Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » GLOBALNA KRIZA » PROTESTI I DEMONSTRACIJE: La┼żni aktivizam dru┼ítvenih mre┼ża

PROTESTI I DEMONSTRACIJE: La┼żni aktivizam dru┼ítvenih mre┼ża

revolucija-online-la┼żni-aktivizamPlatforme dru┼ítvenih medija su izgra─Ĺene na slabim vezama. Na Twitteru-u mo┼żete slijediti (ili vas mogu slijediti) ljude koje mo┼żda nikad niste upoznali. Facebook je alat za u─Źinkovito upravljanje poznanstvima, za odr┼żavanje veze s ljudima s kojima ina─Źe ne biste mogli ostati u vezi.

Jednog ponedjeljka u ─Źetiri i trideset poslijepodne, 1. velja─Źe 1960. godine, ─Źetiri studenta su sjedjela za ┼íankom na kojem se slu┼żila hrana u restoranu Woolworth u centru grada Greensboro, u Sjevernoj Karolini. Oni su tada bili studenti prve godine na Poljoprivrednom i tehni─Źkom fakultetu Sjeverne Karoline, crna─Źkom fakultetu koji je od sredi┼íta bio udaljen oko kilometar i po.

“Molim vas jednu kavu”, rekao je jedan od u─Źenika, Ezell Blair, konobarici.
“Ne slu┼żimo crnce”, odgovorila je.

┼áank u restoranu Woolworth je bio u obliku slova L i za njega je moglo sjesti ┼íezdeset-┼íestero ljudi, dok je na drugom kraju bio snack bar za kojim se stajalo. Dio za sjedenje je bio za bijelce. Snack bar je bio za crnce. Druga radnica, crnkinja koja je radila u kuhinji, pri┼íla je studentima i poku┼íala ih upozoriti. “Va┼íe pona┼íanje je glupo, nerazumno!”, rekla im je. Oni se nisu pomaknuli. Oko pet i trideset, prednji ulaz u radnju je zaklju─Źan. ─îetvorica su i dalje ostala sjediti. Na kraju su iza┼íli na sporedna vrata. Vani se okupila grupa ljudi, uklju─Źuju─çi fotografa iz novina Greensboro Record. “Vratit ─çe sutra sa studentima Poljoprivrednog fakulteta”, rekao je jedan od ─Źetvorice u─Źenika.

Do jutra je protest porastao na dvadeset sedam mu┼íkaraca i ─Źetiri ┼żene, uglavnom iz istog studentskog doma iz kojeg su bila prva ─Źetvorica. Mu┼íkarci su bili odjeveni u odijela i kravate. Studenti su ponijeli sa sobom ┼íkolske knjige i u─Źili su sjede─çi za ┼íankom. U srijedu su im se pridru┼żili studenti iz crna─Źke srednje ┼íkole, Dudley High, pa je broj protestanata porastao na osamdeset. Do ─Źetvrtka je taj broj porastao na tri stotine, uklju─Źuju─çi tri bijelkinje, iz studentskog doma Greensboro, Sveu─Źili┼íta Sjeverne Karoline. Do subote je na “sjedeljci” bilo ┼íest stotina ljudi. Ljudi su iza┼íli na ulice. Bijeli tinejd┼żeri su mahali zastavama Konfederacije (prim. prev. Nekada┼ínji robovlasni─Źki jug). Netko je bacio petardu. U podne je stigao nogometni klub Poljoprivrednog fakulteta. “Evo sti┼żu razbija─Źi”, povikao je jedan od bijelih u─Źenika.

Do sljede─çeg ponedjeljka, sjedeljke su se pro┼íirile na Winston-Salem, koji je bio udaljen oko ─Źetrdeset kilometara i Durham, na 75 kilometara daleko. Sutradan su se pridru┼żili studenti sa U─Źiteljskog fakulteta Fayetteville Johnson C. Smith, u mjestu Charlotte, da bi se u srijedu uklju─Źili i studenti sa Fakulteta St. Augustine i Univerziteta Shaw, u mjestu Raleigh. U ─Źetvrtak i petak, protest je pre┼íao dr┼żavnu granicu, zahvativ┼íi Hampton i Portsmouth (Virginia), Rock Hill (Ju┼żna Karolina), i Chattanooga (Tennessee).

