Poglavari sirijskih kršćana: “Ne trebaju nam pozdravni govori i doček izbjeglica, neka Zapad prestane naoružavati naše krvnike!”

Prvi čovjek Rimokatoličke crkve, papa Mario Bergoglio, svojim apelom župama i svetištima u Europi da svaka od njih primi barem jednu izbjegličku obitelj je pokazao brigu za one koji trpe, te pozvao sve kršćane da se u izvanrednim situacijama ponašaju kako nalaže Evanđelje i da prihvate one koji su odbijeni na granici, piše vatikanska agencija Fides, ali istovremeno prenosi riječi alepskog biskupa koji ne želi da Sirijci i kršćani napuštaju svoju domovinu, nego da ostanu na svojih tisućljetnim ognjištima

“Pred ratovima koji su zapalili Bliski istok mi izražavamo našu snažnu želju da kao kršćani i kao Crkva ostanemo u našoj zemlji i učinimo sve da zadržimo nadu”, tako je isusovac mons. Antoine Audo, biskup Aleppa i predsjednik Caritasa Sirije, za Fides prokomentirao papinu inicijativu da se mobiliziraju kršćanske zajednice Europe i prihvate izbjeglice koje dolaze iz područja sukoba u Africi i Aziji.

Upravo su izbjeglice koje su pobjegle iz Sirije i Njemačkoj – koja im je otvorila svoja vrata – ovih dana u središtu medijske pozornosti. Međutim, alepski biskup ove pojave komentira prema kriterijima geopolitičke realnosti i pastoralne skrbi.

“Zbog teške situacije, povećanja siromaštva, teškoća u liječenju bolesti, nakon više od četiri godine rata smo svi iscrpljeni”, rekao je biskup Audo koji je cijelo ljeto proveo pokušavajući ublažiti probleme vodoopskrbe i električne energije, što je, kako kaže, “za stanovništvo Aleppa bilo strašno”.

“Danas je grad bio obavijen s dvije oluje prašine, nije se moglo vidjeti ništa i govorili smo si međusobno kako nam je samo to nedostajalo. U isto vrijeme, ne možemo iskreno reći ljudima: bježite, odlazite, netko će vas dočekati. Poštujemo obitelji koje imaju djecu i odluče da odu. Nikada neću reći jednu riječ, jedan pogrešan sud o onima na koji odlaze jer žele zaštititi svoju djecu od patnje. No, za nas je velika bol vidjeti obitelji koje odlaze, a mnoge od njih su kršćani. To je znak da rat neće završiti ili da će u konačnici pobijediti oni koji žele uništiti ovu zemlju”, rekao je mons. Antoine Audo.

Scenarij kojeg predviđa alepski biskup je da je sporo, smrtonosno krvarenje koje će isprazniti zemlju od njenih najboljih snaga.

“Čak u Aleppu se među mladim ljudima čuti priče da jedni drugima kažu: okupimo se i bježimo, sami, bez dopuštenja naših obitelji. To je ozbiljan fenomen očaja. No, to je ono što se događa. To znači da će samo starci ostati ovdje”, nastavlja alepski biskup.

Osim toga, komentirajući fenomen izbjeglica i masovnog iseljavanja, predsjednik Caritasa Sirije osuđuje sustavno prikrivanje vojne i geopolitičke dinamike koja je do svega dovela.

“Činimo sve da obranimo mir. I dok na Zapadu tvrde da rade sve kako bi obranili ljudska prava, ovim samo stvaraju uvjete za dalje rasplamsavanje ovog sramotnog rata. Ovo je strašni paradoks u kojem se nalazimo. I mi više ne možemo ni razumjeti što oni stvarno žele”, zaključuje mons. Antoine Audo.

Dobrodošli Sirijci, ali je vrijeme da se zaustave koljači ISIL-a

Nakon što smo bili impresionirani automobilima i autobusima koji su u kolonama vozili u europskim autocestama, objavljivali na društvenim mrežama sliku malog Aylana, pjevali Ode radosti Sirijcima po dolasku u stanicu u Münchenu, vrijeme je da malo stanemo i izvučemo neke zaključke.

Mons. Antoine Audo na kraju svoje izjave tvrdi kako već ni sam ne zna što to Zapad uopće hoće, ali samo nekoliko minuta ranije tvrdi kako ovom politikom Siriju napuštaju njene najbolje snage i da će se, ako se ovaj egzodus nastavi, ta zemlja pretvoriti u pozornicu dugog i krvavog rata u kojem će između naoružanih skupina ostati samo starci.

Budući da izbjeglice s Bliskog istoka nisu došle niotkuda, treba jasno reći da su došle iz zemalja u kojima je bjesni teroristička prijetnja “Islamske države”.

Istinu svima je rekao sirijski dječak od trinaest godina, Kinan Masalmeh, koji je pred kamerama ispred kolodvora u Budimpešti rekao:

“Zaustavite rat u Siriji, molim vas. Neka prestane sad i mi nećemo morati dolaziti u Europu.”

