Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » UPOZORENJE HRANA ! » Američki biftek je OUT: Za duži život preskočite meso, čovjek nije stvoren da bude mesojed

Američki biftek je OUT: Za duži život preskočite meso, čovjek nije stvoren da bude mesojed

američki biftek prehrana hranaDa li je čovjek stvoren da jede meso?

Još od doba renesanse, stručnjaci za anatomiju uspoređivali su životinjski sistem za probavu sa ljudskim.
Kojoj vrsti sisavaca je ljudsko biće najsličnije?

Biljojedima ili mesojedima?
Napravimo jedan brzi pregled osnovnih karakteristika organa za probavu kod čovjeka i životinja.

ZUBI I KRETANJE ZUBI

Mesojedi: istaknuti očnjaci sijeku i kidaju meso skoro bez žvakanja.

Biljojedi: vrlo razvijeni kutnjaci omogućavaju drobljenje hrane i njeno pretvaranje u kašu.

Čovjek: očnjaci su mali, razlikuju se od očnjaka životinja mesojeda. Kutnjaci više nalikuju kutnjake biljojeda, u stanju su sažvakati i usitniti biljna vlakna i žitarice.

Mesojedi: mogu se samo pokretati gore-dolje, čime je omogućeno kidanje hrane.

Biljojedi: omogućuju i bočne pokrete, da bi se hrana usitnila i natopila pljuvačkom.

Čovjek: ostvaruju sve pokrete, slično vilicama biljojeda.

SLINA I NJEZINO DJELOVANJE

Mesojedi: ima malu PH – vrijednost (kiselost) neophodnu za probavu proteina iz mesa.

Biljojedi: ima veliku PH – vrijednost (baznost) koja omogućuje bolju probavu ugljikohidrata.

Čovjek: slina mu je alkalna (bazna) kao kod biljojeda. Osim toga sadrži amilaze, ptijalin, enzime koji počinju probavu škroba, i koji se nalaze samo u namirnicama biljnog podrijetla. Slina je potpuno prilagođena biljnoj prehrani.

CRIJEVNI APARAT

Mesojedi: njihov probavni trakt je kraći nego kod biljojeda. To znači da meso mora biti brzo probavljena i eliminirano, jer bi njegovo razlaganje i truljenje u crijevima proizvelo štetne tvari koje bi otrovale životinju.

Biljojedi: imaju dugački probavni sustav, koji omogućava relativno spori prolaz namirnica (do tri dana). Biljnim namirnicama je potrebno više vremena da bi bile probavljene, ali one ne trule u crijevima i ne proizvodi otrovne supstance. Kada bi biljojed jeo meso, otrovao bi se, jer bi meso ostajući dugo u organima za probavu istrulilo u crijevima oslobađajuću pri tome otrove.

Čovjek: proporcionalno duža crijeva nego kod mesojeda, ali ne tako dugačka kao crijeva biljojeda. Zbog toga može jesti meso, ali pri tom također dolazi do truljenja, posebno u slučaju zatvora ili sporog prolaza kroz crijeva. Oslobađaju se otrovne supstance (kadaverin, indol, skatol, …) koje prelaze u krvotok i izazivaju migrene, alergije, osipe i druge simptome.

Na kraju možemo konstatirati da je ljudski probavni sustav sličniji organima za varenje biljojeda. Međutim, iako su čovjekovi organi za probavu stvoreni da grizu, žvaču i probavljaju biljke, imaju i veliku sposobnost prilagodbe, što kod životinja ne postoji, a čovjeku omogućuje da skoro sve jede.

Prema tome, možemo reći da je ljudsko biće anatomski i fiziološki stvoreno da se hrani biljnom hranom, iako ima mogućnost prilagodbe na mesnu prehranu, a tu se krije zamka koja je uzročnik gomile bolesti i kratkog života.

ŠTETNI UTJECAJ MESA

Meso nikada nije bila zdrava namirnica. Nekada je osnovni problem s kojim se zdravstvo suočavalo bilo prenošenje infekcija i parazita. Međutim, potrošnja mesa povlači za sobom i druge rizike. Zagađenje bakterijama ili parazitima je smanjeno zahvaljujući razvoju higijenskih postupaka, iako je i dalje prisutno.

Čimbenici koji u današnje vrijeme doprinose štetnosti mesa su industrijske prirode i veoma brinu potrošače: intenzivno stočarstvo – umjetna prehrana životinja, hormoni za brzo tovljenje, antibiotici, sedativi protiv stresa, kao i mnoge druge umjetne kemijske supstance pomoću kojih ljudi pokušavaju ublažiti mnogobrojne bolesti koje pogađaju životinje.