Do kraja mjeseca, sjedeljke su se pro┼íirile po cijelom Jugu, sve do Teksasa na zapadu. “Svakog studenta kojeg sam sreo pitao sam kako je bilo prvog dana prosvjeda na njegovom kampusu”, pisao je politi─Źki teoreti─Źar Michael Walzer za Dissent. “Odgovor je bio uvijek isti: ‘To je bilo poput groznice. Svi su htjeli sudjelovati. ‘”Na kraju je nekih sedam tisu─ça sudionika sudjelovalo u prosvjedima. Na tisu─çe je uhi─çeno, a na tisu─çe je postalo jo┼í radikalnije. Ovi doga─Ĺaji ranih ┼íezdesetih su prerasli u rat za gra─Ĺanska prava koji je zahvatio jug narednih godina tog desetlje─ça – a sve se to doga─Ĺalo bez email-a, SMS-a, Facebook-a, ili Twitter-a.

Svijet je, ka┼żu, usred revolucije. Nove alate dru┼ítvenih medija su nanovo izumile dru┼ítveni aktivizam. Uz Facebook i Twitter i njima sli─Źne dru┼ítvene mre┼że, tradicionalni odnos izme─Ĺu politi─Źkih vlasti i volje javnosti je potpuno izmijenjen, olak┼íavaju─çi nemo─çnima da me─Ĺusobno sura─Ĺuju, koordiniraju akcije i progovore o svojim problemima. Kada je deset tisu─ça protestanata iza┼ílo na ulice Moldavije u prolje─çe 2009. godine, kako bi protestirali protiv tada┼ínje vlade u toj dr┼żavi, akcija je nazvana Twitter revolucija, zbog toga ┼íto je ova dru┼ítvena mre┼ża kori┼ítena za okupljanje demonstranata.

Nekoliko mjeseci kasnije, kada su studentski protesti uzdrmali Teheran, State Department je poduzeo nesvakida┼ínji korak tra┼że─çi od Twitter-a da suspendira zakazano odr┼żavanje svoje web stranice, jer Administracija nije ┼żeljela da klju─Źna alat za organiziranje bude izvan upotrebe u jeku demonstracija.

“Bez Twitter-a, ljudi u Iranu ne bi osje─çali mo─ç i samopouzdanje da ustanu u obranu slobode i demokracije”, Mark Pfeifle, biv┼íi savjetnik za dr┼żavnu sigurnost, je kasnije napisao, tra┼że─çi da Twitter bude nominiran za Nobelovu nagradu. Nekada su se aktivisti definirali prema svojim ciljevima, a sada se definiraju prema alatima. Facebook ratnici idu online kako bi se borili za promjene.

“Vi ste na┼ía jedina nada,” James K. Glassman, biv┼íi vi┼íi du┼żnosnik State Department-a, je rekao grupi cyber aktivista na nedavnoj konferenciji koju su sponzorirali Facebook, AT & T., Howcast, MTV, i Google. Stranice poput Facebook-a, rekao je Glassman, “daju SAD-u zna─Źajnu komparativnu prednost nad teroristima. Prije izvjesnog vremena, rekao sam da nas je Al Qaeda ‘jela za doru─Źak’ na Internetu’. To vi┼íe nije slu─Źaj. Al Qaeda je ostala u Web 1.0. Internet je sada stvar interakcije i konverzacije. “

Ovo su jake, i zbunjuju─çe tvrdnje. Za┼íto je bitno tko koga “jede za doru─Źak” na internetu? Jesu li ljudi koji se ulogiraju na svoj Facebook ra─Źun zaista na┼ía jedina nada? A ┼íto se ti─Źe moldavijske Twitter revolucije, Evgeny Morozov, znanstvenik sa Stanforda koji je bio najuporniji kriti─Źar digitalnog evan─Ĺelizma, tvrdi da je Twitter imao slab zna─Źaj u Moldaviji, zemlji u kojoj postoji vrlo mali broj korisnika Twitter-a.

A mogu─çe je da to i nije bila revolucija, jer su protesti – kako sugerira Anne Applebaum u Washington Post-u mogli biti i inscenirani od strane vlade. (U zemlji koja se paranoi─Źno pla┼íi rumunjskog revan┼íizma, protesnici su mahali rumunjskom zastavom nad zgradom Parlamenta.) U slu─Źaju Irana, ljudi koji su se na Twiter-u bavili demonstracijama su uglavnom svi bili na Zapadu.

“Vrijeme je da se uloga koju je Twitter imao u doga─Ĺajima u Iranu pravilno prika┼że,” napisao je Golnaz Esfandiari ovog ljeta u listu Foreign Policy. “Jednostavno re─Źeno: U Iranu nije bilo Twitter revolucije.” Utjecajni blogeri, kao ┼íto je Andrew Sullivan, koji veli─Źa ulogu dru┼ítvenih medija u Iranu, nastavlja Esfandiari, su pogre┼íno shvatili situaciju. “Zapadni novinari koji nisu mogli, ili se nisu htjeli potruditi, da do─Ĺu do ljudi koji su bili na mjestu doga─Ĺaja u Iranu jednostavno su nalazili informacije na Twiter-u na engleskom jeziku, na temu izbora u Iranu”, napisala je. “U svemu tome, kao da se nitko nije zapitao za┼íto bi ljudi poku┼íavali koordinirati prosvjede u Iranu na bilo kojem drugom jeziku osim na Farsi.”

