AMERIČKI ZNANSTVENICI DOKAZALI: Zbog klimatskih promjena rađa se manje djece, a sljedeću veliku izbjegličku krizu uzrokovat će klimatske promjene

Klimatske promjene vjerojatno su pridonijele kontinuiranom padu stope rađanja u SAD-u, objavili su američki znanstvenici predviđajući da će se do kraja stoljeća svake godine roditi i do 100.000 beba manje

Podaci pokazuju da je broj rođenih beba pao osam do deset mjeseci nakon razdoblja u kojem je prosječna temperatura premašivala 26,6 stupnjeva Celzija, prema istraživanju nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja iz Cambridgea u Massachusettsu.

Razlozi ostaju nejasni, kažu znanstvenici. Ljudi možda imaju manje snošaja tijekom toplijih ljeta ili je vjerojatnije da takvo vrijeme utječe na reproduktivno zdravlje, kažu oni.

Kod muškaraca izloženost ekstremnim vrućinama može negativno utjecati na kvalitetu spermija i na razinu testosterona a kod žena može utjecati na menstrualni ciklus, ovulaciju i implantaciju oplođenih jajnih stanica.

Podaci su pokazali da je između 1931. i 2010. svaki vrući dan rezultirao s 1165 manje rođenih beba u SAD-u devet mjeseci kasnije.

Takav bi trend mogao rezultirati sa 100.000 manje rođenih beba godišnje u SAD-u do kraja stoljeća, prema istraživanju.

“Još ne znamo točno kako će ti temperaturni šokovi utjecati na zemlje u razvoju”, kaže Alan Barreca, koautor studije i profesor ekonomije na sveučilištu Tulane u New Orleansu u Louisiani.

Prema istraživanju korištenje klima uređaja moglo bi djelomično umanjiti utjecaj klimatskih promjena na plodnost, no istodobno staklenički plinovi kao produkt tih uređaja pridonose globalnom zagrijavanju, kaže Barreca.

Sljedeću veliku izbjegličku krizu uzrokovat će klimatske promjene

EUROPU već mjesecima potresa izbjeglička kriza neviđena od vremena Drugog svjetskog rata. Stotine tisuća izbjeglica iz država pogođenih sukobima na Bliskome istoku, većim dijelom Sirijci, Afganistanci i Eritrejci, hrle prema zapadnim članicama Europske unije te skandinavskim zemljama u potrazi za boljim životom za sebe i svoje obitelji.

Migracije su tako u kratkome vremenu postale glavni problem i izazov Europskoj uniji, s obzirom na to da je izbjeglički val Europa dočekala nespremna. Upravo pitanjem migracija, ali i raznim drugim globalnim izazovima, pozabavio se u svojoj novoj knjizi poznati diplomat i znanstvenik međunarodnih odnosa Srđan Kerim.

U djelu “Globalizacija i diplomacija: U potrazi za boljim svijetom”, Kerim, bivši makedonski ministar vanjskih poslova i predsjednik 62. zasjedanja Opće skupštine Ujedinjenih naroda, osvrće se na neke od fenomena koji su obilježili prethodna dva stoljeća, istovremeno ispitujući pojave i trendove koji će obilježiti stoljeće u kojemu živimo. Migracije, klimatske promjene, reforma Ujedinjenih naroda te trgovinska i medijska globalizacija samo su neke od uporišnih točaka kroz koje Kerim promišlja budućnost nacionalnih država, međunarodne zajednice, medija i čovječanstva kao cjeline.

Najsiromašniji će zabilježiti najveći porast stanovništva

Autor dva poglavlja posvećuje fenomenima migracijama i klimatskih promjena. Kerim ističe kako je o migracijama odlučio progovoriti zato što su one “karakteristična osobina modernog čovjeka, bez obzira na njegovu rasu, vjeru te politička i društvena uvjerenja”.

Kao glavne poticaje migracijama navodi “ograničenja resursa i promjene u klimi”, a ocrtava i četiri glavna smjera u kojemu se kreću promjene koje će definirati izgled svjetske populacije u sljedećih nekoliko desetljeća:

1. Relativna demografska masa stanovnika u razvijenim zemljama svijeta smanjit će se za 25 posto, a gospodarska snaga zemalja u razvoju će rasti.
2. Radno sposobno stanovništvo u razvijenim zemljama ubrzano će stariti, a potreba za zapošljavanjem uvozne radne snage će rast.
3. Najznačajniji porast populacije zabilježit će se u najsiromašnijim zemljama, i to uglavnom kod muslimanske populacije.
4. Stanovništvo koje živi u megapolisima u uglavnom nerazvijenim dijelovima svijeta postat će dominantno.

