Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » NOVAC » SOCIJALIZAM, MIT ILI STVARNOST: Za┼íto je ┼ávedska jedna od najbogatijih zemalja na svijetu

SOCIJALIZAM, MIT ILI STVARNOST: Zašto je Švedska jedna od najbogatijih zemalja na svijetu

skandinavija-socijalizamSkandinavski socijalisti su po definiciji ekonomski analfabeti. Da nisu, ne bi bili socijalisti, no njihovo socijalisti─Źko ure─Ĺenje je najbolje u svijetu. Za┼íto?

Prema tome, u argumentacijama svojih politi─Źkih stajali┼íta, socijalisti se nikada ne─çe oslanjati na neke ekonomske argumente, ve─ç se njihovi argumenti skoro pa uvijek svode na jeftinu populisti─Źku demagogiju, recitiranje par nepovezanih parola iz neke od opjevanih revolucija, demoniziranje neistomi┼íljenika, napadanje strawmana i pozivanje na emocije, uz ┼íto vi┼íe spominjanja fa┼íizma, ropstva i eksploatacije gdje tim pojmovima nije mjesto.

Me─Ĺutim, povremeno socijalisti u raspravama znaju izbaciti nekakav sumnjivi primjer iz povijesti ili te┼íko provjerljivi statisti─Źki podatak koji, navodno, govori u korist nekih njihovih teza.

Jedan od vrlo ─Źestih takvih primjera jest mit o uspjesima skandinavskog socijalizma, odnosno rastro┼íne socijalne dr┼żave i visokih poreza u skandinavskim zemljama. Ako znamo da je ┼żivotni standard stanovnika skandinavskih zemalja jedan od najvi┼íih u svijetu (iako ponekad malo precijenjen, ali dobro), zar to ne dokazuje uspjehe socijalne dr┼żave?

Kratak odgovor je: ne. Zapravo, upravo je suprotno, a u tekstu ─çu pobli┼że objasniti i za┼íto.

Korelacijsko-kauzacijska konfuzija

Prije svega, ono ┼íto je potrebno znati, jest da korelacija ne zna─Źi kauzalnost. Ako dvije pojave koreliraju, to ne zna─Źi da jedna uzrokuje drugu. To ┼íto su ┼áve─Ĺani bogati, a imaju ra┼íirenu socijalnu dr┼żavu i visoke poreze ne zna─Źi nu┼żno da su ┼áve─Ĺani bogati zbog socijalnih politika i visokih poreza.

Naprotiv, istina je da su ┼áve─Ĺani bogati usprkos socijalnim politikama i visokim porezima, a postali su bogati tako ┼íto su kroz povijest dugo vremena imali relativno slobodno tr┼żi┼íte s minimalnim dr┼żavnim uplitanjem i niskim porezima.

Povijest

Do prije nekih 150 godina Skandinavci su bili prili─Źno siroma┼íni. Za dana┼ínje standarde, ┼żivjeli su u┼żasnim uvjetima. Petero─Źlane obitelji su ┼żivjele u jednosobnim kolibama, redovito su ostajali gladni zbog ─Źestih nesta┼íica hrane uzrokovanih nepovoljnom klimom, smrtnost novoro─Ĺen─Źadi je bila preko 20%, imali su i veliki problem s emigracijom, itd. Krajem 17. stolje─ça u jednoj epizodi masovne gladi umrlo je 10% norve┼íkog stanovni┼ítva. Do sredine 19. stolje─ça, ┼ávedska je bila jedna od najsiroma┼ínijih europskih zemalja.

Me─Ĺutim, u otprilike 100 godina, mnogo toga se promijenilo. Prosje─Źni ┼ívedski dohodak je porastao osmerostruko, dok se istovremeno broj stanovnika udvostru─Źio. Stopa smrtnosti novoro─Ĺen─Źadi je pala s 15% na 2%, a o─Źekivani ┼żivotni vijek je porastao za 28 godina. Sli─Źno se dogodilo i u ostalim skandinavskim zemljama.

Mnogi misle da su uzrok tome mudre skandinavske socijal-demokratske vlasti koje su nekako uspjele prona─çi savr┼íen ÔÇťtre─çi putÔÇŁ, ukomponirati visoke poreze, redistribuciju bogastva i regulacije tako da ne ugro┼żavaju rast produktivnosti. I tako su skandinavske dr┼żave postale izvor inspiracije ljudima diljem svijeta koju vjeruju u dr┼żavni intervencionizam i blagodati socijalne dr┼żave.