Ne┼íto od ove grandioznosti se moglo i o─Źekivati. Inovatori imaju obi─Źaj da budu Solipsist. Oni ─Źesto ┼żele na silu uklopiti sve ─Źinjenice i iskustva u njihov novi model. Kao ┼íto je napisao povjesni─Źar Robert Darnton, “─îudo komunikacijske tehnologije sada┼ínjosti proizvodi la┼żnu svijest o pro┼ílosti ─Źak i u smislu da komunikacija nema povijesti, ili da nema ni┼íta vrijedno spomena prije ere televizije i interneta”. Ali u pitanju je ne┼íto drugo, u pretjeranom entuzijazmu u vezi s dru┼ítvenim medijima, pedeset godina nakon jedne od najveli─Źanstvenijih epizoda dru┼ítvenih previranja u ameri─Źkoj povijesti, ─Źini se da smo zaboravili ┼íto je aktivizam.

Ranih ┼íezdesetih Greensboro je bio mjesto gdje se na rasnu neposlu┼ínost redovito uzvra─çalo nasiljem. ─îetiri studenta koji su prvi sjeli za ┼íank bili se prestra┼íeni. “Da je netko do┼íao iza mene i rekao ‘Buuu’, ja bih se sru┼íio sa stolice”, rekao je jedan od njih kasnije. Prvog dana, poslovo─Ĺa restorana je obavijestio ┼íefa policije koji je odmah poslao dva policajca u restoran. Tre─çeg dana, banda bijelih siled┼żija je do┼íla za ┼íank i nadmeno stala iza protestanata, mumljaju─çi prijetnje i epitete poput “─Źi─Źkoglavi crn─Źuga”. Pojavio se i vo─Ĺa lokalnog Ku Klux Klana. U subotu, tenzije su narasle, neko je izvijestio da je postavljena bomba i cijeli restoran je morao biti evakuiran.

Opasnost je bila jo┼í ve─ça tijekom projekta “Ljeto mira” 1964. godine u Mississippiju, jo┼í jedne od kampanja koje su prethodile pokretu za gra─Ĺanska prava. Studentski nenasilni koordinacijski odbor je regrutirao stotine Sjevernjaka, ve─çinom bijelaca, nepla─çenih volontera, da vode “┼íkole slobode”, registriraju crne glasa─Źe i podignu svijesti o gra─Ĺanskim pravima na Jugu. “Nitko ne smije nigdje i─çi sam, ali naro─Źito ne u automobilu i ne no─çu,” glasile su upute koje su dobili. U roku od svega nekoliko dana kako su stigli u Misisipi, tri volontera Michael Schwerner, James Chaney, i Andrew Goodman su oteti i ubijeni, a kasnije tijekom ljeta, trideset sedam crna─Źkih crkava je zapaljeno, a na desetke sigurnih ku─ça su ba─Źene bombe; volonteri su pretu─Źeni, na njih je pucano, hap┼íeni su i jurili su ih kamioneti puni naoru┼żanih ljudi. ─îetvrtina od ukupnog broja prijavljenih za program je odustala. Aktivizam koji dovodi u pitanje status quo koji napada duboko ukorijenjene probleme nije za slabi─çe.

┼áto ljude ─Źini sposobnim za ovu vrstu aktivizma? Standfordski sociolog Doug McAdam je usporedio osobe prijavljene za “Ljeto mira” koje su ostale u programu s onima koje su odustale i otkrio da klju─Źna razlika nije bila, kako bi se moglo o─Źekivati, u ideolo┼íkom ┼żaru. “Svi prijavljeni sudionici i oni koji su odustali su se jednako pokazali kao duboko posve─çeni, svjesni pobornici ciljeva i vrijednosti programa Ljeto mira,” zaklju─Źio je. Ono ┼íto je bilo va┼żnije je bio stupanj osobne veze sudionika s pokretom za gra─Ĺanska prava. Od svih volontera je zatra┼żeno da daju popis osobnih kontakata ljudi za koje su htjeli da budu obavije┼íteni o njihovim aktivnostim i ispostavilo se da su sudionici, ─Źe┼í─çe nego oni koji su odustali od programa, imali bliske prijatelje koji su tako─Ĺer i┼íli u Misissipi. Aktivizam visokog rizika, zaklju─Źio je McAdam, je fenomen “jakih veza”.

