Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » MEDIJI » IMIGRANTSKA KRIZA: Nastaje katolička osovina za bolje odnose s Moskvom i “nacionalizaciju EU”

IMIGRANTSKA KRIZA: Nastaje katolička osovina za bolje odnose s Moskvom i “nacionalizaciju EU”

poljska-madjarskaJAROSLAV KACZYNSKI I VIKTOR ORBAN SE NA JUGU POLJSKE ŠEST SATI TAJNO DOGOVARALI

NA pravoslavno Badnje veče, u jednom od hotela na jugu Poljske srela su se dva čovjeka – premijer Mađarske Viktor Orban i predsjednik stranke Pravo i Pravednost (PiS), Jaroslaw Kaczynski, koga danas smatraju za najmoćnijeg čovjeka u Poljskoj.

Orban je doputovao u privatnu posjetu. Njegov razgovor sa Kaczynskim trajao je oko šest sati, iako, po svemu sudeći, toliko trajanje nije bilo unaprijed planirano. Redakcija poljskog radija za inozemstvo citira političara PiS-a, Joakima Brudzinskog koji je u svom blogu napisao: “Nitko od nas nije ni pretpostavljao da će se taj sastanak završiti tek jutros”.

Budući da druženje utjecajnih europskih političara nije imalo službeni status, njihove press-službe izbjegle su davati komentare i otkrivati informacije o sadržaju razgovora.

Ta tajanstvenost uznemirila je kako dio poljske i mađarske, tako i europske tiska. U zraku je zamirisalo na zavjeru i konspirativnost u duhu stare dobre Europe s početka XX stoljeća, inače, šta bi još bilo potrebno medijima tijekom ovih novogodišnjih dana odmora?

Sam Orban dodatno je zaintrigirao kada je na pitanje o čemu je razgovarao s Kaczynskim ovako odgovorio: “Ako pogledate naše biografije – onda će vam biti jasno da lider poljske vladajuće partije i ja predstavljamo svojevrsne borce za slobodu. Stoga mogu reći da smo mi stari prijatelji i da mi je vrlo drago što sam posjetio svog prijatelja”.

Mađarskom premijeru treba odati priznanje za sarkazam. I on i njegov poljski “stari prijatelj” danas se nalaze na nišanu “demokratskih snaga” i u svojim zemljama i u Europi. Istina, Orban još od ranije.

Već nekoliko godina njega optužuju zbog autoritarnosti, gušenja “sloboda” u Mađarskoj i nedostatka kritičkog stava prema Rusiji, što je u Poljskoj izazvalo uznemirenost još početkom prošle godine.

Kako je tada izvijestila agencija Regnum (u veljači 2015.), uoči posjete Varšavi mađarski premijer izjavio je da je Europska unija veoma podijeljena u pogledu budućeg razvoja odnosa s Rusijom. Naglasio je da su s jedne strane su Mađarska, Češka, Slovačka, Austrija: “Mi smatramo da bez suradnje s Rusima ne možemo ostvariti naše ciljeve”. A da su s druge strane države Pribaltika, Poljska i Sjedinjene Države koje smatraju da je neophodno da se “Rusija izbaci iz suradnje s Europskom unijom”.

Orban je usput iskritizirao klijenta njemačke kancelarke Angele Merkel, predsjednika Europskog vijeća, Donald Tuska. Pri tom je partija Orbanovog “starog prijatelja”, Pravo i pravednost, optužila premijera Mađarske da on “po pitanju odnosa prema Rusiji postupa” protiv jedinstva u Europskoj uniji”.

Za Varšavu je tada glavni front bio na istoku. Danas su se nove poljske vlasti suočile sa situacijom da prvenstveno moraju braniti sa zapadne strane.

Berlin je više nego ozbiljno nastrojen i namjerava napasti PiS ne samo u Bruxellesu.

Kako prenosi Deutsche Presse Agentur (DPA), vladajuća koalicija u Bundestagu razmatra mogućnost uvođenja sankcija protiv “konzervativne vlade” u Poljskoj, koja “nastavlja da krši načela vladavine prava, podjele vlasti i slobodu tiska”.