Ipak, oni koji zazivaju skandinavski model danas u cilju pove─çanja blagostanja i gospodarskog rasta prave pogre┼íku kada se orijentiraju na ono ┼íto skandinavske dr┼żave ─Źine danas. Ako ┼żelimo dosti─çi skandinavski standard, onda bismo trebali pogledati ┼íto su Skandinavci radili da bi postigli dana┼ínji standard, tj. ─Źime su oni uspjeli posti─çi takav prosperitet da si danas mogu priu┼ítiti takve destruktivne politike?

Anders Chydenius, finski sve─çenik (u to vrijeme Finska je bila dio ┼ávedske) i otac skandinavskog liberalizma napisao je 1763. esej u raspravi oko razloga za┼íto sve vi┼íe ┼áve─Ĺana napu┼íta domovinu.

U svom eseju se obru┼íio na represivni dr┼żavni aparat, na poreze i regulacije koje uni┼ítavaju poslovne mogu─çnosti, kritizirao je protekcionizam, licenciranje i dr┼żavne privilegije, koje su samo ┼ítitile povla┼ítenu elitu blisku s dr┼żavnom vlasti. Zalagao se za minimalnu vladu ─Źija ─çe jedina funkcija biti za┼ítita ┼żivota i imovine gra─Ĺana, te za drasti─Źno smanjenje poreza i slobodno tr┼żi┼íte, predavanje zemlje seljacima u potpuno vlasni┼ítvo, a protivio se svim dr┼żavnim subvencijama odre─Ĺenim industrijama. Zalagao se tako─Ĺer i za slobodu tiska, slobodu govora i slobodu vjeroispovijesti.

Chydenius je 1765. izabran u parlament i ubrzo dolazi i do nekih promjena, do liberalizacije, smanjenja poreza, ukidanja cenzure i smanjenja dr┼żavnih intervencija u tr┼żi┼íte. Ovdje se nalazi engleski prijevod Chydeniusovog teksta iz 1765. u kojem on zapravo obja┼ínjava mehanizam nevidljive ruke 11 godina prije Adama Smitha!

Uglavnom, Chydenius je ubrzo nakon toga bio izba─Źen iz parlamenta, a ne┼íto kasnije se ┼ívedski kralj ponovo vratio represivnim politikama i konfliktima s Rusijom i Francuskom. Me─Ĺutim, u prvoj polovici 19. stolje─ça, pod utjecajem Chydeniusovih ideja ali i ┼íirenja liberalnih ideja po Europi, dolazi ponovo do reformi. Seljaci dobivaju puno vlasni┼ítvo nad zemljom. Jedan od najva┼żniji predvodnika tog vala liberalizma u ┼ávedskoj bio je Lars Johan Hierta, uspje┼íni biznismen koji je pokrenuo Aftonbladet, prve moderne novine u ┼ávedskoj koje izlaze i danas, a u to vrijeme su bile laissez-faire glasilo.

Da ne idem u dugo u povijest, malo po malo, sredinom 19. stolje─ça, dolazi do znatnih politi─Źkih promjena, ┼ívedski parlament usvaja mnoge liberalne reforme. Seljaci dobijaju zemlji┼íte u vlasni┼ítvo, ukidaju se barijere u trgovini i brojne regulacije koje su onemogu─çavale poslovanje, ukida se sustav gildi, dozvoljava se svakome da bez ikakvih posebnih dozvola od dr┼żave pokrene posao, omogu─çeno je ┼żenama da budu vlasnice imovine, uva┼żava se sloboda govora i tiska, ukidaju se regulacije kamatnih stopa, omogu─çuje se otvaranje dioni─Źkih dru┼ítava, drasti─Źno se smanjuju carine, itd. Jedan od najzaslu┼żnijih politi─Źara za te reforme bio je ministar Johan August Gripenstedt.

U 50 godina, izme─Ĺu 1860. i 1910. realni dohodak industrijskih radnika rastao je po stopi od 25% svako desetlje─çe, a o─Źekivana ┼żivotna dob se u tih 50 godina pove─çala za 12 godina. Ukupan realni dohodak se pove─çao za 170%, a sve to vrijeme razina dr┼żavnog intervencionizma je bila minimalna. Na prijelazu stolje─ça, udio dr┼żavne potro┼ínje u ┼ívedskom┬á BDP-u je bio oko 6%. Liberalizam je u tih pedeset godina potpuno transformirao ┼ávedsku (u to vrijeme ┼ávedska je jo┼í u uniji s Norve┼íkom).