Ovaj obrazac se stalno ponavlja. Jedna studija Crvenih brigada, talijanske teroristi─Źke skupine iz sedamdesetih, je otkrila da je sedamdeset posto regrutiranih ve─ç imalo najmanje jednog dobrog prijatelja u organizaciji. Isto vrijedi i za ljude koji su se pridru┼żili mud┼żahedinima u Afganistanu. ─îak i revolucionarne akcije koje djeluju spontano, kao ┼íto su demonstracije u Isto─Źnoj Njema─Źkoj koje su dovele do pada Berlinskog zida, su u sr┼żi, fenomen jakih veza. Oporbeni pokret u Isto─Źnoj Njema─Źkoj se sastojao od nekoliko stotina grupa, od kojih je svaka imala u prosjeku dvanaest ─Źlanova. Grupe su imale ograni─Źen kontakt s drugima, a u to vrijeme je samo trinaest posto Isto─Źnih Nijemaca imalo telefon. Sve ┼íto su znali je da se ponedjeljkom nave─Źer, ispred Crkve Svetog Nikole u centru Leipziga, ljudi okupljaju da bi iskazali svoju ljutnju na dr┼żavu. A ono ┼íto je bilo presudno za to ko ─çe se pojaviti su bili “kriti─Źni prijatelji”, a ┼íto ste imali vi┼íe prijatelja koji su bili kriti─Źni prema re┼żimu postojala je ve─ça vjerojatnost da ─çete se pridru┼żiti prosvjedima.

Tako da je klju─Źna ─Źinjenica u vezi s ─Źetvoricom studenata prve godine za ┼íankom u Greensboro-David Richmond, Franklin McCain, Ezell Blair, i Joseph McNeil bio njihov me─Ĺusobni odnos. McNeil i Blair su bili cimeri u studentskom domu Poljoprivrednog fakulteta Scott Hall. Richmond je dijelio sobu sa McCainom na katu iznad, a Blair, Richmond i McCain su svi i┼íli u srednju ┼íkolu Dudley. Njih ─Źetvorica bi prokrijum─Źarili pivo u studentski dom i razgovarali do kasno u no─ç u Blairovoj i McNeilovoj sobi. Svi bi se prisjetili ubojstva Emmett Till 1955. godine, bojkota autobusnog prijevoza u Montgomeryju iste godine, i obra─Źuna u Little Rock 1957. godine. Sjedeljka u Woolworth je bila McNeilova ideja. Razgovarali su o tome gotovo mjesec dana. Zatim je McNeil do┼íao u sobu i pitao ostale da li su spremni. Nastala je stanka, a McCain je rekao na na─Źin koji je mogu─ç samo me─Ĺu ljudima koji razgovaraju do kasno u no─ç, “Jeste li kukavice?”. Ezell Blair je skupio hrabrosti da sljede─çeg dana tra┼żi kavu jer su uz njega bili njegov cimer i dva dobra prijatelja iz srednje ┼íkole.

Aktivizam koji se ve┼że uz dru┼ítvene medije uop─çe nije ovakav. Platforme dru┼ítvenih medija su izgra─Ĺene na slabim vezama. Na Twitter-u mo┼żete slijediti (ili vas mogu slijediti) ljudi koje mo┼żda nikad niste upoznali. Facebook je alat za u─Źinkovito upravljanje poznanstvima, za odr┼żavanje veze s ljudima s kojima ina─Źe ne biste mogli ostati u vezi. Zbog toga mo┼żete imati tisu─çu “prijatelja” na Facebooku, ┼íto nikada ne biste mogli u stvarnom ┼żivotu.

Ovo je na mnogo na─Źina divna stvar. I slabe veze imaju svoje prednosti, kako je primijetio sociolog Mark Granovetter. Na┼íi poznanici i na┼íi prijatelji su na┼í najve─çi izvor novih ideja i informacija. Internet nam omogu─çuje da eksploatiramo prednosti ovakvih udaljenih veza uz zadivljuju─çu u─Źinkovitost. To je sjajno za ┼íirenje inovacija, interdisciplinarnu suradnju, povezivanje prodava─Źa i kupaca, i za ostale vrste logistike. Ali slabe veze rijetko vode u aktivizam visokog rizika.

