da nešto mora dogoditi. Ministar Miller iznosi srednjoročne prognoze o dolasku osam do deset milijuna izbjeglica. On to dobro zna jer on je na čelu Ministarstva za razvoj i ima u vidu ljude iz Afrike i Azije koje sjede na već spakiranim koferima i samo čekaju da dođu.

Politički koncept za rješenje izbjegličkog pitanja na razini Europske unije je nezamisliv. Tu vlada princip zatvorenih vrata. Nitko nam neće pomoći, bez obzira da li je to Poljska, Velika Britanija, Francuska ili Mađarska.

Sa izbjeglicama ćemo mi sami morati izaći na kraj, a to počinje tako što ćemo konačno morati biti iskreni jedni prema drugima. Mi ne možemo izaći na kraj s tim, ako ne zakočimo vlak.

Moramo odlučiti da li želimo spasiti Schengen kao princip otvorenih granica, ili želimo uvesti naš, njemački, individualni, do sada nikada u praksi primjenjeni princip dobivanja azila. Jedno i drugo – ne ide.
 
(dw.com,vestionline/uredio:NSP)