Od vrlo regulirane i kontrolirane polu-feudalne ekonomije postali su otvoreno tr┼żi┼íno gospodarstvo s minimalnim regulacijama i dr┼żavnim intervencionizmom. Ukidanje sustava gildi je dovelo do zna─Źajnog pobolj┼íanja u proizvodnim procesima, kvaliteti, kreativnosti obrtnika i sni┼żavanja cijena. Ubrzo stanovni┼ítvo u gradovima dobija uli─Źnu rasvjetu, vodovod i kanalizaciju, i u to vrijeme nastaju neke poznate kompanije koje posluju i danas kao npr. Ericsson, AGA i Electrolux.

Kako to obi─Źno biva, s vremenom se pojavljuju i socijalisti─Źki oportunisti na politi─Źkoj sceni, dolazi do sve ve─çih pritisaka raznih interesnih skupina za pove─çanjem dr┼żavnih intervencija, liberali djelomi─Źno gube podr┼íku u javnosti, me─Ĺutim, sve do sredine 20. stolje─ça ┼ávedska ima jo┼í relativno ograni─Źenu dr┼żavnu potro┼ínju i uplitanje u gospodarstvo, te relativno niske poreze.

Primjerice, na ovoj tablici mo┼żemo vidjeti da je udio dr┼żavne potro┼ínje u BDP-u 1938. u ┼ávedskoj i Norve┼íkoj bio oko 20%, u Danskoj ispod 17%. Za Finsku nema podataka, ali 1950. je iznosio 25%, dok danas sve te dr┼żave osim Norve┼íke imaju udio dr┼żavne potro┼ínje u BDP-u preko 50%

Ve─ç 1950. godine ┼ávedska je bila jedna od najbogatijih zemalja svijeta, a ukupno porezno optere─çenje je bilo vrlo nisko, oko 19% BDP-a, i sve do 1965. nije bilo vi┼íe od 30%. U to vrijeme dolazi do zna─Źajnog rasta dr┼żavnog aparata, ali i dalje ┼ávedska ima relativno deregulirano tr┼żi┼íte, vrlo niske carine i omogu─çava mnoge porezne olak┼íice.

Do najve─çeg rasta dr┼żavne potro┼ínje dolazi izme─Ĺu 1960. i 1980., kada se udio dr┼żavne potro┼ínje u BDP-u udvostru─Źio, s 31% na 60%, ┼íto je bilo popra─çeno pove─çanjem poreza, najvi┼íe za vrijeme socijalista Olofa Palmea. Izme─Ĺu 1970. i 1982. dr┼żavna potro┼ínja raste po prosje─Źnoj stopi od 6% godi┼ínje, a udio zaposlenih u dr┼żavnom sektoru raste s 20% na 33%.

Ubrzo dolazi do pada gospodarskog rasta osamdesetih, dolazi do devalvacija valute, pada zaposlenosti, i ┼ívedske krize 1990-ih u kojoj stopa nezaposlenosti prelazi 10% u najgorim godinama. Izme─Ĺu 1950. i 1990. nije uop─çe do┼ílo do neto pove─çanja zaposlenosti u privatnom sektoru za niti jedno mjesto, dok se broj zaposlenih u dr┼żavnom sektoru znatno pove─çao, a izme─Ĺu 1975. i 1985. udio javnog duga u BDP se u─Źetverostru─Źio, i u 1985. je samo pla─çanje kamata na nacionalni dug iznosilo 29% BDP-a. 1993. godine javni dug je prelazio 70% BDP-a, dok je prora─Źunski deficit bio 13% BDP-a. Krajem osamdesetih dolazi do kreditne ekspanzije i do inflacije (slu┼żbene brojke su 5-10% godi┼ínje u tom periodu), volumen odobrenih kredita se pove─çava za preko 100% izme─Ĺu 1985. i 1989. (odakle je taj novac do┼íao?)

Na grafikonu ispod prikazan je trend stvaranja novih poslova od 1981. do 2003. Kao ┼íto vidimo, u ┼ávedskoj i Finskoj zaposlenost je na istom nivou, u Danskoj je do┼ílo do malog pove─çanja (uglavnom zbog fleksibilnijeg zakona o radu i restrikcijama u socijalnim davanjima), a u ÔÇťneoliberalnojÔÇŁ Irskoj imamo pove─çanje od preko 50%.

U tom periodu najvi┼íe su o┼íte─çena mala i srednja poduze─ça. Visoki porezi i regulacije su ote┼żavali otvaranje novih poslova i inovacije, dok su velike korporacije s velikim ekonomijama opsega lak┼íe prevaljive te prepreke. U 2000. godini, od 50 najve─çih ┼ívedskih kompanija, samo je jedna bila osnovana nakon 1970., odnosno gotovo sve su bile jo┼í iz vremena liberalnog perioda ┼ívedske ekonomije.