Čelnik parlamentarne koalicije i “desna ruka” Angele Merkel, Volker Kauder, izjavio je da u slučaju “narušavanja europskih vrijednosti države-članice Europske unije moraju imati hrabrosti (Poljskoj) uvesti sankcije”.

Orban nedvosmisleno istupa protiv toga. Mađarski premijer je izjavio da Budimpešta nikada neće dozvoliti Europskoj uniji da kazni Poljsku. A to nije samo gesta, već ispoljavanje određenog političkog kursa Budimpešte.

Kako primjećuje austrijski list Der Standard, Orban se nalazi i djeluje na čelu “osovine nacionalnih država u EU”. Po mišljenju tog izdanja, vlade Mađarske, Poljske i Velike Britanije pokušavaju usporiti europsku integraciju. Budimpešta se zajedno s Varšavom i sa dvije druge zemlje Višegradske skupine, Češkom i Slovačkom, pretvara u snažan savez čija je djelatnost usmjerena na učvršćivanje “nacionalne politike” u Europskoj uniji.

A glavni oponent nalazi u Berlinu. Vrijeme je da se prizna ono što je očito: nama su potrebni drugačija Njemačka i drugačiji Nijemci. Nažalost, kancelarka Merkel pokazala je da je Berlinu teško da se pridržava neke umjerene, srednje linije.

Njemačka se, ili kotrlja u nacizam, ili u krajnje pojednostavljeno shvaćanje sloboda i tolerancije. Europi i svijetu potrebni su zdravomislećiji Nijemci, fleksibilniji i tolerantniji, ali istovremeno sposobni čvrsto braniti europske kršćanske vrijednosti i interese građana Europske unije.

Takva drugačija Njemačka, s drugačijim Nijemcima, danas može postati Austrija. Povijest nam ukazuje na to da se Austrijska, kasnije Austrougarska imperija odlikovala umijećem u provođenju reformi, virtuoznom (istovremeno i čvrstom) nacionalnom i konfesionalnom politikom, kao i shvaćanjem s kim ima posla u liku Otomanske imperije. I u naše vrijeme Beč pokazuje zavidnu razboritost, što kod zemalja Centralne i Istočne Europe izaziva želju da se na njega i orijentiraju.

Podsjetimo da je prošle godine u češkom zamku “Slavkov” saopćeno da će se osnovati “Slavkovski trokut”. Deklaraciju su potpisali premijeri tri zemlje – Austrije, Češke i Slovačke, koji su najavile suradnju u pitanjima prometne infrastrukture, energetske sigurnosti, zapošljavanja omladine, pograničnih odnosa, socijalne dimenzije europske integracije i susjednih zemalja EU.

Kako je tim povodom istaknuo Daris Kavan, ekspert Poljskog instituta za međunarodne odnose, Austrija dosljedno realizira politiku “uspostavljanja mostova” između EU i Rusije. Beč je aktivno sudjelovao u radu na Južnom toku, što bi mu omogućilo da pojača ulogu plinskog čvora Baumgarten i smatrao je nepotrebnim uvođenje sankcija protiv Rusije.

Dok se u vrijeme prethodne vlade Poljska pridržavala čvrst antiruske retorike – to joj je stvaralo probleme u Višegradskoj skupini i uopće u Europi, u onim zemljama koje nisu smatrale za potrebno da provociraju konfrontaciju s Moskvom.

Je li to slučajnost ili ne, ali postoji još jedna interesantna nijansa – ako se obrati pažnja na dominantnu konfesionalnu pripadnost, onda se vidi da katoličke zemlje Europe imaju dobronamerniji odnos prema Rusiji nego protestantske.

Do sada je Varšava bila anomalija i jedini izuzetak od tog pravila. Sada se u Poljskoj pojavljuje šansa da zauzme dostojno mjesto u “osovini nacionalnih država u EU”.

Dobro će joj doći pomoć Mađarske i premijera Orbana, a razvijanje odnosa s Bečom preko Budimpešte također će pokazati da se Poljaci znaju dogovoriti i rade s Nijemcima, koliko god drugačije mislili u Berlinu.
 
(fakti.org [/three_fourths] /uredio:NSP)

Filed under: MEDIJI · Tags: , , , , , , , ,