U novoj knjizi pod nazivom “Efekt vilinog konjica: Brz, u─Źinkovit i mo─çan na─Źin upotrebe dru┼ítvenih medija za postizanje dru┼ítvenih promjena,” biznis konzultant Andy Smith i profesor s Ekonomskog fakulteta Stanford Jennifer Aaker navode pri─Źu Sameer Bhatia, mladog poduzetnika iz Silikonske doline koji se razbolio od akutne leukemije. To je savr┼íena ilustracija prednosti dru┼ítvenih medija. Bhatia je morao uraditi transplantaciju ko┼ítane sr┼żi, ali nije mogao na─çi odgovaraju─çeg donatora me─Ĺu rodbinom i prijateljima. Najve─ça vjerovatno─ça je postojala me─Ĺu pripadnicima iste etni─Źke skupine, a u dr┼żavnom registru donatora ko┼ítane sr┼żi bilo je malo ljudi iz ju┼żne Azije. Njegov poslovni partner je zatim poslao e-mail obja┼ínjavaju─çi u kakvoj je Bhatia situaciji na adrese vi┼íe od ─Źetiri stotine poznanika, koji su dalje proslijedili e-mail svojim poznanicima; Facebook i YouTube su bili posve─çeni kampanji Pomozimo Sameer. Na kraju je registrirano gotovo dvadeset pet tisu─ça novih donatora ko┼ítane sr┼żi, i Bhatia je prona┼íao odgovaraju─çeg donatora.


Ali kako je kampanja postigla da se tako mnogo ljudi prijavilo? Tako ┼íto nisu tra┼żili mnogo od njih. To je jedini na─Źin da utje─Źete na nekog koga zapravo ne poznajete u─Źiniti ne┼íto za vas. Mo┼żete pridobiti tisu─çe ljudi da se registriraju kao donatori, jer je to vrlo lako u─Źiniti. Treba samo poslati bris iz usta,a vjerovatno─ça da je va┼ía ko┼ítana sr┼ż kompatibilna s osobom kojoj je potrebna je vrlo mala i provedete nekoliko sati u bolnici. Doniranje ko┼ítane sr┼żi nije mala stvar. Ali ne uklju─Źuje financijski ili osobni rizik; Ne zna─Źi da treba provesti ljeto bje┼że─çi pred kamionima naoru┼żanih ljudi. Od vas se ne tra┼żi da se suprotstavite dru┼ítveno uvrije┼żenim normama i praksama. Ustvari, to je vrsta predanosti koja ─çe vam donijeti samo dru┼ítveno priznanje i pohvalu.

Propovjednici dru┼ítvenih medija ne razumiju tu razliku; ─Źini se da oni vjeruju da je Facebook prijatelj isto ┼íto i pravi prijatelj i da je prijavljivanje u registar donatora u Silicijskoj dolini danas aktivizam u istom smislu kao sjedenje za rasno podijeljenim ┼íankom u Greensborou 1960. godine.

“Dru┼ítvene mre┼że su naro─Źito uspje┼íne u podizanju motivacije”, pi┼íu Aaker i Smith. Ali to nije istina. Dru┼ítvene mre┼że su uspje┼íne u podizanju u─Źe┼í─ça tako ┼íto smanjuju razinu motivacije koja je potrebna za sudjelovanje.

Facebook stranica Koalicije Spasimo Darfur ima 1,282,339 ─Źlanova, koji su donirali u prosjeku devet centi svatko. Sljede─ça najve─ça dobrotvorna akcija za Darfur na Facebook-u ima 22,073 ─Źlanova, koji su donirali u prosjeku trideset pet centi. Pomozite da spasimo Darfur ima 2,797 ─Źlanova, koji su dali u prosjeku petnaest centi.

Glasnogovornik za Koaliciju Spasimo Darfur je rekao za Newsweek, “Mi ne vrednujemo ne─Źiji doprinos pokretu prema tome koliko su novca dali. To je sna┼żan mehanizam za anga┼żiranje ove kriti─Źne populacije. Oni informiraju svoju zajednicu, prisustvuju doga─Ĺajima, volontiraju. To nije ne┼íto ┼íto mo┼żete izmjeriti gledaju─çi popis donacija.

“Drugim rije─Źima, Facebook aktivizam je uspje┼ían ne tako ┼íto motivira ljude da se stvarno ┼żrtvuju, ve─ç tako ┼íto ih motivira da rade stvari koje ljudi rade kada su dovoljno motivirani da se zaista ┼żrtvuju. Daleko je to od ┼íanka u Greensborou.”