Izme─Ĺu 1975. i 2000. BDP po glavi stanovnika u SAD je porastao 72%, u zapadnoj Europi 64%, dok u ┼ávedskoj svega 43%. Da je ┼ívedska imala rast BDP-a po istoj stopi kao prosjek OECD-a od 1970., u 2002. bi svako ku─çanstvo bilo bogatije za 2 700 dolara mjese─Źno.

Na gornjem grafikonu prikazane su prosje─Źne stope gospodarskog rasta OECD zemalja izme─Ĺu 1960. i 1996. s obzirom na razinu dr┼żavne potro┼ínje. Iz grafikona je vrlo jasna korelacija izme─Ĺu gospodarskog rasta i veli─Źine dr┼żavnog aparata.

Na donjem grafikonu (izvor) prikazano je kretanje ┼ívedskog BDP-a po stanovniku uskla─Ĺenog za kupovnu mo─ç, u odnosu na prosjek OECD-a od 1950. do 2004., a mo┼że se jasno uo─Źiti znatan pad od po─Źetka ┼íezdesetih godina, i blagi rast nakon djelomi─Źne liberalizacije devedesetih.

U tablici ispod prikazane su prosje─Źne godi┼ínje stope rasta odabranih zemalja ukupno i per capita u odre─Ĺenim periodima. Vidimo da je ┼ávedska krajem 19. stolje─ça i u prvoj polovici 20. stolje─ça bilje┼żila ─Źak ja─Źi gospodarski rast od Velike Britanije i Njema─Źke, te neznatno slabiji od SAD-a, da bi izme─Ĺu 1950. i 1977. do┼ílo do zna─Źajnog usporavanja rasta ┼ívedskog gospodarstva, upravo u ono vrijeme kada dolazi po velikog pove─çanja dr┼żavne potro┼ínje i poreznog optere─çenja.

┼áve─Ĺani su se od te krize devedesetih donekle oporavili upravo liberalizacijom tr┼żi┼íta i smanjenjem dr┼żavnog aparata. Do┼ílo je do porezne reforme, mnogi porezi su smanjeni (najvi┼ía marginalna stopa poreza na prihod je do 1990. bila ogromnih 90%, dok je do danas spu┼ítena na 56,5%), a neki ukinuti (kao npr. porezi na nasljedstvo i darove), ukinute su sve subvencije u poljoprivredi, ve─çina javnih poduze─ça je privatizirana (─Źak djelomi─Źno i ┼íkolstvo, zdravstvo, te mirovinsko osiguranje), industrije su deregulirane, a dr┼żavna potro┼ínja je smanjena, kao i socijalna davanja. Od 1993. godine, udio dr┼żavne potro┼ínje u ┼ívedskom BDP je smanjen sa 67% na 49% u 2013. U isto vrijeme su i ostale skandinavske zemlje provele rezove u dr┼żavnoj potro┼ínji (najmanje je dr┼żavnu potro┼ínju smanjila Danska, za 10 postotnih poena).

Na donjem grafikonu prikazan je ┼ívedski BDP po stanovniku u odnosu na ameri─Źki prije i nakon tr┼żi┼ínih reformi po─Źetkom devedesetih:

Ukratko, ┼ávedska (a ni ostale skandinavske zemlje) se nije obogatila zbog socijalisti─Źkih politika, nego usprkos njima. ┼ávedska se obogatila jer je jedan dugi period kroz povijest, oko sto godina, imala prili─Źno liberalne ekonomske politike, bila je tr┼żi┼íno orijentirana, imala mali ograni─Źeni dr┼żavni aparat, slobodnu trgovinu s inozemstvom, niske poreze i regulacije, i u tom periodu ┼áve─Ĺani pro┼żivljavaju nezapam─çen gospodarski rast, dolazi do ogromnog rasta ┼żivotnog standarda i realnog dohotka stanovni┼ítva, te ┼ávedska postaje jedna od najbogatijih zemalja svijeta.

Upravo zbog takvih tr┼żi┼íno liberalnih politika koje su ┼áve─Ĺanima omogu─çile zavidan prosperitet, ┼ívedska dr┼żava si je mogla priu┼ítiti takvu rastro┼ínost u socijal-demokratskoj fazi, me─Ĺutim, to ih je brzo ko┼ítalo, i ko┼ítat ─çe ih opet, ako nastave s takvim politikama. Pove─çanje dr┼żavne potro┼ínje, poreznog optere─çenja i dr┼żavnog intervencionizma u drugoj polovici 20. stolje─ça uzrokovalo je zna─Źajan pad standarda u skandinavskim zemljama, smanjenje zaposlenosti, te visoku inflaciju i krizu devedesetih koja je prisilila dr┼żavne vlasti da malo popuste u svojim apetitima, te je do┼ílo do rezova u dr┼żavnoj potro┼ínji i porezima, i do liberalizacije nekih industrija, ┼íto je omogu─çilo i izlazak iz krize.