Kada se svi ovi faktori dodaju neprirodnim uvjetima odgajanja stoke, možemo shvatiti štetnost većine mesa koja se danas mogu kupiti u trgovinama, iako imaju jamstvo da su bez patogenih mikroorganizama.

Nekada se meso koristilo samo u posebnim situacijama (za vrijeme veselja, praznika, pri klanju), a u ostalim dijelovima godine umjereno. Danas je meso prisutno svakog dana u našem jelovniku, što je nekada bila privilegija samo najbogatijih.

Pored toga što je lako i stalno dostupno, velika štetnost mesa danas ogleda se i u velikim rizicima koje nosi njegova potrošnja, a koji se ne smiju zanemariti.

PRETJERANA KOLIČINA ZASIĆENIH MASNIH KISELINA I KOLESTEROLA 

Meso sadrzi veliki postotak masnoće nastale od zasićenih masnih kiselina. U suvremenom stočarstvu, životinje su često osuđene na potpunu nepomičnost; zbog toga njihovo meso, čak i kad izgleda posno, sadrži suviše masti. To je slučaj sa svinjetinom, čije meso u najboljem slučaju sadrži 18 posto masti.

Pretjerana uporaba životinjske masti u prehrani je, pored duhana, stresa i sjedećeg načina života, odgovorna za povećanje razine kolesterola u krvi. Ta tvar se taloži u arterijama, očvršćuje ih i smanjuje njihov promjer (ateroskleroza). Sužavanje arterija uzrok je srčanog infarkta, moždanih tromboza i lošeg krvotoka u udovima tijela.

Namirnice životinjskog porijekla povećavaju stopu kolesterola u krvi na dva različita načina:
– Sadrže kolesterol koji se apsorbira u crijevima i neposredno prelazi u krv.

Biljne namirnice ne sadrže kolesterol.

- Sadrže veliku količinu zasićenih masnih kiselina koje povećavaju proizvodnju kolesterola u krvi. Suprotno tome, namirnice biljnog porijekla sadrže nezasićene masne kiseline koje reguliraju ili snižavaju razinu kolesterola.

Prehrana bogata mesom i njegovim derivatima, kao što su suhomesnati proizvodi i plodovi mora, značajan je faktor povećanja kolesterola i nastajanja ateroskleroze. Ostale namirnice životinjskog podrijetla: jaja, kajmak, sir također doprinose stvaranju ateroskleroze.

Dokazano je da su određene vrste raka usko povezane s ukupnom količinom masti u prehrani; to je razlog više za smanjenje potrošnje masti. Danas u zapadnim zemljama, masti predstavljaju 45 posto od ukupno apsorbiranih kalorija (velika količina životinjskih zasićenih masti). Što više upotrebljavamo namirnice životinjskog podrijetla, unosimo više masti, čime se povećava opasnost od ateroskleroze, raka, pretilosti i drugih bolesti.

RAK

U jednom kilogramu šnicli spremljenih na roštilju postoji toliko benzo-a-pirena (kancerogena tvar) kao u 600 cigareta. Kada štakore hranimo mesom koje sadrzi benzo-a-piren, oni dobivaju rak želuca, a često i leukemiju.
Kancerogeni učinak benzo-a-pirena je time dovoljno dokazan. Čak i ako ne pravi roštilj, čovjek nije pošteđen kancerogenih tvari koje unosi sa mesom. Metilkolantren je jedna od tih tvari koja nastaje kada se meso prži na visokim temperaturama. Kada tu supstancu dajemo u većim količinama laboratorijskim životinjama, one dobivaju rak.

U malim količinama, ne izaziva neposredno rak, ali utječe na osjetljivost životinja koje ih unose u organizam. Kada ta supstanca dođe u dodir s drugim kancerogenim tvarima, čak i u malim količinama, one razvijaju maligni tumor. Možemo reći da metilkolantren iz mesa pojačava djelovanje drugih kancerogenih tvari koje unosimo u organizam.

Na klaonicama često možemo u mesu životinja naići na dobroćudne ili zloćudne tumore. Normalno je da takvo meso bude povučeno s tržišta, ali to se ne događa.
Što se radi u klaonicama s uginulim životinjama?

