Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » Featured, MEDIJI » I pobunjenici koji su ga ubili sada priznaju: Pod Gadafijem, Libija je bila mnogo bolja!

I pobunjenici koji su ga ubili sada priznaju: Pod Gadafijem, Libija je bila mnogo bolja!

putin-gadafiOvog 20. listopada navršava se četiri godine od smrti bivšeg libijskog vođe Muammar Gaddafija, koji je ubijen u blizini njegovog rodnog grada Sirta. Ali, umjesto napretka i deeokracije, Libija se opasno primakla točki bez povratka

U zemlji vlada kaos, islamski militanti teroriziraju civile, a za vlast se bore dvije rivalske vlade, piše za američki portal “Ol monitor” libijski akademik i novinar Mustafa Feturi.

Libijske vlasti nikada nisu u potpunosti istražile smrt bivšeg lidera, unatoč obećanjima da će to učiniti, a Omran Bin Shaban, pobunjenik zaslužan za uhićenje Gaddafija je pod nerazjašnjenim okolnostima, umro je u Francuskoj 2012. godine dok je primao terapiju.

Gaddafijeva smrt je orijentir za Libiju, ali svakako loš. Narod kojem je dosta nasilja i rata libijske revolucije, želi povratak pravde i vladavine zakona. Sve što se događa dovodi do jednostavnog pitanja: Da li je Libija bolja bez Gaddafija?

Većina Libijaca bi voljela da je mogla vidjeti Gaddafija pred sudom, jer je na mnoga pitanja samo on mogao odgovoriti. Uostalom, vladao je više od četiri desetljeća. Ali, sada većina Libijaca, uključujući i bivše srednje rangirane lidere pobunjenika, misli da je Gaddafi ubijen upravo zato da ne bi dobio priliku govoriti.

Hasan, bivši lider pobunjenika koji ne želi koristiti svoje pravo ime iz straha od odmazde, rekao je da “Gaddafijeva smrt svakako nije ono što su oni željeli, ali da su je željeli domaći i strani političari željeli, jer je znao previše”. Kako je rekao, Gadafijeva ispovest bi nanijela ozbiljnu političku sramotu mnogim regionalnim i svjetskim liderima.

Na pitanje o današnjoj situaciji u njegovoj zemlji, Hasan kaže:

“Nije obećavajuća, a mnogima od nas bivših pobunjenika je krivo, jer nismo očekivali da bude tako loše.”

Bez sumnje, Libija je danas slomljena zemlja bez središnje vlade, navodi Mustafa Feturi. Umjesto toga, ona ima dvije zavađene vlade – jedna u Tripoliju, koju ne priznaje nijedna druga država, a drugu u gradu El Bajada, koja ima beskorisno međunarodno priznanje. Istovremeno, u zemlji djeluju i različite terorističke skupine. Najopasnija od njih je Islamska država (IS), koja se do sada proširila na tri grada: Derna na istoku Libije, Sirt u središnjoj Libiji i Subrat na zapadu.

Veliki broj Libijaca dijeli Hasanovo mišljenje, naročito ako usporede svoju zemlju danas, s onim što je bila pod vladavinom Gadafija.

Prije manje od dva tjedna, Islamska država je poduzela do sada svoj najsmjeliji napad u Libiji, na zatvor o okviru zračne baze Mitigate u Tripoliju, za koju se vjerovalo da je sigurna. Istodobno, različite milicije i dalje djeluju izvan svake kontrole vlade, dok sudstvo jedva funkcionira. Uhićenja, kidnapiranja i ubojstva se i dalje dešavaju, mada u manjoj mjeri nego prije tri godine. Sporadične pucnjave, barikade i isključenja struje su postali rutina.

libija-prije-poslijeBengazi, drugi glavni grad u Libiji, u kojem je u veljači 2011 revolucija počela, je gotovo potpuno uništen u ratu između vojske međunarodno priznate libijske vlade, sa sjedištem u gradu El Bajada, i različitih islamističkih frakcija koje su usredotočene uglavnom u sjevernom primorskom dijelu grada.

Glavni grad Tripoli je pod kontrolom vlade koju ne priznaje nijedna druga država. Ona je stvorena poslije krvavog sukoba koji je okončan u kolovozu 2014. uništenjem aerodroma i zauzimanjem grada, što je primoralo međunarodno priznatu vladu da pobjegne u istočnu Libiju.

U odnosu na prije godinu dana, život za obične Libijce u prijestolnici se možda malo popravio, ali je još uvijek daleko od normalnog – a normalno je ono što je nekad bilo pod Gaddafijem. Ljudi još uvijek nemaju sigurnost i bore se da sastave kraj s krajem, zbog naglog porasta cijena i malo dostupnih subvencioniranih osnovnih namirnica.

Osnovne medicinske usluge su skoro nepostojeće, što primorava ljude da se liječe u susjednom Tunisu. Onima koji imaju novca i žele ići u Europu iz bilo kojeg razloga, sve je teže, jer su sve ambasade zapadnih zemalja odavno zatvorene; da bi se prijavili za vizu, Libijci moraju putovati u Tunis.

Proizvodnja nafte, glavni izvor prihoda vlade je pala za tri četvrtine, a zemlja sada vadi manje od pola milijuna barela dnevno, zabog čega nema toliko potrebnog novca za plaće tisuće državnih službenika.

Plaće vladine birokracije kasne najmanje tri mjeseca. Svi glavni infrastrukturni projekti, koji su bili u tijeku kada su nemiri počeli prije četiri godine su stali, a sve veće strane tvrtke su otišle, ostavljajući za sobom zahrđale građevinske kranove. Tisuće Libijaca je i dalje raseljeno unutar zemlje, a procjenjuje se da je milijun građana bilo prinuđeno tražiti sigurnost u inozemstvu – naročito u Egiptu i Tunisu.

Većina škola i sveučilišta tek treba otvoriti svoja vrata za ovu školsku godinu, a učenici najveći dio svog vremena provode vani igrajući se na nesigurnim ulicama.

U međuvremenu, političke frakcije se i dalje svađaju oko sastava naredne vlade u beskrajnim razgovorima pod okriljem UN-a u Maroku. Ljudi imaju sve manje nade da će njihova zemlja biti sačuvana u skorije vrijeme.

Hasan smatra da “razgovori nikada neće zemlji donijeti ništa”, priznajući da je “život pod Gadafijem bio mnogo bolji nego što je sada.”
 

 
(kurir.rs,youtube/uredio:nsp)

KAOS! NIJEMCI NA NOGAMA I U STRAHU: Škole tjeraju djecu da čiste za migrantima, mijenjaju im posteljinu i služe im
ROBERTS: Nizozemsko izvješće o malezijskom Boeingu MH17 vrijedi koliko i onaj službeni o 11. rujna 2001.

Filed under: Featured, MEDIJI · Tags: , , , , , , , , , , , ,

 
reklama