NA RUBU MEDICINE: NOVOM TEHNIKOM MRTVI PACIJENTI SE VRAĆAJU U ŽIVOT

Radikalna nova procedura koja uključuje zamjenu krvi pacijenta hladnom slanom vodom mogla bi da “povuče natrag” ljude s ruba smrti

“Kada vaša tjelesna temperatura iznosi 10 ° C, kada ne postoji moždana akvitnost, kada nema otkucaja srca, krvi – svi će se složiti da ste mrtvi. Međutim, i dalje vas možemo vratiti među žive “, izjavio je Peter Rhee sa Sveučilišta Arizona.

Rhee ne pretjeruje. Zajedno sa Samuel Tishermanom sa Sveučilišta u Marylandu, on je pokazao da je moguće držati tijela u stanju “svojevrsne hibernacije” i to po nekoliko sati. Procedura, do sada testirana samo na životinjama, krajnje je drastična i uključuje izbacivanje krvi iz tijela i hlađenje tijela na temperaturu koja je i do 20 ° C ispod normalne.

Kada liječnici saniraju povredu, krv se putem vena ponovno vraća i tijelo se polako zagrijava.

“Kako se krv ponovno pumpa u tijelo, ono postaje ružičasto istog trenutka, a na određenoj temperaturi i srce ponovno počinje raditi, kaže Rhee.

To je krajnje interesantno, pošto će, kada tijelo dostigne temperaturu od 30 ° C, srce napraviti jedan otkucaj, pa još jedan, a kako se temperatura bude dalje dizala, srce će samo nastaviti raditi po vlastitom ritmu.

Životinje koje su bile dio pokusa pokazivale su vrlo malo loših simptoma nakon buđenja. U početku bi one bile malo dezorijentirane i malaksale, ali bi se sve za par dana vratilo u normalu “, tvrdi Tisherman.

Tisherman je pozornost medija na sebe skrenuo već početkom ove godine kada je najavio da je njegov tim spreman testirati ovu tehniku ​​na žrtvama pucnjave u Pittsburghu.

Prvi pacijenti imali su toliko ozbiljne ozljede da su njihova srca prestala raditi, što znači da je to mogla biti njihova jedina nada. Tisherman poručuje kako je važno da javnost zna da nije riječ o znanstvenoj fantastici. Sve je bazirano na eksperimentalnom radu i proučavano je u znanstvenom radu. On na smrt gleda kao na trenutak u kome liječnici odustaju od reanimacije, ali čak i tada neki ljudi se, smatra, mogu vratiti.

Prošle godine, njegov rad objavljen u časopisu “Resuscitation” izazvao je pravu pometnju. Posebno njegova tvrdnja da je 50% posto liječnika koji su bili uključeni u istraživanje bar jednom prisustvovalo “fenomenu Lazara” – kada srce pacijenta počne da kuca samo od sebe nakon što su liječnici odustali od svake nade.

Granica između života i smrti je još uvijek nejasna

Međutim, ponovno kucanje srca tek je polovica bitke. Naime, nedostatak kisika nakon pretrpljenog srčanog udara može izazvati ozbiljna oštećenja tjelesnih vitalnih organa, posebno mozga. Moguće rješenje za ovaj problem je hlađenje tijela, jer na nižim temperaturama stanice počinju raditi usporenim ritmom, pa se smanjuje moguća šteta uzrokovana manjkom kisika.

Ukoliko testovi na ljudima budu uspješni, Tisherman bi volio da ovaj pristup proširiti i na druge vrste trauma. Osobe koje su zadobile ozljede vatrenim oružjem izabrane su za početno testiranje, zato što je lakše lokalizirati izvor gubljenja krvi, ali Tisherman se nada da bi ova tehnika mogla spašavati i živote ljudi koji su doživjeli srčani udar ili neku drugu traumu.

Kako je sve počelo

Tishermanova potraga u kojoj dovesti ljude natrag s ruba smrti počela je u medicinskoj školi, gdje je studirao pod mentorstvom Peter Safara. U 1960-tima Safar je bio pionir kardiopulmonalne reanimacije (CPR), sada uvelike poznati postupak primjene masaže srca pritiskom na prsni koš.

Safar je svojim radom počeo mijenjati našu percepciju smrti. “Svi smo bili odgojeni da mislimo da je smrt apsolutni trenutak – kad netko umre ne može se vratiti”, kaže Sam Parnia, na Državnom sveučilištu u New Yorku. “Nekada je to bilo točno, ali sa otkrićem CPR (masažom srca) smo došli do spoznaje da stanice unutar našeg tijela ne postanu nepovratno ‘mrtve’ satima nakon što ste ‘umrli’ …

“Čak i nakon što ste postali truplo, vi se možete još uvijek vratiti.”

Zamagljen linija

Tisherman sada misli o smrti kao (doduše subjektivno) o točki na kojoj liječnici odustaju od reanimacije kao izgubljen slučaj – ali čak i tada, neki ljudi još uvijek mogu napraviti izuzetni “povratak”. U prosincu prošle godine, članak u časopisu Resuscitation, kroz svoju anketu je izazvao je pomutnju otkrivši da su 50% ispitanih liječnika hitne pomoći bili svjedoci “Lazar fenomena”, u kojem je srce pacijenta počelo opet kucati samo od sebe, nakon što su liječnici izgubili nadu.

Neki ljudi su došli k svijesti čak i kada se prestalo sa reanimacijom i masažom srca

Impuls koji potakne srce na rad je samo jedna polovica liječničke bitke, međutim; nedostatak kisika nakon pretrpljenog srčanog udara može izazvati ozbiljna oštećenja tjelesnih vitalnih organa, osobito mozga.

“Svake minute bez kisika u tim organima, oni počnu umirati”, kaže Tisherman.

