U pitanju je zavjera: Arktik bi se ustvari htio namjerno otopiti da bi se zauzeli resursi i rudna bogatstva

Politika povodom klimatskih promjena se sve više zahuktava u najdominantnijim državama svijeta. Mnoge vlasti i korporacije kao glavni uzrok otopljavanja Arktika navode ugljični dioksid. Također se raspravljaju kome će pripasti vrijedni resursi ispod leda, poput nafte, kada se led otopi

Zbog toga i trenutne mogućnosti da se klimom manipulira pomoću geoinženjeringa i drugih metoda, moramo se zapitati da li se led na Arktiku namjerno topi i da li su za to odgovorne intervencije korporacija i vlasti.

Ledeno doba, globalno zagrijavanje i rasprava o Arktiku

Javna rasprava o arktičkom ledu je počela sedamdesetih godina kada su klimatski stručnjaci naveli da se bliži ledeno doba. Jedan od njih je bio i znanstvenik Stefan Schneider, koji je predložio da se ledeni omotač planeta namjerno otopi kako bi se spriječila šteta koja bi nastala zbog ledenog doba.

Interesantno je da je Schneider samo deset godina kasnije potpuno promijenio svoj stav o “ledenom dobu koje se bliži”. On je počeo uvjeravati svijet da će doći do globalnog zagrijavanja planeta i da je primarni uzrok za to ugljični dioksid. On je kao dokaz naveo topljenje leda na Arktiku.

Zašto je ovaj znanstvenik tako brzo promijenio mišljenje?

Geopolitički interesi na Arktiku

Predviđeno otapanje leda na Arktiku nosi sa sobom mnoge gospodarske, financijske, geopolitičke i vojne implikacije. Otprilike 13% svjetskih rezervi nafte i drugih resursa nalazi ispod leda u arktičkom regiji, pa nije ni čudo da se vlasti i korporacije interesiraju za ovo područje.

Kako navode različite vlasti, otapanje Arktika bi također pridonijelo otvaranju novih pomorskih putova, što bi uštedjelo vrijeme, novac i gorivo tvrtkama koje vrše isporuke. Upravo zbog toga mnoge nacije žele svoje dio Arktika.

Vlasti i korporacije sada vode tihi rat oko toga kome će pripasti regije. Štoviše, najveći udio imaju Rusija, Kanada i SAD i sve tri nacije su postavile svoju vojsku u regiji kako bi osigurale svoj dio.

Postoji nekoliko načina da se otopi led na Arktiku

Unatoč brojnim dokazima, znanstvenici su tek nedavno priznali da su raspravljali o načinima da otope Arktik i negirali su bilo kakvo primjenjivanje tih metoda.

Evo o kojim metodama su znanstvenici raspravljali:

Crna čađa
Postoji ideja da se na led i glečere isprska crnim slojem, koji bi upio dovoljno sunčeve svjetlosti i otopio led. Dok znanstvenici tvrde da crna čađa koja se može vidjeti na nekim slikama potječe od industrijskog zagađenja, mnogi aktivisti navode da je to dokaz namjernog otopljavanja leda.

Nuklearne eksplozije
Mnogi znanstvenici, pa i Schneider, došli su na ideju nuklearnih eksplozija, koje bi zagrijale regiju i otopile led. Iako nitko nije javno priznao da je ova tehnologija korištena da se otopi led, zna se da se u proteklih 50 godina dogodilo preko 100 nuklearnih eksplozija na Arktiku.

Konkretno, od 1955. do 1990., Sovjetski savez je detonirao 88 atmosferskih, 29 podzemnih i 3 podvodna nuklearna uređaja. Na desetine tih eksplozija se također odvilo i na ruskom Arktiku, gdje su nuklearne bombe korištene u svrhe seizmičkih istraživanja.

Smanjivanje ozonskog omotača
U proteklih nekoliko godina zabilježeno je značajno smanjenje ozonskog omotača, pogotovo u polarnim regijama. Istaknuti meteorolog Harry Veksler je 1963. godine predložio da se arktička regija zagrije koristeći zrakoplove koji prskaju klor ili brom u stratosferu kako bi se uništio ozonski omotač.

Zapravo, neki znanstvenici su zabilježili znatnu promjenu u CV indeksu zračenja, koja je nastala zbog smanjenja zaštitnog sloja planeta.

Manipulacija mlaznim tokom
Kao što je objašnjeno u filmu “Zašto nas zaboga prskaju?”, geoinženjeri imaju sposobnost da kontroliraju i preusmjeravaju mlazne tokove i vremenske šablone u određenim regijama.

Vjeruje se da su ove akcije neprirodne i da doprinose pojavi toplog zraka u arktičkoj regiji. Kao rezultat, topao zrak i vlaga uzrokuju nevjerojatnu sušu na sjeveru Kalifornije, dok prirodni mlazni tok donosi hladan zrak i više vlage u središte Zapada.

Hegelova dijalektika
Nema sumnje da znanstvena zajednica ima tehnologiju da otopi led na Arktiku. Također nema sumnje da određene vlasti i korporacije žele ostvariti dobit od uporabe takve tehnologije. Naveden je primjer Hegelove dijalektike.

Problem: tajno napraviti problem, a zatim namjerno i sustavno otopiti polove koristeći geoinženjering.

Reakcija: iscenirati javnu reakciju promovirajući ideju da se nešto mora učiniti (navesti da se led na Arktiku topi zbog povećanja razine ugljičnog dioksida i da je potrebno riješiti problem globalnog zagrijavanja).

Rješenje: ponuditi rješenje za “problem” koji je umjetno stvoren. Svjetske vlasti zatim pozivaju na programe geoinženjeringa kako bi se spriječilo globalno zagrijavanje.

Zaključak

Iako je skoro bilo dosta rasprava o tome da li se Arktik topi, nema sumnje da se to iskorištava od strane korporacija. Pošto postoje tehnologije za topljenje leda, a vlasti i korporacije imaju određene interese za ova područja, zajednice bi trebale obratiti pozornost na ovaj problem.

Preko 500 klimatskih zakona treba stupiti na snagu 2015. godine, a uglavnom su uspostavljeni na temelju Arktika kao dokaza za globalno zagrijavanje. Smatra se da su ovi zakoni intermedijerni korak ka ozakonjivanju nelegalnih programa geoinženjeringa, osiguravajući vladi način da uvedu novi režim globalnog poreza.

Upravo zbog ovog scenarija, važno je da se geoinženjering ozbiljno procjeni, ali i da se strogo ispita legitimnost programa za smanjenje razine ugljičnog dioksida.
 
*stisnite Titlovi radi prijevoda*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio i preveo:nsp)