PROPAGANDA ZAPADNIH MEDIJA O S.KOREJI PONOVO RAZOTKRIVENA: ‘Stan i auto ti daje država, računa nema, dugova nema …’

Njihov prosječan osobni dohodak je između 300 i 350 dolara, ističe odbojkaški stručnjak

Ugledni odbojkaški trener Branislav Moro trenutno za kruh zarađuje u glavnom gradu Sjeverne Koreje, preciznije u Pyongyangu u klubu pod imenom ‘425 sport klub’ u kojem je 425 oznaka vojske. To je, generalno gledano, vojska sportaša

Jedini je stranac u tamošnjem svijetu sporta, a otkrio je zanimljive pojedinosti o zemlji o kojoj vladaju velike predrasude.

“Uglavnom nas i mediji pogrešno informiraju, ne znam ni zašto, jer ne postoji nikakav interes u tome. Mi recimo čitamo da su djeca tamo gladna, a djeca su na pijedastalu u odnosu na nas. Imaju bolje vrtiće, bolje uvjete, eto počevši od jedne banalne stvari – teren oko vrtića im je podstavljen gumom od pet centimetara i to im je standard da se dijete ne bi povrijedilo kad padne. Imaju čak i zatvorene bazene unutar vrtića i to ne jedan, već po nekoliko”, ističe Moro.

“Ova zemlja ima perspektivu, nikome ništa ne duguje, imaju fenomenalnu industriju hrane. Njihov prosječni osobni dohodak je između 300 i 350 dolara, ali stan i auto dobivaju od države. Ne plaćaju školovanje, ne plaćaju zdravstvo, ne plaćaju komunalije. Država osigurava sve”.

Moro dodaje da u toj zemlji vladaju potpuno drugačije utemeljene vrijednosti, koje ni utjecaj sa Zapada koji bi dopreo kroz glazbu ili film ne bi mnogo promijeniti.

“U mojoj ekipi sve djevojke znaju svirati klavir, violine, što je kod nas već postalo neobično, takorećii egzotika. Da ne pominjem čitanje knjiga, jer ne mogu kćer natjerati da pročita ni dvije knjige. Jednom sam na treningu u najsuvremenijoj teretani pustio modernu, zapadnu glazbu, ali nitko nije bio oduševljen. Njima se nešto i ne sviđa takva glazba. Slušaju, mogu vam reći dobru glazbu. Imaju jednu fenomenalnu grupu Morango, žensku skupinu sastavljenu od jedno 16-18 djevojaka, od kojih 6-7 pjevaju , a ostale sve sviraju. Bila je slovenska grupa Laibach u Pjongjangu, što je meni neshvatljivo.”

Vođu Kim Jong-Un još uvijek nije upoznao, ali je morao dobiti njegov blagoslov za rad.

“Oni su vrlo obazrivi ljudi i o svemu se vodi računa. Moj trening je uvijek praćen kamerom, što mi je možda malo u početku smetalo, ali sam poslije vidio da se oni tako analitički odnose prema svim poslovima. Obično možete pročitati da odnos prema Kim Jong-Un-u izgleda fanatično, ali meni izgleda fantastično. Volio bih da mi isto tako volimo našeg predsjednika, ma tko god on bio, ma kog uvjerenja, koje god političke stranke. Predsjednik je zaslužio da ga poštuje narod koji ga je izabrao i samim tim i da ga voli. Te norme bi trebalo važiti za svakog predsjednika u svakoj zemlji, kaže Moro, koji još nije upoznao “vođu”, ali je sam vođa, Kim Jong-un dao “blagoslov” za njegov
novi ugovor.”

Otkrio je Moro i zanimljivosti vezane uz uvjete u kojima radi.

“Imam vjerojatno bolje uvjete za rad nego 90% klubova u Europi. Bolje nego u Njemačkoj. Moj trening je uvijek praćen kamerom, što mi je u početku smetalo, ali sam poslije shvatio da se samo analitički odnose prema svim poslovima”.

Radi u klubu pod nazivom “425 sport klub”, gdje je 425 oznaka armije koja je zadužena za oblast sporta. To je jedna, u doslovnom značenju, vojska sportaša, jer 90 posto sporta je regulirano kroz vojsku, ostali dio kroz policiju.

“To nije ništa neobično, takav sustav prakticira se i u pojedinim regijama Kine. Oni ulažu puno u sport, čak ima i ulica u Pyongyangu koja se zove ulica Mladosti, u kojoj se nalaze 32 sportske hale s gledalištem. Svaki sport ima svoju halu. Ipak, odbojka ima posebno mjesto, a popularan je i nogomet”, objašnjava nam on.

Za kraj Branislav Moro otkriva pravilo broj 1 u Sjevernoj Koreji. “Kada dođete tamo prvo vam pojasne da nema “Južna Koreja”. Južna se naziva Koreja, a Sjeverna nosi naziv Demokratska Narodna republika Koreja. Oni isključivo prihvaćaju takav odnos i takvo obraćanje prema državi. Koreja je naklonjena prema Americi, a DNR Koreja prema Kini i Rusiji “, pojašnjava Moro.

A sada pogledajte dokumentarni film hrvatske televizije i usporedite ova dva slučaja:
 

 
(kurir.rs,youtube/uredio:nsp)