Paralelni svijet: Što je to oko nas što ne vidimo

Evidentno je da živimo u svijetu u kojem postoje razne inteligencije i bića, mada su nama većina njih nevidljiva. To se ipak objašnjava time da naša osjetila i mozak obrađuju beskonačno mali broj frekvencija koje do nas dolaze. Čak i ovo što vidimo jeste samo slika koje je složena u mozgu

Po vedama postoji kozmička hijerarhija bića.

Neki kažu da u sferu nevidljivog spadaju fenomeni otmica i izvanzemaljaca.

Vjerovali li ne, Island ima ministricu za elementarna bića! Nju konzultiraju ako ih zanima da li će npr. trasa nekog novog puta narušiti neko postojeće stanište elementarnih bića.

To su sve znanstveno nedokazane teze. Neki to zovu suptilnom energijom, subjektivnim osjećajima ili izmjerenim parametrima koji se mogu različito protumačiti.

O ovakvim i sličnim fenomenima pričao je dr Hank Wesselman, antropolog. On je često bio u kontaktu s afričkim urođenicima što mu je omogućilo da živi u okruženju gdje rijetko borave ljudi izvana.

Tijekom jednog terenskog istraživanja u južnoj Etiopiji doživio je neke čudne stvari:

“Sedamdesetih godina počeo sam spontano doživljavati proširena stanja svijesti dok sam boravio u divljini, u Etiopiji. Tada o njima nisam znao ništa, nisam uzimao droge, nisam bio član nikakvih parapsiholoških klubova.

Bio sam vrlo konzervativan i vodio istraživačke ekspedicije. To je iskustvo imalo formu osjećaja da me netko promatra. Tamo, u Africi, bilo je lavova, hijena, leoparda, bivola …

Ovi poslijednji najviše su nas zabrinjavali jer su vrlo opasni i ne vole ljude. Ali taj osjećaj da me netko motri veoma me uznemirivao.

Usred bijela dana iznenada bih zastao u radu i počeo se pažljivo ogledavati ne bih li koga vidio, ali nikada nisam vidio ništa.”

Pokušavajući shvatiti što se događa, on je uspostavio izravan kontakt s pripadnicima afričkih plemena i njihovim drevnim metodama za postizanje promijenjenog stanja svijesti:

“Bio sam na terenu s trojicom Afrikanaca. Nijedan od njih nije znao engleski. Jedan je od njih bio iz plemena s toga područja i zvao se Atiko. Atiko je bio šaman. Ja tada baš nisam znao što su šamani. Znao sam da su to plemenski vidovnjaci i vračevi.

Sjećam se kako sam ustao iz čučnja i gledao naokolo ispod oboda šešira, a zatim sam pogledao prema Atiku, koji je gledao u nešto na mojoj lijevoj strani. Skliznuo sam pogledom u tome smjeru i odjednom ugledao nešto veliko, oko dva metra iznad zemlje. Pogledao sam u šamana, a on me motrio.

Znao sam da je on to vidio. On nije znao engleski, ali ja sam znao nekoliko riječi svahilija. Pitao sam ga: Atika, što je to bilo? A on je rekao: Duh. Na njegovom jeziku: šitani.”

Ubrzo zatim, doživio je klasično iskustvo napuštanja tijela koje šamani još nazivaju “letenje duše”:

“Usred noći zatekao bih se kako se uzdižem iz tijela. Na svoje sam čuđenje otkrio da mogu proći kroz šatorsko platno, a da uopće ne povlačim patentni zatvarač. Imao sam neobične doživljaje poput sna, kao da noću letim iznad kampa.

I mogao sam gledati dolje i vidjeti šatore svojih kolega, šakale kako kopaju po jami s otpacima, vojnike u patroli uz vatru.

Mislio sam da sanjam dok mi sljedeći dan nije došao Afrikanac Kambulu, pogledao me i rekao mi: Dr. Hank, zašto ste prošle noći letjeli iznad moga šatora? To mi je privuklo pozornost.”

