KAKO NAS ZASTRAŠUJU I MANIPULIRAJU: Klimatski UN summit u Parizu je zadnja šansa za uspostavu globalne klimatske vlade i suda

Siromašne zemlje, naime, trebaju pomoć bogatih kako bi ulaganjem u čiste tehnologije smanjile emisije štetnih plinova, ali i pripremile se na moguće posljedice klimatskih promjena. Treba nam globalni sud, globalna obaveza, i mehanizam prisile

Mogu li se klimatske promjene obuzdati? Čekaju li nas sutra milijuni izbjeglica? Što traže najsiromašnije i najugroženije zemlje? Tko su protivnici “klimatske borbe”? Razotkrivanje laži o klimatskim promjenama nikad nije bilo snažnije, a borba UN-a protiv istog toga nikad nije bila jača

To su samo neka od pitanja iz knjige “Klima: 30 pitanja za razumijevanje Konferencije u Parizu”, autora Pascala Canfina, bivšega francuskog ministra razvoja, te Petera Staimea, više od desetljeća sudionika međunarodnih pregovora o klimi.

Hrvatsko izdanje ove knjige, kojoj je predgovor napisala Mirela Holy a pogovor Zoran Skala, predstavljeno je u Koprivnici, a kao rezultat suradnje Hrvatskog panela za klimatske promjene i Veleposlanstva Republike Francuske, slijede promocije i u nekoliko drugih hrvatskih gradova, uključujući Split.

Prijeti nam ‘kuhanje’

Izdavanje spomenute knjige, naime, te njezina promocija i u Hrvatskoj, samo su dio vrlo opsežnih aktivnosti koje francuska vlada i diplomacija poduzimaju uoči održavanja UN-ove Konferencije o klimatskim promjenama (COP 21) u Parizu, od 30. studenoga do 11. prosinca, na kojoj će sudjelovati visoki predstavnici više od 190 svjetskih zemalja, uključujući i Hrvatsku.

Cilj je najvećeg ovogodišnjeg međunarodnog skupa da se konačno postigne globalni sporazum o smanjenju emisija stakleničkih plinova (ovo već rade desetljećima bez uspjeha!). Obveze koje bi svaka država preuzela primjenjivale bi se od 2020. godine. Obaveze države koja će ući u program je da svojim stanovnicima nametne zakone i poreze veće nego ikada.

Znanstvenici se uglavnom slažu da je globalno zagrijavanje izazvano čovjekovim djelovanjem i načinom života – industrijom, korištenjem fosilnih goriva itd; sadašnjim ritmom, ne bude li promjena, do kraja 21. stoljeća globalne temperature prosječno bi narasle za gotovo pet Celzijevih stupnjeva, što bi značilo da bismo se svi skupa na Zemlji našli u gadnoj “gabuli”.

Takav temperaturni rast napravio bi kaos kakav se u današnjim temperaturnim rekordima, ekstremnim vremenskim prilikama i pojavama širom planeta, migracijama izazvanim sušama i poplavama – tek naslućuje.

S obzirom na sve to, ni jedan dosad održani međunarodni susret o klimi – a u posljednjih “kvarat stoljeća” bilo ih je puno – nije bio toliko pomno pripreman, toliko iščekivan i smatran toliko važnim kao što je predstojeća konferencija u Parizu.

Njezin je cilj osigurati da globalno zagrijavanje ostane ispod porasta od dva Celzijeva stupnja u odnosu na predindustrijske temperature. Upravo je, naime, povećanje od dva stupnja utvrđeno kao granica nakon čijeg prelaska nema povratka ni mogućnosti da se zagrijavanje zaustavi.

Da bi se taj cilj postigao, svjetske zemlje trebale bi se odreći ideje kako gospodarski rast nema gornji limit, te dogovoriti oko smanjenja emisija ugljičnog dioksida između 40 i 70 posto do sredine 21. stoljeća.

Što će obećati zagađivači?

Najveći emiteri već su iznijeli na što se obvezuju: Europska unija, na primjer – čija emisija stakleničkih plinova čini 10 posto svjetske emisije – emisije ugljičnog dioksida do 2030. godine smanjit će za 40 posto u odnosu na razine iz 1990.

SAD – devedesetih godina najveći zagađivač, kao i najveći “miner” klimatskih dogovora – preuzeo je zadatak smanjenja vlastitih emisija od 26 do 28 posto do 2025., u odnosu na 2005. Do dan danas je najveći zagašivač na svijetu!

Kina, danas najveći zagađivač iza Amerike, do istog će roka emisije smanjiti za 20 posto itd.

No, u Parizu će se razgovarati o još jednoj važnoj i teškoj temi: financijama. Siromašne zemlje, naime, trebaju pomoć bogatih kako bi ulaganjem u čiste tehnologije smanjile emisije štetnih plinova, ali i pripremile se na moguće posljedice klimatskih promjena. (znamo kako ovo završava…)

No oko toga na koji im način pomoći i otkud bi taj novac trebao dolaziti – iz državnih blagajni ili privatnog sektora – postoje velika neslaganja, koja će, pretpostavlja se, biti ozbiljna prepreka postizanju dogovora u Parizu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(slobodnadalmacija.hr,infowars.com,youtube/uredio:nsp)