December 25th, 2011 | Comments Off

“Dok sam radio kao profesionalni oficir tajne službe često sam imao pristup poverljivim dokumentima, ali sam tijekom službe u Angoli i zapadnoj Africi, gde sam bio zadužen za politička istraživanja, imao prigodu vidjeti niz povejrljivih dokumenata s neuobičajeno očiglednim sadržajem. Ljutit i ogorčen onim što sam tamo vidio, krenuo sam na put s kojeg od tada nisam skretao, s namjerom da otkrijem koja je to sila koja nadzire britansku i američku vladu, te njima upravlja.”

Tako započinje svoju knjigu “Komitet 300″ dr John Coleman svojevremeno američki obavještajac, izdanje koje će naići na izuzetno zanimanje široke čitalačke publike ne samo na zapadu.
Dana 30. travnja 1981. napisao sam članak u kojem sam otkrio postojanje Rimskog kluba i identificirao ga kao subverzivno tijelo Komitet 300. Bilo je to prvo javno spominjanje ove organizacije u SAD. Mnoga predviđanja iz mog članka iz 1981. već su se obistinila, poput činjenice da je Felipe Gonzales postao predsednik španjolske vlade, a Miteran vraćen na vlast u Francuskoj, poput pada G. d’Estena i Helmuta Schmita, povratka na vlast švedskog plemića i člana Komiteta 300 Olofa Palmea…

VAŽNOST Olofa Palmea leži u tome što ga je Rimski klub iskoristio za isporučivanje tehnologije Sovjetskom Savezu koja je po zakonima SAD zabranjena za izvoz i u tome što je njegova svijetska mreža komunikacija poslužila za uvjeežbavanje i medijsko isticanje lažne iranske krize s taocima. Dok je često putovao od Washingtona do Teherana i nazad, radio je na podrivanju integriteta SAD i lažnu krizu nastalu zbog neljudskog odnosa prema iračkim taocima stavio u ruke institucije zvane Komitet 300, čitaj: Međunarodnog suda pravde u Haagu, u Nizozemskoj.

U obavještajnim krugovima ljudi uče da se nešto može najbolje sakriti tako što to što želiš sakriti, staviš svima pred oči. Evo jednog primjera: kada je 1938. godine Njemačka željela sakriti svoj novi borbeni avion “messerschmitt”, izložila ga je na tadašnjoj Pariškoj izložbi. Dok su tajni agenti i špijuni tražili podatke po rupama u stablima i iza klimavih cigala u zidovima, informacija koju su tražili cerila im se pravo u lice.

PARALELNA tajna vlada visokog sloja ne djeluje iz vlažnih podruma i tajnih podzemnih prostorija. Ona sebe stavlja u prvi plan, u Bijelu kuću, u Kongres, u Downing street broj 10. i u Britanski parlament. Slična je onim čudnim i naizgled zastrašujućim filmovima s nemanima, u kojima se pojavljuje izobličeno čudovište s dugom kosom i opasnim zubima. Prave “nemani” nose poslovna odijela i u svojim limuzinama odlaze na Capitol hill.

Ti ljudi su svima pred očima. Ti ljudi su sluge svjetske vlade – novog svjetskog poretka. Poput silovatelja koji se zaustavlja da bi žrtvi ponudio prijateljsku vožnju, oni ne izgledaju kao nemani, a upravo su to. Ovo se odnosi na sve razine vlasti. Predsjednik Bush (stariji – prim. ur.) ne izgleda kao pokorni sluga paralelne vlade gornjeg sloja, ali ne dajte se zavarati.

Na trenutak se zaustavite i podsjetite na to da je predsednik Bush naredio brutalni pokolj 150.000 iračkih vojnika koji su se vraćali u Irak u konvoju vojnih kamiona s bijelim zastavama, a na osnovu Ženevske konvencije o obustavi vatre i povlačenju. Zamislite užas iračkih vojnika kada su ih, uprkos tome što su mahali bijelim zastavama, pokosili američki bombarderi. Na jednom drugom dijelu ratišta, 12.000 iračkih vojnika je živo zakopano u vlastitim rovovima. Nije li to monstruozan čin u najdubljem smislu te reči? Od koga je predsednik Bush dobio naređenje da postupi na tako monstruozan način? Dobio ga je od Kraljevskog instituta za međunarodne poslove, koji je, opet, dobio nalog od Komiteta 300, pozantog i pod nazivom “Olimpijci”.

MOĆNI AMBASADOR
TKO su zavjerenici koji služe silnom i svemoćnom Komitetu 300? Naši bolje informirani građani svjesni su da zavjera postoji i da su njena imena različita. Na primer: iluminati, masonerija (slobodno zidarstvo), “okrugli stol”, Milnerova grupa… Takvim građanima Veće za vanjske poslove i pripadnici Trilaterale predstavljaju veći dio onoga što im se ne dopada kada su u pitanju pogledi na unutrašnju i vanjsku politiku.

Neki čak znaju da “okrugli stol”, preko britanskog veleposlanika u Washingtonu, ima veliki utjecaj na politiku SAD.