Pet kontroverznih okultnih i magijskih disciplina svijeta

Religije su kroz povijest često vodile ratove za nadmoć i kroz tu konstantnu bitku neke tradicije su s vremenom izvukle deblji kraj. Neke su se pak provukle unutar samih religijskih praksi kao svojevrsni segment za naprednije učenjake dok su neke u potpunosti postale kontroverzne ili skrivene

U ovoj minilisti vidjet ćemo otprilike kako stvari stoje među pet vodećih kontroverza globalne mistike, okultizma i magije. Ovo je inače prilagođeni dio poglavlja iz moje prve knjige ‘Svjetske misterije i tajne’ (2007.).

5. ŠAMANIZAM

Najkraća definicija šamanizma je kontakt s drugim razinama stvarnosti, poznatijim kao ‘svijet duhova’, preko posrednika šamana. Termin šaman dolazi iz turskog jezika i znači praktičar, te je danas pojam za sve praktičare komunikacije s duhovima. Njegova najpoznatija zadaća je iscjeljivanje pomoću duhova životinja, biljaka, predaka, a u najokultnijim i najtajnijim ritualima preko duhova vanzemaljaca.

Tu su i radi tradicije i drevne povijesti, vodstva pri ritualnom žrtvovanju, podizanja iz mrtvih, angažmana za zaštitu prirode itd. Ukoliko Vi poželite postići komunikaciju s duhovnim svijetom potreban je ulazak u druga stanja svijesti. Vrijedi napomenuti da se u stanje transa može doći i na druge načine, ne isključivo pomoću psihodeličnih droga i napitaka.

Tu je tako recimo poseban ples, bubnjanje, glazba, post, itd. Povijest razvoja šamanizma je također interesantna. Podrijetlo je nepoznato, ali se ipak zna da korijeni sežu najmanje 12.000 godina u prošlost. Ono što zapanjuje je brzina kojom se šamanizam rasprostranio diljem planete kao i brojnost i jačina sukoba vodećih svjetskih religija sa šamanima. Sve te religije su nastale pod velikim utjecajem ove drevne prakse, a unatoč tome gorljivo provode progone, spaljivanje pismene i onemogućavanje usmene predaje, lov na vještice, a u modernije doba i cenzuru informacija, uništavanje prirodnih bogatstava i svega ostalog vezanog uz djelovanje šamanizma.

Ovakva kultura je danas najzastupljenija u Americi, no ima je i diljem svijeta, primjerice u Africi, Sibiru, Oceaniji itd. Sibir je i nekakvo polazište svih istraživanja, poput Haitija za vodou. Šteta je što se tijekom prošlog stoljeća gotovo u potpunosti izgubio trag svjetski poznatih tamošnjih plemenskih šamana. U Europi eksperti za ovu kulturu najčešće dolaze iz turskih, bugarskih i mađarskih plemena. Azija je popunjena sa korejskom, tibetanskom i mongolskom praksom koje su trenutno najznačajnije.

Eskimi i Inuiti i sada žive u skladu s drevnim vjerovanjima. Ipak, glavni adut suvremenog šamanizma su američki Indijanci. Sjevernoamerički Indijanci su iznimno brojni i kroz popularnu kulturu najpoznatiji šamani. Ostatak Amerike je današnji autoritet na području vizija. Curanderosi i Ayahuascerosi iz Amazone ulaze u druga stanja svijesti pomoću napitka Ayahuasce kojeg su naslijedili direktno od duhova.

4. WICCA

Wicca je u suštini neopoganska prirodna religija koju je definirao Gerald Gardner 1954. godine. Glavne karakteristike Wicce su obožavanje Božice i Rogatog Boga koji su dio nekakvog panteona uz prakticiranje magije, morala i proslava osam sezonskih blagdana.