To je ono što godinama ponavljaju svi sirijski i irački biskupi i župnici, bez obzira kojoj kršćanskoj konfesiji pripadali.

U lipnju ove godine je sirijski pravoslavni patrijarh Aphrem II poručio:

“Postoje snage koje ISIL opskrbljuju oružjem i novcem, jer im ISIL itekako koristi u ovom raskomadanom ratu! Od Zapada smo tražim da prestane naoružavati naše krvnike!”

Molbe za pomoć koje upućuju sirijski kršćani Zapadu su prave i konkretne, a ne one koja je Zapad nametnuo sankcijama ili Barack Obama sa svojom podrškom “umjerenim pobunjenicima”, što je samo licemjerni eufemizam kojim je pogoršao ionako tešku situaciju.

Kao što je rekao je grčko-katolički patrijarh Grgur III Laham: “Zapadnim vladama kažem da nije ključno primiti i smjestiti izbjeglice, nego zaustaviti sukob u korijenu. Svatko mora biti uključen, od Zapada do arapskih zemalja, od Rusije do Sjedinjenih Država. To je ono što očekujemo. Mir! Ne riječi o migrantima i pozdravne govore.”

Zapadni lideri, kojima se obraćaju poglavari sirijskih kršćanskih zajednica, ne žele čuti ni poruku alepskog biskupa, ni pravoslavnog patrijarha u Siriji Aphrema II ili grko-katoličkog patrijarha Grgura III Lahama koji je ovih dana poslao pismo mladim kršćanima, moleći ih da zaustave “tsunami” emigracije koja prijeti da se zemlja isprazni od kršćanske nazočnosti.

Islamistički teroristički pokreti, uključujući “Islamsku državu”, samo su ubrzali val migracije koji je pogodio Siriju, ali i Libanon i Irak.

Prema posljednjim podacima, u 2011. Je najmanje 450 tisuća od 1,7 milijuna Sirijaca kršćana pobjeglo iz svojih gradova i sela. Sada žive u inozemstvu ili se smatraju unutarnjim izbjeglicama u vlastitoj zemlji. U susjednom Iraku je u posljednjem desetljeću kršćansko stanovništvo je palo s jednog milijuna na manje od 300 tisuća, i dalje pada.

Asia News prenosi da je patrijarh Grgur III Laham napisao pismo mladim Sirijci u kojem im je poručio “kako brine za njih, za njihovu vjeru, njihov život, njihovo obrazovanje, tradiciju i njihovu budućnost.”

“Želimo da ostanu i da brinemo o njima, ali u isto vrijeme želimo im biti blizu ako se odluče otići. Otvorit ćemo nove župe u mjestima u dijaspori, svugdje gdje ti mladi ljudi pronađu utočište”, poručio je grko-katolički patrijarh u Siriji.

Grgur III Laham je govorio o “duhovnoj boli i patnji mlade generacije, ali i budućnosti Crkve, jer Crkva bez mladosti nije živa”.

On je jasno rekao kako “nikome ne želi zabraniti da ode, ali također poručuje da imaju strpljenja i povjerenja”.

“Teroristi su uništila svako sjeme civilnog društva u Siriji, počevši od škola i obrazovnih institucija. Samo ovdje, u Siriji, uništeno je najmanje 20 tisuća škola. Bez obrazovanja će se ta djeca već u djetinjstvu odgajati da budu budući teroristi, novi članovi Islamske države… To je najveća drama. Stoga je izazov za nas kršćane da i dalje ostanemo prisutni u regiji, čak i ako je se kršćanstvo našlo na udaru, te da nastavimo dijaloga s muslimanima. Bez kršćana bi se ovdje dogodio pravi civilizacijski šok”, kaže Grgur III Laham.

Kako bi se osigurala život i budućnost zajednice, sirijska Crkva je poduzela male inicijative i daje kredite od oko 50 tisuća dolara kao potporu ciljanim projektima kao što su izrada svijeća, priprema hrane kod kuće ili izgradnja peći za proizvodnju kruha.

Želi se pomoći i obiteljima koje se vraćaju u uništena sela, a sada su u miru, dajući im barem jednu sobu u kojoj će početi živjeti iznova i postupno nastaviti na putu gdje su stali.

Nažalost, kolijevka kršćanstva je danas postala kolijevka mučeništva, kako za kršćane, tako i sve ostale Sirijce koji su činili skladni i šaroliki etno-religijski mozaik te bliskoistočne zemlje, a koji danas postoji još samo u područjima pod kontrolom “diktatorskog režima” Bashar Al-Assada. Dovoljno se sjetiti borbi za Ma’loulu, danas slobodno selo zahvaljujući sirijskoj vojsci i borcima Hezbollaha u kojem se kip Gospe opet vratio na obližnji planinski vrh, kao i borbi za grad Saidnayu kojega su htjele “osloboditi” snage “umjerene oporbe”.

Unatoč svim naporima sirijske vojske , Hezbollaha i lokalnih snaga, kao i kršćanskih milicija na sjeveroistoku Sirije, zemlji prijeti nestanak jednog dijela populacije, bez kojeg Sirija više nikada neće biti ista.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)