Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » GLOBALNA KRIZA » BJE┼ŻE─ćI OD DIKTATURE KOMUNIZMA STIGLI SMO U DIKTATURU NOVOG SVJETSKOG PORETKA

BJE┼ŻE─ćI OD DIKTATURE KOMUNIZMA STIGLI SMO U DIKTATURU NOVOG SVJETSKOG PORETKA

komunizam-kapitalizam.JugoslavijaVáclav Klaus, generalni sastanak Društva Mon Pelerin, Praški Dovrac, Prag, Republika Češka 7. rujna, 2012.

Prije vi┼íe od dvadeset godina, dvije godine nakon pada komunizma u ovoj zemlji i ovom dijelu svijeta, u Pragu je odr┼żan regionalni sastanak Dru┼ítva Mon Pelerin, na kome su neki od vas sudjelovali. U to vrijeme smo se nalazili na prekretnici na┼íe radikalne tranzicije iz komunizma u slobodno dru┼ítvo koja je u mnogim segmentima po─Źivala na idejama koje se vezuju za Dru┼ítvo Mon Pelerin. Taj sastanak nam je dao va┼żnu moralnu podr┼íku i pomogao u naporima da se oslobodimo pro┼ílosti i gradimo slobodno dru┼ítvo u smislu Mon Pelerin dru┼ítva.

Od tada smo uspjeli su┼ítinski transformirati zemlju u tom pravcu. Kao ┼íto mo┼żete primijetiti, Republika ─îe┼íka je ostvarila vidljiv korak naprijed. Ipak, ne bi bilo dobro da proglasimo pobjedu.

Za nekog poput mene koji je nakon pada komunizma aktivno sudjelovao u pripremi i organizaciji radikalnih politi─Źkih i ekonomskih promjena, svijet u kome danas ┼żivimo predstavlja razo─Źaranje. Mi danas ┼żivimo u dru┼ítvu sa daleko vi┼íe socijalizma i etatizma nego ┼íto smo mogli zamisliti. Nakon obe─çavaju─çeg starta vra─çamo se, u vi┼íe segmenata, u doba u kojem smo nekada ┼żivjeli i za koje smo smatrali da se nikada vi┼íe ne─çe ponoviti. Napominjem da ne mislim samo na ovu zemlju ve─ç i na Europu i ─Źitav zapadni svijet.

Prije dvadeset godina ─Źinilo nam se da se pred na┼íim o─Źima odvija dalekose┼żna promjena na osi “represija vs. sloboda “i” dr┼żava vs. tr┼żi┼íte “. Bilo je opravdano da tako osje─çamo. To osje─çanje naro─Źito je poja─Źavala ─Źinjenica da se na┼ía Pli┼íana revolucija odvijala u povijesni jedinstvenoj eri Ronald Reagana i Margaret Thatcher.

Zahvaljujući njima i zahvaljujući, u idejnoj sferi, Hajek, Fridman, Stiegler i još nekima, vjerovali smo da je kapitalizam, bar za izvjesno vrijeme, uspio pobijediti globalni socijalizam. Ljudi poput mene znali su koliko su te individue posebne i jedinstvene, ali nismo ni slutili da će njihovo djelo tako brzo biti zaboravljeno. Pogrešno smo vjerovali u izreverzibilni znak tadašnjih promjena.

Danas mnogi od nas ne osje─çaju isto; barem sigurno ne ja. Jo┼í jednom su, gotovo neprimjetno i ne─Źujno, oslabljeni – kapitalizam i sloboda. Mora da je isto to osje─çao i moj prijatelj Paskal Salin, nekada┼ínji predsjednik Mon Pelerin dru┼ítva, kada je tijekom svog predsjedni─Źkog obra─çanja u Be─Źu 1996. kazao sljede─çe: “Mi danas nismo pobjednici”. To da smo mi 1996. zapravo ve─ç gubili meni tada nije bilo o─Źito kao ┼íto je sada. Sustav politi─Źke slobode i parlamentarne demokracije brzo je uspostavljen, zamjenjuju─çi nekada┼ínji autoritarni, ako ne i totalitarni politi─Źki re┼żim; umjesto centralnog planiranja zapo─Źinje dominacija privatnog vlasni┼ítva i tr┼żi┼íta – odigrava se sveop─ça liberalizacija, deregulacija i ukidanje subvencija. Dr┼żava se radikalno povla─Źila iz svih sfera, a slobodna individua je izranjala u prvi plan.

