Pad šupljih idola! Balkanski scenario moćnika, radi ko urica.

Slovenski vanjski dug je uvelike manji od hrvatskog

Italija, Slovenija, Hrvatska…Slovenska predizborna kampanja zanimljivija je od hrvatske, pogotovo zato jer Slovenija trenutačno proživljava najveću gospodarsku, političku i moralnu krizu od Drugog svjetskog rata. Bez imalo pretjerivanja, ovih se dana u Ljubljani doslovce odlučuje hoće li se Slovenija uskoro pridružiti Grčkoj, Portugalu i Irskoj, te hoće li se ta nekoć uspješna zemlja, koja je kao najbolja od svih tranzicijskih zemalja prva uvela euro, uskoro morati oprostiti od zajedničke europske valute.

    Dramatičan put nizbrdo za Sloveniju je započeo prije pola godine, kada su sindikati na referendumu srušili mirovinsku reformu koja je osiguravala uštedu od 300 milijuna eura, a time i prijeko potrebnu konsolidaciju slovenskih javnih financija. Pad mirovinske reforme ubrzo je pomeo i vladu Boruta Pahora.

    Odonda loše vijesti sustižu jedna drugu. Gospodarska kriza pretvorila se u političku krizu, ali i krizu odlučivanja. Pokazalo se da Slovenija ima ozbiljnu pogrešku u političkom sustavu. Zahvaljujući liberalnom referendumskom zakonodavstvu, u Sloveniji je moguće organizirati referendum o gotovo svakom pitanju, bez obzira je li ono podobno za referendum i da li birači uopće razumiju o čemu se izjašnjavaju. Vrhunski institut neposredne demokracije na taj način pretvara se u vlastitu suprotnost i postaje predmet političke manipulacije i instrumentalizacije.

    No pravi problemi za Sloveniju tek dolaze. Kao još jedna slaba karika eurozone Slovenija se ubrzo našla na udaru financijskih špekulanata, koji u financijskom slomu članica eurozone nalaze priliku za dobru zaradu. Po uhodanom scenariju, najveće međunarodne bonitetne agencije Sloveniji najprije snižavaju kreditni rejting, poručujući da Slovenija nema uvjerljivu strategiju financijske konsolidacije, smanjenja proračunskih troškova i strukturnih reformi.

    Domalo stiže novi dramatičan dokaz da Slovenija nije više u stanju kontrolirati svoje javne financije: prinos na 10-godišnje slovenske državne obveznice prije nekoliko dana prešao je magičnu granicu od sedam posto, što znači da se Slovenija na međunarodnim financijskim tržištima danas zadužuje skuplje i od Italije i od Španjolske. Drugim riječima, Slovenija je na korak do bankrota, premda je u takvoj situaciji jedino utješno što njezin javni dug još nije prešao 50 posto BDP-a, iako nekontrolirano raste.

    Sljedeće godine Sloveniji nitko neće htjeti posuditi novac za manji prinos od dramatičnih sedam posto, a granicu od sedam posto smatraju točkom s koje nema povratka, granicom likvidnosti, kada financijska (ne)stabilnost vodi samo u daljnji rast kamata.

    Dakle, Slovenija će proglašenje insolventnosti moći izbjeći samo tako da se pridruži državama koje su već zatražile financijsku pomoć iz europskog fonda za spas eura, no u tom slučaju i Sloveniju vjerojatno očekuje sudbina Italije i Grčke – ponižavajući gubitak suvereniteta i instalacija vlade koja će provoditi naloge Berlina i Bruxellesa. Postoji i alternativa – izlazak iz eurozone – no to bi za slovensko izvozno gospodarstvo, kojem je euro bio najbolje što mu se moglo dogoditi, bilo ravno katastrofi.

    Kad se krug iracionalnih odluka jednom pokrene, teško ga je zaustaviti. Umjesto da krpaju rupe na brodu koji tone, slovenski političari buše nove. Ovih su dana skoro sve slovenske stranke odbacile i zadnju priliku za spas, tzv. interventni zakon, kojim bi se privremeno zamrznule plaće i mirovine ne bi li se zatvorio zjapeći proračunski manjak od 300 milijuna eura. I da slovenski paradoks bude veći, ako je vjerovati sadašnjim anketama, slovenski građani mogli bi na izborima povjerenje dati upravo stranci Janeza Janše, koja je aktivno sudjelovala u rušenju mirovinske reforme, da bi sada odbila i interventni zakon, predloživši populističku protumjeru smanjenja dužnosničkih plaća za 10 posto, što ni izdaleka nije dostatno za rješenje problema.

    Sve što se sada događa Sloveniji, Hrvatsku tek očekuje. Poslije izbora Hrvatska će se najprije morati suočiti s padom kreditnog rejtinga, što će značiti i skuplje zaduživanje i servisiranje državnog duga. Već sada se prosječni prinos na hrvatske državne obveznice kreće između 5,5 i 6,5 posto, a i donja granica tog raspona znak je investitorima i špekulantima da je igra završena.

autor nsp, preko novilist.hr