Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » SVIJET U RATU, TEORIJE ZAVJERE » Drugi svjetski rat je projekt svjetske financijske oligarhije: Svjetski rat je bio jedini spas za Ameriku i Hitler je dobio nalog da krene

Drugi svjetski rat je projekt svjetske financijske oligarhije: Svjetski rat je bio jedini spas za Ameriku i Hitler je dobio nalog da krene

hitler-njemackaPiše: Valentin Katasonov

  • Neki povjesni─Źari smatraju da je bankar Hjalmar Schacht imao zna─Źajniju ulogu u upravljanju Njema─Źkom tijekom Drugog svjetskog rata nego Hitler. Samo, on nije bio javna li─Źnost
  • Njema─Źka za pet godina poslije Prvog svjetskog rata dobila isto onoliko stranih kredita koliko je Amerika dobila za 40 godina koje su prethodile Prvom svjetskom ratu. Rezultat toga je bio: pora┼żena Njema─Źka je ve─ç 1929. godine izbila na drugo mjesto u svijetu po industrijskoj proizvodnji, prestigav┼íi ÔÇőÔÇőEnglesku
  • Predsjednik Reichsbanke Schacht je u jesen 1930. godine putovao preko oceana da bi sa svojim ameri─Źkim kolegama razmotrio detalje plana dovo─Ĺenja Hitlera na vlast. Nakon ┼íto su Hitlerova kandidatura i njegovo promoviranje bili definitivno odobreni na tajnom sastanku bankara u SAD – Schacht se vratio u Njema─Źku.
  • Tijekom cijele 1932. godine on je radio s njema─Źkim bankarima i industrijalcima, tra┼że─çi od njih potpunu podr┼íku Hitleru. I takva podr┼íka je data. Sredinom studenog 1932. Godine – 17 najve─çih bankara i industrijalaca poslalo je predsjedniku Hindenburgu pismo u kojem su tra┼żili da imenuje Hitlera za reichkancelara
  • Ruzveltovom ekonomski plan je po─Źeo ┼ílajfati. To je postalo jasno ve─ç 1937. godine. Jedini spas za ameri─Źki kapitalizam mogao je biti svjetski rat. Gospodari novca su zato 1939. godine, koriste─çi sve raspolo┼żive poluge, po─Źeli vr┼íiti pritisak na Hitlera da hitno zapo─Źne veliki rat na Istoku

Drugi svjetski rat nije zapo─Źeo “pomahnitali furer”, koji se navodno igrom slu─Źaja na┼íao za kormilom vlasti u Njema─Źkoj.

Drugi svjetski rat je projekt svjetske financijske oligarhije, anglo-ameri─Źkih gospodara novca. Upravo su oni, preko takvih ustanova kao ┼íto su Federalne rezerve SAD i Banka Engleske, odmah po zavr┼íetku Drugog svjetskog rata pristupili pripremama za sljede─çi oru┼żani sukob svjetskih razmjera. Meta je bio SSSR.

Va┼żni momenti unutar tih priprema bili su Dozov plan i Jungov plan, osnivanje banke za me─Ĺunarodne obra─Źune, proglas Njema─Źke da prestaje s pla─çanjem reparacija u skladu s Pari┼íkim mirovnim sporazumom i pre┼íutna suglasnost biv┼íih saveznika (SSSR) Rusije s tom odlukom, sna┼żan priljev stranih investicija i kredita u gospodarstvo Tre─çeg rajha i militarizacija njema─Źke privrede suprotno odredbama Pari┼íkog mirovnog sporazuma.

Klju─Źne figure u zakulisnoj operaciji anglo-ameri─Źkih gospoddara novca bile su dinastije Rockefeller i Morgan, Montagu Norman (direktor Banke Engleske), Hjalmar Schacht (direktor Rrichsbanke i ministar gospodarstva Tre─çeg rajha).

Strate┼íka zamisao Rockefellera i Morgana bila je da ekonomski pot─Źiniti Europu sebi, a da pomo─çu Njema─Źke nafilane stranim investicijama i kreditima zadaju te┼żak udarac sovjetskoj Rusiji i vrate je pod okrilje svjetskog kapitalisti─Źkog sustava kao koloniju.