Na┼í optimizam po─Źivao je na sna┼żnom vjerovanju u na─Źela slobodnog dru┼ítva, slobodnog tr┼żi┼íta, ideju slobode kao i na┼íu sposobnost da promoviramo ove ideje. Danas, na po─Źetku druge dekade 21. stolje─ça, mi osje─çamo ne┼íto drugo.

Pitamo se: Da li smo vjerovali u neopravdane i nesuvisle iluzije? Da li smo pogre┼íno opa┼żali svijet? Da li smo bili naivni i glupi? Da li su na┼ía predvi─Ĺanja bila pogre┼ína?

Ova pitanja zahtjevaju ozbiljne odgovore. Mo┼żda smo grije┼íili, ili smo bar mogli pogrije┼íiti, ali to nije zbog toga ┼íto smo gajili iluzije o Zapadu, naro─Źito o zapadnoj Europi, o Europskoj uniji. Ljude poput mene nisu zavele nikakve iluzije (vrlo popularne na Zapadu tijekom ranih ┼íezdesetih) o mogu─çoj konvergenciji kapitalizma i socijalizma, niti snovi o nekom mogu─çem tre─çem putu. Sve to smo odbacivali bez velikog razmi┼íljanja.

Ve─ç tada smo primje─çivali mnogo toga ┼íto nije bilo lako uo─Źljivo za na┼íe prijatelje sa Zapada koji, za razliku od nas, nisu ┼żivjeli u komunizmu – tu spadaju i oni koji su s nama dijelili iste politi─Źke i ideolo┼íke poglede.

Dopustite mi objasniti zbog ─Źega smo se toga pribojavali i bili svjesni ve─ç tijekom komunisti─Źke ere kada smo razmi┼íljali o budu─çnosti.

1. Znali smo da socijalizam, socijaldemokracija, ili “soziale Marktwirtschhaft”, postoji, da ─çe i dalje postojati, i da ─çe se – uslijed unutarnje dinamike – ┼íiriti.

2. Na prelasku iz ┼íezdesetih u sedamdesete, odnosno, nakon uspostavljana Rimskog kluba i njegovih prvih izvje┼ítaja, po─Źeo sam se pribojavati zelene ideologije u kojoj sam vidio opasnu alternativu tradicionalnoj socijalisti─Źkoj doktrini. Bilo je o─Źito da je rije─Ź o jednom radikalnom poku┼íaju da se promijeni ljudsko dru┼ítvo. Navodno tro┼íenje prirodnih resursa i takozvana populacijska bomba bili su samo izgovori. Tada jo┼í uvijek nije postojala teorija o globalnom zagrijavanju koja je kasnije nastala, niti snaga i opasnost koja se u njoj krije.

3. ─îak i tijekom ┼żivota pod komunizmom ljudi poput mene bili su svjesni ljevi─Źarstva intelektualaca budu─çi da smo i sami mogli primijetiti kako zapravo intelektualci, ili najve─çi broj njih, predstavljali pokreta─Źku snagu kominizma i sli─Źnih doktrina. Autenti─Źni predstavnici radni─Źke klase, tj. Marksov “proleterijat”, nikada nisu bili istinski vjernici komunizma. Ve─ç sam u to vrijeme s velikom pa┼żnjom pratio “nevjerojatnu produkciju neobrazovanih intelektualaca” koja se na Zapadu pojavila kao rezultat ┼íirenja op─çeg sveu─Źili┼ínog obrazovanja. Jedna od njegovih posljedica bila je povr┼ínost javnog diskursa koja je dostigla nevjerojatne razmjere.

Intelektualci su socijalisti u tako velikoj mjeri zato ┼íto su – kako to Hayek ka┼że – uvjereni da socijalizam predstavlja “znanost primijenjenu na sva podru─Źja ljudskih aktivnosti” i da je zbog toga to sustav koji je stvoren “ba┼í za njih”. “Intelektualci smatraju da od svih ljudi najvi┼íe vrijede” i zato ne ┼żele biti predmet tr┼żi┼ínog ocjenjivanja, budu─çi da tr┼żi┼íte ─Źesto ne dijeli s njima to njihovo visoko mi┼íljenje o sebi.