┼ávedski ekonomist Assar Lindbeck je tako podijelio povijest ┼ívedske ekonomije u tri epohe: faza slobodnog tr┼żi┼íta (1870.-1970.), faza intervencionizma (1970.-1990.), te faza djelomi─Źne liberalizacije (1990. do danas).

Tako─Ĺer, valja napomenuti kako je ┼ávedska bila neutralna u oba svjetska rata u 20. stolje─çu, te je tako bila po┼íte─Ĺena ┼ítetnih posljedica ratnih razaranja i njena infrastruktura je ostala netaknuta. Dodu┼íe, Danska i Norve┼íka su bile tijekom Drugog svjetska rata pod nacisti─Źkom okupacijom, a Finci su vodili iscrpljuju─çi obrambeni rat protiv Sovjeta. Me─Ĺutim, jedna Zapadna Njema─Źka je u dva svjetska rata bila gotovo potpuno uni┼ítena i nakon 1945. krenula prakti─Źki od nule, a u svega par desetlje─ça je dostignula ┼ívedski standard, i to pod vodstvom ÔÇťneoliberalaÔÇŁ Adenauera i Erharda. Neki neupu─çeni socijalisti ─çe njema─Źki boom pripisivati Marshallovom planu ┼íto je prili─Źno smije┼íno s obzirom da je Jugoslavija po glavi stanovnika primila oko 11 puta ve─çi iznos za reparacije nakon rata, pa je svejedno jugoslavenski standard bio drasti─Źno lo┼íiji od zapadno-njema─Źkog.

Za detaljnije o ekonomskoj povijesti ┼ávedske, ali i jo┼í mnogo vi┼íe, preporu─Źam odli─Źan esej Johana Norberga How Laissez-Faire Made Sweden Rich, dostupan ovdje, i rad Assara Lindbecka Three Swedish Models, dostupan ovdje.

Ekonomska sloboda

Razina socijalizma i intervencionizma u skandinavskim ekonomijama je ─Źesto pomalo preuveli─Źana u usporedbi s ostatkom svijeta.

Da, skandinavske dr┼żave imaju mnoge karakteristike socijalisti─Źkih politika, poput visokog progresivnog oporezivanja, politika redistribucije dohotka, velike dr┼żavne potro┼ínje i sl. Me─Ĺutim, koliko je to u usporedbi s ostalim dr┼żavama?

Hmm, pa i ne ba┼í toliko lo┼íe. Pogledamo li malo bolje, skandinavske ekonomije su ekonomski relativno slobodne, usprkos visokim porezima i socijalnim programima. Slo┼żenost birokracije, regulacije, barijere u pokretanju i obavljanju biznisa, te protekcionizam su na vrlo niskim razinama.

Da se razumijemo, skandinavske dr┼żave u apsolutnom smislu jesu vrlo intervencionisti─Źke, provode vrlo destruktivne socijalisti─Źke politike i izrazito su neslobodne ekonomije. Ali, u relativnom smislu, u odnosu na ostatak svijeta, su ─Źak me─Ĺu slobodnijima, tj. manje represivnim, ┼íto ustvari najvi┼íe govori o tome kako se cijela paradigma na svjetskoj razini pomaknula u krivom smjeru.

U ┼ávedskoj je PDV, ovisno o vrsti proizvoda 25, 12 ili 6%. U Norve┼íkoj sli─Źno tako, iznosi 25, 15 ili 8%. U Finskoj je 24% (na hranu 14%, a na smje┼ítaj i kulturu 10%), a u Danskoj 25%. Zna─Źi, prakti─Źki jednako kao i u Hrvatskoj, me─Ĺu najvi┼íim stopama u svijetu.

Tako─Ĺer, sve skandinavske zemlje imaju i vrlo progresivno oporezivanje dohotka, kao i velik udio dr┼żave potro┼ínje u BDP-u (u Danskoj, Finskoj i ┼ávedskoj prelazi 50%).

No, unato─Ź svemu tome, ako pogledamo Heritageov indeks ekonomskih sloboda za 2014., sve skandinavske zemlje su me─Ĺu tridesetak najslobodnijih u svijetu: Danska je na visokom 10. mjestu, Finska na 19. mjestu, ┼ávedska na 20., a Norve┼íka na 32. Usporedbe radi, Hrvatska je 87. mjestu, Srbija na 95., a SAD na 12. mjestu.