Studenti koji su se pridru┼żili sjedeljkama diljem Juga tijekom zime 1960. godine opisuju pokret kao groznicu. Ali pokret za gra─Ĺanska prava je bio vi┼íe kao vojna kampanja nego kao zaraza. Kasnih pedesetih je bilo ┼íesnaest sjedeljki u raznim gradovima na Jugu, petnaest su ranije organizirale organizacije za gra─Ĺanska prava kao ┼íto su NAACP i CORE. Izvidjeli su mogu─çe lokacije za aktivizam. Napravili su planove. Aktivisti pokreta su dr┼żali obuke i pru┼żali uto─Źi┼íte za budu─çe protesnike. ─îetvorka iz Greensboro su bili proizvod ove prethodnice: svi su bili ─Źlanovi Omladinskog vije─ça NAACP. Bili su bliski sa ┼íefom lokalnog ogranka NAACP. Bili su upoznati s ranijim valom sjedeljki u Durhamu, i sudjelovali u seriji sastanaka u okviru pokreta u crkvama aktivista. Kada se pokret sjedeljki pro┼íirio iz Greensboro na cijeli Jug, nije se ┼íirio ravnomjerno. ┼áirio se u onim gradovima koji su imali postoje─çe “centre pokreta” jezgara posve─çenih i obu─Źenih aktivista spremnih da groznicu pretvore u akciju.

Pokret za gra─Ĺanska prava je bio aktivizam visokog rizika. Tako─Ĺer je bio, ┼íto je klju─Źno, strate┼íki aktivizam: otpor sustavu izveden s precizno┼í─çu i disciplinom. NAACP je bila centralizirana organizacija, vo─Ĺena iz New York-a prema strogo definiranim operativnim procedurama. Na Konferenciji kr┼í─çanskih vo─Ĺa Juga, Martin Luther King, Jr.., Bio apsolutan autoritet. U centru pokreta je bila crna─Źka crkva, koja je imala, kako je istaknuo Aldon D. Morris u svojoj odli─Źnoj studiji 1984. godine, “Korjeni Pokreta za gra─Ĺanska prava”, jasnu podjelu poslova me─Ĺu mnogobrojnim odborima i disciplinskim skupinama. “Svaka skupina je bila zadu┼żena za odre─Ĺen zadatak i koordinirala je svoje aktivnosti preko nadle┼żnih struktura,” pi┼íe Morris. “Pojedinci su bili odgovorni za zadatke koji su im dodijeljeni, a ve─çe konflikte je rje┼íavao sve─çenik, koji je obi─Źno imao vrhovnu vlast nad kongregacijom.”

Ovo je druga klju─Źna razlika izme─Ĺu tradicionalnog aktivizma i online varijante: dru┼ítveni mediji nemaju ovakvu hijerarhijsku organizaciju. Facebook i njemu sli─Źni su poput alata za izgradnju mre┼ża, koje su suprotne, po strukturi i prirodi, hijerarhiji. Za razliku od hijerarhija, s pravilima i procedurama, mre┼żu ne kontrolira jedna sredi┼ínja vlast. Odluke se donose konsenzusom, a veze koje povezuju ljude sa grupom su labave.

Ova struktura ─Źini mre┼że vrlo fleksibilnim i prilagodljivim u situacijama s niskim rizikom. Wikipedia je savr┼íen primjer. Ne postoji urednik koji sjedi u New York-u i upravlja objavljenim informacijama. Informacije objavljuju pojedinci. Kada bi se svi unosi u Wikipediji sutra izbrisali, sadr┼żaj bi brzo bio vra─çen, jer to se doga─Ĺa kada tisu─çe pojedinaca spontano posvete svoje vrijeme nekom zadatku.

Ima mnogo stvari, me─Ĺutim, koje mre┼ża ne radi dobro. Automobilske tvrtke mudro koriste mre┼żu kako bi organizirali stotine dobavlja─Źa, ali ne i za dizajn automobila. Nitko ne vjeruje da se artikuliranje koherentne filozofije dizajna najbolje posti┼że ra┼íirenim, obezglavljenim sustavom organizacije. Mre┼że nemaju centraliziranu strukturu vodstva i jasne granice nadle┼żnosti, pa imaju prave pote┼íko─çe u postizanju konsenzusa i postavljanju ciljeva. Oni ne mogu razmi┼íljati strate┼íki; oni su kroni─Źno podlo┼żni konfliktu i pogre┼íkama. Kako napraviti te┼żak izbor izme─Ĺu taktika ili strategija ili filozofskog pravca kada svi imaju jednako pravo dati svoje mi┼íljene?