4. Socijalizam (ili prije komunizam, kako danas govorimo) je od svog po─Źetka po─Źivao na apoteozi znanosti kao i na ─Źvrsto ukorijenjenoj nadi da ─çe znanost rije┼íiti sve postoje─çe dru┼ítvene, i op─çenito ljudske, probleme; zbog toga je bilo neophodno da se sustav promijeni. Trebalo ga je malo vi┼íe prosvijetliti. Na┼íe iskustvo komunizma ka┼że nam da je ovakva tvrdnja apsurdna. Nama se ve─ç tada ─Źinilo da je i Zapad vjerovao u ovu gre┼íku.

Nismo vjerovali u tehnokratsko mi┼íljenje, u ideju da ispravna nauka uz pomo─ç tehnologije treba oblikovati ljudsko dru┼ítvo. Nisam mogao uva┼żavati Herman Kana, Jay Forestera, Alvin Toffler (i nedavno Maksa Singera i njegovu knjigu Povijest budu─çnosti) zato ┼íto sam u neosnovanom tehnolo┼íkom optimizmu tih ljudi – koji se zapravo nije puno razlikovao od marksisti─Źke doktrine – naslu─çivao opasnost da se podcjeni dru┼ítvena, ili sistemska karakteristika ljudskog dru┼ítva. U tom smislu mi je uvijek pred o─Źima bila Huxley-eva upozoravaju─ça opomena izre─Źena u njegovom nenadma┼ínom Vrlom novom svijetu.

Mnogo smo nau─Źili iz Hajekovog klasika “Uporaba znanja u dru┼ítvu”. Dok su ideolozi socijalizma (na istoku i na zapadu) smatrali da ni┼íta ne mo┼że biti znanje ┼íto nije znanost i organizirano u─Źenje, mi smo – sljede─çi Hajeka – znali da je prakti─Źno znanje najva┼żnije znanje, da je to znanje raspr┼íeno u dru┼ítvu i da ga ljudi koriste u svakodnevnom ┼żivotu, nasuprot knji┼íkom znanju. Danas vrlo popularni koncept “znanstvene ekonomije” je prazan. U pro┼ílosti je svaka ekonomija po─Źivala na znanju, ali je bilo va┼żno kako se ono koristi.

To su bili najva┼żniji problemi za koje sam znao, ali postoje i drugi – koje danas vidimo – koje smo podcijenili ili nismo uo─Źili. Nave┼í─çu neke od njih.

1. Vjerojatno nismo u potpunosti razumjeli dalekose┼żne posljedice ┼íezdesetih. Ova “romanti─Źna” era bila je razdoblje radikalne borbe protiv autoriteta tradiconalnih vrijednosti i dru┼ítvenih institucija. Rezultat toga je da su stvarane generacije koje ne razumiju zna─Źenje na┼íeg civilizacijskog, kulturnog i eti─Źkog naslje─Ĺa, i koje nemaju nikakav kompas koji usmjerava njihovo pona┼íanje.

2. Podcijenili smo izvjesne problemati─Źne aspekte standardnog demokratskog sustava koji dobro funkcionira u teoriji, ali koji nije utemeljen na dubljim vrijednostima. Nismo prepoznali demago┼íki element demokracije koji dopu┼íta ljudima da unutar samog sustava zahtjevaju “ne┼íto niza┼íta” (krediti). Nismo o─Źekivali da ─çe politi─Źki proces stvoriti preferencije u odlu─Źivanju kojima se dobiva “vidljiva i koncentrirana korist” po cijenu “nevidljivih i ra┼ítrkanih tro┼íkova” – ┼íto predstavlja jedan od najva┼żnijih uzroke aktualne euroameri─Źke du┼żni─Źke krize.

3. Jo┼í davno sam strahovao od postupnog prelaska s gra─Ĺanskih na ljudska prava, ┼íto se doga─Ĺa ve─ç du┼że vrijeme. Strahovao sam i od ideologije ljudskih prava ali nisam anticipirao njene posljedice. Ideologija ljudskih prava je ideologija koja nema ni┼íta zajedni─Źko s prakti─Źnim pitanjima individualne slobode i slobodnog politi─Źkog diskursa. Ona se ti─Źe privilegija. Klasi─Źni liberali i libertarijanci ne isti─Źu u dovoljnoj mjeri da se prava interpretirana na ovaj na─Źin, kose sa slobodom i racionalnim funkcioniranjem dru┼ítva.