Dakle, jedna Danska s ogromnim udjelom dr┼żavne potro┼ínje u BDP-u, te izrazito visokim PDV-om i porezom na dohodak, je me─Ĺu 10 najslobodnijih ekonomija svijeta (─Źak je ocijenjena bolje nego SAD u 2014.), a to puno vi┼íe govori o tome kako je ekonomska sloboda u cijelom svijetu na tragi─Źno niskim razinama.

Po komponenti business freedom u tom indeksu, na skali od 1 do 100, sve skandinavske zemlje su pri vrhu: Danska je na 98.1 (2. na listi), Finska na 93.6 (7. mjesto), ┼ávedska na 91.1 (11 .mjesto), Norve┼íka na 90.9 (12. mjesto), dok je Hrvatska na 61.4, a, primjerice, SAD na 89.2 (da, ÔÇťsocijalisti─ŹkiÔÇŁ Skandinavci su bolje ocijenjeni po slobodi biznisa od ÔÇťkapitalisti─ŹkeÔÇŁ Amerike).

Pogledamo li indeks jednostavnosti obavljanja biznisa (ease of doing business) Svjetske Banke koji uklju─Źuje elemente poput volumena birokracije, tro┼íkova i vremena za pokretanje i registraciju biznisa, visine poreza, za┼ítite vlasni─Źkih prava, uvoznih i izvoznih barijera i sl., vidimo da su i tu skandinavske zemlje me─Ĺu najpovoljnijima: Danska je na 5. mjestu, Norve┼íka na 9., Finska na 12., a ┼ávedska na 14. Usporedbe radi, Hrvatska je 89. mjestu.

Danska, primjerice, ima najliberalnije tr┼żi┼íte rada u Europi i jedan od najfleksibilnijih zakona o radu koji omogu─çava vrlo lako zapo┼íljavanje i otpu┼ítanje, vrlo fleksibilno radno vrijeme, nema restrikcija za no─çni rad niti rad nedjeljom.

Tako─Ĺer, niti jedna od skandinavskih zemalja nema zakonski odre─Ĺenu minimalnu pla─çu.

Sve u svemu, skandinavske dr┼żave svakako imaju ogromne poreze i destruktivnu redistribucijsku politiku, ali su u nekim drugim segmentima regulacija poslovanja i zapo┼íljavanja puno ekonomski liberalniji u odnosu na druge, stoga je neutemeljeno njihov uspjeh pripisivati socijalisti─Źkim politikama. Naprotiv, one su uspjele usprkos socijalisti─Źkim politikama, a zahvaljuju─çi onim tr┼żi┼íno liberalnim.

Posljedice socijalne dr┼żave

Ono ┼íto mnogi simpatizeri skandinavskog modela tako─Ĺer zanemaruju jest dugoro─Źni utjecaj welfare politika na produktivnost stanovni┼ítva i druge ne┼żeljene posljedice. Op─çenito, svako dr┼żavno financiranje nezaposlenih umanjuje kod pojedinaca motivaciju za radom. Svaki dio dohotka koji se oduzme realnom sektoru da bi se dao nezaposlenima, pove─çava tro┼íak proizvodnje i smanjuje tro┼íak nerada. ┼áto je taj dio ve─çi, jasno, manji je pritisak na nezaposleni dio stanovni┼ítva da se aktivira u produktivnom sektoru. Za┼íto raditi za 4000 kuna, ako se mo┼że ne raditi za 2000? Na taj na─Źin, politika redistribucije poti─Źe letargiju i nezaposlenost, a destimulira radi┼ínost i produktivnost. U dugom roku vodi potpunoj dekadenciji dru┼ítva, a tih destruktivnih u─Źinaka nisu po┼íte─Ĺeni ni Skandinavci.

Kako nam Per Bylund obja┼ínjava ovdje, nekad su indvidualizam i samostalnost bile klju─Źne zna─Źajke skandinavskog mentaliteta. Biti ┼áve─Ĺanin zna─Źilo je voditi brigu o sebi, zara─Ĺivati za sebe, ne ovisiti o drugima i ne biti nikome na grba─Źi. I upravo takav mentalitet im je omogu─çio da od jedne od najsiroma┼ínijih europskih zemalja postanu jedna od najbogatijih u manje od sto godina. Biti u mogu─çnosti brinuti se za sebe i svoju obitelj je bila stvar ponosa, dok je tra┼żenje pomo─çi od drugih bilo sramota, no to ne zna─Źi da nisu bili voljni pomagati jedni drugima kada je bilo potrebno. Puno prije razvoja socijalne dr┼żave, postojale su lokalne privatne organizacije za financijsko pomaganje i zdravstvenu za┼ítitu onima koji su u nevolji.