Ovo je zaintrigiralo doktora da se temeljitije pozabavi ovim fenomenom:

“U svojoj trilogiji ‘Šetnje duhom’ opisujem doživljaje kad sam se osjećao uvučenim u nešto potpuno neobično. Bila je to klasična šamanska inicijacija, pri kojoj su očito duhovi vladali situacijom.

Riječ ekstaza je za mene odjednom poprimila neko potpuno novo značenje. Kad se osvrnem unatrag, mislim da se dogodilo ovo: kad sam došao u dodir s onim duhovnim bićem, ono je u meni aktiviralo neki program. To je nevjerojatan program, koji se u nama razvijao tijekom evolucije.

Šamani su prvi otkrili taj program u sebi. Kad kažem šaman, većina ljudi na Zapadu sklona je zamisliti maskiranog, kostimiranog pripadnika plemena koji u mraku pleše oko vatre, sudjelujući u nekom tajanstvenom ritualu.”

Znanstvenik u njemu je pokušao naći odgovor na ono što se dogodilo:

“Moguće je da izloženost snažnom promijenjenom stanju svijesti može pokrenuti kaskadu elektrona u središnjem živčanom sustavu. Materijalizam je dominantna paradigma na Zapadu već dobrih tristo godina.

Mi težimo tome da se bavimo vanjskim prostorom, a ne unutarnjim. A unutarnji je prostor ogromno neistraženo područje o kojem čovjek još uvijek vrlo malo zna.

Ali šaman zna jer to je područje u kojem on obavlja većinu svog posla. Obavlja ga u unutarnjem prostoru. Oni rade svoj posao u prostoru što ga urođenici nazivaju svijetom duhova. Govoreći o tome, mogli bismo reći da pripadnici primitivnih društava poznaju okolinu koja ih okružuje.

Primjerice, ima li negdje blizu psihotropnih biljaka? Ritualna upotreba halucinogena, koji se dobivaju od tih takozvanih biljnih učitelja, katkad se primjenjuje za postizanje širenja svijesti u pristupanju svijetom carstvu. “

Danas ima sasvim dovoljno literature o halucinogenima koje pokazuju djelovanja prirodnih supstanci na ljudsku svijest u različitim kulturama.

Wesselman je krenuo dalje:

“Na primjer, to obuhvaća sposobnost kanaliziranja svemirske energije, otkrivanje najdubljih tajni prirode kao i stjecanje mudrosti koja se može upotrijebiti u magijske, medicinske i religijske svrhe.

Tu su i tehnike poput posta, lišavanja sna, tjelesnog iscrpljivanja, hiperventilacije, čak i iskustvo ekstremnih temperatura tijekom rituala pročišćavanja.

Poznato je da snažno tjelesno stimuliranje jednoličnim bubnjanjem i čegrtanjem u kombinaciji s nekim korisnim obredom dotične kulture – molitvom, pjevanjem, plesanjem – može čovjeka osposobiti za usmjeravanje svijesti prema mističnom opažanju. Zato ne iznenađuje što se gotovo svi izvođači rituala diljem svijeta služe bubnjevima i čegrtaljke.

Obično bi se dovodili u ono što oni nazivaju ples u transu. Žene bi tada sjedile u sredini kruga oko vatre, pjevale bi i udarale dlanovima u jednoličnom ritmu, a muškarci bi plesali oko njih, s vanjske strane kruga, s čegrtaljkama oko nožnih zglobova, u specifičnom ritmu toptanja.

Te plesove izvode kako bi se povezali s onim što oni nazivaju num. To je ono što Polinežani nazivaju mana. To je snaga, sila. Kinezima je to chi, a Japancima ki. Mozak u suštini prati zvuk bubnja.

Bubanj se udara u nižim područjima frekvencije theta valova i mozak prati taj ritam. Prateći taj zvuk, mozak se doslovce spušta iz područja beta valova, preko alfa, do theta valova.”

On je na tim valovima zaplovio u druge svjetove koji su tu oko nas, ali ne možemo ih vidjeti niti čuti.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio i preveo:nsp)