Katasonov: Kapitalisti spremaju svijetu svojevrsni novi robovlasnički sustav

LENJIN JE ZA CIJELO STOLJEĆE UORANIO SA IZRICANJEM SMRTNE PRESUDE KAPITALIZMU, ALI …

Puno puta sam pisao da je svjetski kapitalizam ušao u novu i posljednju fazu svog razvoja.

Prije skoro 100 godina (1916. godine), Vladimir Lenjin (Uljanov) je napisao knjigu “Imperijalizam, kao najviši stadij kapitalizma”. U njoj je konstatirao da je krajem 19. – početkom 20. stoljeća kapitalizam postao monopolistički i da je takav kapitalizam posljednji stadij u razvoju ove društveno-ekonomske formacije.

Klasik je malo požurio s izricanjem smrtne presude kapitalizmu.

Čovječanstvo je moralo pričekati cijelo stoljeće dok, konačno, nismo postali svjedoci smrtnih konvulzija kapitalizma.

Izvana gledano, sve izgleda prozaično. Svijet kapitala je ušao u fazu nultih i negativnih kamatnih stopa. I to nisu neke “privremene teškoće”, već nova održiva karakteristika ekonomije.

Kapitalizam je model, u kojem je najviši, krajnji cilj ekonomskih aktera – profit. U vidu industrijskog ili trgovačkog prihoda, kreditnog postotka. Profit osigurava povećanje kapitala, on postaje, po riječima klasika marksizma, “samopovratna vrijednost”.

Dakle, s takvom “samopovratnošću” kapitala je završeno. Počelo je njegovo “propadanje”.

Jezgra kapitalističkog modela su banke s njihovim kreditnim stopama. U bankarskom sektoru se može pratiti jedinstvena metamorfoza kamatnih stopa.

Moderna banka je depozitno-kreditna organizacija. Ona privlači novčana sredstava na depozit po određenoj kamati i izdaje kredite opet s određenom kamatom. Nakon financijske krize 2007-2009. godine svijet je bio svjedok masovne pojave smanjivanja depozitnih kamata. Trend je otišao toliko daleko da su u nekim zemljama i u nekim bankama depozitne kamate (ne samo realne, već i nominalne) prešle u negativnu zonu.

Prije svega, negativne kamatne stope na depozite počele su uspostavljaju središnje banke.

Prva je ovo uradila Centralna banka Švedske. Nju je pratilo nekoliko europskih središnjih banaka. U lipnju prošle godine Europska središnja banka (ECB) je snizila depozitnu stopu sa 0 do minus 0,10. Ovakve akcije središnjih banaka objašnjene su time da su monetarne vlasti nastojale prevazići ekonomsku stagnaciju, da natjeraju komercijalne banke da kreditiraju gospodarstvo, a ne da se učaure u “mirnoj depozitnoj luci”,

Nakon nekog vremena, epidemija negativnih kamatnih stopa na depozite počela se širiti i na privatne komercijalne banke.

Prve su s tom praksom počele švicarske banke. Doduše, treba priznati da su i u prošlosti neke od njih naplaćivale klijentima za stavljanje novca na depozit. To je bila naknada za “usluge” čuvanja povjerljivosti. To je bila vrlo tražena “usluga”, s obzirom da je u Švicarsku stizao novac vrlo sumnjivog porijekla. Danas je bankarska tajnost u Švicarskoj skoro potpuno eliminirana. Dakle, negativne kamatne stope na depozite danas ne predstavljaju naknadu za delikatnu bankarsku “uslugu” kupcu. Već su one diktirane ekonomskim uvjetima bankarskog poslovanja.

Treba naglasiti da monetarne vlasti u Švicarskoj potiču ovakvu kamatnu politiku svojih banaka, jer ona odvraća doticanje slobodnog kapitala u ovu zemlju iz cijele Europe.

Novac je postao maltene besplatan

Financijska i ekonomska nestabilnost u Europskoj uniji povećava investicijsku atraktivnost Švicarske (unatoč činjenici da je u njoj eliminirana bankarska tajnost). Međutim, veliki priljev novca u Švicarskoj naglo povećava tečaj švicarskog franka, a to stvara velike probleme gospodarstvu te države. U Švicarskoj je došlo do paradoksalne situacije u kojoj se banke štite od priljeva klijenata uz pomoć negativne kamatne stope na depozite.

Da, to je švicarska specifičnost, rekao bi netko. Ali, evo iu susjednoj Njemačkoj veliki broj banaka je najavio negativne kamatne stope na depozite. Kako se ovo može objasniti?

Negativna kamatna stopa na depozite je – prinudna mjera, jer su bankama naglo “opali” prihodi od realne operacija. Posebno od kredita. Za sada, do negativnih kamatnih stopa na kredite nije još uvijek došlo, ali pozitivne vrijednosti u nekim slučajevima su se smanjile do 2-3%. Novac je postao maltene besplatan. A u nekim zemljama, u kojima postoji i najmanja inflacija, realne kamatne stope (kuponska stopa korigirane za promjene u kupovnoj moći novca) prešle su u negativnu zonu.