Montagu Norman (1871-1950.) Imao je va┼żnu ulogu posrednika izme─Ĺu ameri─Źkog financijskog kapitala i politi─Źkih i poslovnih krugova Njema─Źke.

Hjalmar Schachtu je bila dodijeljena uloga organizatora vojne gospodarstva fa┼íisti─Źke Njema─Źke. Zna─Źajke prikrivanja zakulisne operacije gospodara novca vr┼íili su politi─Źari tipa Franklin Roosevelt, Neville Chamberlaina i Winstona Churchilla.

U Njema─Źkoj je pored Hjalmar Schachta glavni izvr┼íitelj tih planova bio Hitler. Zanimljivo je da neki povjesni─Źari smatraju da je H. Schacht imao zna─Źajniju ulogu u upravljanju Njema─Źkom tijekom Drugog svjetskog rata nego Hitler. Samo, on nije bio javna li─Źnost.

Dozov plan, koji je usvojen na prijedlog anglo-ameri─Źkih bankara, predvi─Ĺao je smanjenje reparacijskog bremena Njema─Źke (┼íto je vrlo te┼íko palo Francuskoj koja je dobivala vi┼íe od pola svih reparacija) i davanje Njema─Źkoj financijske pomo─çi u vidu kredita od strane SAD i Engleske navodno radi oporavka gospodarstva i kasnijeg ispla─çivanja reparacija u potpunosti.

U razdoblju od 1924 do 1929. Godine, Njema─Źka je prema Dozovom planu dobila od SAD 2,5 milijarde dolara, a od Engleske – 1,5 milijardu. Po dana┼ínjem te─Źaju to je otprilike jednako bilionu dolara.

Hjalmar Schacht je, kao jedan od koautora i realizatora Dozovog plana, sumiraju─çi rezultate realizaciju tog plana 1929. godine, sa zadovoljstvom isticao da je “Njema─Źka za pet godina dobila isto onoliko stranih kredita koliko Amerika dobila za 40 godina koje su prethodile Prvom svjetskom ratu”.

Rezultat toga je bio da je pora┼żena Njema─Źka ve─ç 1929. godine izbila na drugo mjesto na svijetu po industrijskoj proizvodnji, prestigav┼íi ÔÇőÔÇőEnglesku.

Tijekom 1930-tih godina proces “pumpanja” njema─Źkog gospodarstva investicijama i kreditima se nastavio. S tim ciljem je – u skladu s Jungovim planom – 1930. godine osnovana Banka za me─Ĺunarodna poravnanja (Bank for International Settlements, u daljnjem tekstu – BIS) u ┼ávicarskoj (Basel). Zvani─Źni cilj banke BIS je bio isplata reparacija od strane njema─Źke zemljama-pobjednicama. Me─Ĺutim, kretanje novca kroz BIS je fakti─Źki i┼ílo u suprotnom pravcu – iz SAD i Engleske u Njema─Źku.

Ve─çi dio strate┼íki va┼żnih njema─Źkih kompanija je po─Źetkom 1930-tih godina pripadao ameri─Źkom kapitalu ili je bio pod njegovom djelomi─Źnom kontrolom. Jedan dio kapitala je pripadao engleskim investitorima. Tako je njema─Źka naftno-prera─Ĺiva─Źka industrija i proizvodnja sinteti─Źkog benzina iz ugljena pripadala ameri─Źkoj korporaciji “Standard Oil” (Rockefelleri).

hitler-i-Hjalmar-scaht-bankarAdolf Hitler i Hjalmar Schacht

Jezgra njema─Źke kemijske industrije bila je tvrtka “FarbenindustrieAG” koja je pre┼íla pod kontrolu “Morgan Group”. ─îetrdeset posto telefonske mre┼że Njema─Źke i 30 posto dionica tvrtke za proizvodnju aviona “Focke Wulf” pripadalo je ameri─Źkoj kompaniji “ITT”.

Jezgra njema─Źke radio i elektrotehni─Źke industrije bili su koncerni “AEG”, “Siemens”, “Osram”, a oni su pre┼íli pod kontrolu ameri─Źke tvrtke “General Electric”.

I “ITT”, i “General Electric” pripadali su financijskoj imperiji Morganovih. I na kraju, 100 posto dionica koncerna “Volkswagen” nalazilo se pod kontrolom ameri─Źke automobilske korporacije “Ford”.