Gardner je napisao knjige ‘Vještičarenje danas’ (1954.) i ‘Značenje vještičarenja’ (1959.). U njima je udario temelje ove religije koje je navodno doznao prilikom inicijacije u jedan vještičji red u Južnoj Engleskoj. Stručnjaci pravim uzorom smatraju Crowleya, te pisce Kiplinga i Frazera. Kao i kod svih drugih religija upitno je postojanje prvotnog čina zbog koje je dogma nastala što teoretičari zavjere dovode u kontekst sa manipulacijom naivnih ljudi.

Ovdje nije sporno Gardnerovo postojanje već njegov kontakt s vješticama. Britanska Wicca je imala mnoge podružnice i frakcije, a prava popularnost je zabilježena tek dolaskom u SAD. Tako je 1990. zabilježen broj od 8.000 Amerikanaca Wiccana, a 2001. ih ima čak 134.000 što dovoljno govori o strjelovitom usponu ove religije. Rogati Bog je personifikacija Pana, Cernunnosa, Athoa, Karnayne, kao i brojnih drugih simbola. Božicu pak vidimo kao djevu, majku i staricu. Ipak, oni nisu ništa naspram ‘Velikog Pokretača’ koji se zove Dryghten te je njegova priroda nepoznata.

Ostali vjerski aspekti su recimo i reinkarnacija. Pošto je neslužbena parola Wiccana ‘Jednom vještica, uvijek vještica’ tako je tu i vjerovanje da su današnji Wiccani reinkarnacija srednjovjekovnih vještica. Komunikacija s mrtvima se uspostavlja preko Ouija ploče, no postoji i frakcija koja to ne dopušta.

Ceremonijalna magija je opisana kao znanost kontrole tajnih prirodnih sila. Magiju primjenjuju, po vlastitim navodima, isključivo za iscjeljivanje, plodnost i slične korisne stvari, te zabranjuju crnu magiju (po njima Zlu magiju jer crna boja nema veze sa zlim, op.a.). Poznat je i tzv. kodeks časti kod Wiccana koji je sadržan unutar 161. Wiccanskog Zakona.

Ostale religijske knjige su ponajviše one Gardnerove i Crowleyeve. Wiccani vjeruju u pet elemenata, dijelova materije (Zrak, Vatra, Voda, Zemlja i Eter ili Duša). Rituali se održavaju na osam glavnih prirodnih svetkovina tijekom godine, te se upotrebljavaju razni okultni predmeti i simboli. Svatko tko želi pristupiti u ovu religiju mora proći ritual inicijacije i napredovati kroz tri stupnja preko takvih inicijacija što je zajedničko većini religija. Brak Wiccana traje dok traje i ljubav, te dijete rođeno u takvoj ljubavi prolazi kroz Wiccanenje što je slično poput krštenja.

Današnja Wicca promiče neke drevne vrijednosti vezane uz svetkovanje prirode te nemaju nikakve veze s urocima i vradžbinama. Mnogi Wiccani vjeruju u druge dogme i religije, a meni je zanimljiv veliki rast neopoganskih religija što definitivno navodi na nešto.

3. THELEMA

Thelema je religijski i filozofski sustav koji je baziran na misli: ‘Čini što želiš, to je sav zakon… Ljubav je zakon, ljubav pod voljom’ (Aleister Crowley, ‘Knjiga Zakona’). Thelema na koinskom grčkom znači upravo volja. Religiju je razvio sam Crowley nakon susreta s bićem Aiwassom 1904. godine.

Ono što je sporno je taj poznati izraz ‘Čini što želiš, to je sav zakon’ jer ga tumači smatraju vrhuncem težnji vlastitog ega. Crowley to nije tako zamislio već je vjerovao da sve upućuje ka dosegu jedne prave volje, odnosno, sudbine. Povijest Theleme po nekima počinje još u Bibliji, no pravi izvor je ipak knjiga ‘Hypnerotomachia Poliphili’ koju je napisao dominikanski redovnik Francesco Colonna. U njegovoj knjizi postoji dioba između Logistice (razuma) i Thelemie (volje).