Sigurno je da kancerogene stanice ostaju u limfnim žlijezdama, u krvi i u drugim organima. Šezdesetih godina znanstvene studije su dokazale da određene vrste raka mogu biti prouzročene virusom koji se prenosi s jedne na drugu životinju u laboratoriju.

Iako nema konačnih dokaza da životinjsko meso zaraženo rakom može uzrokovati rak i kod ljudi, postoje za to indicije u suvremenim istraživanjima pokrenutim u tom pravcu.

Bilo kako bilo, istraživanja pokazuju da uporaba namirnica životinjskog porijekla (meso, mlijeko, sir, jaja) sa sobom nosi rizik od dobivanja raka do 10 puta veći nego kod ljudi koji ne upotrebljavaju namirnice životinjskog podrijetla.

UTJECAJ ISHRANE NA POJAVU RAKA ŽELUCA 

Dokazano je da je način prehrane osnovni čimbenik koji utječe na pojavu raka želuca. Ovaj tip raka je izgleda uzrok najvećeg broja smrtnih slučajeva svake godine u svijetu. Dokazano je da pretjerana potrošnja soli izaziva razvoj bakterija u želucu.

One pretvaraju nitrate iz hranljivih sastojaka u nitrite koji kombinirani sa aminima i ureom stvaraju nitrozoamine i nitroureu s jakim kancerogenim djelovanjem. Rak želuca se povezuje i sa čestom uporabom dimljenih i usoljenih proizvoda. Ovo je dokazano u Japanu gdje uobičajeni režim prehrane sadrži mnogo takvih namirnica i gdje je rak želuca čest slučaj.

previše soli rak

Postoji još jedan uzrok, koji se trenutno ispituje, a to je nedostatak određenih vitamina sa zaštitinom funkcijom:

  • Vitamin A u vidu provitamina (karotina) sprječava obrazovanje slobodnih radikala koji imaju važnu ulogu u stvaranju malignih tumora.
  •  Vitamin C (nalazi samo u namirnicama biljnog podrijetla) ima moć da spriječi pretvaranje nitrata i nitrite i nitrozoamine.
  •  Vitamin E djeluje kao antioksidans štiteći stanice od degenerativnih promjena.

U svjetlosti najnovijih saznanja, najbolji način da spriječimo rak želuca sastoji se u smanjenju potrošnje soli, nitrata i dimljenih proizvoda, a povećanju potrošnje svježeg voća i povrća.

PARAZITI

U određenim dijelovima svijeta trihineloza je toliko rasprostranjena da je to dovoljan razlog da se ne upotrebljava svinjsko meso. U razvijenim zemljama ima slučajeva smrti uzrokovane trihinelom izazvanom upotrebom svinjskog mesa koje prethodno nije bilo podvrgnuto sanitetskoj kontroli.

OSTALE INFEKCIJE

Danas su životinje vrlo bolesne, koliko i ljudi, a mozda i više. Na zapadu se svake godine izdvajaju velika novčana sredstva za sprječavanje infektivnih stočnih bolesti. Na temelju španjolske Generalne direkcije za zdravlje životinja pri Ministarstvu poljoprivrede, 1992. je izračunato da postoji 65.184 slučaja tuberkuloze goveda (to je 2,13 posto od kontroliranih životinja), i 148.557 bruceloze (malteška groznica) kod ovaca (tj. 2,41% od pregledanih životinja) između ostalih infekcija.

Mnoge životinjske infekcije liječe se jakim dozama antibiotika. Jedan dio tih antibiotika ostaje u mesu koje upotrebljavamo, pa čak i u mlijeku. Stočna hrana i sama sadrži male doze antibiotika kao što su penicilin i tetraciklin.  Stočari su još prije tridesetak godina otkrili da životinje čija prehrana sadrži antibiotike manje oboljevaju, brže napreduju i rastu.

Naravno, opasnost kojoj su potrošači mesa izloženi ne prolazi nezapaženo: rezistentnost, alergije, osjetljivost na antibiotike mogu biti posljedica, a da toga nismo ni svjesni, potrošnje mesa životinja hranjenih ili liječenih antibioticima.

Prevelika upotreba antibiotika u stočnoj industriji uzrokuje pojavu bakterija otpornih na lijekove. Mnoga istraživanja nam ukazuju da preko industrijski proizvedenog mesa takve bakterije mogu biti uključene u ljudski organizam, izazivajući teške infekcije.

Pileće meso je najčešći proizvod zaražen patogenim mikroorganizmima (narocito salmonelom) prema FDA (Američke Organizacija za prehranu i lijekove).