U trenutku Hitlerovog dolaska na vlast pod potpunom kontrolom ameri─Źkog financijskog kapitala na┼íle su se sve strate┼íki va┼żne grane njema─Źkog gospodarstva – prerada nafte i proizvodnja sinteti─Źkog goriva, kemijska, automobilska, avio, elektrotehni─Źka i radio-industrija, zna─Źajan dio strojne industrije (ukupno 278 tvrtki i koncerna).

Osim toga, pod kontrolu ameri─Źkog kapitala dospjele su vode─çe njema─Źke banke – “Deutsche Bank”, “Dresdner Bank”, “Donat Bank” i niz drugih.

Hitler je 30. sije─Źnja 1933. godine postao reichkancelar. Prije toga njegovu kandidaturu pa┼żljivo su prou─Źili ameri─Źki bankari.

Predsjednik Reichsbanke H. Schacht je u jesen 1930. godine putovao preko oceana kako bi sa svojim ameri─Źkim kolegama razmotrio detalje plana dovo─Ĺenja Hitlera na vlast. Nakon ┼íto su Hitlerova kandidatura i njegovo promoviranje bili definitivno odobreni na na tajnom sastanku bankara u SAD, H. Schacht se vratio u Njema─Źku.

Tijekom cijele 1932. godine on je radio s njema─Źkim bankarima i industrijalcima, tra┼że─çi od njih potpunu podr┼íku Hitleru. I takva podr┼íka je data. Sredinom studenog 1932. godine 17 najve─çih bankara i industrijalaca poslalo je predsjedniku Hindenburgu pismo u kojem su tra┼żili da imenuje Hitlera za reichskancelara.

Posljednji radni sastanak njema─Źkih finansijsera prije izbora odr┼żan je 4. sije─Źnja 1933. godine u vili poznatog njema─Źkog bankara Schroedera blizu K├Âlna.

Nakon dolaska na vlast nacional-socijalista, financijsko-kreditni i trgova─Źko-ekonomski odnosi njema─Źke s anglosaksonskim svijetom dosti┼żu kvalitativno novu razinu. Hitler odmah daje ─Źuvenu izjavu da ne namjerava pla─çati reparacije. To je, normalno, dovelo u pitanje sposobnost Francuske i Engleske da Americi vra─çaju kredite dobivene tijekom Prvog svjetskog rata, ali je preko oceana Hitlerova izjava primljena bez bilo kakvih primjedbi.

U svibnju 1933. godine H. Schacht ide u još jednu posjetu SAD. Tamo se sastaje s predsjednikom SAD F. Rooseveltom i najvećim bankarima i potpisuje sporazum o uzimanju kredita od Amerike u vrijednosti milijardu dolara. U lipnju iste godine H. Schacht putuje u London i pregovara sa M. Normanom.

Sve se odvija kao u bajci: Englezi pristaju da Tre─çem Reichu daju kredite u vrijednosti dvije milijarde dolara i istovremeno se ne bune protiv prestanka servisiranja i vra─çanja engleskih kredita koje je Njema─Źka ranije uzela. Pojedini povjesni─Źari smatraju da je ni┼íta manje va┼żan razlog takve popustljivosti ameri─Źkih i engleskih bankara bilo to ┼íto je SSSR 1932. godine zavr┼íio prvu petoletku, koja je neo─Źekivano za Zapad dovela do naglog ja─Źanja ekonomskih pozicija sovjetske dr┼żave. Bilo je izgra─Ĺeno i pu┼íteno u rad nekoliko tisu─ça poduze─ça, prije svega u te┼íkoj industriji.

Ovisnost SSSR od uvoza strojeva i opreme u roku od nekoliko godina naglo se smanjila. Mogu─çnosti za ekonomsko gu┼íenje Sovjetskog Saveza prakti─Źno su nestale. Naglasak je stavljen na rat, po─Źela je bjesomu─Źna militarizacija Njema─Źke.