Na kraju pobjeđuje Thelemia. Uzor Crowleyu je bio François Rabelais, franjevac i benediktinac iz 16. stoljeća. On je u svojim knjigama govorio o Kapeli Thélème gdje su se stanovnici vodili isključivo zakonom ‘Čini što želiš’. Tako je udario temelje za gotovo sve kasnije teorije koje je Crowley po svojim riječima upotpunio u već spomenutoj ‘Knjizi Zakona’.

Sljedeći teoretičar je bio Sir Francis Dashwood i njegova grupacija ‘Redovnici iz Medmenhama’ poznatija pod imenom ‘Klub Vatrenoga Ognja’. Njihovo djelovanje je nepoznato, zna se samo da su Rabelaisova djela bila predmet čitanja. Grupacija je navodno prakticirala masoneriju (u članstvu velik broj društvenih uglednika) uz tajne katoličke rituale.

I sada dolazimo do pravog začetnika Theleme, Aleistera Crowleya. ‘Liber AL vel vegis’ iliti ‘Knjiga Zakona’ prva je knjiga o materiji. Napisao ju je u Kairu pod utjecajem bića zvanog Aiwass koji mu je bio anđeo čuvar. Svaka osoba tako ima Pravu Volju koju treba razlikovati od ega. Takva Volja se može okarakterizirati kao životna svrha ili cilj.

Svaki Telemist želi izdvojiti svoje prave težnje iz podsvijesti kako god one nevjerojatne bile, te je zbog toga potrebno stupiti u kontakt s bićem, anđelom, koje nam je dodijeljeno pri rođenju. Božanstva dolaze iz egipatske mitologije, a Nuit je najviša božica.

Ona je noćno nebo i Velika Majka. Ostala bitna božanstva su Hadit, bog manifestacije i vremena, Ra-Hoor-Khuit, bog Sunce, Hoor-Paar-Kraat, bog tišine i unutrašnje snage, Babalon, božica užitka poznata kao Djevica Kurva i Therion kojeg Babalon jaše, životinja unutar čovjeka. U ritualu se prakticira joga, invokacija i istjerivanje, priziv anđela čuvara, obožavanje Sunca i razne forme mise. Sve je potrebno radi shvaćanja Prave Volje. Danas postoje brojne organizacije koje štuju Thelemu poput O.T.O.-a, A∴A∴. Crkve Svih Svjetova, Bratstva Saturna itd…

2. VOODOO

Vodou ili, amerikanizirano, Voodoo, je religija koja potječe s Haitija i nekakva vrsta fuzije između raznih vjerovanja ljudi iz Zapadne Afrike (Gana i Benin) i katoličkih svjetonazora tijekom ropstva. Ključni bog ove religije je Bondyè (poveznica s Jahveom) koji se ne miješa u svijet ljudi, te je nedokučiv i njemu se ne moli jer po vjerovanju ne uslišuje molitve. Iz tog razloga se štuju niža bića, Loa (poveznica s precima i svecima).

Među utjecajnijim Loa bićima poznajemo Papa Legbu, čuvara križanja, Erzulie Fredu kao duha ljubavi, Simbi, duha kiše i magova itd. Podjela Loa je dvadeset i jedna nacija, te prezimena i svako pojedino biće ima svog similara kod katoličkih svetaca. Hijerarhija crkve kao takve ne postoji osim na najnižim nivoima pa tako nemaju niti središnju figuru poput pape.

Ritual je interesantan jer je spoj raznih drugih rituala. Prije početka je potrebna najmanje jednodnevna priprema uz postavljanje oltara, razno spravljanje peradi itd. Početak ceremonije je označen pjevanjem uz bubnjeve što doziva razna bića i duhove. Ta dozvana bića zaposjedaju tijela sudionika te komuniciraju sa ostalima kroz njih. Zanimljivo je to što na kraju korist od cijelog događaja ima isključivo obitelj sudionika u kojima su se nalazila takva bića. Sam ritual zna biti u potpunosti ozbiljan kao i nešto neozbiljniji, ovisno o izvođačima.