Ljudska prava, u stvari, predstavljaju revolucionarno poricanje gra─Ĺanskih prava. Njima nikakvo gra─Ĺanstvo nije potrebno. To je i razlog za┼íto ideologija ljudskih prava poziva na ukidanje suvereniteta pojedina─Źnih zemalja, naro─Źito u suvremenoj Europi. Suvremenom dobu politi─Źke korektnosti u zna─Źajnoj mjeri i svom silinom karakteristi─Źne destrukcije doprinose i pozitivna prava.

4. Povezano s ideologijama ljudskih prava i politi─Źke korektnosti je i masovno ┼íirenje jo┼í jedne suvremene alternative ili substituta demokracije – juristokratije. Svjedoci smo kako se izabranim politi─Źarima svakodnevno oduzima vlast i dodjeljuje neizabranim sucima.

“Moderni sudski aktivizam je u mnogo ─Źemu izraz starog vjerovanja da aristokracija treba obuzdati demokraciju”, drugim rije─Źima, da demokracija ne mo┼że funkcionirati bez izvjesnog broja onih “nebiranih” (tj. neizabranih) sudskih arisokrata. Vrijedno je zapaziti i to da je “metoda za provedbu sudskog aktivizma upravo put prava” (ibid.), ipak, to nije put gra─Ĺanskih prava, ve─ç put ljudskih prava. Sve to dio je iluzije o potencijalnom (i po┼żeljnom) ukidanja politike, drugim rije─Źima, demokracije. Juristokratija predstavlja jo┼í jedan korak ka uspostavi postpoliti─Źkog dru┼ítva.

5. Ja, tako─Ĺer, nisam o─Źekivao da ─çe NVO sektor (tj. institucije civilnog dru┼ítva – nevladine udruge) igrati tako va┼żnu ulogu u na┼íoj postkomunisti─Źkoj zemlji, a posebno u nadnacionalnoj svijetu, kao i to u kojoj mjeri ─çe njegova borba protiv parlamentarne demokracije biti nepomirljiva. To je borba u kojoj kako vrijeme prolazi on sve vi┼íe stje─Źe nadmo─ç. Institucije poput NVO, stvorene od strane ljudi koje se na apoliti─Źki na─Źin bore za privilegije i bolji polo┼żaj, grubo pori─Źu da je do┼ílo do liberalizacije ljudskog dru┼ítva tijekom protekla dva stolje─ça. Ne mogu sjetiti gdje mi je prvi put pala na pamet formulacija da su te institucije simptom nove refeudalizacija dru┼ítva, ali smatram da je ona vrlo dobra.

6. Dugo smo ┼żivjeli u svijetu bez slobode tiska, i zato smatramo da je neograni─Źena medijska sloboda neophodan preduvjet istinski slobodnog dru┼ítva. Danas vi┼íe nismo sigurni u to. Iako u cijelom zapadnom svijetu i kod nas u Republici ─îe┼íkoj postoji apsolutna sloboda tiska u formalnom smislu, istovremeno je prisutna i nevjerojatna manipulacija tiskom. Na┼ía demokracija brzo se izrodila u mediokratiju, ┼íto je opet jedna alternativa demokraciji, ili prije na─Źin da se uni┼íti demokracija.

7. ┼Żive─çi u zatvorenom svijetu komunizma kome smo se suprostavljali, i prolaze─çi kroz tragi─Źno iskustvo imperijalne politike Sovjetskog Saveza koja je po─Źivala na svemu nadnacionalnoj, tj.. svemu ┼íto dolazi iz Moskve, nismo ipak uspjeli prepoznati opasnost od postupnih promjena od nacionalnog i me─Ĺunarodnog ka transnacionalnom i nadnacionalnom u suvremenom svijetu. U tom vremenu nismo pa┼żljivo pratili europske integracije, vjerojatno iz razumljivih razloga. Vidjeli smo samo slobodarski aspekt, ali ne i opasni nadnacionalizam koji uni┼ítava demokraciju i suverenitet zemalja.