Njegov bivši mentor, Safar, došao je do rješenja ovog problema s “terapijskom hipotermijom”, postupkom koji uključuje hlađenje tijela, u pravilu na oko 33 ° C celzijusa stavljanjem pakete leda oko tijela. Na nižim temperaturama, stanice počinju raditi u usporenom ritmu, smanjujući svoj metabolizam i štetu koja bi mogla biti uzrokovana nedostatkom kisika.

U kombinaciji sa strojevima koji mogu preuzeti cirkulaciju i pumpe koja provodi kisik u krvotok, dok se srce oživljava, ovo bi moglo pomoći otvoriti vremenski “prozor” između srčanog zastoja i moždane smrti (nedostatka kisika). Jedna bolnica u Teksasu nedavno je izvijestila da je 40-godišnji muškarac preživio bez oštećenja mozga, nakon tri i pol sata CPR reanimacije.

Njegovo reanimiranje je uključivalo stalnu rotaciju studenata medicine, medicinskih sestara i liječnika koji su radili masažu srca. “Svatko u sobi tko je imao dvije ruke je bio zamoljen da uskoči”, kaže jedan od prisutnih liječnika, Scott Taylor Bassett.

Takvi slučajevi su rijetki, međutim: Bassett, ističe da su oni bili motivirani da nastave jer je pacijent došao svijesti tijekom CPR reanimacije, unatoč činjenici da mu srce još uvijek nije funkcioniralo.

“Tijekom prsne reanimacije on je razgovarao s nama, pokazujući da je neurološki neoštećen”, kaže Bassett. “Tako nešto nisam nikada vidio ni prije ni poslije – bio je to definitivno trenutak odlučivanja.”

Vrijeme za akciju

Takva dugotrajna reanimacija je trenutno nemoguća za ljude čiji je srčani zastoj u pratnji ozljede uslijed traume – kao što su rane od metka ili prometne nesreće. U ovom trenutku, kirurg je najbolja opcija da zatvori arterije koje vode do donjeg dijela tijela, prije otvaranja prsa i masaže srca, koje gura protok krvi do mozga, dok liječnici pokušavaju zašiti rane. Nažalost, stopa preživljavanja je manje od 1 na 10.

To je razlog zbog čega Tisherman želi spustiti temperaturu tijela na oko 10-15 ° C, što bi potencijalno dalo liječnicima priliku od dva ili više sati za rad. Iako se ova razina duboke hipotermije ponekad primjenjuje tijekom operacije srca, Tishermanov projekt će se prvi puta koristiti da se oživi nekoga tko je već “umro” prije ulaska u bolnicu.

Možda najdojmljivije od svega, liječnici odvode krvi iz tijela i zamijenjuju ju hladnom fiziološkom otopinom. Budući da je metabolizam tijela zaustavljen, krv nije potrebna da bi stanice bile na životu, a slana otopina je najbrži način da se ohladi pacijenta, objašnjava Tisherman.

S Peter Rheeom i drugima, Tisherman je proveo dva desetljeća gradeći značajan portfelj dokaza da se dokaže da je postupak siguran i učinkovit. Mnogi od eksperimenata su uključivali svinje koje su imale kobne ozlijede u tom trenutku. Ako se životinje ohlade dovoljno brzo, oko 2 ° C stupnja na minutu – gotovo 90% se oporave kada se krv vratila u njihova tijela, nakon što je ležala u limbu više od sat vremena. “Najnevjerojatnija stvar je svjedočiti – kad se srce vrati”, kaže Rhee.

Vidjeti svjetlo na kraju tunela možda nije nužno najbliže smrti

Nakon što su životinje vraćene nazad u život i redovite aktivnosti, znanstveni tim je tada izveo nekoliko testova kako bi provjerio da njihovi mozgovi nisu oštećeni. Na primjer, prije postupka, istraživači su trenirali neke od svinja da otvore kontejner određene boje, u kojem se nalazila skrivena jabuka. Nakon što su ih oživjeli, većina životinja se sjetila gdje može dohvatiti svoju poslasticu. Ostale svinje, koje nisu bile obučene prije operacije, učile su postupak brzo nakon njihovog oporavka kao i normalne svinje. Oni su uspjeli naučiti jednako brzo kao i druge – što opet upućuje na to da nije bilo nikakvog učinka na njihova sjećanjima.

Nepotrebno je reći, dobivanjem suglasnosti za ispitivanje na ljudima je bila borba. Ranije ove godine, Tishermanu je konačno dopušteno postaviti pilot projekt u Pittsburghu za liječenje pacijenata koji je bio ranjen od metka. Bolnica prima oko jedan ili dva takva pacijenata mjesečno, što znači da su neki već bili tretirani s tehnikom, iako je prerano za Tishermana govoriti o rezultatima. On je također postavio projekt u Baltimoreu, Maryland, a dr. Rhee će kasnije moći početi raditi u trauma centru u Tucsonu.

Neki znanstvenici su u potrazi za koktelom lijekova dodanim u fiziološku otopinu koja se pumpa u tijelom, a koja bi mogla dodatno smanjiti metabolizam tijela i spriječiti ozljede. Jedan obećavajući kandidat je vodikov sulfid – kemikalija koja ima miris po trulim jajima – ali iako je utvrđeno usporava metabolizam nekih životinja, malo je dokaza da poboljšava njihove šanse za preživljavanje nakon srčanog zastoja. Tisherman s druge strane misli da će biti bolje pronaći neke snažne antioksidanse koji mogu zamjeniti štetne kemikalije koje izazivaju ozljede.

Ulazimo u novu eru istraživanja i povratka u život pacijenata nakon smrti, no nadajmo se da će to nekome i pomoći.
 
(preveo i uredio: mag. spec. Alfred Bošković / nsp)