Osim toga, meso samo po sebi može biti sredstvo za prenošenje infekcije zato što pospješuje razmnožavanje patogenih klica: salmonele, bruceloze ili malteške groznice, tuberkuloze i dr..

MORSKI STRVINARI

Plodovi mora prenose virus hepatitisa A, mikroorganizam uzročnik kolere, i mnogo drugih patogenih mikroorganizama. Jedan od četiri slučaja trovanja hranom uzrokovan je unošenjem morskih plodova.

Ove životinje su prirodni čistač mora, jer filtriraju vodu; oni obavljaju ekološku funkciju sličnu ulozi lešinara među pticama.

Plodovi mora su nekrofazi, što znači da se hrane mrtvim morskim bićima.

Zbog toga su često zagađeni širokim spektrom patogenih i toksičnih mikroorganizama. Vrlo je vjerojatno da su mnogi gastroenteritisi (upale sluznice želuca i tankog crijeva), tijekom ljeta, posljedica uzimanja plodova mora, a ne majoneza koji ide uz njih. Osim toga, morski plodovi sadrže mnogo kolesterola, proizvode mokraćnu kiselinu i teški su za probavu.

Zbog svih tih razloga, plodovi mora nisu dobri za naše zdravlje, unatoč mitu koji ih prati.

ŽIVOTINJA KOJA JE ČESTO POGOĐENA BOLESTIMA 

Svinja je dobar prijenosnik bolesti.

Ona se hrani smećem (što se i danas može vidjeti na selu), a preko štakora dobiva trihinozom i druge parazitske bolesti.

Suvremeni uvjeti uzgajanja svinja malo su poboljšali higijenske uvjete, ali mnoštvo problema i dalje postoji. Odrasla svinja mora dostići sto kilograma za pet ili šest mjeseci, a da bi se to ostvarilo, koriste se umjetno sredstva uzgoja. Uz sve to, današnje sorte se često križaju (i zato su osjetljivije).

Podložnije su bolestima i često pod udarom epidemija.  Afrička svinjska kuga, “lažno bjesnilo” (posebno pogađa male odojke – koji sišu), atrofični rinitis i parazitska oboljenja poput trihinozom, najčešće su bolesti pri uzgajanju svinja.

HORMONI I KEMIJSKE TVARI

U proljeće 1992., u Španjolskoj, su mnoge osobe primljene u bolnicu sa simptomima trovanja i poremećaja rada jetre, posebice u Kataloniji, Baskiji i na Balearima. Sve te osobe jele su meso životinja koje su dobivale klimbuterol. Ova supstanca koja mesu daje crvenu, na izgled zdravu boju, jedan je od mnogobrojnih derivata hormona čija je upotreba zabranjena od strane sanitetskih inspekcija.

Međutim, čak i za tvari koje su prošle kontrolu, mnogobrojni stručnjaci tvrde da mogu dovesti do neželjenih posljedica po zdravlje ljudskih bića.

Primjerice, DES (dietilstilbestrol) je korišten na životinjskim farmama za brzi rast (15%) pilića uz uporabu manje količine hrane (10%).

To je derivat estrogena (ženski hormon) koji ima kancerogeno djelovanje u ljudskom organizmu. Iako je zabranjen, postoji sumnja da se uvelike upotrebljava.

Šunka (kuhana ili prijesna), suhomesnati proizvodi i skoro sve vrste svinjskog mesa tretirani su natrij-nitratom i nitritima. Ove tvari sprječavaju truljenje prouzrokovano anaerobnim bakterijama poput one tipa Clostridium (izaziva gangrenu ljudskog tkiva) i daju mesnim namirnicama ružičastu ili crvenu boju koja ih čini privlačnijima.

Međutim, ovi nitrati i nitriti mogu se kombinirati sa aminima u ljudskim crijevima obrazujući na taj način nitrozoamine koji su dobro poznati potencijalni kancerogeni. Svakodnevna potrošnja nitrozoamina može dovesti do raka kod laboratorijskih životinja, a najvjerojatnije i kod ljudi.

Nakon ovakve analize o štetnosti mesa, možemo zaključiti da meso kao hranu moramo zamijeniti zdravijim namirnicama.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

STRAVA ZVANA CIJEPLJENJE: Hrvatski crno-bijeli svijet bolesti i cijepljenja
AGENT ORANGE: Monsanto i Dow uz pomoć CIA-e vraćaju ovu strašnu vijetnamsku kemikaliju

Filed under: UPOZORENJE HRANA ! · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

 
reklama