Palestinska oslobodila─Źka organizacija je po─Źela kao mre┼ża, a stru─Źnjaci za me─Ĺunarodne odnose Mette Eilstrup-Sangiovanni i Calvert Jones tvrde u nedavnom eseju u International Security da je to razlog ┼íto su zapali u takve probleme kako su rasli: “Strukturalne karakteristike tipi─Źne za mre┼że: odsustvo sredi┼ínje vlasti, autonomija protivni─Źkih skupina, i nesposobnost da se arbitriraju sva─Ĺe kroz formalne mehanizme, u─Źinili su PLO pretjerano ranjivim na vanjsku manipulaciju i unutarnje konflikte. “

“U Njema─Źkoj sedamdesetih”, nastavljaju oni, “daleko slo┼żniji i uspje┼íniji ljevi─Źarski teroristi su se uglavnom hijerarhijski organizirali, sa profesionalnim menad┼żmentom i jasnom podjelom poslova. Oni su bili geografski koncentrirani na sveu─Źili┼íta, gdje su mogli uspostaviti centralno vodstvo, povjerenje, zajedni┼ítvo putem redovitih, sastanaka licem u lice. “Rijetko su izdavali svoje drugove po oru┼żju tijekom policijskih ispitivanja. Njihovi suparnici desni─Źari su bili organizirani kao decentralizirane mre┼że i nisu imali takvu disciplinu. Ove grupe su redovito infiltrirane, a ─Źlanovi, kada bi bili uhi─çeni, brzo su odavali svoje kolege. Sli─Źno tome, Al Qaeda je bila najopasnija kada je bila jedinstvena hijerarhija. Sada kada se ra┼ítrkala u mre┼żu, pokazala se daleko manje uspje┼ínom.

Nedostaci mre┼ża rijetko dolaze do izra┼żaja ako mre┼ża nije zainteresovana za sistematske promjene ako samo ┼żeli upla┼íi ili ponizi ili privu─çi pa┼żnju ili ako nema potrebe za strate┼íkim razmi┼íljanjem. Ali ako preuzimati sna┼żan i organiziran sustav morate biti hijerarhija. Bojkot autobusnog prijevoza u Montgomeryju je zahtijevao sudjelovanje desetaka tisu─ça ljudi koji su ovisili od javnog prijevoza da bi putovali na posao i s posla svaki dan. To je trajalo godinu dana. Kako bi uvjerili ove ljude da ostanu vjerni cilju, organizatori bojkota su zadu┼żili sve lokalne crn─Źke crkve odr┼żavati moral, i organizirali besplatnu alternativnu slu┼żbu prijevoza privatnim automobilima s ─Źetrdeset osam dispe─Źera i ─Źetrdeset dvije polazne stanice.

─îak je Vije─çe bijelih gra─Ĺana, kako je King kasnije rekao, priznalo da je sustav prijevoza privatnim automobilima radio sa “vojni─Źkom precizno┼í─çu”. Do Kingovog dolaska u Birmingham, za vrhunac obra─Źuna sa ┼íefom policije Eugene (Bull) Connor, on je imao bud┼żet od milijun dolara i stotinu stalnih ─Źlanova na terenu, podijeljenih u radne jedinice. Sama operacija je bila podijeljena u postupno eskaliraju─çe faze, unaprijed planirane. Podr┼íka je davana na redovitim masovnim sastancima koji su se naizmjeni─Źno odr┼żavali u crkvama u gradu.

Bojkoti i sjedeljke i nenasilni otpor – koji su bili odabrano oru┼żje za Pokret za gra─Ĺanska prava – su visoko rizi─Źne strategije. Ostavljaju malo prostora za konflikt i pogre┼íku.

Ako samo jedan protestant odstupi od plana i odgovori na provokaciju, moralni legitimitet cijelog prosvjeda je kompromitiran. Entuzijaste za dru┼ítvene medije bi nas ┼żeljeli uvjeriti da bi Kingov zadatak u Birminghamu bio daleko lak┼íi da je on mogao komunicirati sa svojim sljedbenicima putem Facebooka, i zadovoljio se komunikacijom putem Tweetter-a iz zatvora u Birminghamu. Ali mre┼że su komplicirane: sjetite se beskrajnog ispravljanja i prepravljanja, dopuna i debata, koje su karakteristi─Źne za Wikipediju. Da je Martin Luther King, Jr. poku┼íao izvr┼íiti wiki-bojkot u Montgomeryju, bio bi prega┼żen bijelom strukturom mo─çi. A od kakve bi koristi bila alat za digitalnu komunikaciju u gradu gjde se do devedeset osam posto crna─Źke zajednice moglo do─çi svake nedjelje ujutro u crkvi? Stvari koje su Kingu bile potrebne u Birminghamu – disciplina i strategija – su stvari online dru┼ítveni mediji ne mogu pru┼żiti.