U ovako teškoj situaciji, bankama nije isplativo da se bave svojim tradicionalnim depozitno-kreditnim aktivnostima. One prelaze na financijska tržišta, prenoseći težište svojih realne operacija sa kreditranje na investicije. Ali pod “investicijama” se zapravo kriju banalne spekulacije sa svim vrstama financijskih instrumenata. Međutim, i na financijskim tržištima za špekulante dolaze teška vremena.

U Europi su se tijekom posljednje dvije-tri godine, pojavile velike količine državnih dužničkih vrijednosnih papira s negativnim postotkom. Špekulanti, naravno, pokušavaju igrati i sa takvim “kartama”, ali ova igra je krajnje neobična i ne donosi basnoslovne profite. A gubici se, s druge strane, dešavaju sve češće.

Međutim, fenomen nultih i negativnih kamatnih stopa uglavnom je primjetan u zemljama “zlatne milijarde”. Tamo smanjenju kamatnih stopa na depozite, kredite i financijske instrumente veoma doprinose monetarne vlasti, koje provode politiku “kvantitativnih olakšica”. Jednostavno govoreći, središnje banke su pokrenule “tiskarski stroj”, kontinuirano upumpavajući u gospodarstvo ogromne količine novca. Došlo je do “hiperprodukcije” novca. A pri “hiperprodukciji” bilo kakve robe njena cijena pada. Novac u tom smislu, nije iznimka.

Međutim, na periferiji svjetskog kapitalizma središnjim bankama je najstrože zabranjeno da se bave “kvantitativnim olakšicama”. Njima je naređeno baš suprotno – da se bave “kvantitativnim zatezanjem”. Prostije rečeno, smanjenjem novčane mase.

Zato na periferiji svjetskog kapitalizma, kamatne stope ostaju (još uvijek) na visokoj razini.

Za svjetske zelenaše s Wall Streeta, londonskog Cityja i iz drugih bankarskih centara, zemlje periferije svjetskog kapitalizma su “žila kucavica”. Tu se oni i dalje osjećaju kao klasični novčani kapitalisti. Međutim, prije ili kasnije epidemija negativnih kamatnih stopa doprijet će i do periferije svjetskog kapitalizma.

Postoje naznake, da je već i doprla.

Tijekom ove godine, kapital je počeo prelaziti sa periferije svjetskog kapitalizma u zemlje “zlatne milijarde”. Prvenstveno, u SAD.

Prema podacima Instituta međunarodnih financija u III kvartalu 2015. godine, investitori su prodali imovinu u zemljama u razvoju u iznosu od 40 milijardi dolara i uveli te milijarde u zonu “zlatne milijarde”. Ovo je najgori kvartalni pokazatelj odljeva kapitala od 2008. godine.

Ajkule kapitalističkog biznisa su oglodali zemlje “trećeg svijeta” i vraćaju se u svoje jazbine

Najnovije ankete tvrtka sa periferije svjetskog kapitalizma, kako navodi najnoviji broju The Economist, pokazuju da u više od 20% tvrtki kamatne isplate prvazilaze njihov prihod prije oporezivanja.

Prema drugim izvorima, u mnogim zemljama “trećeg svijeta” neto profit (tj. Profit nakon oporezivanja) korporativnog sektora je jednak troškovima servisiranja vanjskih dugova. Korporativni dug u zemljama u razvoju je peterostruko povećan tijekom proteklog desetljeća i sada iznosi 18 bilijuna dolara, ili više od 70% BDP-a, primjećuje britanski časopis The Economist.

Kako objasniti ovaj fenomen odljeva kapitala s periferije svjetskog kapitalizma?

Po svemu sudeći, baza u vidu korporativnog profita za održavanje visokih kamatnih stopa u ovim zonama se ubrzano smanjuje.

Fenomen kretanja kapitala u zonu “zlatne milijarde”, u mirne luke s nultim ili čak negativnim kamatnim stopama se djelomično može objasniti činjenicom da je vrijeme takozvanih “pasioniranih” kapitalista odavno prošlo.

Sada se susrećemo s vrlo čudnim kapitalistima koji biraju sigurnost i žrtvuju profit.

Svojevremeno je klasik marksizma pisao:

“Osigurajte 10 posto profita, i kapital će pristati na svaku primjenu, za 20 posto, on oživljava, za 50 posto spreman je sam sebi slomiti vrat, za 100 posto, on gazi po svim ljudskim zakonima, za 300 posto nema tog kriminala na koji on ne bi riskirao, pa makar i uz prijetnju vješalima”.

Ove riječi ne pripadaju Marksu, već Thomas Joseph Daninu, klasik je njega samo citirao. Ali u svakom slučaju, ove riječi precizno opisuju duh kapitalizma.

Današnji kapitalizam je, međutim, drugačiji.