Lako─çi dobivanja ameri─Źkih kredita pridonijelo je i to ┼íto je prakti─Źki istovremeno s dolaskom Hitlera na vlast u Njema─Źkoj u SAD do┼íao na vlast predsjednik Franklin Roosevelt. Njega su podr┼żali isti ameri─Źki bankari koji su u jesen 1931. godine podr┼żali Hitlera. Novope─Źeni predsjednik nije mogao ne odobriti velikodu┼ínu kreditnu gestu u korist novog re┼żima u Berlinu. Usput, mnogi su isticali veliku sli─Źnost izme─Ĺu “novog ekonomskog te─Źaja” Roosevelta u SAD i ekonomske politike Tre─çeg reicha u Njema─Źkoj. Nema ni─Źeg ─Źudnog u tome. Konzultanti i autori ekonomske politike u obje dr┼żave bili su isti ljudi, u prvom redu iz ameri─Źkih financijskih krugova.

Ipak, Rooseveltov “novi ekonomski te─Źaj” prili─Źno se brzo po─Źeo suo─Źavati s problemima. Amerika se 1937. godine ponovno na┼íla u vrtlogu krize, pa su ameri─Źki industrijski kapaciteti 1939. godine bili uposleni tek 33 posto (u jeku krize 1929-1933. – 19 posto). Ocjenjuju─çi situaciju u SAD 1939. godine, jedan od najbli┼żih Rooseveltovih savjetnika R. Tagvel pisao je:

“Vlada 1939. godine nije mogla posti─çi nikakav uspjeh. Sve je bilo nejasno do Hitlerovog upada u Poljsku. Maglu je mogao ras─Źistiti samo mo─çni vjetar rata. Sve druge mjere koje su Rooseveltu bile na raspolaganju ne bi dale nikakav rezultat”.

U takvim uvjetima jedini spas za ameri─Źki kapitalizam mogao je biti samo svjetski rat. Gospodari novca su 1939. godine, koriste─çi sve raspolo┼żive poluge, po─Źeli vr┼íiti pritisak na Hitlera da hitno zapo─Źne veliki rat na Istoku.

Va┼żan instrument politike gospodara novca tijekom Drugog svjetskog rata bila je Banka za me─Ĺunarodna poravnanja (BIS). Ona je slu┼żila kao isturena karaula ameri─Źkog kapitala u Europi i karika koja povezuje anglosaksonski i njema─Źki kapital, svojevrsni offshore centar kozmopolitskog kapitala koji mu je pru┼żao za┼ítitu od politi─Źkih vjetrova, ratova, sankcija i sl. Iako je BIS osnovan kao dioni─Źko dru┼ítvo, njegov imunitet od dr┼żavnog mije┼íanja, pa ─Źak i oporezivanja kako u vrijeme mira, tako i rata bio je zajam─Źen me─Ĺunarodnim sporazumom potpisanim 1930. godine u Haagu.

Glavni inicijatori osnivanja BIS bili su bankari iz njujor┼íke banke saveznih rezervi iz najbli┼żeg okru┼żenja Morganovih, direktor Banke Engleske Montagu Norman, njema─Źki financijeri Hjalmar Schacht, Walter Funk (kasnije zamijenio H. Schachta na mjestu predsjednika Reichsbanke) i Emil Poole.

Osniva─Źi BIS, koji su potpisali statut banke, bile su sredi┼ínje banke Engleske, Francuske, Italije, Njema─Źke, Belgije, kao i vi┼íe privatnih banaka. Njujor┼íka banka saveznih rezervi, koja je aktivno sudjelovala u osnivanju BIS, iz politi─Źkih razloga nije bila me─Ĺu osniva─Źima. U ime SAD Statut BIS potpisale su privatne banke “First National Bank of New York”, “JP Morgan and Company” i “First National Bank of Chicago” – svi su oni pripadali imperiji Morgan. Japan je tako─Ĺer bio zastupljen u BIS u liku privatnih banaka. U razdoblju 1931-1932. godine Banci za me─Ĺunarodna poravnanja priklju─Źilo se 19 sredi┼ínjih bannaka zemalja Europe.

Prvi predsjednik BIS bio je bankar iz klana Rockefellera – Gates W. McGarrah. On je 1933. godone napustio tu funkciju. Zamijenio ga je Amerikanac Leon Fraser, ─Źovjek Morganovih. Tijekom Drugog svjetskog rata predsjednik banke je bio isto Amerikanac – Tomas Harrington McKittrik.