Biblija pokreta dru┼ítvenih medija je “Evo nama svakoga”, koju je napisao Clay Shirky. Shirky, koji predaje na Sveu─Źili┼ítu New York, je htio pokazati organizacijsku mo─ç Interneta, a on po─Źinje pri─Źom o Evanu, koji je radio na Wall Street, i njegovoj djevojci Ivann, nakon ┼íto je ona zaboravila svoj mobilni telefon, na zadnjem sjedi┼ítu njujor┼íkog taksija. Telefonska tvrtka je prenijela sve podatke sa Ivaninog izgubljenog telefona na novi telefon, da bi poslije toga ona i Evan otkrili da je Sidekick sada bio u rukama tinejd┼żerke iz Queensa, koja ga je koristila za fotografiranje sebe i svojih prijatelja.

Kada je Evan poslao mail tinejd┼żerki, Sashi, tra┼że─çi telefon natrag, ona je odgovorila da njegovo “bijelo dupe” nije zaslu┼żilo da ga dobije natrag. Ljut, on je napravio web stranicu sa njenom slikom i opisao ┼íto se dogodilo. Proslijedio je link svojim prijateljima, a oni su ga proslijedili svojim. Netko je prona┼íao Sashinog momka na MySpace, i link se pojavio na web stranici. Netko je prona┼íao njenu adresu na internetu i snimio video njene ku─çe prolaze─çi kraj nje; Evan je postavio video na stranicu. Pri─Źu je preuzeo Digg, filter za vijesti. Evan je sada ve─ç primao deset e-mail-ova u minuti.

Napravio je oglasnu plo─Źu za ─Źitatelje da podijele svoje pri─Źe, ali je ona kolabirala pod navalom pristiglih odgovora. Evan i Ivanna su oti┼íli u policiju, ali je policija stavila izvje┼ítaj pod “izgubljeno”, a ne “ukradeno”, ─Źime se slu─Źaj zatvorio. “Moji su ve─ç milijuni ─Źitatelja pratili pri─Źu”, pi┼íe Shirky, “a desetke velikih novina su prenijele pri─Źu.” Popustiv┼íi pod pritiskom, njujor┼íka policija je ponovno klasificirala predmet pod “ukraden”. “Sasha je uhi─çena, a Evan je prijateljici vratio Sidekick mobitel .

Argument koji daje Shirky je da se ovako ne┼íto nikada ne bi moglo dogoditi prije ere interneta i on je u pravu. Evan nikada ne bi mogao u─çi u trag Sashi. Pri─Źa o Sidekick-u nikada ne bi bila objavljena. Nikada ne bi bila skupljena armija ljudi za ovu bitku. Policija ne bi popustila pod pritiskom jedne osobe koja je zagubila ne┼íto trivijalno poput mobitela. Pri─Źa, ilustrira “jednostavnost i brzinu kojom se grupa mo┼że mobilizirati za ispravan cilj” u doba interneta.

Shirky smatra da je ovaj model aktivizma napredniji. Ali to je jednostavno forma organiziranja koja preferira slabe veze koje nam pru┼żaju informacije nasuprot jakim vezama koje nam poma┼żu da istrajemo kada se suo─Źimo s opasno┼í─çu. To preusmjerava na┼íu energiju sa organizacija koje promoviraju strate┼íku i discipliniranu aktivnost prema onima koje promoviraju fleksibilnost i prilagodljivost. Na taj na─Źin je aktivistima lak┼íe se izraze, a te┼że time izvr┼íe neki utjecaj. Instrumenti dru┼ítvenih medija su dobri da se postoje─çi dru┼ítveni poredak u─Źini efikasnijim. Oni nisu prirodan neprijatelj statusu quo. Ako smatrate da je svijetu potrebno samo da se malo zagladi, to ne bi trebalo da vam smeta. Ali ako mislite da jo┼í uvijek ima ┼íankova koje treba integrirati, trebalo bi da se zamisliti nad ovim.

Shirky zavr┼íava pri─Źu o izgubljenom Sidekick-u pitaju─çi pretenciozno, “┼áto je sljede─çe?” Nesumnjivo zami┼íljaju─çi budu─çe valove digitalnih prosvjednika. Ali on je ve─ç dao odgovor na to pitanje. Ono ┼íto ─çe se sljede─çe dogoditi je – jo┼í istog. Umre┼żen svijet na slabim vezama je dobar u stvarima kao ┼íto je pomaganje ljudima sa Wall Street-u da vrate svoje telefone tinejd┼żerki. Viva la revoluci├│n.
 
Original: The New Yorker
(6yka.com/uredio:nsp)

Filed under: GLOBALNA KRIZA · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,