U kontekstu navedenih predviđanja, Kerim proučava i značajnost faktora migracija na primjeru odnosa Europske unije i Turske, odnosno dileme o tome treba li Turska postati dijelom Unije.

Ističe kako će Turska do 2050. postati gospodarski i vojno moćna zemlja, uz bok Njemačke ili Velike Britanije te da će, ukoliko uistinu bude primljena u Uniju, upravo Turska imati najveći broj zastupnika u Europskom parlamentu, što će je transformirati u “središnju gospodarsku, političku i vojnu silu u okviru Europske unije”. Pitanje o tome postoji li spremnost zemalja članica da prihvate tako radikalne promjene naličja Unije, koja je često viđena kao isključivo “kršćanska zajednica”, ostavlja otvorenime.

Milijuni klimatskih izbjeglica mogli bi dovesti do novih nemira

Kerim osobitu pozornost posvećuje pitanju klimatskih promjena. Upozorava kako su one u stanju “poljuljati čitave društvene i gospodarske sustave te kako su osobito ugrožene otočke zemlje, zemlje s dugačkim obalama i zemlje s većim sušnim područjima”.

“Kad se podigne razina mora i kad nestane kiše, ljudima neće preostati ništa drugo nego da odsele, da se upute prema mjestima koja im nude bolje uvjete života. Milijuni klimatskih izbjeglica mogli bi dovesti do društvenih nemira i nesigurnosti”, piše, zagovarajući proaktivno djelovanje kako bi se na vrijeme izgradili kapaciteti za odgovor na buduće krize. Usto, ističe kako je nužno raditi i na uzrocima klimatskih promjena, a ne tek palijativno i reaktivno.

Smanjivanje emisije štetnih plinova, ali i pružanje podrške zemljama u razvoju dio tih napora. Kerim to opisuje kao “dugoročno ulaganje u opstanak”, kao nasušnu potrebu za državnike s vizijom koja se proteže onkraj perioda od jednog mandata na vlasti. Kao primjer takvog dugoročnog nastojanja na korist društva navodi borbu nacionalnih banaka protiv inflacije.

Zaključak do kojega dolazi je bjelodan – nijedan narod nije u stanju samostalno odgovoriti na probleme koje za sobom povlači klimatska kriza, jer su oni naprosto prerazorni. Radi se o globalnom izazovu, koji traži globalno rješenje, smatra Kerim.

“Moramo zaustaviti katastrofalne promjene koje se zbivaju na našem planetu i tako spriječiti ozbiljne poremećaje političkog i socio-ekonomskog sustava”, ističe autor, upozoravajući kako klimatske promjene utječu na niz drugih područja, od energije i poljoprivrede do sigurnosti i trgovine.

“Kao udar potresa, klimatske promjene destabilizirat će svijet”

“Kao udar potresa, klimatske će promjene destabilizirati svijet. Povećat će se antagonizmi oko pristupa vodi, hrani i zemlji. Razvoj će se zaustaviti. Siromaštva će biti još više. Slabije zemlje naći će se u velikim probloemima i njihove će upravljačke strukture kolabirati. Samo globalna solidarnost i zajedničko vodstvo mogu smanjiti rizike koji nas očekuju. Klimatske promjene moraju se shvatiti kao najvažniji problem s kojim se međunarodna zajednica suočava”, ističe bivši predsjednik Opće skupštine Ujedinjenih naroda, šaljući odlučno upozorenje.

Ipak, Kerim se ne zaustavlja na identificiranju problema, on nudi i praktična rješenja. Ukoliko svaka zemlja učini sve što je unutar njene moći da smanji emisije štetnih plinova iz svih izvora i ojačaju globalni kapaciteti za krizno upravljanje i pružanje podrške najizloženijima, ukoliko širi konsenzus bude praćen širom financijskom i tehnološkom podrškom te ukoliko se takav jedan dogovor bude temeljio na “pravičnoj strukturi globalnog upravljanja koja će uzeti u obzir i potrebe zemalja u razvoju”, Kerim je uvjeren – čovječanstvo može skrenuti klimatske promjene s opasnog puta kojime se trenutačno kreću.
 
(index.hr/uredio:nsp)