O tome kako je BIS radio u interesu Tre─çeg rajha mnogo je pisano. U ratnim godinama BIS je osiguravao pla─çanje izme─Ĺu Njema─Źke i drugih zemalja, uklju─Źuju─çi one s kojima je Njema─Źka bila u ratu. Poslije Pearl Harbora tijekom svih ratnih godina BIS se i dalje spominjao u svim slu┼żbenim registrima kao Korespondentska banka Njujor┼íke banke saveznih rezervi. U ratnim godinama BIS je bio pod kontrolom nacista, ali je predsjednik banke bio Amerikanac Tomas Harrington McKittrik.

Dok su na frontovima ginuli vojnici, u Baselu su se odr┼żavali sastanci rukovodstva BIS na kojima su sudjelovali bankari iz Njema─Źke, Japana, Italije, Belgije, Engleske i SAD. Tamo je, u ┼ívicarskom “bankarskom offshore centru”, vladalo potpuno razumijevanje, tamo su intenzivno sura─Ĺivali predstavnici zara─çenih strana.

U ratnim okolnostima BIS je bio mjesto gdje se slijevalo zlato koje je Njema─Źka oplja─Źkala u razli─Źitim zemljama Europe. U o┼żujku 1938. godine, nakon ulaska hitlerovaca u Be─Ź, ve─çi dio zlata koje su oplja─Źkali u Austriji preselio se u sefove banke BIS. Istu sudbinu do┼żivjele su zlatne rezerve ─îe┼íke nacionalne banke – 48 milijuna dolara. To se dogodilo jo┼í prije po─Źetka Drugog svjetskog rata. Nakon njegovog po─Źetka, u Banku za me─Ĺunarodna poravnanja po─Źelo se slivati zlato iz koncentracijskih logora i od plja─Źkanja civilnog stanovni┼ítva u okupiranim zemljama (nakit, zlatne krunice, tabakere, pribor za jelo i sl.).

Radi se o takozvanom nacisti─Źkom zlatu, koje je obi─Źno pretapalo u zlatne poluge i slalo u BIS, druge ┼ívicarske banke ili izvan granica Europe. Poslije Pearl Harbora, to jest nakon ulaska SAD u rat, u Banci za me─Ĺunarodna poravnanja je, prema navodima ameri─Źkog znanstvenika C. Hajama, pohranjeno nacisti─Źko zlato u vrijednosti 378 milijuna dolara.

Pri─Źa o plja─Źki ─Źe┼íkog zlata pomo─çu BIS-a zaslu┼żuje da bude detaljnije ispri─Źana. Detalji te operacije rasvijetljeni su nakon ┼íto je Banka Engleske skinula oznaku tajnosti s dijela svojih arhiva 2012. godine.

U o┼żujku 1939. godine Hitlerove snage zauzele su Prag. Nacisti su, prijete─çi oru┼żjem, tra┼żili da im se preda nacionalno blago zemlje – zlatne rezerve koje su se procjenjivale na 48 milijuna dolara. Prepla┼íeni ─Źlanovi uprave banke rekli su da je zlato ve─ç predano Banci za me─Ĺunarodna poravnanja. Kako se kasnije ispostavilo, zlato iz Basela je zatim preba─Źeno u trezor Banke Engleske.

Po naredbi iz Berlina zlato je preba─Źeno na ra─Źun Reichsbanke u BIS, ali je fizi─Źki ostalo u Banci Engleske. Zatim je Banka Engleske po─Źela vr┼íiti razli─Źite operacije sa zlatom po nalozima koji su dolazili iz Berlina (iz Reichsbanke) u BIS, a zatim preusmjeravani u London.

To je bio kriminalni dogovor tri strane: Reichsbanke hitlerovske Njema─Źke, Banke za me─Ĺunarodna poravnanja i Banke Engleske. Izme─Ĺu ostalog, u Engleskoj je 1939. godine izbio pravi skandal, po┼íto je Banka Engleske vr┼íila operacije sa ─Źe┼íkim zlatom po nalozima koji su dolazili iz Berlina i Basela, a ne od ─Źe┼íke vlade.