8. Ja, tako─Ĺer, nisam o─Źekivao ni tako slabu obranu ideje kapitalizma, slobodnog tr┼żi┼íta i minimalne dr┼żave. Nisam mogao ni naslutiti da ─çe rije─Źi “kapitalizam” i “tr┼żi┼íte” zadobiti satus politi─Źki nekorektnih i neprikladnih termina koje svaki “pristojan” politi─Źar ne treba koristiti. Mislio sam da tako ne┼íto predstavlja samo obvezni ukras marksisti─Źke – ili komunisti─Źke, doktrine. Tek sada shva─çam pravi omjer mr┼żnje prema bogatstvu i poduktivnom radu, tek sada shva─çam ulogu ljudske zavisti i potpuno primitivnu zamisao da bogatstvo drugog ─Źovjeka treba da mi bude na raspolaganju.

9. Nisam o─Źekivao takvu popularnost javnih dobara, javnog sektora, vidljive ruke dr┼żave, redistribucije, mudrosti pomazanika u komparaciji s mudro┼í─çu svih nas. Kao ekonomist koji je tijekom vi┼íe desetlje─ça, u stvari od sredine ┼íezdesetih, pa┼żljivo pratio zapadnu ekonomsku literaturu, nisam o─Źekivao da ─çe monetaristi─Źka ideja tako brzo biti odba─Źena, da ─çe ljudi tako brzo zaboraviti da rije─Ź regulacija predstavlja samo drugi izraz za rije─Ź planiranje, da se socijalna politika mnogo ne razlikuje od komunizma, da ─çe ljudi zaboraviti da tr┼żi┼íte ili postoji ili ne postoji, jer mora sponatano nastati, da ─çemo poslije radikalnog ukidanja svih vrsta grantova i subvencija – uz pomo─ç novog resubvencioniranja ekonomije – biti prisiljeni ih ponovo uvesti, da ─çe se takve pogre┼íke praviti u ekonomskoj politici, u uspostavljanju monetarnih unija, itd.. Zaista nismo o─Źekivali da ─çe ljudi biti toliko nespremni da odgovrnost za vlastiti ┼żivot preuzmu u vlastite ruke, da ─çe postojati takav strah od slobode, i da ─çe postojati takvo povjerenje u omnipotentnost dr┼żave.

Za┼íto smo mi, ─Źlanovi Dru┼ítva Mon Pelerin, dozvolili da se tako ne┼íto dogodi?

Ne mislim da smo pogrije┼íili u smislu analize. U pitanju su drugi razlozi. Uo─Źljiva je izvjesna nemarnost, ako ne i lijenost u na┼íem razmi┼íljanju i pona┼íanju. Nedostaje osobne hrabrosti, prisutan je strah da se brani vlastito, iako usamljeno, mi┼íljenje. Nismo ─Źak uspjeli ni u tome da se dovoljno glasno ─Źujemo, mi vi┼íe aktivno ne branimo slobodu, me─Ĺu nama nema nekog Miltona Friedmana. Iako je va┼żno da se jedni drugima obra─çamo na ovakvim sastancima, pla┼íim se da nas izvan tog zatovrenog kruga nitko ne ─Źuje.

Zadovoljni smo kada jedni drugima objavljujemo tekstove u na┼íim ─Źasopisima i novinama, ali mi se trebamo boriti da u─Ĺemo u “njihove” novine – novine za “njih”. Iako je to─Źno da se ideje same promoviraju, one to ─Źine na duge staze, a to za nas mo┼że biti prekasno.

Isto tako mora se priznati da imamo deficit u segmentu ozbiljne empirijske, deskriptivne i pozitivne socioekonomske analize. Ono ┼íto dominira su parcijalne analize i prazni, normativno usmjereni, ideolo┼íki tekstovi. Ono ┼íto nedostaje su nedeklarativni tekstovi, jedna duboka “anatomija” trenutne situacije.

Bilo bi mi drago ukoliko grije┼íim. Bilo bi mi drago ukoliko se poka┼że da ─çe robusni kapitalizam sve to ispraviti. ─îak i da se tako ne┼íto najzad dogodi, to ne─çe i─çi spontano. Hajek je bio u pravu kada je rekao da “sloboda ne mo┼że opstati ukoliko je svaka nova generacija ponovo ne utvr─Ĺuje i ne isti─Źe njenu vrijednost”. Do┼íao je na┼í red. Na na┼íoj i na generaciji na┼íe djece je da se to uradi. Krenimo prije nego ┼íto bude kasno.
 

 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio:nsp)

Filed under: GLOBALNA KRIZA · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,