Početkom ove godine Jacob Rothschild, predsjednik i glavni dioničar investicijskog fonda RIT Capital Partners, objavio je godišnji izvještaj o rezultatima fonda u 2014. godini. U njemu je priznao da će u narednim godinama glavni cilj biznisa biti ne povećanje kapitala, već njegovo očuvanje. Smisao njegovih riječi je: moraju se preživjeti teška vremena, a onda se ponovno vratiti uobičajenoj i omiljenoj aktivosti (povećanju kapitala).

Bojim se da ću razočarati Rothschilda: povratka u prošlost neće biti. I preporučujem mu da pročita “Kapital”, u kojem klasik formulira zakon – tendenciju profitne stope ka snižavanju.

Cijelih pola stoljeća kamatna stopa se smanjivala, danas je ona već na razini “patosa”. Ukupni kapital se neće povećavati, jer je realni rast BDP-a završen. Počinje teško vrijeme “preraspodjele” ostataka kapitala. Većina kapitalista, lišenih svake “pasioniranost”, će tražiti utočište negdje drugdje. Čak i u financijskim instrumentima s negativnom kamatnom stopom.

Sredinom rujna najavljen je sastanak upravnog odbora Federalnih rezervi SAD. Svi su s nestrpljenjem čekali to zasjedanje, jer je na njemu trebalo biti riješeno sudbonosno pitanje: podići ili ne podići diskontnu stopu FED-a? Drugim riječima, vratiti se u dane klasičnog kapitalizma s kamatnom stopom ili produžiti “kamatni raspust”?

Federalne rezerve su odlučile: produžiti “kamatni raspust”

Činovnici FED-a morali su birati između “lošeg” i “vrlo lošeg”. Sudeći po donesenoj odluci, “lošim” su smatrali zadržavanje kamatne stope blizu nule. A “vrlo lošim” – njezino povećanje. Jer novac više neće biti besplatan, a to može dovesti američku ekonomiju u “spiralu” sa nepredvidivim ekonomskim, socijalnim i političkim posljedicama.

Zemlje periferiji svjetskog kapitalizma su također odahnule. Jer čak i povećanje diskontne stope FED-a na razinu od 1-2% bi za njih bilo katastrofa: počeo bi masovan egzodus kapitala “u obećanu zemlju” to jest u financijsko-bankarski sustav Sjedinjenih Američkih Država.

Znamo izreku: “Ne postoji ništa trajnije od onog što je privremeno”. Programi “kvantitativnog popuštanja” u SAD (a kasnije i u ostalim zapadnim zemljama) bili su objavljeni kao “privremeni”. Međutim, Zapad nije u stanju od njih odustati.

Nedavno je Ministarstvo financija SAD najavilo da će kamatna stopa na američke državne obveznice biti ustanovljena “na nulu”. Ovo je važan događaj koji ukazuje na to da neće biti povratka na stari kapitalizam.

Klasici marksizma-lenjinizma su govorili da će se u procesu kapitalističke akumulacije profitna stopa (kamatna stopa, kao glavni oblik prihoda) neumoljivo smanjivati. I to će neminovno dovesti do “smrti” kapitalizma. S ovim se možemo složiti. Istina, moramo dodati da klasici nisu ni sanjali da se kamatna stopa može spustiti ispod nule. Negativne kamatne stope nam sugeriraju da se kapitalizam pretvorio u leš. Ali, istovremeno, iz nekog razloga, nitko nema hrabrosti da proglasi njegovu smrt.

Govoreći o antagonističkim kontradikcijama kapitalizma, klasici su napravili “željezni” zaključak da će socijalizam zamijeniti kapitalizam. Međutim, s ovim se ne mogu u potpunosti složiti.

Nikakvog “željeznog” determinizma u povijesti nema i ne može ga biti. “Gospodari novca” shvaćaju da je, egzistirajući nekoliko stoljeća kapitalistički model ekonomije i društva, zastario. I “planski” pripremaju čovječanstvo za prelazak na drugačiji model, u kojem će oni ostati gospodari, ali ovaj put ne novca, već cijelog svijeta kao skupa prirodnih resursa, materijalnih proizvodnih snaga i svih ljudi na planeti.

Pri čemu, moć nad ljudima treba odnositi na njihove umove.

Bez razumijevanja ovih tektonskih procesa u globalnom kapitalizmu teško je razumjeti mnoga sadašnja dešavanja u svijetu: pojavu Islamske države, rat na Bliskom i Srednjem Istoku, “seobu naroda” u Europu, “demokratsku revoluciju” u Ukrajini itd. Sve su ovo elementi divovskog projekta za transformaciju propalog kapitalizma u drugu društveno-ekonomsku formaciju, koju možemo nazvati “novi robovlasnički sustav”.

Suprotstaviti se novom ropstvu je moguće samo u slučaju, ako se shvati kakvi su planovi sadašnjih “gospodara novca”.
 
(fakti.org/uredio:nsp)