Izvođači rituala nisu inicirani jer vlada vjerovanje da za priziv duha ne moraš biti službeno ili magijski odobren. Ipak, postoje osobe koje se brinu o postojanosti ceremonije i ponašanju sudionika. Ono što nas također zanima je tamna strana vodoua.

Popularna kultura pri tome ističe zombije, voodoo lutke i slične ostale dodatke. Zombije kreira takozvani bokor – crni mag, i to se isključivo prakticira na Haitiju. Slična stvar je i s voodoo lutkama. Podrijetlo im je Afrika, a kako su ljudi došli do zabijanja igala nije poznato. Taj fenomen više vežemo sa hoodoom (forma vodoua koju najčešće rabe Afroamerikanci i Latinosi te je gotovo u potpunosti nastala pod utjecajem kršćanstva i možemo je danas pronaći u New Orleansu, SAD) iako ga, zbog turizma, prikazuju i Haićani. Simbolika lutki u vodou religiji nije uništavanje tuđih života već komunikacija s duhovima.

Dakle, ako izvučemo zaključak, postoji velika obmana o vodouu jer se miješa s hoodoom, odnosno magijskim ritualima. Hoodoo je niz magija koje se koriste za sve aspekte života, a glavni cilj im je približiti čovjeku paranormalno i pomoći mu pri korištenju takvih sposobnosti. Prvi veliki čarobnjak je tako Mojsije kojem se najčešće upućuju i molitve. Biblija je neka vrsta talismana, a tu su i već spomenute lutke kojima možete činiti i dobro i zlo. Kada to sada gledamo, možda je i naziv ovog odlomka trebao biti Hoodoo.

1. KABALA

Kabbalah ili Kabala je disciplina i škola misli iz mističnog judaizma koja pokušava objasniti poveznicu između svemogućeg kreatora i njegove kreacije. Dakle, proučavanje ovih učenja će nas približiti odgovorima na neka od pitanja u vezi prirode cijelog svemira. Kabbalah na hebrejskom znači primanje, a kroz nju primamo razna učenja.

Ono što izučavamo su Tora, skupina tekstova Heichalot, te ‘Sefer Yetzirah’, najstarija poznata knjiga o židovskoj ezoteriji. Tu su i Zohar iz 13. st. koji je mnogima polaznica u izučavanju, te Safed iz 16. st. itd. Ranija učenja su naravno bila prenošena usmenom predajom, a najplodnija vremena Kabale u kojima ju je veći dio tadašnjeg svijeta (oko milijun ljudi) prakticirao odvijala su se oko tisućite godine prije Krista kada je njezino izučavanje bilo otvorenog tipa.

Srž znanja svijeta po Kabali je spoznaja da je Bog stvoritelj svega. On je u svojoj kreaciji bio vođen kroz deset Sephirota, odnosno, deset nivoa kreacije. To su Keter (volja), Chochmah (mudrost), Binah (razumijevanje), Chesed (milost), Gevurah (predostrožnost), Tiferet (harmonija), Netzach (pobjeda), Hod (slava), Yesod (snaga, temelji) i Malkuth (kraljevstvo).

Također su poznata i tri dijela ljudske duše. Prvi je niža duša, Nefresh, životinjski dio uz koji su povezani nagoni i žudnje. Drugi je srednja duša, Ruach, duh uz koji su vezane moralne vrijednosti i spoznaja dobra i zla. Viša duša, Neshamah, je tzv. super-duša koja dijeli čovjeka i ostale oblike života te uz nju ide intelekt. Ono što je interesantno je poučavanje rabina da svako slovo, broj i simbol unutar židovskog dijela Biblije sadrži višestruko kodirano značenje. Danas je Kabala opet došla do otvorenosti prema svijetu (Aleister Crowley) i popularnosti za koju može zahvaliti poznatim osobama koje je prakticiraju.
 
(nexsus-svjetlost.com,blog.vecernji.hr/uredio:nsp)