Me─Ĺutim, stvari su se s vremenom promijenile. Institucionaliziranjem sustava socijalne skrbi, centralna dr┼żava je postala primarni organ pru┼żatelja socijalne pomo─çi nezaposlenima i time preuzela ulogu dobrovoljnih humanitarnih organizacija i vjerskih institucija.

┼áirenje socijalnih politika (i op─çenito dr┼żavne potro┼ínje) u skandinavskim zemljama uzrokovalo je i promjene u samom mentalitetu stanovni┼ítva. Pojedinci su po─Źeli plodove ne─Źijeg tu─Ĺeg rada pomalo shva─çati zdravo za gotovo, kao neko neotu─Ĺivo pravo. Naravno, u tom procesu svakako da je imala zna─Źajnog utjecaja i dr┼żavna propaganda kroz obavezno (i uglavnom dr┼żavno) ┼íkolstvo, a to je u kona─Źnici rezultiralo jo┼í ve─çim pritiscima za ┼íto vi┼íe progresivnijih politika i stvaranjem generacija i generacija ljudi koji su se navukli na ovisnost o dr┼żavnom aparatu.

Do┼ílo je potpune promjene paradigme u dru┼ítvenom mentalitetu, u osje─çaju za odgovornost, a time i u politi─Źkoj sferi.┬á Sve vi┼íe bira─Źa po─Źelo je zahtjevati jo┼í vi┼íe socijalnih benefita, jo┼í vi┼íe dr┼żavnih programa, ┼íto je i dovelo do rastu─çih poreza i ogromnog pove─çanja dr┼żavne potro┼ínje u drugoj polovici 20. stolje─ça za vrijeme socijal-demokratske vlasti.

Bylund nam lijepo sa┼żima ÔÇťlogikuÔÇŁ iza tih principa politika socijalne dr┼żave:

The ÔÇťwelfare logicÔÇŁ vindicating such preposterous demands goes something like this. The premise is that every individual has a right to a good life. It can be concluded that a good life is made through not having to worry about material wealth, and thus having welfare benefits and gaining financial ÔÇťindependenceÔÇŁ is essential. Financial independence, in turn, requires a high-status, high-salary, and not-too-demanding job; a good job is thus an inferred human right. The people who currently have the jobs literally occupy the positions and are therefore in the way ÔÇö each and every one of them violates my right to that job. This makes anyone who has a good job a rights-violator and therefore criminal.

Zdravi razum je zamijenilo dogmatsko vjerovanje u Dr┼żavu Dadilju od kolijevke do groba. Osje─çaj za osobnu odgovornost je zamijenila ideologija prirodnih prava na ovisnost o drugima. Na─Źelo slobode od prisile je zamijenjeno konceptom slobode od odgovornosti.

─îak nam i danska socijal-demokratska politi─Źarka Karen Haekkerup pri─Źa:

In the past, people never asked for help unless they needed it. My grandmother was offered a pension and she was offended. She did not need it. But now people do not have that mentality. They think of these benefits as their rights.

Nadalje, dr┼żavno preuzimanje skrbi za socijalne slu─Źajeve, te starije i nemo─çne, dovelo je do potpune deformacije osje─çaja za solidarnost kod pojedinaca. Mla─Ĺe generacije sve manje osje─çaju ikakvu odgovornost za brigu o starijima, dok sve vi┼íe pripadnika starije generacije provodi starost usamljeno i u depresiji.

Danas ljudi o─Źekuju da ─çe dr┼żava voditi brigu o tome. Istovremeno, roditelji koji imaju problema s odgojem djece o─Źekuju da ih se oslobodi njihove odgovornost, a da brigu za djecu preuzme dr┼żava sa svojim odgojno-obrazovnih aparatom. I sve su to logi─Źne implikacije ┼íirenja programa socijalne dr┼żave. Socijalna dr┼żava uni┼ítava osje─çaj za odgovornost i solidarnost, smanjuje motivaciju za radom i kreativno┼í─çu, a poti─Źe lijenost i nerad, te stvara generacije neodgovornih, nezrelih, razma┼żenih i ovisnih pojedinaca.

Vjerojatno arhitekti socijalne dr┼żave nisu imali u planu mogu─çe promjene u mentalitetu i dru┼ítvenom moralo do kojih ─çe dovesti socijalne politike. Mo┼żda su stvarno samo htjeli svima omogu─çiti socijalnu sigurnost, nekakav sustav u kojem ─çe i oni koji su nesposobni za samostalan rad biti u mogu─çnosti ┼żivjeti dostojnim ┼żivotom. Ipak, eksperiment je bio proma┼íaj, do┼żivio je bumerang. Ljudi ipak nisu protoni, nego svjesna bi─ça koja djeluju s ciljem, i ne mogu biti podlo┼żni socijalnom eksperimentiranju koje pretpostavlja ceteris paribus uvjete. U stvarnosti, ceteris paribus uvjeti ne postoje, a ljudsko djelovanje se prilago─Ĺava promjenama u vanjskim poticajima (incentives).