Konkretno, u lipnju 1939. godine, tri mjeseca prije objave rata izme─Ĺu Velike Britanije i Njema─Źke, Banka Engleske je pomogla Nijemcima da prodaju zlato u vrijednosti 440 tisu─ça funta i preusmjere dio njema─Źkih zlatnih rezervi u New York (Nijemci su bili uvjereni da u slu─Źaju njihove agresije na Poljsku Sjedinjene Dr┼żave ne─çe objaviti rat).

Nedozvoljene operacije sa ─Źe┼íkim zlatom Banka Engleske vr┼íila je uz pre┼íutnu suglasnost vlade Velike Britanije, koja je bila upoznata s tim. Premijer Neville Chamberlain, ministar financija John Simon i drugi visoki du┼żnosnici vrdali su i izvla─Źili se, pribjegavaju─çi otvorenoj la┼żi (navodno, zlato je vra─çeno njegovom vlasniku ili uop─çe nije ni dano Reichsbanci).

Tek su nedavno otvorene tajne arhive Banke Engleske potvrdile da su prvi funkcioneri dr┼żave lagali, ┼ítite─çi sebe, Banku Engleske i Banku za me─Ĺunarodna poravnanja. Bilo je lako da se koordinira zajedni─Źko kriminalno djelovanje zato ┼íto je direktor Banke Engleske Montagu Norman, koji uop─çe nije skrivao svoje simpatije prema fa┼íistima, tijekom cijelog rata bio predsjednik upravnog odbora BIS,.

Na me─Ĺunarodnoj konferenciji 1944. godine u Breton Woodsu (SAD), gdje su se razmatrali planovi o budu─çem svjetskom financijskom poretku, neo─Źekivano je isplivalo pitanje neprihvatljive uloge BIS u svjetskom ratu i rada te banke za fa┼íisti─Źku Njema─Źku.

Zanemaruju─çi mnoge detalje, re─çi ─çu da je na konferenciji uz velike te┼íko─çe usvojena rezolucija o zatvaranju BIS (vi┼íe delegata i promatra─Źa poku┼íavalo je da osujeti usvajanje takve rezolucije). Me─Ĺutim, gospodari novca su odluku me─Ĺunarodne konferencije izignorirali. A na svu kompromitiraju─çu dokumentaciju koja se odnosila na rad BIS u ratno vrijeme stavljena je oznaka tajno. To tako─Ĺer poma┼że da se danas krivotvori povijest Drugog svjetskog rata.

I na kraju par rije─Źi o bankaru i finansijeru Hjalmar Schachtu (1877-1970.)

On je bio klju─Źna figura koja je upravljala ekonomskom strojem Tre─çeg rajha, izvanredni i opunomo─çeni predstavnik anglo-ameri─Źkog kapitala u Njema─Źkoj.

Schachtu je 1945. godine su─Ĺeno u Me─Ĺunarodnom vojnom tribunalu u N├╝rnbergu, ali je 1. listopada 1946. godine oslobo─Ĺen optu┼żbi. Schacht je iza┼íao suh iz vode isto kao i Hitler, koji se iz neobja┼ínjivih razloga nije na┼íao 1945. godine na popisu glavnih ratnih zlo─Źinaca. ┼átovi┼íe, Schacht se, kao da se ni┼íta nije dogodilo, vratio u bankarsku sferu Njema─Źke, osnovao i stao na ─Źelo bankarske ku─çe “Schacht GmbH” u D├╝sseldorfu.

Reklo bi se, detalj koji ne zaslu┼żuje pozornost, ali ta ─Źinjenica nam jo┼í jednom poma┼że da shvatimo da su Drugi svjetski rat pripremali i djelomi─Źno sumirali njegove rezultate anglo-ameri─Źki gospodari novca i njihovi ovla┼íteni predstavnici u Njema─Źkoj. Isti ti gospodari novca ┼żele prekrojiti povijest Drugog svjetskog rata, ali i njegove rezultate.
 
(webtribune.rs/uredio:nsp)

Kosovo kao no─çna mora stiglo u Ameriku i Veliku Britaniju: Aljaska i Havaji se ┼żele odvojiti od SAD, a ┼ákotska od Velike Britanije
┼Żivotno va┼żno: 5 bitnih suplemenata kojima ─çete za┼ítititi svoju DNK

Filed under: SVIJET U RATU, TEORIJE ZAVJERE · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

reklama