Ovaj popularni ─Źlanak iz New York Timesa od pro┼íle godine je prenio pri─Źe dva socijalna slu─Źaja iz Danske koji vi┼íe od desetlje─ça u┼żivaju benefite socijalne dr┼żave. Prvi je slu─Źaj samohrane 36-godi┼ínje majke koja od ┼íesnaeste godine ┼żivi na socijalnim pla─çanjima u iznosu od 2700 dolara, ┼íto je tri puta vi┼íe od prosje─Źne hrvatske neto pla─çe. Drugi je slu─Źaj izvjesnog Roberta Nielsena, 45-godi┼ínjaka koji se hvali kako je od 2001. na socijali i da nema namjeru tra┼żiti posao, jer mu je i ovako sasvim dobro. ─îak je i vlasnik svog stana u kojem ┼żivi.

Da bude jasno, takve posljedice socijalnih politika ni slu─Źajno nisu endemi─Źne za skandinavske zemlje. One su prisutne svugdje gdje se provode, one su nu┼żna posljedica dr┼żavnog poticanja nerada.

Jo┼í jedan zanimljiv pokazatelj pogre┼ínih podra┼żaja koje ┼íalju socijalne politike jest trend pove─çanja stope invaliditeta. U 2007. godini ┼ávedska je imala najvi┼íu stopu invaliditeta u svijetu. U 2008. godini, me─Ĺu ─Źetiri OECD zemlje s najvi┼íom stopom primatelja socijalnih benefita na temelju invalidnine su ─Źak tri skandinavske (┼ávedska na drugom mjestu, Norve┼íka na tre─çem, Finska na ─Źetvrtom) sa stopom od oko 10%, dok je OECD prosjek bio 5,7%.

Danska je tako─Ĺer bila iznad prosjeka, na sedmom mjestu. Naravno, nisu Skandinavci u stvarnosti nadprosje─Źno invalidi, dapa─Źe, ─Źovjek bi o─Źekivao od kr┼ínih i otpornih Vikinga zapravo iznadprosje─Źnu radnu sposobnost. Vjerojatniji razlog visokom broju prijavljenih invalida su relativno visoka dr┼żavna davanja za invaliditet, ┼íto je poticaj i onima fizi─Źki sposobnima da se predstavljaju kao invalidi i tako zloupotrebljavaju dr┼żavne benefite. Dr┼żavna potro┼ínja na bolovanja i invalidninu u ┼ávedskoj iznose oko 3,6% BDP-a, dok je OECD prosjek na oko 1,9% BDP-a.

U 2007. godini, primjerice, ┼áve─Ĺani su prema podacima WHO-a bili me─Ĺu najzdravijim narodom na svijetu, a 13% ih je primalo neki oblik dr┼żavne naknade za invaliditet, radnu nesposobnost ili bolovanja, ┼íto je tada bila najvi┼ía stopa na svijetu. Mnogi ekonomisti i lije─Źnici za to krive upravo vrlo labave socijalne politike, niske kriterije za uklju─Źivanje u programe pomo─çi, te vrlo slabo kontroliranje individualnih slu─Źajeva. Tijekom nogometnog svjetskog prvenstva 2006. broj bolovanja me─Ĺu mu┼íkarcima u ┼ávedskoj je porastao za ─Źak 55%.

Tako─Ĺer, velikodu┼íne socijalne politike u Skandinaviju privla─Źe velik broj imigranata iz siroma┼ínijih zemalja i to ─Źesto iz onih kultura koje nisu ba┼í kompatibilne sa zapadnom civilizacijom (pa su tako ti imigranti i naj─Źe┼í─çi po─Źinitelji kriminalnih djela). Dobar dio tih imigranata, ako ne ve─çina, se nikad ne zaposli, ve─ç ┼żivi od socijalnih primanja, koristi usluge socijalne dr┼żave poput zdravstva i ┼íkolstva za djecu, a kada dobiju dr┼żavljanstvo, u pravilu glasaju za politi─Źare koje im nude jo┼í vi┼íe politika redistribucije i benefita socijalne dr┼żave. U 2011. godini u ┼ávedskoj, ─Źak 60% socijalnih davanja je otpalo na imigrante, koji ─Źine oko 14% stanovni┼ítva.

Na kraju se postavlja pitanje …┬á da li je ipak kapitalizam bolji?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kota─Źi─ç” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(index, youtube.com/uredio: nsp)

Filed under: NOVAC · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,